|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13122 Posts
Member since 29/12/2001 |
 Posted - 17/11/2002 : 14:03:57
|
Salona, 487. g. p.n.e.
Bio je vreli ljetni dan. Sunce je peklo bijeli kamen, dok je Jugurta silazio u podrume Neronove palace, koja se dizala na hridi. Valovi su tukli južne zidine tvrdave, stvarajuci bjesomucnu huku, koja se prenosila praznim prostorijama kao rikanje lava usred požara u savani. Jugurta je obukao svecanu bijelu halju opasanu cvrstim kožnim pojasom sa srebrnim nitnama. Osjecao se vrlo ugodno i drhtavim je rukama uhvatio knjigu na kojoj je radio vec dvije i pol godine. Vlastita sjecanja, tu na dohvat ruke, zabilježena crnom tintom na papiru. Sve je imalo nekakav smisao, iako Jugurta nije tocno shvacao, kakav. Gledao je slova, koja su stvarala slike, jasne slike u glavi, slike koje su nekad gorjele, a sad su tonule u plamenu.
«Gledaj, vjerni moj Milka, gledaj numidijska polja, kako se protežu sve do mora, sve do granica poznatog svijeta. A šta se nalazi tamo, preko tih dubina? Jesu li i tamo stigli naši omraženi neprijatelji, jesu li i tamo tragovi rimskih legija? Sjecaš se kako smo se tukli s njima pod zidinama Kartage i kako smo tijelima njihovih vojnika poplocili put prema Aleksandriji. Godinama smo odolijevali naletima centuriona i godinama smo kovali koplja i maceve. Ali sada, dobri moj Milka, sada vidim kraj našeg svijeta. Naš kraj i kraj naših neprijatelja. Ne zbog barbara koji nadiru sa sjevera i koji, koliko cujem, udaraju i u samo srce Rima. Ne zbog njih, vec zbog ove djece koju vidiš tu pod zidinama. Gledam te djecake i ne vidim da ce ikad od njih postati muško, sve sam peder. Dolazi novo vrijeme…»
Jugurta se sjecao Numidije i starih drugova u borbi, ali nikad nije požalio što je otišao, dok su strasti dosizale tocku usijanja, a citav svijet je nestajao u plamenu. On je morao poci dalje i vidjeti iza granica svjetova. Tako se našao u crnoj Africi, crnoj kao zrela kupina.
«Onog dana, kad sam zubima ubio gazelu, okružili su me crni ljudi, potpuno goli. Misli su mi letjele ka oštrom sjecivu, no vrhovi koplja izgledali su isuviše prijeteci. Kad sam, vezan za granu, donesen u selo, jedino što mi tog trenutka nije bilo jasno, zašto ti ljudi imaju oko penisa vezan kratkom lijanom i obješen kamen od cca 5kg. No, ubrzo sam i to saznao. Obavljajuci ponižavajuce poslove u selu, najviše sam vremena provodio sa ženama i puno slušao o njihovim željama za velicinom. Da bi udovoljili svojim ženama, muškarci iz sela, pokušavali su teretom produžiti svoj penis i kod nekih je to funkcioniralo. Ovi su ljudi vješti lovci i skupljaci plodova, pomislio sam, ali u neku ruku su i oni pederi, sa tim njihovim prilagodavanjem potrebama svojih žena. Ni ovaj svijet nece opstati, dolazi novo vrijeme i za njih…»
«Prvom prilikom, pobjegao sam daleko u savanu, kud su me noge nosile, kroz visoku suhu travu. Trcao sam i trcao, sve do ivice velike šume, najvece što sam ikad vidio. Onda sam stao i gledao debla, ne usudujuci se krociti u to more zelenila. Nisam ni shvatio kad su se preda mnom stvorili ljudi-leopardi. Visoki ratnici sa šiljatim zubima prekriveni leopardovom kožom. Nisam stigao ni reagirati, a vec sam ponovo meo lišce sa glavnog trga u selu i drobio sekvojine orašcice u prah, iz kog se dobivalo vrlo kvalitetno sredstvo za spajanje opeke na centralnom hramu. Hram se dizao do samog obzora na horizontu, sa kupolom u obliku leopardove glave na vrhu. Tisuce robova radili su na tom velebnom projektu, dan i noc, bez prestanka. Bubnjevi su grmili u ritmu tam-tam-te-tam, poticuci robove na rad, na vodene žuljeve i znoj. Stražari su održavali ogromne vatre u kojima se pekla opeka i u kojima su gorjela tijela iznemoglih robova, veselo pucketajuci poput kestena. Bilo je nekakve siline u tom prizoru, kad bi covjek gledao sa strane, ali sumnjam da su robovi dijelili to mišljenje. Ja sam provodio vrijeme medu ženama, radeci zajedno sa njima. Ubrzo sam postao instrument njihovih opscenih igara u toplim africkim nocima. Ispocetka je bilo ugodno, no polako sam postajao iscrpljen, gubio sam tjelesnu snagu. Odlucio sam pobjeci prije nego mi dodu glave. Jedne noci, zadavio sam svoju partnericu i iskrao se u sjeni, držeci se podalje od onih vatri što su gorjele ludackom žestinom. Pobjegao sam duboko u džunglu, a bubnjevi su i dalje tutnjali…»
Spori vozaci teže da te blokiraju, brzi vozaci da te obidu. Vozim oko 110 tako da preticem i preticu me.
|
|
Topic Locked
.GIF)
.jpg)
