forum.stripovi.com
forum.stripovi.com
Home | Profile | Register | Active Topics | Active Polls | Aukcije | Private Messages | Members | Search | FAQ
Username:
Password:
Save Password
Forgot your Password?

 All Forums
 www.stripovi.com - svaštara - off topic diskusije
 Svaštara
 Th
 New Topic New Poll New Poll
 Topic Locked
Author Previous Topic Topic Next Topic  

provodina
Average Member



Croatia
897 Posts

Member since 07/05/2007

Posted - 18/11/2012 : 23:22:12  Show Profile Show Extended Profile  Send provodina a Yahoo! Message  Send provodina a Private Message
Od brnija je ovaj post.Rekao mi je da ga pošaljem. Pa evo ga

"Evo otvaram ovaj topic jer jednostavno ne zelim da neke stvari ostanu u "zraku" koje su izrecene prije nekoliko dana. Znam da se striktno odredilo da se neke teme vise ne otvaraju ali ovo je za dobrobit cijelog foruma. Ako mi se treba produziti ban neka. Moj prijatelj provodina samo prenosi ono sta sam mu poslao u worpadu.
Ne znam odakle bi krenuo jer mi puno toga lezi na dusi a nisam bas vican pisanju nekakvih srcedrapajucih stvari. Sta se tice mojih ispada tu nemam puno za dodati niti bi se osvrtao puno na to. Zalim sto se sve tako izdesavalo ali sta je tu je. Glupo mi je da se ja nesto previse opravdavam: mozda sam to napisao cisto iz provokacije (oni koji su upoznati s mojim pisanjem po forumu znaju da se manje vise iz svega isprdavam; politika, sport, seksualna orjentacija itd itd. No naravno to nije opravdanje jer se sa ovakvim stvarima i osjecajima ljudi nitko ne smije poigravati. Medutim sve navedeno nije razlog zbog cega sam se ja u prvom redu registrirao na ovaj forum. To je prvenstveno moja ljubav prema stripovima.); mozda sam to napisao jer sam kako mnogi misle zatucana primitivna fasisticka seljacina, to im definitivno ne mogu zamjeriti; mozda samo da povrijedim necije osjecaje a mozda jer sam podlegao opcoj histeriji taj dan. Ja ovdje ne zelim nikoga u nista uvjeravati jer jedina prava istina je ta da na nasem zajednickom forumu takve stvari nisu imale sto traziti. Takoder ovim putem se ispricavam svim ljudima koje je moje pisanje povrijedilo, a narocito onima koji su direktno pogodeni ratom. Bilo je jako ruzno od mene. Nadalje zao mi je sta je clan Mariosu imlicirao nekakvu vezu NDH sa nasom danasnjom drzavom i nisam mu odgovorio na pravi nacin tada. Ja se te umjetne i vjestacke tvorevine sramim, tvorevine u kojima su se dogadali najgnjusniji zlocini. Na kraju krajeva moji sumjestani i opcenito Dalmatinci i mnogi drugi Hrvati (naravno i pripadnici drugih naroda bivse nam drzave) su ginuli u borbi protiv fasista i upravo je Jugoslavija nastala na temeljima antifasisticke borbe. Upravo kako je nastala Hrvatska u novijoj povijesti. Naravno u svakom ratu pa tako i u ovom dolazilo je do nemilih scena i ja se njih sramim te se jos jedanput ispricavam svim ljudima koje sam povrijedio iskoristavajuci neke stvari koje ja vjerovatno ne mogu ni pojmiti samo kako bi napakostio forumasima s kojima sam se sukobio. Mozda je ovaj mali dio iz povijesti bio nepotreban ali ovo pisem samo da vidite na koji nacin ja razmisljam kao osoba o tome svemu. Jedanput sam se skoro potukao na tribini jer su neki mladi momci vikali "ustase, ustase". Jednostavno su mi takve stvari neprihvatljive, samim time sto sam pripadnik Torcide; navijacke skupine koja je u nekim drugim vremenima bila apoliticna. Hajduk je klub malog covjeka i za njega su u Jugi navijalo u svim krajevima, navijali su i Hrvati, Srbi, Bosanci, Albanci itd. Danas je mladost zavedena kako s nase tako i s druge strane ali eto s time moramo zivjeti.
Takoder zelim s vama podijeliti neke stvari iz mog osobnog zivota koja su vezana za moje djetinjstvo.
Pocet cu sa pricom od najranijih dana. Tu u ulici gdje zivim bila je jedna obitelj iz Srbije koja je imala kucu 50-tak metara od nase. Imali su sina, zvao se Dino i sjecam se da je puno puta bio kod nas na rucku kao i ja kod njega. Uvijek smo se igrali zajedno i mogu reci da je to moj prvi pravi prijatelj. Roditelji su mu bili jako pametni, fini i pristojni ljudi. No onda se dogodio rat i njegov otac se poceo cudno ponasati i deklarirao se kao cetnik govoreci ljudima na poslu kako dolaze njegovi i da ce sve pobiti, te da je Dalmacija uskoro srpska. Nakon toga se pokupio sa obitelji i otisao za Srbiju a ja se nisam stigao oprostiti od mog prijatelja Dina. Nakon toga mu je kuca minirana i popljackana i sve je dobilo jedan tuzan kraj. Trazim ga po fejsbuku ali ga ne mogu naci (vjerovatno nije napravio profil). Htio bih da se nademo; da dode kod mene ljeti da sjednemo i popricamo o svemu. Tada smo bili djeca nesvjesni svega sto se dogada oko nas, bilo nam je bitno samo nase prijateljstvo i zajednicko druzenje a sada smo ljudi i htio bi da ja njemu kazem sve iz svoje perspektive a on meni iz svoje.
Druga prica vezana je uz jos jednog susjeda. Takoder je Srbin a zena mu je Hrvatica iz Slavonije. Kad je poceo rat taj covjek niti jednom rijecju nije spomenuo dogadaje koji su nas okruzivali. Moja obitelj je bila jedna od rijetkih koja se druzila s njegovom u to vrijeme. Mi smo se tada tek useljavali u taj dio Vodica a on nam je odmah priskocio u pomoc oko svega sto nam je trebalo. Imao je dva sina, odnosno sina iz braka sa prvom zenom koja je bila Srpkinja i posinka od sadasnje zene koja je njega dobila u braku sa Hrvatom. On nije pravio razliku izmedu njih dvojice, volio ih je jednako. Posinak je bio u vojsci i sjecam se da je mene znao puno puta pokupit ispred skole i na vespi me odvesti do kuce. No nazalost u vojsci se uhvatio droge i od svih stvari dobio je ptsp i raznio se bombom malo nize tu u ulici. Nikad necu zaboraviti taj prasak koji me probudio iz sna. Tada mi je otac bio kuci i sjecam se da je brzo izletio vani da vidi sto se dogodilo. Ja sam posao za njim medutim on je to prijmetio i rekao je da se dogodilo nesto strasno i da to ne smijem gledati. Kasnije sam bio u kuci nasih susjeda i ne mogu vam opisati bol tog covjeka. Ostario je preko noci i nikad se nije od toga do kraja oporavio. Dan danas znam otici kod njega na kavu i prisjecamo se tih tuznih vremena. No bilo je tu puno lijepih stvari. Sjecam se jednog bombardiranja Vodica i sjedili smo zajedno u podrumu a on kako je imao firmu u Austriji uvijek je donosio velike cokolade i nudio me sa njima. Bio je veoma saljiv covjek i sipao je viceve kao iz rukava te me dobrano nasmijavao. Ono sto pamtim najvise iz tog vremena je jedna njegova recenica "Ja sam Srbin i ponosim se odakle dolazim, no prije svega volim svoju prekrasnu zemlju Hrvatsku".
Sljedeca prica je jos tuznija. Kada sam bio 2-3 razred osnovne (vise se ne sjecam tocno) u nas razred je dosao jedan djecak iz Bosne. Ono sto mi se urezalo u pamcenje je da se igrao sa malim modelima aviona tako sto bi simulirao njhov let i sljetanje na skolsku klupu. Otac mu je bio vojno lice i kasnije sam saznao da je imao u kuci dosta oruzja. Za to vrijeme to nije bilo nista cudno no nazalost dogadaji koji su proizasli iz toga su imali tragicne posljedice. Naime taj mali je otkrio gdje mu otac u kuci drzi oruzje i uzeo je jednu rucnu bombu, sakrio je u torbu i ujutro sa njom krenuo prema nasoj osnovnoj skoli tu u Vodicama. Na tom putu sam ga ja sreo i zajedno smo koracali prema skoli. Jedno 200-tinjak metara prije skole dosli smo do olupine jednog starog automobila (mislim da se radilo o Ladi) i tu smo zastali i zafrkavali se. Ja sam pogledao na sat i uocio da je ostalo samo desetak minuta do pocetka nastave. Rekao sam mu da je vrijeme da krenemo na sto mi je on odgovorio da ce se jos malo igrati te da ce onda krenuti za mnom. Nisam prosao ni 20-tak metara kada sam zacuo eksploziju. Brzo sam potrcao do te olupine i prizor koji sam vidio je bio zastrasujuc. Ne zelim vam to ni opisivati.
Zadnju ali i natragicniju pricu sam ostavio za sam kraj. Takoder malo poslije toga u nas razred je stigao jos jedan djecak koji je bio izbjeglica iz Vukovara. Bili smo jako dobri, uvijek smo se druzili i igrali kosarku. Bio je jako visok i razvijen decko za svoje godine, duge i kovrcave kose. Ono cega se najvise sjecam je bio njegov osmjeh koji mu nikad nije silazio sa lica. U ratu mu je stradao dobar dio obitelji a on je sa sestrom, majkom i ocem koji je bio invalid dosao u Tribunj (mjesto do Vodica) a isao je u skolu u Vodice. Nikad nije pricao o svemu tome ali prije par ljeta je dosao tu poslom i proveo je ovdje 10-tak dana. Otisli smo na pice u kafic i poceli smo se malo prisjecati tih vremena. Rekao mi je da mu se otac raznio bombom, covjek je obolio od ptsp-a. Pitao sam ga sto sad misli o svemu tome. I evo sto mi je odgovorio "Ljudi koji su cinili lose stvari odgovarat ce za to ako ne na ovom sudu onda na onom Bozjem. No ja im nista ne zamjeram, dapace oprastam im. Ne mrzim ih ali zaboravit ne mogu. Isto tako nemam nista protiv ljudi iz Srbije ili Srba u Hrvatskoj dobre volje, normalnih ljudi poput nas koji isto tako zele zaboraviti sve lose i okrenuti se buducnosti". No sto sa ovime ja zelim reci. Da je Karlo bio veliki covjek i ja mu se danas divim. Da su svi takvi ovaj svijet bi bio puno ljepse mjesto. Definitivno je veci covjek od mene jer ono sto sam ja dozivio u ratu nije ni 0.0001% onoga sto je on. Nazalost prije dva ljeta imao je izljev krvi na mozak i preminuo je. To mi je javila prijateljica iz skole. Namjeravam mu otic na grob i odnjet cvijece, to mi je dugo zelja. Nisam mogao ranije jer mi financijska situacija nije dopustala a ovu godinu sam bio na brodu.
Sto u biti ja zelim reci, da je rat jedno veliko sranje i da obicno pogodi one neduzne. Vjerujem da ima i na forumu puno ljudi koji imaju sto za reci i oni koji su na vlastitoj kozi iskusili svu odvratnost rata. Ljudi iz Bosne, Hrvatske i Srbije. Vjerovatno im je tesko pricati o ovakvim stvarima. Nisam ni ja mislio i suze su mi isle na oci kad sam pisao sve ovo. Ali napisao sam iz vise razloga. Sto se ja osobno moram pomiriti sa svim tim stvarima, pronaci svoj unutarnji mir. Takoder pisem jer zelim da moj post bude opomena svima koji se jos jedanput usude stavljati topike sa slicnom konotacijom (znam da ovo cudno zvuci jer dolazi od mene ali mislim da sam upravo ja najprikladniji da sluzim kao primjer ostalima). Pisem jer smatram da se ne treba ukinuti Svastara i Sport zbog ispada pojedinaca. Ceka nas utakmica Hrvatska - Srbija u nogometu. Neka se svi sjete ovog posta taj dan da bar na ovom forumu sve protekne u jednoj fer i dostojanstvenoj atmosferi. Izrazavam veliko zaljenje sto su banirani clanovi Mariosu i Djule, inace meni jako dragi forumasi. Nadam se da ce se oni pustiti jer sve sta su radili je bilo pozivanje na zdrav razum. Iskreno kad sam stavio onaj svoj post "molba" htio sam da se samo mene banira ali eto izletilo je dosta ljudi. Tu jednim dijelom krivim i moderatore koji su trebali odma reagirati a ne dopustiti da sukob eskalira a onda po onoj prokusanoj metodi da se u zadnjem postu prije zakljucavanja pametuje a onda se podijelu banovi. Medutim ja tu mladju ne mogu kriviti. Covjek je zadnjih par mjeseci izgubljen na ovoj funkciji a velikim dijelom sam tu i ja kriv. Kada smo pokrenuli akciju spasavanja Lwooda dobrim dijelom smo mu narusili autoritet. I dalje stojim kod toga da smo ispravno postupili. Isto tako primjetio sam da je clan Imrahil obrisao svoj post u kolekcijama americkih stripova. Jako mi je zao sta je to napravio i nadam se da ce se vratiti, te da ce prihvatiti ruku pomirenja; da ce biti dovoljno jak.
Mozda ce mi ljudi reci da je moj post nepotreban da je sad kasno ali ja sam morao staviti na "papir" sve sto mi je pri srcu i nek to svaki clan ovog foruma shvati kako hoce. Ja znam da nisam los covjek, oni koji me poznaju misle da sam ok lik, mozda malo previse zaluden Hajdukom. Ali dobro to je moja religija.
Isto tako pozivam forumase da se izjasne trebam li ja zauvijek otici sa ovog foruma. Ovo je jedini forum gdje sam registriran i upoznao sam mnogo pozitivnih i dobrih ljudi. Otvorio sam i nesto topica poput boksa gdje raspravljam sa mojim dragim Kingom i bosancicigorom i mnogim drugima. Eto toliko od mene. Zdravi i veseli bili!"



Edited by - provodina on 18/11/2012 23:24:29

anto
Advanced Member



Serbia
20962 Posts

Member since 29/06/2008

Posted - 18/11/2012 : 23:48:07  Show Profile Show Extended Profile  Send anto a Private Message
ovo je verovatno najduži post koji sam procitao na scom-u.
i jedan od najkvalitetnijih i najlepših.

Dajte nam Ralph Azhama;može i mekokoricen (ali u boji obavezno)!
Go to Top of Page

Dermentor
Average Member



Croatia
689 Posts

Member since 14/06/2010

Posted - 19/11/2012 : 00:03:17  Show Profile Show Extended Profile  Send Dermentor a Private Message
Vidis i ja sam ga procitao i mogu reci da treba znati reci reci oprostite, pogrijesio sam... Imamo samo jedan zivot, i svaki je jednako vrijedan i uzalud izgubljen u bilo kojem ratu. Svi smo mi gubitnici, nema vecih zvijeri od covjeka...
Go to Top of Page

globinjo
Moderator



Croatia
33493 Posts

Member since 12/09/2002

Posted - 19/11/2012 : 00:03:30  Show Profile Show Extended Profile  Visit globinjo's Homepage  Send globinjo a Private Message
brni,za kurac sve ovo pišeš...kad prestaneš bacat baklje,onda se možeš vratit na forum
ovo ide pod kljuc,da se ne dogodi masakr od prije par dana...jer znate kako je uredujem...ovog puta,kljuc odmah...

https://www.facebook.com/Comicator/
https://www.instagram.com/comicator_stripfestival/
Go to Top of Page
  Previous Topic Topic Next Topic  
 New Topic New Poll New Poll
 Topic Locked
Jump To:
forum.stripovi.com © 2000-2002 Snitz Communications Go To Top Of Page
This page was generated in 0.17 seconds. Snitz Forums 2000