Slažem se sa Zlotvorom: DA za kloniranje organa i tkiva, NE kloniranju ljudi. U tom smislu mi nijedna od ponudenih opcija u potpunosti ne odgovara, pa nisam glasovao. Mislim da bi kloniranje ljudi dovelo do hrpe problema, od etike do ljudskih prava, pa odnos original - kopija, i još koješta što sad možda nismo u mogucnosti ni zamisliti. Recimo, komedija Ja i moji dvojnici se s tim zajebavala, Šesti dan s Arniejem je sve okrenuo na akciju, a širetematski srodan Ja, robot postavio i ozbiljna pitanja.
Napokon, i jednog sebe cesto teško podnosim, pa što bi tek bilo s još jednim?
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite, i ta ce mi mladost teško pasti...
Cilj mi je uzeti svu vlast u svoje ruke, uspostaviti diktaturu i onda pomocu kloniranja samog sebe tu vlast držati vjecno A onda bi klonirao 11 Maradona i sve ih kupio da igraju za Dinamo
COUNT ZERO INTERRUPT an interrupt of a process decrements a counter to zero
Cilj mi je uzeti svu vlast u svoje ruke, uspostaviti diktaturu i onda pomocu kloniranja samog sebe tu vlast držati vjecno A onda bi klonirao 11 Maradona i sve ih kupio da igraju za Dinamo
Olako se po automatizmu uzima da bi ljudski klonovi bili u svemu identicni originalima, za što nema osnove.
Moguce da bi tjelesno izgledali identicno, kao blizanci, ali možda i ne bi, odnosno možda bi ista genetska slika dala drugaciju ljudsku sliku, više bratsku tj. sestrinsku slicnost.
Ali ono što mi se cini bitnijim, klon ne bi odrastao u istoj sredini, ni obiteljskoj ni društvenoj, niti uz iste ljude kao original, i realno bi novome meni danas moguce i 99 % okruženja bilo drugacije, jer tko bi (mi) bili roditelji, gdje su bake i djedovi, ne bih išao u isti vrtic i razred te imao iste nastavnike i profesore, ne bih sa starim išao vikendom na selo kao nekad i na ona ljetovanja, u kazalištu ne bih kao tinejdžer gledao Ivu Serdara, Fabijana Šovagovica i Relju Bašica, ne bih s ekipom na ulici igrao iste igre, zapravo se vjerojatno uopce ne bih igrao na ulici, kao i ostala današnja djeca.
Na televiziji ne bi bilo Nepokorenog grada, Otpisanih, Ckalje i ne znam cega, internet bi me mentalno i moguce fizicki deformirao, itd., itsl. tko zna koliko daleko i široko, i taj moj klon zapravo osim moguce tjelesne slicnosti ne bi imao nikakve druge osobine identicne mojima.
U onih recimo 1 % - ako i toliko - istosti u okruženju bili bi isti Bonellijevi stripovi na kioscima, i vjerojatno ništa drugo.
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite, i ta ce mi mladost teško pasti...
Ima dobra SF knjiga na tu temu - od Bujoldice Braca po oružju (dio je Vorkosigan sage) gdje se pojavljuje klon glavnoga junaka, u potpunosti isti kao i on samo je odrastao u potpuno drukcijem okruženju i naravno, licnosti su im dosta drukcije. Tocno je da ukoliko bi imali dvije identicne osobe, a da je jedna odgojena u normalnoj obitelji, a druga u npr. agresivno - kriminalnoj, te dvije osobe bile bi izrazito razlicitih karaktera.
COUNT ZERO INTERRUPT an interrupt of a process decrements a counter to zero