quote:

---

Originally posted by vikic

prije neg sam otvorio topic pomislio sam: "gle kak se ovaj lik sjebo, umjesto lotr je napisao lotd... :)

LIBERTY , EQUALITY , ANARCHY !!!

---

quote:

---

"Sandmana" nisam citao; preletio sam nekoliko epizoda, posudenih od Zimonica
koji je ovaj strip izuzetno hvalio.
Osim što crtež raznih autora izuzetno varira (i to me smetalo), ja nisam
sklon ovoj vrsti prica koje ukljucuju preradenu (ili izmišljenu)
mitologiju, fantastiku i slicne "parabole" svakodnevnom životu, sa recenicam
i zapletima iz kojih trebaš išcitavati svemirske istine; kao da se iste
nemogu reci i britkom recenicom u westrernu n.p.
Oduvijek sam izbjegavao Kastanedu recimo (koji je neko vrijeme bio hit), a
koji isto premece neke ( u njegovom slucaju, americke) mitove i fantastiku.
"Also spricht Zaratustra", pa onda varijante dalekoistocnih filozofija i
religija, mislim da su izrodile ove dubiozne mišuge žanrova. Ovo traje do
danas (Kueljo n.p.).

Sadržajno, uvijek je u središtu neka izmišljena mitologija, a uz nju cesto
i izmišljena realnost (neki svijet drugaciji od našeg , ali u kojem se
skrivaju poante i našeg življenja);
Evo ti tu i po mnogocemu bliskih "Gospodara prstenova", a i u "Ratovima
zvijezda" naci ceš te elemente.
Za sve to ne vidim previše razloga.
Najme, žanr ima smisla, ako jednostavnije, jasnije i ljepše otkriva neke
istine i nijanse o našim životima, nego n.p. suhi realizam. Ako pak taj žanr
postaje samom sebi svrha, ne bi li navukao (cesto pomodno, a tobož zbog
dubine i višeznacnosti sadržaja) što više citatelja, onda se osobno ne želim
time zamarati.
I na kraju: stalno tvrdim da takvog pakla, takvih andela, palih i onih
drugih, takvog bogatstva, raznolikosti i ljepote života, ne možeš naci
nigdje, kao na ulicama oko sebe.
Pogledaj molim te, sve te ljude medu kojima se kreceš dnevno; udi malo u te
psihologije, razmisli i li ispitaj njihovu prošlost, pa sve to "ukomponiraj"
u "pravu" povijest koja se s nama poigravala proteklog stoljeca recimo, pa
bi trebao vidjeti da ceš o ljudima i životima više nauciti gledajuci ta lica
(od zbornice do tramvajske stanice), nego iz "Sandmana".
(Ne moram na tipu vidjeti nacrtana krila, da bih vidio da li ih ima ili
nema.)
To je jasno samo moje mišljenje.

---

quote:

---

Originally posted by Dule

Evo, ovo sam privatno odgovorio na upit o "Sandmanu".
Možda ce kao mišljenje nekog zanimati...

Poštovani Marko,
ja sam ti poseban tip što se odabira onog što cu slušati i citati tice...
No, Zapravo smo svi.
"Sandmana" nisam citao; preletio sam nekoliko epizoda, posudenih od Zimonica
koji je ovaj strip izuzetno hvalio.
Osim što crtež raznih autora izuzetno varira (i to me smetalo), ja nisam
sklon ovoj vrsti prica koje ukljucuju preradenu (ili izmišljenu)
mitologiju, fantastiku i slicne "parabole" svakodnevnom životu, sa recenicam
i zapletima iz kojih trebaš išcitavati svemirske istine; kao da se iste
nemogu reci i britkom recenicom u westrernu n.p.
Oduvijek sam izbjegavao Kastanedu recimo (koji je neko vrijeme bio hit), a
koji isto premece neke ( u njegovom slucaju, americke) mitove i fantastiku.
"Also spricht Zaratustra", pa onda varijante dalekoistocnih filozofija i
religija, mislim da su izrodile ove dubiozne mišuge žanrova. Ovo traje do
danas (Kueljo n.p.).

Sadržajno, uvijek je u središtu neka izmišljena mitologija, a uz nju cesto
i izmišljena realnost (neki svijet drugaciji od našeg , ali u kojem se
skrivaju poante i našeg življenja);
Evo ti tu i po mnogocemu bliskih "Gospodara prstenova", a i u "Ratovima
zvijezda" naci ceš te elemente.
Za sve to ne vidim previše razloga.
Najme, žanr ima smisla, ako jednostavnije, jasnije i ljepše otkriva neke
istine i nijanse o našim životima, nego n.p. suhi realizam. Ako pak taj žanr
postaje samom sebi svrha, ne bi li navukao (cesto pomodno, a tobož zbog
dubine i višeznacnosti sadržaja) što više citatelja, onda se osobno ne želim
time zamarati.
I na kraju: stalno tvrdim da takvog pakla, takvih andela, palih i onih
drugih, takvog bogatstva, raznolikosti i ljepote života, ne možeš naci
nigdje, kao na ulicama oko sebe.
Pogledaj molim te, sve te ljude medu kojima se kreceš dnevno; udi malo u te
psihologije, razmisli i li ispitaj njihovu prošlost, pa sve to "ukomponiraj"
u "pravu" povijest koja se s nama poigravala proteklog stoljeca recimo, pa
bi trebao vidjeti da ceš o ljudima i životima više nauciti gledajuci ta lica
(od zbornice do tramvajske stanice), nego iz "Sandmana".
(Ne moram na tipu vidjeti nacrtana krila, da bih vidio da li ih ima ili
nema.)
To je jasno samo moje mišljenje.

PS
Glede "upotrebe" Shakespearea kojeg u vezi "Sandmana" spominje kolega na
Forumu:
A zašto ne upotrebiti" ga? Nema tu posebne hrabrosti. Mnogi su koristili
citate raznih umjetnika, neki ih cak i falsificirali u želji da ostave
dojmljivo umjetnicko djelo.
Uostalom i Shakespeare i Thomas Mann, Krleža n.p., ostavili su nam svoja
djela da se njima kreativno (kreativno), koristimo, a ne da im se klanjamo
bez veze.

---

quote:

---

Nije ovo polemika, moj Profo.
Drugacije to izgleda.
Ovo je razgovor i razmjena mišljenja s finim deckima, koji su me eto, nagovorili da "Sandmena" i cijelog procitam; kao što sam i ja njima možda skrenuo pažnju na znacaj i vrijednost onog i onih što nas svakodnevno okružuju.
Tvoje pitanje o "Sandmanu", malo mi je poslužilo da iznesem svoje mišljenje o vec višegodišnjoj mitološko-fantasy najezdi, u kojoj je možda najmanje "Sandmana", ali ipak...
Od polemika sam umoran. Duga je ovo godina bila (ja godine mjerim od godišnjeg, do godišnjeg...), a ni prijašnje nisu bile kratke.
No, volim razmjeniti mišljenje o nekim stvarima.
Svaki otvoreni razgovor donosi korist, pa je i ovaj o "Sandmanu" recimo meni otkrio Djoleta i Magica, koji prije svega znaju i pisati.
Nije to baš tako cesti dar, pa ih obojicu pozivam da napišu nešto (može i o "Sandmanu") za neki oblik "FLITa".

---