Život Georgesa Gerfauta mirno protječe. Ima dobar posao, normalnu obitelj, lijep auto kojim stalno putuje kako bi zaključio poslove. Slušajući West coast glazbu. Sve dok ga put ne nanese na ranjenog muškarca u bijegu. To će biti prekretnica. Ujedno i kraj i početak. Jer Georges će se naći na nišanu dvojice nemilosrdnih plaćenih ubojica. I biti prisiljen napustiti sve. Pobjeći od tog građanskog života, pomalo sivog, kako bi postao drugi čovjek (kakav je možda, nekoć davno, već bio). Opasan čovjek, u trci sa smrću.
Mada moram da priznam da crtezhom nisam u potpunosti odushevljen, strip kao celina mi je fenomenalno legao. Pravi mali egzistencijalni neo-noarchic, meni omiljeni zhanr. Definitivno jedan od bisera ove Fibrine ture.
Procitao sam strip i dopao mi se. Crtez mi bas pase, a prica mi je po ukusu. Jedina stvar koje me prijecila da se malo vise uzivim je cinjenica da se strip dogada u 60-ima (ranim 70-ima?) i spominje neke dogadaje s kojima nisam upoznat (jedan primjer je spominanje nekog masakra u metrou). No strip je odlican i volio bih citatit jos Tardija. Markose, hoce li biti jos ili da kupujem strano? :)
Ima nešto u njemu proslijedeno od nepoznate majke i propala oca na sina. Kaljeno savješcu. Brušeno disciplinom.
prije nego se izbacim na neku religijsku temu, da samo ustvrdim kako me apsolutno zapanjio ovaj strip. čitao sam koješta što je Tardi crtao jer je majstor, ali uvijek mi se činilo da nekako bira lošnjikave scenarije. nešto na nivou Agathe Christie.
ovaj put je sve sjelo na svoje mjesto i strip je odlično nacrtan, zabavan i ne vrijeđa ni najmanje čitateljevu inteligenciju. sjajan strip!
Odlican je Mali bluz. Nije mi se dopao koliko neke druge orke, ali se ipak radi o stvarno dobrom stripu. Crtez mi je za nijansu slabiji od price ili nisam navikao na Tardijev stil. Jel se ime autora tako cita?
Citao Evropu pa poslije par dana Mali Blues sa zapadne obale. Evropa mi puno bolje legla,Mali Blues mi vise djeluje da sam ga samo odradio ali nikakva specijalna osjecanja prilikom citanja.