Zanima me da li ste ikada unaprijed donijeli predrasudu o nekum stripu da je los,da je dosadan i slicno a procitali ste mozda jedan broj ili samo ga prelistali a poslije toga nakon nekog vremena promjenili misljenje?
Ja sam imao taj slucaj sa Marti Misterijom Jos dok sam bio klinac nikad ga nisam mogao procitati,uzmem ga u ruke,vidim puno teksta i ostavim(valjda sam kao vecina volio pucanje i akciju )
Prije nekoliko mjeseci uzeo sam dvd sa skenovima LMS-a i natjerao se da procitam od pocetka sve i iznenadio se pozitivno Da li dodje s godinama ne znam ali volio bih vise ovakvih slucajeva
Ja nikada sa stripovoma nisam imao taj problem. Jedino sa romanom Na Drini Cjuprija od Andricja. Imao je neki glupi opis koji me uzhasno nervirao na 23cjoj strani, i to je jedina lektira koju sam se bio ZAINATIO da je necju prochitati... Posle par godina, na studijama, dohvatio sam, prehsao preko te 23cje strane, i ostatak nije bio tako losh.. Pochinjem da imam predrasude prema Shpanskoj strip sceni koja ima one uvrnute stripove sa zhivotinjama koje glume zajedno sa ljudima, Mapetovci fazon, samo trulija fora... objavljuju to u Politikonom Zabavniku, koji redovno chitam, iako moram da priznam da su im strip rubrike nekada, kada je chasopis zhiveo od prodaje u Rusiji, bile mnogo, mnogo, mnogo bolje... Filmovi Tarkovsko i dan danas imaju na mene takav utisak. Ja i dalje imam predrasusu da je Tarkovski mrachan i dosadan, ali ako uspem da odgledam bar jedan njegov film do kraja (bilo je mnogo neuspeshnih pokushaja) to stvarno bude OTKRICJE. Opet kazhem, za mene nema losheg stripa, nijednom nisam imao taj problem... zato shto volim svaki strip, svaki strip mi je lep na svoj nachin...
Ja sam, vjerovali ili ne, ranije gajio predrasude prema Dilanu! Dosta vremena sam zamišljao da je to jedan ''odvratan'' strip u kome se samo nižu jeziva ubistva bez ikakvog smisla. A i inače, nikada nisam gajio veliku ljubav prema hororu, tako da danas horor-stripove i knjige čitam sa velikim zadovoljstvom, dok za filmove nemam živaca, koliko god smiješno zvučalo. Polako sam počeo da čitam VČ Dilana i postao novi čovjek... Koji se danas gorko kaje zbog ranijeg nekupovanja. Od pisaca, nekada davno sam uvrtio sebi u glavu da je Gorki ''dosadan'' i težak za čitanje. Onda mi se dogodilo čitanje ''Mati''. I da, umalo da zaboravim, mislio sam da je naučna fantastika potpuno neozbiljan žanr. Eh... Filmovi... Tu sam možda imao i najmanje predrasuda.
Ja sam, vjerovali ili ne, ranije gajio predrasude prema Dilanu! Dosta vremena sam zamišljao da je to jedan ''odvratan'' strip u kome se samo nižu jeziva ubistva bez ikakvog smisla. A i inače, nikada nisam gajio veliku ljubav prema hororu, tako da danas horor-stripove i knjige čitam sa velikim zadovoljstvom, dok za filmove nemam živaca, koliko god smiješno zvučalo. Polako sam počeo da čitam VČ Dilana i postao novi čovjek... Koji se danas gorko kaje zbog ranijeg nekupovanja. Od pisaca, nekada davno sam uvrtio sebi u glavu da je Gorki ''dosadan'' i težak za čitanje. Onda mi se dogodilo čitanje ''Mati''. I da, umalo da zaboravim, mislio sam da je naučna fantastika potpuno neozbiljan žanr. Eh... Filmovi... Tu sam možda imao i najmanje predrasuda.
Jako zanimljivo Ja mogu procitati dilana ali nisam veliki fan,mozda kad bih se vise udubio i procitao vise epizoda promjenio bih i tu misljenje
@Magico_Vento Dilan je po meni imao jako dobar pochetak. Ja i danas chitam Dilana, iako se ofucao,kako ga ne pishe Sclavi. Nije to vishe to... potrefi se neka epizoda, ali nema vishe onih proboja kao nekad...
Mislim da bi. Većina ljudi postaju ljubitelji stripa posle čitanja prvih epizoda, onih legendarnih. Ovo što danas čitamo tek povremeno ima moć nekih od najboljih starih epizoda. Ako voliš haotične i luđačke priče, obavezno pročitaj ZS br.18 ''Njujork, Njujork/Kaljostro'' i ''Zonu sumraka''. Što se tiče onih melanholičnih i filizofskih - ''Uspomene nevidljivog'' (br.19) i ''Užas iz beskraja'' (šezdeset i neki). A za Sklavija u punom naletu ludila, moja dva favorita - ''Ničija priča'' i ''Snovi''. Nađe se tu svačega. Ovo što sam nabrojao su neke od najboljih epizoda Dilana, pa...
Ja sam kao klinac imao strašne predrasude o Kenu Parkeru. Niti je jak, niti stalno nekoga tuče, niti ispaljuje frazetine tipa "budite dobri ako ne želite upoznati gnjev Kena Parkera". Te neki bezvezan crtež, same slike, nigdje teksta. Nisam bio siguran da li je Ken good or bad guy... Negdje sa 17,18 godina, kad sam ga ponovo uzeo u ruke, shvatio sam da je možda i najkvalitetniji Bonellijev serijal, svakako jedini koji ima "ono nešto, jedini koji "kao da nije Bonelli"... Valjda sam se iskupio za "grijehe" iz mladosti.
imao sam prije nekoliko godina predrasude prema autorskim stripovima (to su oni lose nacrtani ) danas mi je drago sto sam jednom probio led i odlucio da im dam sansu.
imao sam prije nekoliko godina predrasude prema autorskim stripovima (to su oni lose nacrtani ) danas mi je drago sto sam jednom probio led i odlucio da im dam sansu.
A na dobrom si putu i sa mangama.
Comics is any art you can read. -- Sean T. Collins
imao sam prije nekoliko godina predrasude prema autorskim stripovima (to su oni lose nacrtani ) danas mi je drago sto sam jednom probio led i odlucio da im dam sansu.
A na dobrom si putu i sa mangama.
a mange sam ja odavno probao. Vecina tesko sranje,nisu po mom ukusu, ali postoje i prava remek-djela
Pa samim tim nekako imam utisak da najvise losih stripova nastaje u Japanu...u tsunamiju svih tih stripova broj dobrih nije bas toliko wau kawaii
Ipak, kad usporediš japanske stripove sa zapadnjačkim, čak i ako su loši znaju imati dobru ideju. Izvedba je ono gdje najčešće ne funkcioniraju. Dok zapadnjački najčešće nemaju ni dobru ideju.
Npr. loši zapadnjački strip će najčešće kao početnu ideju imati istražitelja/agenta/policajca/vojnika koji istražuje ubojstva/duhove/paranormalno/misterije. Dok kod japanskog stripa loše može značiti priču o jednom ribaru iz sela na hrvatskoj obali koji mora zaštiti Isusa (reinkarniranog u obliku Pamele Anderson) od sila Sotone koji hoda okolo odjeven u pončo i sombrero. Ideja sa potencijalom, ali loše izvedena.
Comics is any art you can read. -- Sean T. Collins
Ja sam kao klinac imao strašne predrasude o Kenu Parkeru. Niti je jak, niti stalno nekoga tuče, niti ispaljuje frazetine tipa "budite dobri ako ne želite upoznati gnjev Kena Parkera". Te neki bezvezan crtež, same slike, nigdje teksta. Nisam bio siguran da li je Ken good or bad guy... Negdje sa 17,18 godina, kad sam ga ponovo uzeo u ruke, shvatio sam da je možda i najkvalitetniji Bonellijev serijal, svakako jedini koji ima "ono nešto, jedini koji "kao da nije Bonelli"... Valjda sam se iskupio za "grijehe" iz mladosti.
Eto isto vrijedi i za mene. Ken parkera nismo mogli smislit. Čak kad si htio nekom napakostit poklanjao si mu ken parkera prilikom razmjene stripova...
Dosta su hvalili Oštricu besmrtnika. Ono, samo što nije, sada će, jao jedva čekamo, to je najbolje. Onda je izdao Algoritam, pročitao sam prvi broj... Toliko mi nije sjelo da sada imam predrasudu o tom stripu, ali i o svim mangama uopšte. Ni ne pokušavam čitati. Inače, čitam stripove svih škola i žanrova...
What you call sanity, it’s just a prison in your minds that stops you from seeing that you’re just tiny little cogs in a giant absurd machine.
PRIJE NEKIH 6,7 GODINA U RUKE MI JE DOPAO MAUS.LETIMIČNIM PREGLEDOM USTANOVIO SAM DA MI SE NE SVIDJA,PONAJPRIJE ZBOG CRTEŽA.PAR GODINA POSLIJE SAM SE IPAK ODLUCIO PROCITATI GA.DANAS MI JE TO JEDAN OD NAJDRAZIH STRIPOVA KOJE SAM IKAD PROCITAO.CRTEZ MI JE NARAVNO,NEZAMJENJIVI DIO TOG STRIPA.
Dugo sam izbjegavao Thorgala jer sam bio uvjeren da je riječ o čisto povijesnom stripu, a taj žanr me najmanje zanima... Ugodno sam se iznenadio kad sam ga napokon odlučio čitati...
Slična je stvar s Aster Blistokom...
Trenutno imam takvu situaciju sa stripom Tanguy i Laverdue (valjda se tako piše) jer mi tematika izgleda dosadna... Slično je i s Comanchom, pa pomalo i Blueberrijem, jer mi western nije baš omiljen, a s druge strane, Buddy Longway mi je bio dobar...
Ja sam dugo imao predrasude prema Uliksu Jamesa Joycea a kad sam ga konačno pročitao shvatio sam da mi je to najbolji roman ikad! Posebno mi se svidjela zadnja rečenica duga nekih 40tak stranica. Od tada nema predrasude prema ničemu, pa tako ni prema stripovima.
Pa samim tim nekako imam utisak da najvise losih stripova nastaje u Japanu...u tsunamiju svih tih stripova broj dobrih nije bas toliko wau kawaii
Ipak, kad usporediš japanske stripove sa zapadnjačkim, čak i ako su loši znaju imati dobru ideju. Izvedba je ono gdje najčešće ne funkcioniraju. Dok zapadnjački najčešće nemaju ni dobru ideju.
Npr. loši zapadnjački strip će najčešće kao početnu ideju imati istražitelja/agenta/policajca/vojnika koji istražuje ubojstva/duhove/paranormalno/misterije. Dok kod japanskog stripa loše može značiti priču o jednom ribaru iz sela na hrvatskoj obali koji mora zaštiti Isusa (reinkarniranog u obliku Pamele Anderson) od sila Sotone koji hoda okolo odjeven u pončo i sombrero. Ideja sa potencijalom, ali loše izvedena.
Razumem sta hoces da kazes i donekle se slazem...ali nesto originalno , a istovremeno ocajno osmisljeno i izvedeno, nije mi nista privlacnije od konzervativne, neinspirisane ideje. I jedno i drugo je crapola koja ce me jednako razocarati, samo na razlicite nacine. Lose je lose.
Zato nikad nisam prihvatao cestu tvrdnju da su Japanci kreativniji...mozda su jednostavno veci konzumenti pop-kulture, pa ogromna kolicina stampe preplavljuje trziste bez obzira na kvalitet. Ili ne shvataju strip toliko kao umetnost, vec kao razonodu za jednokratnu upotrebu, pa su voljni da prelistaju bilo sta bez preteranog ulaganja paznje ili emocija. Nisam siguran. Kad mi je drug bio u Japanu, primetio je da u metrou velik broj ljudi cita mange (ali zaista velik- od dece do matoraca), a onda ih uredno baca u djubre kad zavrse...u svakoj kanti mozes da vidis hrpu raznorazne stampe. Takoreci nove. Malo mu je nedostajalo da krene da kopa po otpadu kao izbezumljeni beskucnik, al bilo ga blam
Btw, postoji i ponesto stripova na tu foru iz zapadne indie produkcije kao "Cowboy Ninja Viking", "Jesus Christ Vampire Hunter" (koji je cak ekranizovan...kao mjuzikl), etc.
Ili ne shvataju strip toliko kao umetnost, vec kao razonodu za jednokratnu upotrebu, pa su voljni da prelistaju bilo sta bez preteranog ulaganja paznje ili emocija. Nisam siguran. Kad mi je drug bio u Japanu, primetio je da u metrou velik broj ljudi cita mange (ali zaista velik- od dece do matoraca), a onda ih uredno baca u djubre kad zavrse...u svakoj kanti mozes da vidis hrpu raznorazne stampe. Takoreci nove. Malo mu je nedostajalo da krene da kopa po otpadu kao izbezumljeni beskucnik, al bilo ga blam
To što oni čitaju na putu do posla i škole i zatim bacaju su uglavnom antologijski strip-časopisi, tipa Shonen Jump, Hana to Yume ili Big Comic Spirits. Stripovi koji izlaze u tim časopisima kasnije budu reprintani u takozvanim tankobonima. Slično kao kad američke svešćice budu reprintane u trejdovima, ili francuski u albumima.
Ti tankoboni su zapravo kolekcionarska izdanja, za police. Imaju ogroman tiraž. Na primjer, zadnja knjiga stripa One Piece biti će tiskana u 3,2 milijuna primjeraka.
Comics is any art you can read. -- Sean T. Collins
Ranije nisam davao sansu tzv. fra-bel skoli stripa, a danas istu gotovo da obozavam.Mange, ipak i pored par pokusaja, nisao uspeo da "svarim".Kao mali, normalno, Kena Parkere sam izbegavao u sirokom luku.
Ja i sad imam predrasude prema fra-bel skoli, procitao sam svega par stripova, medju njima i Inkala (u kojem u toku citanja i nisam toliko uzivao, ali kad sam ga procitao bio mi je ok zbog sve te simbolike). Ne znam sta je u pitanju...
Predrasude o stripu?
Posted - 24/08/2010 : 22:44:23
Jos dok sam bio klinac nikad ga nisam mogao procitati,uzmem ga u ruke,vidim puno teksta i ostavim(valjda sam kao vecina volio pucanje i akciju 
)
Da li dodje s godinama ne znam ali volio bih vise ovakvih slucajeva 
.jpg)
.jpg)
.jpg)