Lajka je napuštena kujica čija je sudbina bila postati Zemljin prvi svemirski putnik. Ovo je priča o njezinu putovanju. Nick Abadzis majstorski spaja fikciju i činjenice u priči o tri isprepletene sudbine. Uz Lajku tu je i Koroljov, nekadašnji politički zatvorenik, poslije predan inženjer na vrhu sovjetskog svemirskog programa, i Jelena, laboratorijska tehničarka odgovorna za Lajkino zdravlje i život. Ovaj napeti trokut prikazan je savršenom emocionalnošću poput klasika Because of Winn Dixie, Shiloh i Old Yeller. Abadzis je oživio važan trenutak u modernoj povijesti, osvjetljavajući skrivene kutke duboke ljudskosti iza hladnih i okrutnih činjenica. Mnogo više od običnog povijesnog događaja – Lajkina priča prolazi ravno do srca.
Markos,jebi se.Kud ovo objavi,pa ja sam emotivna osoba i volim životinje. Ne ozbiljno,ovo je baš dirljiva priča.Predivno!!!!Da ti se stegne u stomaku na kraju priče.
Vidi se po recenziji da Luca Torelli i Markos lajkaju Lajku :-). Mogao bi pročitati sljedeći put kad dođem u Svijet stripa na kavu ( ako je imaju u biblioteci ).
---------- Trenutačno se sluša: Kc And The Sunshine - Please Dont Go
Procitao sam Lajku i nisam ni priblizno toliko odusevljen sa njom kao Markos i Lucca Torelli mada mozda ja nisam ni mjerodavan dovoljno jer mi se nije svidjeo ni Lucin pogreb mozda ne bih trebao citati ovakve tuzne price jer nisam dovoljno osjecajan pa ih ne razumijem na pravi nacin... prica jeste tuzna ali je meni nakon uvodnog donekle zanimljivog dijela bila uglavnom dosta dosadna...zar to sto je tuzna i sto mi je u trenutku citanja bilo zao toga mjesanca treba da proglasim ovo vrhunskim djelom? Meni to ovo djelo nazalost nije posto sam dosad procitao dosta boljih Fibrinih izdanja
Procitao sam Lajku i nisam ni priblizno toliko odusevljen sa njom kao Markos i Lucca Torelli mada mozda ja nisam ni mjerodavan dovoljno jer mi se nije svidjeo ni Lucin pogreb mozda ne bih trebao citati ovakve tuzne price jer nisam dovoljno osjecajan pa ih ne razumijem na pravi nacin... prica jeste tuzna ali je meni nakon uvodnog donekle zanimljivog dijela bila uglavnom dosta dosadna...zar to sto je tuzna i sto mi je u trenutku citanja bilo zao toga mjesanca treba da proglasim ovo vrhunskim djelom? Meni to ovo djelo nazalost nije posto sam dosad procitao dosta boljih Fibrinih izdanja
Evo baš pročitah oba teksta, zaista izgleda ko da je lik samo malo skratio i modificirao tvoj tekst i objavio (mislim ovo lajkanje Lajke na kraju se vidi iz aviona). A ništa, čekamo da vidimo dal će mu slijedeći tekst bit Potočići.
There he goes. One of God's own prototypes. A high-powered mutant of some kind never even considered for mass production. Too weird to live, and too rare to die.
Evo baš pročitah oba teksta, zaista izgleda ko da je lik samo malo skratio i modificirao tvoj tekst i objavio (mislim ovo lajkanje Lajke na kraju se vidi iz aviona). A ništa, čekamo da vidimo dal će mu slijedeći tekst bit Potočići.
Majkam_mu_majku, ako sam u pravu!!! Više neću pisati o aktualnijim izdanjima, već samo o Žutom dječaku i pećinskim crtežima koji se mogu čitati kao strip.
Majkam_mu_majku, ako sam u pravu!!! Više neću pisati o aktualnijim izdanjima, već samo o Žutom dječaku i pećinskim crtežima koji se mogu čitati kao strip.
Zajebane su takve stvari..ti nešto radiš iz ljubavi, jedina nagrada i satisfakcija za trud su ti kad pobijediš na izboru recke mjeseca i onda dođe lik, kopipejsta tekst, malo ga izmjeni u 10 minuta, objavi i još dobije plaću za to
There he goes. One of God's own prototypes. A high-powered mutant of some kind never even considered for mass production. Too weird to live, and too rare to die.
luca torelli, tvoja recenzija je dobra, ali jedina očitija sličnost tvoga teksta s ovim iz slobodne dalmacije je ovo "lajkanje lajke"
Osim toga, Lukin tekst je puno bolji
There he goes. One of God's own prototypes. A high-powered mutant of some kind never even considered for mass production. Too weird to live, and too rare to die.
Da se razumemo nisam fan Stivena Sigala Ali ova Lajka me je ostavila ravnodusnim. Trebamo zaliti psa, ili shvatiti dublju poruku u stripu Fibra je mogla bez ovog naslova.
Nikad u životu nisam imao kućnog ljubimca. Niti zlatnu ribicu, a kamoli psa. Niti ih ne volim nešto posebno, slatki su kad su mali, poslije postanu gnjavaža, prelijen sam ja za to. Ne razumijem ljude koji drže psa u gradu, u stanu, a još manje one koji spavaju ili se ljube s njim. Međutim, Lajka me je usprkos svemu tome rasplakala. Što se mene tiče, to je ultimativna pohvala nekom stripu i više nego dovoljan razlog da ga objavim. Stoga, žao mi je što ti se nije svidio, Fibra je možda doista mogla bez puno toga, ali bez Lajke nikako.