| Author |
 Topic  |
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
 Posted - 28/02/2012 : 11:45:14
|
...i ovo...
Slomljeni zagrljaji (Los abrazos rotos), r. Pedro Almodóvar, Španjolska, 2009.
Zasad pretposljednji Almodóvarov film "Slomljeni zagrljaji" neosporno je vrlo uspjela melodrama s natruhama trilera. . U dramaturški i narativno složenom ostvarenju čija se kompleksna priča odvija u dvije vremenske razine te obuhvaća niz očekivano slikovitih i pomaknutih, ali i slojevitih karaktera, Almodóvar se pored ostalog bavi i jednim od najvećih strahova svih filmskih redatelja, onim o katastrofalnoj premijeri i poraznim kritikama djela koje je premontirao i upropastio producent. Ljubavni i poslovni trokut markantnog redatelja Matea Blanca, starog producenta Ernesta Martela i njegove mlade štićenice Lene, tajnice i povremene elitne prostitutke koja želi ostvariti glumačku karijeru, u središtu je Almodóvarova zanimanja i dramaturške slagalice njegova djela. Pritom autor cjelinu efektno obogaćuje nizom duhovitih autobiografskih i metafilmskih detalja, majstorski narativno ispreplećući dvije narativne razine međusobno udaljene četrnaest godina.
U jednoj od njih Lena je Martelova ljubavnica, romantična djevojka koja će u Mateu Blancu pronaći ljubav svog života. No kad se pokuša otrgnuti nadzoru patološki posesivnog Martela, njenog svojevrsnog Pigmaliona koji vlastitog sina beskrupulozno angažira da u stopu slijedi i kamerom snima djevojku, Lena će inicirati tragediju te kobno odrediti vlastitu ali i Mateovu sudbinu. Pokušaj bijega iz veze s Martelom, koja vjerujem namjerno nalikuje onoj Alice Huberman i Alexandera Sebastiana, odnosno Ingrid Bergman i Claudea Rainsa iz Hitchcockova filma «Ozloglašena», Lena će platiti najprije teškim tjelesnim povredama a naposljetku i životom, dok će Mateo izgubiti vid, redateljsku karijeru i na određeni način duševni mir. Uistinu, glumac José Luis Gómez koji utjelovljuje starog Martela prilično podsjeća na Clauda Rainsa iz «Ozloglašene», a uz nekovrsnu posvetu ljubavnom trokutu iz Hitchcockova remek-djela, Almodóvar hommage klasičnom Hollywoodu odaje i umetanjem inserata iz filma «Put u Italiju» Roberta Rosselinija, kao i Leninim maskerskim pretvaranjem u kopije Audrey Hepburn i Marilyn Monroe. Istodobno se inteligentno i zabavno prisjeća i vlastite prošlosti, jer kadrovi upropaštenog Mateovog filma «Djevojke i kovčezi» neodoljivo asociraju na spomenute «Žene na rubu živčanog sloma», djelo koje je Almodóvaru osiguralo svjetsku slavu.
Redatelj kao da se pita što bi bilo da je njemu neki producent dva desetljeća ranije napravio to isto, a upisivanje dijelova vlastitog identiteta u onaj Mateov tek je jedan, i za cjelinu možda manje važan, segment elaboriranja motiva udvajanja osobnosti i identiteta, motiva koji Pedra u ovom filmu ponajviše i zanima. Jer, identitetska dvojnost obilježava ne samo Matea, koji će nakon Lenine pogibije u prometnoj nesreći i svog navodnog gubitka vida odabrati život pod umjetničkim pseudonimom Harry Caine, već je ona značajka i emotivne Lene, Martelova nesigurnog sina Ernesta mlađeg, pa dobrim dijelom i Judit Garcíje, Mateove davne ljubavi i majke njegova zatajenog sina Diega. Kad kažem da Mateo u nesreći navodno gubi vid, priznajem da ni nakon drugog gledanja filma nisam načistu je li on doista slijep ili samo glumi. Ipak, u skladu sa spomenutim udvajanjima identiteta, te zbog jedne scene u kojoj se ponaša kao osoba potpuno zdravog vida, skloniji sam zaključku da je sljepoća njegov dragovoljni izbor, svojevrsna kazna i pokora zbog smrti voljene žene i tragedije za koju se drži odgovornim. Glede Leninih dvojnih osobnosti, one se očituju u uvodnom dijelu filma, kad ona u povremenom bavljenju elitnom prostitucijom koristi pseudonim Severine. Također, Judit punih dvadeset godina Mateu taji da mu je Diego sin, istodobno odabirući dužnost redateljeve tajnice i najbliže suradnice, čime Diegu omogućava odrastanje uz oca. Slično Mateu Blancu, i Ernesto Martel mlađi u zrelijim godinama odabire lažni identitet Raya X, no njegov je motiv osveta ocu koji ga je iskoristio, zanemario i odbacio.
Tu se krije i možda jedina slabost čitavog filma, jer zanimljivo uveden i potencijalno vrlo intrigantan lik Martela juniora odnosno Raya X Almodóvar u drugoj narativnoj liniji, onoj koja se odvija 2008. godine, posve zapostavlja. Naposljetku, znamo li da je Almodóvar pod pseudonimom Mateo Blanco tijekom snimanja «Slomljenih zagrljaja» realizirao kratki osmominutni film čiji bi se naslov mogao prevesti kao «Zastupnik kanibal», motiv dvostrukih osobnosti dobiva dodatnu dimenziju. Imponiraju vještina i lakoća kojima se Almodóvar poigrava autobiografskim detaljima i metafilmskim dosjetkama, od spomenutih asocijacija na «Žene na rubu živčanog sloma», preko filma u filmu naslovljenog «Žene i kovčezi» i pseudodokumentarnih filmova koje prateći Lenu snima Ernesto Martel mlađi, do njihove duhovite sinkronizacije koju pred Ernestom starijim izvodi Lola Dueñas. A kad Lena tijekom jedne takve projekcije uđe u dvoranu i vlastitim glasom nasinkronizira svoj lik na ekranu, granica između filma i stvarnosti nakratko će sasvim nestati.
U cjelini, dakle, «Slomljeni zagrljaji» su možda ne sasvim detaljno i zaokruženo, ali neosporno majstorski režirano, odlično glumljeno, interpretativno potentno, efektno stilizirano, emotivno i komunikativno ostvarenje koje još jednom potvrđuje autorsku ozbiljnost i redateljsku zrelost Pedra Almodóvara.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
 |
|
|
lwood
Advanced Member
Colombia
47175 Posts
Member since 09/12/2005 |
Posted - 28/02/2012 : 20:00:34
|
| večeras u ponoč je solidan filmič "Takva" |
depresivni iskompleksirani primitivac i nadrkana budala kojeg financira stari i koji sa skoro 50 godina nema ni žene ni posla.Pa naravno da je ljut na sve, a narocito na one koji su uspješni.
Jbga Lwoode nisam ti ja kriv kaj nisi uspio u životu |
|
|
|
King Warrior
stripovi.com suradnik
22322 Posts
Member since 10/11/2007 |
Posted - 03/03/2012 : 01:29:21
|
Pokusao da odgledam film Hugo(dobio 5 Oskara prije nekoliko dana).
Poslije 45 min. kapitulirao. |
Edited by - King Warrior on 03/03/2012 01:30:29 |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 03/03/2012 : 12:04:26
|
Hugo, r. Martin Scorsese, SAD, 2011.
U Pariz 1930. godine smještena pustolovna drama s elementima fantastike "Hugo" Martina Scorseseja, nedavno nagrađena s 5 Oscara, odaje počast velikom Georgesu Mélièsu i njegovu djelu. Protagonist na romanu The Invention of Hugo Cabret Briana Selznicka (daljnjeg rođaka Davida O. Selznicka) temeljenog Scorseseova filma je bistri i domišljati dječak Hugo Cabret, koji nakon očeve tragične smrti s ujakom pijancem živi u vlažnim podrumskim prostorijama ispod željezničkog kolodvora Montparnasse. No Hugo gotovo sve vrijeme provodi skriven iza kazaljki velikog kolodvorskog sata, odakle promatra ljude koji se tuda svakodnevno kreću, od ratnom ozljedom tjelesno hendikepiranog žandara Gustava zaljubljenog u romantičnu cvjećarku Lisette, preko dvoje umirovljenika s psima do starog i vječno zlovoljnog prodavača igračaka Georgesa (Ben Kingsley). A Hugo je tehnikom i neobičnim izumima poput automatona zatravljen klinac koji je tu strast naslijedio od oca, te koji svoje skice svakodnevno bilježi u notes. Kad taj notes igrom slučaja dospije u Georgesove ruke, te kad dječak upozna starčevu unuku Isabelle, pokazat će se da se iza lika grubog prodavača krije nekadašnji mađioničar i pionir filma koji je u mladosti prema vlastitim riječima nadahnut radom braće Lumière i „pogonjen duhom invencije“ snimio Ženu koja nestaje, Put na Mjesec i druga antologijska djela. Istodobno, druženje s Isabelle i Georgesom Hugu će pomoći u suočavanju s traumom gubitka oca.
Martin Scorsese veliki je zaljubljenik u sedmu umjetnost i njezinu povijest, što je dokazao i izvrsnom dokumentarnom serijom Osobno putovanje s Martinom Scorseseom kroz američki film, pa za 11 Oscara nominiranog Huga u tom smislu valja čitati ponajprije kao još jedno njegovo ljubavno pismo pokretnim slikama i njihovoj čaroliji. Ostvarenje kojem se pogrešno prigovara zbog nejasne ciljane publike i pojednostavnjeno smješta u ladicu filmova za djecu, autorova je posveta ranom nijemom filmu i djelima ne samo Mélièsa i braće Lumière, čiji su znameniti kadrovi sjajno inkorporirani i često duhovito reinterpretirani, nego i onima Thomasa Edisona, Harolda Lloyda, Charlieja Chaplina i Bustera Keatona. Scorseseova režija je elegantna, sugestivna i nerijetko spilbergovski razigrana, od uvodne sekvence s kamerom koja leti iznad kolodvora, preko prizora Hugoova sna u snu s elementima trilera i horora kojima se dočaravaju dječakova emotivna stanja, do scena s rekonstrukcijama Mélièsovih snimanja filmova i pokretanjem automatona koji će nacrtati znani kadar s raketom u Mjesečevu oku.
Uz suradnju scenarista Johna Logana, koji je upravo za rad na redateljevu Avijatičaru osvojio prethodnu oskarovsku nominaciju, Scorsese minimalistički no učinkovito profilira niz sporednih i epizodnih likova, osobito žandara u izvedbi Sache Barona Cohena koji nesigurnost zbog tjelesnog hendikepa prikriva grubošću i agresivnošću istodobno pokušavajući privući pozornost šarmantne cvjećarke. Realiziran vrlo svrhovito iskorištenom i nimalo napadnom 3-D tehnologijom, Hugo je formalno film za djecu suštinski namijenjen odraslima, naročito strastvenim filmofilima kakav je sam redatelj, i kao takav u konačnici zasigurno neće povratiti uloženih 170 milijuna dolara.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 03/03/2012 : 12:05:31
|
Gore mi nije prikačilo plakat, pa dakle...
 |
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Beren
Advanced Member
Montenegro
3793 Posts
Member since 03/02/2010 |
Posted - 03/03/2012 : 13:08:13
|
quote:
Originally posted by King Warrior
Pokusao da odgledam film Hugo(dobio 5 Oskara prije nekoliko dana).
Poslije 45 min. kapitulirao.
Trebao si ga dovršiti. Jeste da je film pomalo neobičan, a i više od toga ako se zna ko ga je režirao, ali je po meni u prilično lošoj godini zasluživao i više od tih 5 oskara koje je dobio. Lijep film i lijepa posveta počecima. |
Moja domovina je mene dala ovu koru bijelog hleba, sretne ljude, srecnu mladost, velik komad vedrog neba... |
|
|
|
Poli
Advanced Member
Slovenia
38103 Posts
Member since 26/10/2007 |
|
|
zorglub
Average Member
Serbia
529 Posts
Member since 02/09/2008 |
Posted - 05/03/2012 : 15:32:25
|
quote:
Originally posted by Beren
quote:
Originally posted by King Warrior
Pokusao da odgledam film Hugo(dobio 5 Oskara prije nekoliko dana).
Poslije 45 min. kapitulirao.
Trebao si ga dovršiti. Jeste da je film pomalo neobičan, a i više od toga ako se zna ko ga je režirao, ali je po meni u prilično lošoj godini zasluživao i više od tih 5 oskara koje je dobio. Lijep film i lijepa posveta počecima.
Pročitao sam knjigu i ne verujem da ću pogledati film. Svaka čast Meliesu, ali nije me previše zaintrigiralo, možda da sam mlađi.
Kad Poli već pominje Skandinavce, konačno sam ubo stvarno dobar film na poslednjem danu FEST-a.
Eldfjall (Vulkan)
Emocionalno škrti domar u penziji pokušava da se ponovo približi članovima porodice. Promena je teška, spora i često bolna. Od mladog islandskog reditelja stiže veoma zreo film, setan, tužan, na momente mučan. O starosti, usamljenosti, promeni, praštanju. Bez patetike. |
Odjednom mi se život proširio.
Kupindo |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 06/03/2012 : 18:11:42
|
Osjetila ljubavi / Savršeni osjećaj (Perfect Sense), r. David Mackenzie, Velika Britanija / Švedska / Danska / Irska, 2011.
Nagrađena na filmskom festivalu u Edinburghu i nominirana za škotsku nagradu BAFTA u kategorijama najboljeg filma i redatelja, romantična egzistencijalna drama s elementima fantastike „Osjetila ljubavi“ drugi je zajednički projekt redatelja Davida Mackenzieja („Hallam Foe“) i glumačke zvijezde Ewana McGregora („Trainspotting“, „Ratovi zvijezda: Osveta Sitha“). Njih su dvojica prvi put surađivali na socijalnoj noirovskoj krimi-drami „Mladi Adam“, ekranizaciji romana „Scottish Beat“ britanskog beat-pjesnika Alexandera Trocchija koja je osvojila nominaciju za Europsku filmsku nagradu u kategoriji redateljskog otkrića godine 2003. te godinu kasnije škotsku inačicu nagrade BAFTA u kategorijama najboljeg filma, redatelja, glumca i glumice (Tilda Swinton). Sva su ta priznanja bila sasvim zaslužena, jer je posrijedi bilo djelo naglašenog socijalnog konteksta u kojem je scenarist i redatelja David Mackenzie, potpisnik hvaljene drame „Asylum“ 2005. godine s uspjehom prikazane u Berlinu, polagano i prilično dojmljivo izgradio sugestivan tjeskoban ugođaj, nenametljivo uvlačeći gledatelja u mračan, prljav i depresivan svijet svojih protagonista. Slične odlike posjeduje i film „Osjetila ljubavi“, u kojem u glavnoj ženskoj ulozi nastupa sjajna Eva Green („Sanjari“, „Casino Royale“), s tom razlikom što je okruženje dvoje glavnih likova manje mračno i prljavo.
„Osjetila ljubavi“ su svojevrsna parafraza fantastične horor-drame „Sljepoća“ Fernanda Meirellesa, u Glasgow smještena priča o romantičnoj epidemiologinji Susan (Eva Green) koja se zaljubljuje u na prvi pogled arogantnog i egoističnog kuhara Michaela (Ewan McGregor). Iako vjeruje da je Michael još jedan pogrešan izbor u njezinu životu, Susan se ipak s njim upušta u isprva površnu no postupno sve dublju vezu. Kad se počne pokazivati da Michael ipak nije tako samoživa i neodgovorna osoba, svijet će iznenada zahvatiti epidemija vrlo neobične bolesti. Naime, ljudi postupno počinju gubiti osjetila, redom jedno za drugim počevši od okusa preko mirisa do sluha i naposljetku vida. Konačni gubitak svakog osjetila osim opipa praćen je snažnim neposrednim ekstatičnim osjećajima koji ljude nagone na prežderavanje, opsesivno njušenje svega i svačega, konačno uživanje u glazbi i zvukovima te intenzivno promatranje zalazaka sunca i svijeta oko sebe. Traumatizirani promjenama kroz koje prolaze zajedno s drugim ljudima, a koje pojedince ponekad pretvaraju u životinje, Susan i Michael će početi shvaćati da su upravo međusobni osjećaji sve što im preostaje u takvom sve reduciranijem svijetu i životu.
Izvorni naslov ovog filma je „Perfect Sense“ odnosno „Savršeni osjećaj“, a upravo je pod tim naslovom prošlog ljeta s uspjehom prikazan na Motovun Film Festivalu. Dakako, taj savršeni osjećaj iz izvornog naslova je ljubav, emocija koja natkriljuje i u konačnici zamjenjuje sve druge osjećaje. Štoviše, ljubav između Susan i Michaela gubitkom svakog novog osjećaja unatoč povremenim sumnjama postaje sve dublja i jača, kao da u sebi apsorbira sva izgubljena osjetila. To biva i eksplicitno izrečeno na samom kraju riječima sa sudbinom čini se pomirene Susan u offu, dok ekranom vlada mrak. Impresionira vještina kojom redatelj David Mackenzie uz suradnju scenaristice Kim Fupz Aakeson, Dankinje koja se u domovini afirmirala radom na nizu igranih te kratkih i TV-filmova, romantičnu dramu koja tendira melodrami križa s elementima filma katastrofe. Njegova režija je sigurna, sugestivna i estetizirana, a od iznimne su mu koristi izuzetno atmosferična fotografija Gilesa Nuttgensa („Bojno polje Zemlja“, „Swimfan“) kao i sjajna zvučna kulisa Maxa Richtera („Valcer s Bashirom“). Svakako, tu su i raspoloženi nastupi Eve Green i Ewana McGregora, među kojima je „kemija“ često gotovo opipljiva, a jedino što se filmu može prigovoriti je povremeno otklizavanje na rub patetike. Premda ovo zbog pesimističnog ugođaja i neveselog završetka baš i nije film najpogodniji za gledanje u vrijeme Valentinova, riječ je o izuzetno uspjelom ostvarenju koje će se podjednako svidjeti ambicioznijim gledateljima kao i onima koji traže „samo“ dobru priču, zanimljive likove, uvjerljive emocije i sjajnu atmosferu.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
ken2
stripovi.com suradnik
Croatia
8172 Posts
Member since 30/07/2002 |
Posted - 06/03/2012 : 20:42:31
|
kad su se tamo krajem 80-ih i početkom 90-ih kod nas pojavili španjolski filmovi i almodovar, jako sam ih volio i rado gledao
a onda sam se zasitio i dugo, dugo nisam gledao almodovarove filmove
a onda sam odgledao 'pričaj s njom' i oduševio me
nakon toga sam gledao neke starije filmove i tako, tako, ok
a onda sam naletio na 'vraćam se' - i to mo je definitivno njegov najdraži i najbolji film |
if you tolerate this, then your children will be next |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 07/03/2012 : 20:39:08
|
Crni ponedjeljak (Margin Call), r. Jeffrey C. Chandor, SAD, 2011.
Drama s elementima trilera i naglašenim egzistencijalnim motivima „Crni ponedjeljak“ jedan je od onih filmova koji bi s protokom vremena mogli samo dobivati na intrigantnosti. Riječ je o vrlo solidnom i donekle iznenađujuće zrelom debitantskom redateljskom i scenarističkom ostvarenju Jeffreya C. Chandora, djelu koje se poput inferiornijeg naslova „Wall Street 2: Novac nikad ne spava“ Olivera Stonea bavi početkom aktualne gospodarske krize i zametkom sloma samog srca globalnog korporacijskog kapitalizma. Riječ je i o filmu čija se najprije američka jesenas a sada i hrvatska kino-distribucija gotovo savršeno podudarila s rađanjem pokreta „Okupirajmo Wall Street“ i Anonymous, te koji je možda indikator promjena i pojave osviještenih i angažiranih pristupa u načinima umjetničke i šire društvene percepcije događaja kojima smo i sami sudionici.
Premijerno prikazan na festivalu Sundance prije godinu dana, „Crni ponedjeljak“ je ubrzo stekao ugled „možda najboljeg filma o Wall Streetu ikad snimljenog“, a zahvaljujući itekako aktualnoj temi kao i njezinoj znalačkoj obradi uvršten je u konkurenciju festivala u Berlinu te naposljetku nominiran za Oscara u kategoriji najboljeg izvornog scenarija. Valja reći da su sve pohvale upućene ovom naslovu najvećim dijelom opravdane, jer je riječ o inteligentno napisanom, dosta sigurno i sugestivno režiranom, minimalistički profiliranim no slikovitim likovima i njihovim životnim dijalozima nakrcanom te odlično glumljenom ostvarenju. Priča filma odvija se tijekom 36 sati u rujnu 2008. godine, a smještena je u jednu od najvećih banaka na Wall Streetu koja neodoljivo i nimalo slučajno podsjeća na banku Lehman Brothers, čija je naoko neočekivana propast ubrzo zaljuljala globalne financije i gospodarstvo. U središtu zbivanja je mladi Peter Sullivan u primjereno smirenoj interpretaciji Zacharyja Quintoa, niže rangirani službenik banke koji je u paru s nešto mlađim kolegom zadužen za nadzor sigurnosti financijskih transakcija čitavog sustava. Iako formalno sve izgleda u najboljem redu, na poslovnom se horizontu naslućuju crni oblaci pa je uprava toga dana odlučila podijeliti otkaze velikom broju zaposlenika bez obzira na njihovu stručnost, iskustvo i godine staža. Među takvima je i vrhunski poslovni analitičar Eric Dale u izvedbi pouzdanog Stanleya Tuccija, čovjek koji s velikim razočaranjem sasluša isprazne i bezdušno izgovorene tirade nadređenih o „potrebama restrukturiranja“, „velikim životnim izazovima“ i „sjajnoj prilici za novi početak“ koja je navodno pred njim. Te riječi prate i saznanja da će vrlo brzo ostati bez zdravstvenog i socijalnog osiguranja, kao i bez stana koji nažalost nije platio gotovinom. No Dale zna da će njegova pa i znatno gora sudbina već za koji dan sustići i sve njegove kolege pa i šefove, dokaze o čemu je pohranio na USB-stick koji prije odlaska povjeri upravo Peteru. A nakon što zabrinuti Peter navečer pogleda sadržaj sticka, istog će trena alarmirati čitavu piramidu mahom arogantnih, egoističnih i preplaćenih šefova, od neurotičnog Sama Rogersa u interpretaciji Kevina Spaceya sve do glavnog direktora Johna Tulda u izvedbi Jeremyja Ironsa, koji će već koji sat kasnije stići privatnim helikopterom.
Razlog njihovoj panici i slutnji apokalipse danas svi odlično znamo, a krije se u kolokvijalno rečeno „lošim plasmanima“ i „toksičnim kreditima“, odnosno u izdavanju prevelikog broja stambenih i hipotekarnih kredita klijentima za koje se već u trenutku njihova odobravanja znalo da ih neće moći otplaćivati. Oslikavajući munjevito širenje panike upravljačkom piramidom banke, autor kroz niz naglašeno komornih dijaloških scena te „gesta i grimasa“ izvrsne glumačke postave u kojoj su i markantni Paul Bettany i pomalo zaboravljena Demi Moore, izuzetno efektno i plastično oslikava bešćutnost, egoizam i cinizam koji kod svih uključenih rastu proporcionalno s položajima i visinama primanja. Dok je kod onih niže rangiranih još i moguće primijetiti barem tragove ljudskosti i iskrene brige ponajprije za sebe ali i za druge, što ilustriraju skrivene suze Peterova kolege i Rogersova skrb za smrtno bolesnog kućnog ljubimca, oni na najvišim položajima i u trenucima potpune propasti najprije gledaju kako bi sebi isplatili što veće bonuse te kako bi u posljednjem trenutku neinformiranim klijentima i poslovnim partnerima uvalili što više bančinih dionica koje će već za koji sat biti posve bezvrijedne. Oni pritom znaju da će svojim postupcima istog dana čitavi Wall Street uvaliti u bezdan poslovnih problema te možda i kobno uzdrmati američko i svjetsko gospodarstvo, no ipak su im prioritetni osobni interesi koje u ključnoj sceni filma Tuld elaborira Rogersu dok mirno i bez nervoze uživa u jelu u restoranu na vrhu zgrade. Ako se kod nekog od uključenih na trenutak i pojavi zrnce savjesti i odgovornosti prema drugima i društvu, smjesta ga nadjačaju egoizam i nagon za opstankom, osobito u suočenju sa spoznajom da su ih kolege bez imalo oklijevanja spremne žrtvovati za spas vlastite kože ili samo nešto veći bonus izražen u desetinama i stotinama milijuna dolara. Takav je slučaj sa Sarah Robertson u izvedbi Demi Moore, šeficom za krizne situacije i jedinim bitnim ženskim likom koja upravo zbog toga zaslužuje veću minutažu i razrađeniji karakter. „Crnom ponedjeljku“ može se prigovoriti i zbog manjka živosti i izraženijeg suspensa, kao i zbog toga što u odnosima među protagonistima nedostaje tenzije i većih sukoba, no to biva nadoknađeno učinkovitim prikazom galerije mahom moralno tupih i duboko kompromitiranih financijaša koji će zbog bonusa s mnogo nula na tisuće ljudi ostaviti bez egzistencije i krova nad glavom. Nakon gledanja „Crnog ponedjeljka“ iz kina ćete izići s knedlom u grlu.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Beren
Advanced Member
Montenegro
3793 Posts
Member since 03/02/2010 |
Posted - 08/03/2012 : 14:09:29
|
The Grey (2012)
Film o grupi ljudi koja se usled nesreće nađe u ledom okovanoj Aljasci sa čoporom vukova za njima.
Film je usredsređen na unutrašnja stanja lika(ova) koja nam reditelj Joe Carnahan dočarava flešbekovima, ispovijestima i izlivima emocija u trenucima očaja. I pored nekih nelogičnosti, uz vukove koji izgledaju kao da su upravo izašli iz pakla i manjak dobre akcije koja ovdje ne bi škodila, film drži pažnju i vrijedan je pomena. |
Moja domovina je mene dala ovu koru bijelog hleba, sretne ljude, srecnu mladost, velik komad vedrog neba... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 08/03/2012 : 22:07:16
|
FILM O NEGATIVCU
Snima se 'Venom', spin-off 'Spider Mana'
Datum objave 08.03.2012 07:38
Autor: V.G.
Poput franšize 'X-Men', i 'Čovjek pauk' doživjet će spin-off u serijalu
Riječ je o filmu 'Venom', priči o jednom od najopasnijih nemezi Čovjeka-pauka. Njega bi po trenutnim dogovorima mogao režirati Josh Trank, koji se proslavio sa superherojskim filmom 'Chronicle'.
Svemirski parazit Venom je jedan od najpoznatijih likova u bogatom karakternom svemiru stripovskog konglometara Marvel, a već smo ga gledali u trećem nastavku 'Spider-Mana', u režiji Sama Raimija.
Trank bi ga trebao ponovo oživjeti za velika platna, nakon što je od režije projekta odustao Gary Ross ('Igre gladi'). U svom vlastitom filmu, po scenariju Jacoma Estesa, Venom je trebao biti više antijunak, nego negativac, ali Sony sada navodno traži i novog scenarista, kao i glavnog glumca.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
mladjo
Advanced Member
.jpg)
Croatia
20013 Posts
Member since 15/04/2007 |
|
|
Beren
Advanced Member
Montenegro
3793 Posts
Member since 03/02/2010 |
|
|
Poli
Advanced Member
Slovenia
38103 Posts
Member since 26/10/2007 |
Posted - 10/03/2012 : 00:18:57
|
Konacno pogledao Gruz 200 = http://www.youtube.com/watch?v=oHDaKtx6bGY&ob=av3e
(mada su QOTSA jos sa secerom usporedivsi)
Ako vas ne pale americki pop corn horror h'wood show tipa filmovi, onda je ovaj realisticni ruski exploitation koji je uz to i odlicna metafora za bivsi Sovjetski sajuz, za vas. I ne, nije horror! Barem ne po...
Yeah, sve jasno zasto me od Rusije zanima samo Kamcatka (i ta samo kao priroda).
|
Anything is possible dec d uej
Be the Change You Want to See
|
Edited by - Poli on 10/03/2012 00:20:33 |
|
|
|
emirem
Advanced Member
10816 Posts
Member since 18/01/2010 |
|
|
emirem
Advanced Member
10816 Posts
Member since 18/01/2010 |
Posted - 10/03/2012 : 09:08:47
|
quote:
Originally posted by Johnny Difool
FILM O NEGATIVCU
Snima se 'Venom', spin-off 'Spider Mana'
Autor: V.G.
Poput franšize 'X-Men', i 'Čovjek pauk' doživjet će spin-off u serijalu
Riječ je o filmu 'Venom', priči o jednom od najopasnijih nemezi Čovjeka-pauka.
Super bas planiram ovih dana kupiti stripova o Venomu i Carnageu (taj zadnji mi je malo poznat,nisam citao Spideya dugo pa nisam upoznat sa likovima!)
|
"Kompromisi u kolekcionarstvu su one stvari koje ce ti omoguciti da dozivis starost sa pozamasnom ustedjevinom!" |
Edited by - emirem on 10/03/2012 09:09:24 |
|
|
|
manhunter
Moderator
Switzerland
25325 Posts
Member since 17/09/2004 |
|
|
mr murdoc
Advanced Member
Switzerland
14557 Posts
Member since 02/01/2006 |
Posted - 10/03/2012 : 10:44:32
|
quote:
Originally posted by Beren
Neprijatelj (2011)
http://www.imdb.com/title/tt1517225/
Dobar film.
Odlicno snimljen film koji rat na balkanu ocrtava kao zlo .
Znam tko i zasto na ovakvoj tematici pokusava oprati ruke i teziste prebaciti na jedan drugi i u nasem narodu uhodani nacin razmisljanja , ali ako ste filmofil..ovaj film obavezno pogledajte. |
“To live is the rarest thing in the world. Most people exist, that is all.”? Oscar Wilde |
|
|
|
Beren
Advanced Member
Montenegro
3793 Posts
Member since 03/02/2010 |
Posted - 10/03/2012 : 11:34:57
|
quote:
Originally posted by manhunter
Nadam se da je bolji od Četvrtog čoveka. Trejler izgleda odlično u svakom slučaju.
Dosta je bolji. Atmosfera je odlična, priča ima nedostataka i imala je potencija za mnogo više, ali i tako je ovo jedan od boljih domaćih filmova u poslednje vrijeme. |
Moja domovina je mene dala ovu koru bijelog hleba, sretne ljude, srecnu mladost, velik komad vedrog neba... |
|
|
|
wele
Advanced Member
Montenegro
3727 Posts
Member since 21/12/2009 |
Posted - 10/03/2012 : 12:21:01
|
quote:
Originally posted by Beren
quote:
Originally posted by manhunter
Nadam se da je bolji od Četvrtog čoveka. Trejler izgleda odlično u svakom slučaju.
Dosta je bolji. Atmosfera je odlična, priča ima nedostataka i imala je potencija za mnogo više, ali i tako je ovo jedan od boljih domaćih filmova u poslednje vrijeme.
Slazem se,odavno mi se neki domaci film nije svidio kao ovaj. |
|
|
|
d.r.p
Senior Member
1598 Posts
Member since 09/08/2007 |
Posted - 10/03/2012 : 15:01:49
|
quote:
Originally posted by Poli
Konacno pogledao Gruz 200 = http://www.youtube.com/watch?v=oHDaKtx6bGY&ob=av3e
(mada su QOTSA jos sa secerom usporedivsi)
Ako vas ne pale americki pop corn horror h'wood show tipa filmovi, onda je ovaj realisticni ruski exploitation koji je uz to i odlicna metafora za bivsi Sovjetski sajuz, za vas. I ne, nije horror! Barem ne po...
Yeah, sve jasno zasto me od Rusije zanima samo Kamcatka (i ta samo kao priroda).
Balabanov mi je jedan od omiljenih novih režisera. |
|
|
|
d.r.p
Senior Member
1598 Posts
Member since 09/08/2007 |
Posted - 10/03/2012 : 15:04:12
|
quote:
Originally posted by Beren
quote:
Originally posted by manhunter
Nadam se da je bolji od Četvrtog čoveka. Trejler izgleda odlično u svakom slučaju.
Dosta je bolji. Atmosfera je odlična, priča ima nedostataka i imala je potencija za mnogo više, ali i tako je ovo jedan od boljih domaćih filmova u poslednje vrijeme.
Dobar je Neprijatelj |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 10/03/2012 : 18:31:13
|
Neprijatelj, r. Dejan Zečević
Govoreći o svom šestom igranom filmu, ratnoj triler-drami s elementima horora „Neprijatelj“ koja je u listopadu na Festivalu europskog i mediteranskog filma u Kopru ovjenčana Grand Prixom a na Međunarodnom festivalu mediteranskog filma u Montpellieru posebnom nagradom žirija, daroviti srpski redatelj Dejan Zečević („Kupi mi Eliota“, „T.T. sindrom“) ističe da je riječ o angažiranoj priči koja progovara o besmislenom ratu, iracionalnoj mržnji, uzaludnim smrtima i drugim strahotama koje su najčešće posljedice sasvim banalnih razloga. Film snimljen prema scenariju cijenjenog Đorđa Milosavljevića („Točkovi“, „Nebeska udica“, „Nataša“, serije „Jesen stiže, dunjo moja“, „Miris kiše na Balkanu“), koji je prvu verziju zapleta napisao davne 1999. godine da bi projekt do konačne realizacije čekao više od desetljeća, unatoč tolikom vremenskom periodu nije nimalo izgubio na oštrini i senzibilitetu. Režiranju ovog naslova Zečevića su privukli ne samo njegov naglašeni antiratni angažman i mogućnost da progovori o stvarima koje ga i osobno intrigiraju, nego i činjenica da je riječ o dramaturški kompaktnoj cjelini, priči o skupini ljudi koji se u određenom trenutku nalaze na određenom mjestu i koji su ključno usmjereni jedni na druge, što je idealan okvir za razvijanje dramski i psihološki kompleksnih situacija i odnosa. Redatelj osobno preferira slične storije, recimo u žanrovski srodnom remek-djelu „Južnjačka utjeha“ Waltera Hilla ili u glasovitim akcijskim SF-ovima „Alien“ Ridleya Scotta i „Stvor“ Johna Carpentera, a „aristotelovsku“ inicijalnu dramsku premisu s jedinstvom mjesta i vremena zbivanja smatra osobito poticajnom.
Priča njegova filma odvija se u planinama BiH pred kraj 1995. godine, neposredno nakon potpisivanja Daytonskog sporazuma kojim je postignut dogovor o poslijeratnom uređenju Bosne i Hercegovine. U središtu zbivanja su vojnici iz postrojbe za razminiranje predvođeni grubim Coletom (Aleksandar Stojković), koji na sedmi dan mira dobiju zadatak razminirati granicu među dvjema donedavno zaraćenim stranama. Svi su vojnici obilježeni vlastitim ratnim iskustvima i traumama s kojima se suočavaju na posebne načine, od krajnje rezignacije i autodestruktivnih nagona do okretanja humoru, ili pak molitvi i vjeri. Najveći problem je to što granica prolazi napuštenom tvornicom u kojoj je teško detektirati eksplozivne naprave, a dodatne će nevolje stvoriti pojava mlade Danice (Marija Pikić), žene kojoj su vojnici razrušili dom i koja želi da oni što prije odu. No sve će se još više zakomplicirati nakon što Cole s drugovima Cakijem (Vuk Kostić), Sirovinom (Ljubomir Bandović), Veskom (Slavko Štimac) i drugima u podrumu tvornice pronađe živog ali zazidanog čovjeka. Kad ga izbave, čovjek se predstavi kao Daba (Tihomir Stanić), a vojnicima ubrzo zapne za oko njegovo neobično ponašanje. Premda je očito dugo vremena proveo zazidan, čovjek nije ni gladan ni žedan, tvrdi da nema obitelj kojoj bi se vratio, a na sva vojnička pitanja daje ili neodređene ili dvosmislene odgovore. A kad se uskoro pokaže da Daba o vojnicima zna detalje koje ne bi smio znati, da je sposoban sugestivnim govorom ljude natjerati na samoubojstvo, te kada počne njima manipulirati i okretati ih jedne protiv drugih, Cole i ostali shvatit će da imaju posla s izuzetno opasnim protivnikom.
Valja reći da je vrlo solidan „Neprijatelj“ dosad najuspjeliji film u karijerama redatelja Zečevića i scenarista Milosavljevića. Zasluge za to podjednako pripadaju derivativnoj i predvidljivoj, ali ipak dosta inteligentno napisanoj priči, sigurnoj i mjestimice sugestivnoj režiji, vrlo efektnim rješenjima u korištenju prirodne i zadane scenografije kod koje posljedice rata i razaranja postaju svojevrsna ikonografija gotik-horora, odličnoj fotografiji Dušana Joksimovića koja dodatno naglašava tjeskobno i klaustrofobično ozračje, atmosferičnoj i nerijetko dojmljivoj glazbi Nemanje Mosurovića, te redom raspoloženim i uvjerljivim glumačkim interpretacijama. Pored našim gledateljima najzvučnijeg imena Slavka Štimca („Buick Riviera“, „Turneja“), tu su markantni Vuk Kostić („Munje!“, „Klopka“, „Šišanje“), iskusni Tihomir Stanić („Lajanje na zvezde“, „Zona Zamfirova“) i poznati glumac i TV-voditelj Dragan Marinković Maca („Kod amidže Idriza“, serije „Krv nije voda“, „Lud, zbunjen, normalan“). S obzirom na konotacije koje on već svojom pojavom i glasom unosi u svaki lik koji tumači, Marinković se ispostavlja kao jedini donekle možda pogrešni glumački izbor u podjeli uloga za ovu vrlo mračnu i povremeno prilično uznemirujuću priču. No autori ipak uspijevaju iznadprosječno solidno iskoristiti simbolički potencijal zapleta te kreirati intrigantnu karakternu studiju u kojoj podjednako mogu uživati ljubitelji ratnih triler-drama i horora.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Topic |
|
|
|
Filmovi & co
