| Author |
 Topic  |
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
 Posted - 26/05/2012 : 16:48:57
|
Večeras u 20:05 na Novoj Tv, Spider-Man 3, r. Sam Raimi, SAD, 2007.
Treći nastavak hit-serijala baziranog na Marvelovu stripu autora Stana Leeja i Stevea Ditkoa, Petera Parkera (Tobey Maguire) stavlja pred najteže izazove u karijeri čuvara zakona Spider-Mana. Dok vezu s glumicom Mary Jane (Kirsten Dunst) teško usklađuje s obvezama njujorškog borca protiv zločina i poslom fotoreportera lista Dnevna truba, za Peterov se motor jedne večeri zakači simbiot, prijeteća crna tvar stigla iz svemira. Istodobno, iz zatvora bježi Flint Marko (Thomas Haden Church), ubojica Peterova strica Bena, a mladićev ugled u redakciji ugrožava ambiciozni kolega Eddie Brock (Topher Grace)...
Film koji kao i prethodne nastavke potpisuje Sam Raimi (serijal "Zla smrt", "Darkman", "Odvuci me u pakao"), djelo je vrlo spretne i maštovite režije, dinamičnih i elaboriranih akcijskih sekvenci preciznog ritma, s efektno ukomponiranim ali nažalost ne i intrigantnim te dosta trivijalnim intimnim dramama likova. Uz suradnju scenarista Ivana Raimija i Alvina Sargenta, Sam pokušava kreirati psihološki kompleksne karaktere obilježene tragikom, no pritom se gubi u infantilnostima i površnostima, pri čemu je osobito problematičan promašen prikaz Spideyeva tamnog naličja. Pomnaknut, slikovit i stiliziran Spideyev svijet kreiran je uporabom atraktivnom CGI tehnologijom "blue screena", no riječ je o ponešto predugom djelu naglašene kršćanske simbolike koje se u emotivnim dionicama mjestimice kreće rubom patetike.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
 |
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 26/05/2012 : 16:57:56
|
Večeras u 22:35 na Novoj Tv, Krvavi dijamant (Blood Diamond), r. Edward Zwick, SAD / Njemačka, 2006.
Već pune 23 godine, od svog prvog značajnijeg ostvarenja, epske ratne drame «Rat za slavu», priče o tegobnoj epopeji crnačke postrojbe sjevernjačke vojske tijekom Američkog građanskog rata, holivudski producent i redatelj Edward Zwick snima filmove koji se najčešće s omalovažavajućim konotacijama nazivaju «oskarovskima». Riječ je o djelima čiji se autori bave aktualnim, društveno relevantnim i nerijetko trendovskim temama, ponajprije američke ali i svjetske povijesti, ostvarenjima čija je funkcija preispitivanje pojedinačne i kolektivne svijesti o odgovornosti američke i europske visoke politike za prljave zakulisne političke igre i ratne sukobe diljem svijeta, te koja su mjestom odvijanja radnje često smještena na Bliski i Srednji istok, ili u zemlje takozvanog «trećeg svijeta», u koje multinacionalne korporacije i Bijela kuća po diskontnim cijenama, u zamjenu za barele sve skuplje nafte, izvoze demokraciju i ljudska prava sumnjivih vrijednosti. Takvi filmovi u pravilu pripadaju žanru političkog trilera, nerijetko se temelje na istinitim događajima, što im daje dodatne atribute intrigantnosti i angažiranosti, te svojim tvorcima daju priliku za manje ili više iskrenu i suptilnu kritiku zapadnjačke kolonijalne svijesti, imperijalizma i rasizma.
Radikalna filmska kritika golom pragmom i interesima bezobzirnih multikorporacija vođene zapadnjačke politike, tijekom posljednjih je nekoliko godina najznačajnije predstavnike dobila u Stevenu Soderberghu, autoru sjajnog «Traffica», Brazilcu Fernandu Meirellesu, redatelju ekranizacije Le Carréova romana «Brižni vrtlar», te darovitom Stephenu Gaghanu, potpisniku inteligentne i vrlo angažirane «Syriane».
Za razliku od navedenih filmaša, koji odabranim temama pristupaju promišljeno, sa stilom i strašću, zbog čega je u njihovim djelima lako detektirati i osobne stavove autora, harvardskog studenta književnosti i nekadašnjeg scenarista popularnih humorističnih serijala Edwarda Zwicka, u stvaranju uistinu vrijednih, značajnih i pamtljivih naslova sprječava čitav niz kreativnih ograničenja. Premda se u svojim filmovima redovito bavi neugodnim povijesnim i suvremenim američkim temama, Zwick ostavlja dojam štrebera, marljivog učenika i profesorova ljubimca koji, međutim, lekcije uči napamet, bez njihova razumijevanja i dubljeg promišljanja. U njegovim mahom tezičnim i mediokritetskim ostvarenjima, među kojima se izdvajaju trostruki oskarovac «Rat za slavu» i rašomonski strukturirana ratna triler drama «Hrabrost ratnika», teško je pronaći izraženiji autorski pečat i suvislo artikuliran osobni stav. Zwick je pouzdani zanatlija kojeg bi se možda moglo nazvati salonskim ljevičarom, redatelj sklon doslovnosti, patetici i velikim gestama, koji visoke proračune, raskošne studijske uvjete i osobnu udobnost nije spreman žrtvovati zbog većih autorskih sloboda i izricanja pretjerano neugodnih pitanja o pojedinačnom i društvenom moralu, poštenju i licemjerju. Nažalost, stječe se dojam da ta pitanja Zwicka istinski i ne zanimaju, te da možebitnu autorsku slobodu ne bi ni bio sposoban iskoristiti za suvislije izlaganje svojih stavova.
Unatoč svemu prethodno navedenom, pustolovna triler drama «Krvavi dijamant», nominirana za Oscara u pet kategorija, možda je i najuspjeliji film u dosadašnjoj karijeri Edwarda Zwicka pored ratne drame „Rat za slavu“. Teme jedanaestogodišnjeg građanskog rata u afričkoj državi Sierra Leoneu, prema istraživanjima Ujedinjenih Naroda najsiromašnijoj zemlji na svijetu, krvavih sukoba za stjecanje nadzora nad poljima dijamanata i tragičnih sudbina djece vojnika i njihovih obitelji, na prvi su pogled ne sasvim tipične Zwickove teme. Jedina Amerikanka u filmu je plemenita, požrtvovna i naivnim idealizmom vođena novinarka Maddy Bowen, draguljarnice s Pete avenije i Beverly Hillsa u negativnom se kontekstu spominju tek uzgred, a kritička i moralistička oštrica ponajviše su usmjerene na moćne i bezobzirne britanske draguljare, koji ne provociraju ratne sukobe, ali im zbog visokih cijena dijamanata i zakona ponude i potražnje odgovara perpetuiranje ratnog stanja. Valja napomenuti da su se u filmskim negativcima prepoznali predstavnici grupacije «De Beers», donedavno vodećih svjetskih trgovaca dijamantima, čiji se udio na tržištu primjenom kontroverznog «Kimberley Processa» tijekom posljednjih pet godina smanjio s četiri na jedan posto.
U središtu priče nalazi se mladi Danny Archer, vješt švercer dijamantima, hladnokrvni ubojica i isprva izraziti egoist spreman zbog neobrađenog kristalića ugljika veličine graška riskirati život i prodati vlastitu majku. Glumački sazrijevajući iz filma u film, slojevit lik traumatičnom prošlošću i unutarnjim sukobima obilježenog antijunaka sugestivno tumači Leonardo DiCaprio, za svoj nastup dobrim dijelom zasluženo nominiran za Oscara. Susret s ponosnim ribarom i obiteljskim čovjekom Solomonom Vandyjem, požrtvovnim suprugom i ocem koji je stjecajem tragičnih okolnosti pronašao divovski dijamant, no kojem najveće blago predstavljaju miran obiteljski život i planovi za budućnost njegova sina Die, postupno će početi mijenjati Dannyja. Ključni katalizator njegove najvećim dijelom suptilno provedene i uvjerljive transformacije iz psa rata u čovjeka spremnog za drugog podnijeti i najveću žrtvu, pojavit će se u liku spomenute novinarke Maddy Bowen, koju vrlo solidno utjelovljuje nikad atraktivnija oskarovka Jennifer Connelly. Tijekom Dannyjeva druženja s Maddy, iz naznaka njihove nerealizirane romantične veze, tjeskobnih mladićevih priča o prošlosti i razmišljanja o nekom neostvarivom mirnijem, sretnijem i boljem životu, jasno su ocrtane konture osobnosti tragičnog i autodestruktivnog protagonista, nesposobnog oduprijeti se pohlepi i nadvladati vlastite slabosti.
U cjelini prilično povoljne dojmove o djelu, čije su možda najveće vrline efektno dočarani prizori ratnog kaosa, izostanak zamjetnije patetike i tjeskobna završnica koja sugerira početak uznemirujuće obiteljske drame s nužnom resocijalizacijom dječaka pretvorenog u višestrukog ubojicu i narkomana, kvare standardne Zwickove boljke. Uz neujednačen ritam i pretjeranu duljinu filma, najproblematičnijom se i ovdje čini redateljeva sklonost trivijalnom verbalnom moraliziranju i plakatnoj simbolici. Nakon što u zaglavlju uvodne špice pročita da nitko od desetaka tisuća poginulih u građanskom ratu u Sierra Leoneu dijamant nikad nije vidio, gledatelj zna da ga tijekom sljedećih gotovo dva i pol sata očekuje eksplikacija te tvrdnje.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Dule
Average Member
Croatia
546 Posts
Member since 09/05/2003 |
Posted - 27/05/2012 : 02:31:41
|
Ovo je duhovito:
„...Ford se tu bas bas BAS nije snasao.“
i/li pak:
"... standardne Zwickove boljke."
A evo i djela jedne rečenice koje stvarno raz/otkriva svu raskoš naše filmske kritike na ovom mjestu:
"...režije, dinamičnih i elaboriranih akcijskih sekvenci preciznog ritma, s efektno ukomponiranim ali nažalost ne i intrigantnim te dosta trivijalnim intimnim dramama likova."
Bravo.
Ne mogu reči da je žalosno; naprosto je samo smješno.
:) |
|
|
|
mladjo
Advanced Member
.jpg)
Croatia
20013 Posts
Member since 15/04/2007 |
Posted - 27/05/2012 : 03:10:47
|
Kak si ti ljubomoran čovjek, pa to je nevjerojatno |
COUNT ZERO INTERRUPT
an interrupt of a process decrements a counter to zero
|
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 27/05/2012 : 11:46:10
|
Samo jedan detalj: rečenica "Ford se tu baš BAŠ nije snašao" NIJE MOJA!!!
Autorstvo pripada forumašu kojeg vrlo cijenim i koji se itekako razumije u film, ali koji se na žalost (ili na njegovu sreću, tko zna?) ne bavi filmskom kritikom.
Ali dobro, drago mi je što vidim da nisam uzgubio još jednog obožavatelja, makar taj očito bio površan i nemaran!  |
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
Edited by - Johnny Difool on 27/05/2012 11:47:21 |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 27/05/2012 : 12:21:55
|
Večeras u 23:56 na HTV 2, Valcer s Bashirom (Vals Im Bashir), r. Ari Folman, Izrael / Francuska / Njemačka / SAD / Finska / Švicarska / Belgija / Australija, 2008.
Prije gotovo točno 30 godina, točnije 14. rujna 1982., ubijen je Bashir Gemayel, tri tjedna ranije izabrani libanonski predsjednik i bivši vođa Libanonskih Snaga (FL), kršćanske desničarske milicije. Za predsjednika izabran dominantno pod pritiscima Izraela, koji je u lipnju kao i dijelom Sirija okupirao Libanon, Gemayel je s još 26 osoba ubijen u eksploziji bombe u sjedištu svoje falangističke milicije, u atentatu za koji je odgovornost preuzela prosirijska stranka Socijalna nacionalistička partija. Bashirovu smrt izraelska je vojska iskoristila kao izgovor za ulazak u zapadni Bejrut, opravdavajući se činjenicom da su s tog područja godinama bombardirani gradovi na sjeveru Izraela. Kao alibi za svoj ulazak izraelske su snage po naputku Ariela Sharona, tadašnjeg izraelskog ministra obrane, navele želju za sprječavanjem osvete i prolijevanja krvi, kao i potrebu rješavanja problema dvije tisuće terorista koji su se navodno skrivali u izbjegličkim logorima Sabra i Shatila. Tako je tijekom večeri 16. rujna proizraelska milicija kršćanskih falangista uz potporu izraelske vojske, koja im je ispaljivanjem svjetlećih raketa olakšavala izvršenje akcije, ušla u Sabru i Shatilu, dva od tri palestinska izbjeglička logora koja su se mjesecima nalazila u okruženju Izraelskih obrambenih snaga (IDF). Masakr nedužnog civilnog stanovništva trajao je puna tri dana, procjene govore o približno dvije tisuće ubijenih, a pripadnici IDF-a nisu ni u jednom trenutku pokušali spriječiti ili ublažiti tragediju. Kad su 19. rujna svijet obišle zastrašujuće fotografije unakaženih tijela, a među žrtvama je bilo dosta djece i žena, svjetska je javnost ostala šokirana. Dok su brojni očevici naknadno svjedočili da su tijekom masakra u logoru viđeni i pripadnici Vojske slobodnog Libanona, milicije koju je u južnom Libanonu također osnovao Izrael, službena izraelska istraga najodgovornijima za tragediju proglasila je Ariela Sharona i Eliu Hobeika, šefa obavještajne službe FL-a.
Kao pripadnik IDF-a u «osiguravanju» pokolja u Sabri i Shatili bez svog je znanja sudjelovao i Ari Folman, tada 19-godišnji mladić koji će se tijekom 1990-ih uz Orija Sivana afirmirati kao suautor zapaženog dokumentarca «Sha´anan si» i suredatelj fantastične drame «Saint Clara», adaptacije romana «The Ideas of Saint Clara» Pavela Kohouta. Traumatična sjećanja o viđenim posljedicama masakra u Sabri i Shatili Folman je potisnuo vrlo duboko, toliko da se četvrt stoljeća kasnije više uopće nije sjećao nikakvih vojnih operacija ni svog ulaska u izbjegličke logore. Na prekapanje vlastite memorije i mučnu potragu za duboko zakopanim i u nesvjesnom cilju očuvanja njegova mentalnog zdravlja «zaboravljenim» užasavajućim slikama iznakaženih ljudskih tijela, Folmana je potaknuo razgovor sa starim znancem i suborcem Mikijem Leonom (filmski pseudonim Boaza Reina-Buskila), ratnim veteranom koji je patio od vrlo tjeskobnih ponavljajućih noćnih mora. Leonova priča o snu u kojem ga iz noći u noć progoni 26 pasa, životinja koje je kao prethodnica i vojnik zadužen za pripremu upada u izbjegličke logore pobio da ne bi lavežom upropastili planirano iznenađenje te njega i druge vojnike doveli u opasnost, Folmana je nagnalo na čeprkanje i dublju analizu svog vlastitog sna koji se također često ponavljao, sna koji se svodio na niz zagonetnih slika o noćnom kupanju u moru pred Bejrutom, dok grad obasjavaju svjetleće rakete.
Odlučivši kroz razgovore s nekadašnjim suborcima obnoviti svoja sjećanja, ma koliko ona mračna i užasavajuća bila, Folman je dug i mukotrpan proces rekonstrukcije vlastite memorije i katarzičnog preispitivanja savjesti odlučio i zabilježiti na filmskoj vrpci, uz pomoć darovitog animatora Yonija Goodmana koji je svježim pristupom i inovativnom tehnikom animacije čak četiri godine kreirao konačan izgled filma. Napokon, kad se 2008. godine konačno pojavio «Valcer s Bashirom», postalo je jasno da je riječ o uistinu impresivnom i jedinstvenom biografskom animiranom dokumentarcu, djelu koje osvaja podjednako hrabrim izborom intrigantne teme, redateljevim iskupiteljskim i bolnim osobnim angažmanom, kontrapunktiranjem zavodljivih i koloristički bogatih slika s očajem koji se svakog trenutka osjeća u naratorovu glasu, kontrastiranjem nezrelosti i mačizma mladih vojnika s rezignacijom i uzaludnim pokušajima bijega od samih sebe tih istih osoba 20-ak godina kasnije, te napokon suptilnim prikazom načina na koje prikriveni posttraumatski stresni poremećaj definira osobnosti, razara intimne živote i oblikuje sudbine ljudi koji su se spletom okolnosti zatekli u vihoru ratnog užasa.
Dok razgovara s nekadašnjim suborcima i trajnim životnim supatnicima, Folman shvaća da se sve u njima miješa, i bol, i bijes, i osjećaj krivnje, i kaos u vlastitim mislima, i zbunjenost u djelovanju, i grizodušje zbog onoga što su vidjeli i(li) učinili, odnosno propustili učiniti. Folmanovo je ostvarenje neosporno jedinstveno filmsko svjedočanstvo o antiherojskom stoicizmu emotivnog pojedinca u žrvnju ratnog ludila, iznimno promišljen i elokventno sročen testament o nadrealnom ugođaju i surealnom iskustvu sudjelovanja u ratu, prema redateljevim riječima pod utjecajem glasovite «Kvake 22» i s tendencioznim ironijskim i crnohumornim odmakom realizirano upozorenje o apsurdnosti ratovanja te općim i osobnim tragedijama koje iz njega proizlaze.
Vjerno slijedeći kronologiju zbivanja, Folman neprekidno radi jasnu distinkciju između viših časnika odnosno onih koji znaju što se sprema, i običnih vojnika koji bespogovorno i bez razmišljanja izvršavaju zapovjedi, znajući da su tek topovsko meso koje u svakom trenutku može biti žrtvovano. Ipak, autora tijekom svih proteklih godina, pa tako i za vrijeme rada na filmu i poslije njegova zgotovljavanja, muči i osjećaj osobne krivnje i odgovornosti, osjećaj koji ga je presudno motivirao da se u vidu svojevrsne filmske psihoterapije upusti u borbu s vlastitim demonima. Isprva vjerujući da će čitav samoanalitički umjetnički proces nalikovati svojevrsnoj filmskoj psihoterapiji, odnosno sjedenju u psihijatrijskoj ordinaciji i razgovoru s terapeutom, redatelj je ubrzo shvatio da bi to bio prejeftin i prejednostavan način dodatnog samozavaravanja. Jer, za njegovo duboko potiskivanje užasnih slika i sjećanja nisu odgovorni samo blagotvorni samozaštitni mehanizmi uma, već je on dobrim dijelom zaborav svjesno i sam odabrao. Nakon otpuštanja iz vojne službe Folman je namjerno prekinuo sve kontakte sa suborcima i ratnim drugovima, te je tako, dijelom zahvaljujući i vladajućim politikama i društvenoj klimi u kojoj pokolj u Sabri i Shatili nikad nije dublje problematiziran, na određeni način svjesno potaknuo amneziju. Štoviše, on sam priznaje da je licemjerni i u osnovi po čitavo društvo uništavajući opći zaborav prihvatio kao svoj vlastiti, sve dok nije postao otac, odnosno dok nije osjetio odgovornost prema vlastitoj djeci i njihovoj budućnosti. U prizivanju i upotpunjavanju njegovih sjećanja protagonista pored psihologinje Zahave Solomon, cijenjene znanstvenice na polju istraživanja psiholoških trauma, vodi i njegov prijatelj Carmi Cna´an (također filmski pseudonim Folmanova identično traumatizirana suborca Yehezkela Lazarova), smiren i prizemljen čovjek koji je duševni mir i obiteljsko zadovoljstvo pronašao u Nizozemskoj, a koji terapeutski blagim glasom i razumljivim objašnjenjima funkcionira kao nekovrsni orijentir i etički kompas filma.
Na prvi pogled nekog može iznenaditi detalj da u filmu koji tematizira stravičan zločin Izraelaca nad Palestincima ovih potonjih zapravo i nema, sve do samog kraja kad se pojavljuju kao (bezlične) nijeme žrtve i oni koji te žrtve oplakuju. Već na drugi pogled postaje jasno da je to proračunata Folmanova odluka i koncepcijska strategija, jer njegova je temeljna nakana pokazati da su žrtve (i) Izraelci, izgubljeni, nesigurni, zbrkani i bolećivi mladi vojnici kojima će i samo postfestum promatranje posljedica zvjerskog zločina zauvijek obilježiti živote i odrediti sudbine. Na određeni način Palestinci nikad u filmu nisu prikazani kao samo ljudi, upravo s ciljem da se naglasi kako (i) Izraelci to jesu. Ipak, u sceni u kojoj skupina uplakanih palestinskih žena hoda ulicom i u tišini oplakuje svoje ubijene, i žrtvama je posredno no iznimno učinkovito dano pravo glasa. Dok im se niz obraze slijevaju suze palestinske žene šute, a na zbog tragedije ogrubjelim i otvrdnulim licima čitaju se neizreciv očaj i užas. U njihova je lica zagledan i Folman, a u trenucima dok ih promatra njegovo disanje postaje brže i pliće, te ono tako biva svojevrsnim emotivnim sidrom scene koja time dobiva zasebnu izražajnu dimenziju. Napokon, kad u završnici animacija ustupi mjesto dokumentarnim snimcima žrtava pokolja u Sabri i Shatili, gledatelj shvaća da su jedini stvarni odnosno ne-animirani ljudi koji su u filmu prikazani Palestinci, da su isključivo oni predočeni kao bića doslovce od krvi i mesa. Točnije, oni su stvarni upravo onoliko koliko je stvarna i njihova neopisiva tragedija, koja se uistinu ne može i ne smije izraziti ničim osim okom kamere zabilježenim dokumentarnim snimcima.
Žanrovska definicija «animirani dokumentarac» sasvim ne odgovara izvedbenim detaljima, jer je riječ o neobično poetičnom, vrlo efektno koloriranom i začudno animiranom djelu koje uključuje i pseudofikcijske sekvence prisjećanja autorovih sugovornika, njegovih nekadašnjih suboraca i psihologa uz čiju pomoć Folman u sjećanje priziva neopisivo traumatične i duboko potisnute slike ratnih užasa. On kao i njegovi istovjetno čitavog života prizorima stravičnih zločina progonjeni suborci bezuspješno pokušava pobjeći od prošlosti, no ona se stalno javlja u repetitivnim uznemirujućim snovima, u nemogućnosti življenja normalne svakodnevice ili u pogledima suznih očiju vlastite djece. Tradicionalnu animaciju spretno nadograđujući suvremenim oblikovnim sredstvima, rotoskopski animirane prizore križajući s digitalnima, inventivno miješajući stvarnost i fikciju (odnosno stvarnost u određenoj mjeri nadopisujući fikcijom), te u glazbenoj podlozi posežući za klasičnim suzvučjima ali i rock-akordima 80-ih, Folman kreira potresno djelo iznimne emotivne snage.
Kad u završnim kadrovima, nakon što se autor konačno svega sjeti, animacija ustupi mjesto dokumentarnim snimcima posljedica pokolja, redateljevo eponimno djelo i njegova možda životna umjetnička misija je zaključena. «Valcer s Bashirom» autorova je celuloidna potraga za vlastitom dušom, njegovo duboko, dojmljivo iskreno i samim tim uznemirujuće suočavanje s razdirućim osjećajima osobne krivnje i odgovornosti. U širem društveno-političkom kontekstu podjednako se licemjernom, paradoksalnom ali i vrlo znakovitom doima i činjenica da je ovaj naglašeno antiratni film naišao na praktično unisono odobravanje, u samom Izraelu jednako kao i u svijetu. Osobito se neugodnim doima podatak da se za Oscara nominirano te Zlatnim globusom i Europskom filmskom nagradom u kategoriji najbolje glazbe ovjenčano ostvarenje okitilo i sa šest nagrada Izraelske filmske akademije, te da su ga s podjednakim aklamacijama dočekale sve izraelske političke stranke, od ekstremne desnice do krajnje ljevice (koja je nota bene prigovarala da je Folman morao biti izravniji i beskompromisniji). Imajući na umu trajnu izraelsku okupaciju Zapadne obale i pojasa Gaze, gdje se svakodnevno krše međunarodni zakoni a nasiljem i rasizmom brutalno gaze ljudska i izbjeglička prava, recepcija «Valcera...» postaje dodatno zanimljivom i indikativnom.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 27/05/2012 : 12:35:04
|
Večeras u 20:00 na RTL-u, Potraga / Tijelo (The Body), r. Jonas McCord, SAD / Izrael / Njemačka, 2001.
U nedavno otkrivenoj podzemnoj kripti u Jeruzalemu, iza trgovine kompjuterskom opremom koju vodi mirni Palestinac Nasir Hamid (Makram J. Khouri), atraktivna izraelska arheologinja Sharon Golban (Olivia Williams) pronalazi vrlo star kostur. Ćini se da je riječ o ostacima muškarca koji je prije 2000 godina umro razapet na križu, i koji je možda mogao biti neuskrsli Isus Krist. Dok na mjesto događaja ubrzo stiže iskusan svećenik, otac Lavelle (Derek Jacobi), vijest o neočekivanom otkriću uznemirava vatikanske krugove. Želeći preduhitriti glasine i sačuvati temelje kršćanstva, kardinal Pesci (John Wood) u Jeruzalem odluči poslati oca Matta Gutierreza (Antonio Banderas), predanog Isusovca, doktora rimske povijesti i nekadašnjeg vojnog obavještajca koji se jednom u špijunskoj misiji borio s revolucionarima u El Salvadoru. Stigavši u Jeruzalem, Matt ubrzo shvati da je situacija mnogo složenija no što mu ju je opisao kardinal Pesci. Naime, uz visoke predstavnike katoličke i židovske crkve, za otkriće sposobne Sharon izuzetno su zainteresirani i odlučni Moshe Cohen (John Shrapnel), šef jeruzalemske policije, ali i zagonetni Abu Yussef (Mohammed Bakri), vođa skupine terorista, zagovornika ortodoksnog judaizma. Nakon što Yussefovi ljudi otmu trgovca Hamida, te ga ucjenom prisile na špijuniranje Sharon i Matta, arheologinja i svećenik u kripti pronađu izuzetno rijedak novčić s likom Poncija Pilata, koji ih dodatno učvrsti u zaključku da posmrtni ostaci pripadaju neuskrslom Kristu. Dok uzbudljiva zbivanja kreću nepredviđenim tijekom, Matt počne preispitivati temelje svoje religioznosti i vjere u Boga...
Priča triler-drame The Body, redateljskog prvijenca producenta (Zapitaj prah, serija 12 žigosanih) i scenarista (Pakost) Jonasa McCorda temelji se na istoimenom bestseler romanu Richarda Bena Sapira (Remo: Nenaoružan i opasan), književnika koji je u paru s cijenjenim piscem krimića Warrenom Murphyjem supotpisao niz uzbudljivih proznih uradaka o okretnom Remu Williamsu, te koji je tijekom spisateljske karijere objavio nekoliko djela povijesno/ religijske tematike. Prihvativši se ekranizacije Sapirova romana, McCord je ubacivanjem podzapleta o sukobu Židova i Palestinaca donekle osuvremenio priču djela premijerno objavljenog 1971. godine. Također, odlučio je dobrano zanemariti trilerske sastavnice literarnog predloška i ponajprije se koncentrirati na političke i teološke aspekte i konotacije cjeline, kao i religijske i etičke dvojbe pred koje pisac postavlja svoje protagoniste. Pitanje izbora između istine i vjere, kao i manipuliranje religijskim osjećajima pojedinaca, što se često zloupotrebljava za ostvarivanje najprizemnijih političkih ciljeva, teme su koje autora primarno zanimaju, te im on i posvećuje najviše pozornosti.
Nažalost, to radi na vrlo slab i neuvjerljiv način. Počevši od pretpostavke da bi Vatikan, u slučaju otkrića mogućih posmrtnih ostataka Isusa Krista, na mjesto događaja s ciljem prikrivanja istine i činjenica poslao tek mladog i neiskusnog Isusovca, čovjeka i samog nesigurnog u temelje vlastite religioznosti, preko površnog teologiziranja i nelogičnih zaključaka protagonista, do gotovo komičnih pseudofilozofskih interpretacija nekih biblijskih citata, jasno je da dugometražni prvijenac Jonasa McCorda počiva na krhkim osnovama. Dakako, smetaju i suhoparna režija (osobito kaotično uprizorenih akcijskih scena), nedostatak ritma, neuvjerljivi Antonio Banderas u ulozi svećenika te neartikulirani pokušaji osuvremenjivanja Sapirova prijedloška ubacivanjem podzapleta o sukobu Židova i Palestinaca. Zbog svega navedenog, McCord potencijalno vrlo intrigantnu temu o možebitnom Kristovom neuskrsnuću uspijeva učiniti nezanimljivom i irelevantnom.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Darth Ivan
Advanced Member
Croatia
7978 Posts
Member since 21/03/2010 |
Posted - 28/05/2012 : 00:23:48
|
quote:
Originally posted by Dule
Ovo je duhovito:
„...Ford se tu bas bas BAS nije snasao.“
i/li pak:
"... standardne Zwickove boljke."
A evo i djela jedne rečenice koje stvarno raz/otkriva svu raskoš naše filmske kritike na ovom mjestu:
"...režije, dinamičnih i elaboriranih akcijskih sekvenci preciznog ritma, s efektno ukomponiranim ali nažalost ne i intrigantnim te dosta trivijalnim intimnim dramama likova."
Bravo.
Ne mogu reči da je žalosno; naprosto je samo smješno.
:)
a zakaj ti ne napišeš neku filmsku kritiku? |
"Nothing lasts forever." |
|
|
|
Darth Ivan
Advanced Member
Croatia
7978 Posts
Member since 21/03/2010 |
Posted - 28/05/2012 : 00:49:26
|
quote:
Originally posted by Johnny Difool
Večeras u 20:05 na Novoj Tv, Spider-Man 3, r. Sam Raimi, SAD, 2007.
Treći nastavak hit-serijala baziranog na Marvelovu stripu autora Stana Leeja i Stevea Ditkoa, Petera Parkera (Tobey Maguire) stavlja pred najteže izazove u karijeri čuvara zakona Spider-Mana. Dok vezu s glumicom Mary Jane (Kirsten Dunst) teško usklađuje s obvezama njujorškog borca protiv zločina i poslom fotoreportera lista Dnevna truba, za Peterov se motor jedne večeri zakači simbiot, prijeteća crna tvar stigla iz svemira. Istodobno, iz zatvora bježi Flint Marko (Thomas Haden Church), ubojica Peterova strica Bena, a mladićev ugled u redakciji ugrožava ambiciozni kolega Eddie Brock (Topher Grace)...
Film koji kao i prethodne nastavke potpisuje Sam Raimi (serijal "Zla smrt", "Darkman", "Odvuci me u pakao"), djelo je vrlo spretne i maštovite režije, dinamičnih i elaboriranih akcijskih sekvenci preciznog ritma, s efektno ukomponiranim ali nažalost ne i intrigantnim te dosta trivijalnim intimnim dramama likova. Uz suradnju scenarista Ivana Raimija i Alvina Sargenta, Sam pokušava kreirati psihološki kompleksne karaktere obilježene tragikom, no pritom se gubi u infantilnostima i površnostima, pri čemu je osobito problematičan promašen prikaz Spideyeva tamnog naličja. Pomnaknut, slikovit i stiliziran Spideyev svijet kreiran je uporabom atraktivnom CGI tehnologijom "blue screena", no riječ je o ponešto predugom djelu naglašene kršćanske simbolike koje se u emotivnim dionicama mjestimice kreće rubom patetike.
bila je i repriza danas popodne...
užas živi... |
"Nothing lasts forever." |
Edited by - Darth Ivan on 28/05/2012 00:50:52 |
|
|
|
Dule
Average Member
Croatia
546 Posts
Member since 09/05/2003 |
Posted - 28/05/2012 : 02:20:59
|
Dragi "mladjo"(Nomen est omen), a zakaj bih ja bio ljubomoran? Motiv?
Poštovani Darth Ivan, ako platiš barem kao što tamo negdje(gdje?) navodno plaćaju Difoola, sigurno bum napisal. I bit ću puno isplativiji; jer deset/ak pravih rečenica znače više od plahti/kartica teksta kojima se uglavnom prepričava sadržaj i/li povjest nastanka nekog filma.
Simpatični Difool, u meni sigurno nisi "uzgubio još jednog obožavatelja"; naprotiv.
:) |
|
|
|
lwood
Advanced Member
Colombia
47140 Posts
Member since 09/12/2005 |
Posted - 28/05/2012 : 03:07:25
|
| ovaj vjerski film na novi maloprije nije bia loš. Trenutak poslije 2. |
depresivni iskompleksirani primitivac i nadrkana budala kojeg financira stari i koji sa skoro 50 godina nema ni žene ni posla.Pa naravno da je ljut na sve, a narocito na one koji su uspješni.
Jbga Lwoode nisam ti ja kriv kaj nisi uspio u životu |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 28/05/2012 : 13:27:20
|
Kao što sam već prethodno napisao, jednom se traže duži tekstovi uz opasku kako na temelju kratkih uopće mogu biti "filmski kritičar", pa već sutradan samo jedna rečenica, "ali iskrena" (ovo mi se baš svidjelo!  ), a sad opet desetak rečenica. Tko bi se tu više snašao, uz toliku izmjenu želja i prohtjeva.
Ali itekako mi se sviđa kad netko tko nikad nije primrčio ni redak teksta o nekom filmu suvereno tvrdi da bi on to bolje i isplativije (?????) napisao, samo da mu se plati. Obožavam nadasve skromne osobe kojima narcisoidnost nije ni u peti!
No problem je u tome da se filmskom, kao i pretpostavljam glazbenom, stripovskom, kazališnom, likovnom i drugom kritikom, možeš baviti samo ako si strastveni filmofil spreman i na mizerne honorare, pa čak i na ponekad besplatan rad ili onaj koji će se tko zna kad isplatiti. Barem smo takvi ja i svi moji kolege koje poznajem.
A u tom se poslu, (da, poslu, k tome i plaćenom), jednom traže kratki i sažeti komentari, drugi put nešto duži osvrti a treći put opsežne i detaljne analize s kontekstom nastanka samog filma i događaja kojima se bavi. Pa ih tu postam bez ikakvih pretenzija, računajući tek da će nekome biti zanimljive i zabavne za čitanje, ma što bilo tko mislio o filmovima. Ponekad su to plahte teksta, a ponekad tek generalni komentari. I to je sve... |
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
rommel
stripovi.com suradnik
.jpg)
Croatia
7436 Posts
Member since 26/11/2001 |
Posted - 28/05/2012 : 13:41:16
|
@johnny, a zašto te uopće ima biti briga za zlurade komentare - zanemari ih baš kao što bi osobe kojima ne pašu tvoji tekstovi jednostavno ih trebale zanemariti...i svi sretni...
|
|
|
|
dosada
Advanced Member
Croatia
9033 Posts
Member since 13/05/2009 |
|
|
Darth Ivan
Advanced Member
Croatia
7978 Posts
Member since 21/03/2010 |
|
|
Dule
Average Member
Croatia
546 Posts
Member since 09/05/2003 |
Posted - 29/05/2012 : 01:21:48
|
Nikakve "zlurade komentare" ovdje ne treba tražiti. Ovdje bi trebalo tražiti kritiku(!); filmsku kritiku, ali ja je kod Difoola nažalost ne nalazim. Nalazim samo sve ono što sam već naveo, kao što prepoznajem i izvore, porjekla svih njegovih razmišljanja i najava.
Međutim, sve to nije nikakva: "Kritika".
Zato "...početi iskrenim komentarima...", mogao bi biti prvi i pravi korak za jednog napaljenog filmofila; ka putu prema zvanju "filmskog kritičara".
:) |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 29/05/2012 : 09:05:48
|
@ Dule
Svaka čast! Čestitam! 
To je baš ono što sam napisao prije tjedan-dva, a što tada nisi razumio.
Malo ti je duže trebalo da shvatiš, ali ipak si uspio!
Pa ja već 10 godina urednicima i kolegama, redom filmolozima i filmskim kritičarima s višedesetljetnim stažom, profesorima s akademija, doktorima ovoga i onoga, televizijskim, radijskim i novinskim urednicima i tko zna kome sve ne, kao svoje podvaljujem tuđe tekstove.
I još uvijek mi sasvim dobro ide, jer me sve do tebe nitko nije prokužio.
A već sam se bio uljuljkao u sustav prevare koji sam izgradio. I sad mi sve propade. Idem se pokrit ušima... 
Evala majstore! Kapa dolje!
Oprosti na ovom turcizmu dvije rečenice iznad. Kao sad dokazana varalica nisam sposoban pravilno upotrebljavati / rabiti ni leksik / rječnik materinjeg jezika. Shame on me! / Stid me budi!
Usput, ovim zaključujem ovo "dopisivanje" s tobom. Ništa osobno, razlozi su isključivo higijenske prirode. Provalio si me i sad stojim osramoćen na vjetrometini. Ali nažalost nemam izbora nego se i dalje nečasno baviti ovim poslom. Pa dok ide...
"filmski kritičar" |
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
Edited by - Johnny Difool on 29/05/2012 09:44:50 |
|
|
|
lwood
Advanced Member
Colombia
47140 Posts
Member since 09/12/2005 |
Posted - 29/05/2012 : 12:43:20
|
večeras je Diler ,odličan film. 
hrt 1 ,ponoč čini mi se |
depresivni iskompleksirani primitivac i nadrkana budala kojeg financira stari i koji sa skoro 50 godina nema ni žene ni posla.Pa naravno da je ljut na sve, a narocito na one koji su uspješni.
Jbga Lwoode nisam ti ja kriv kaj nisi uspio u životu |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 29/05/2012 : 19:26:54
|
Večeras u 00:01 na HTV 1, Diler (Pusher), r. Nicholas Winding Refn, Danska, 1996.
Izvrsnu krimi dramu "Diler", prvi nastavak buduće trilogije, daroviti danski filmaš Nicholas Winding Refn ("Vožnja") režirao je u dobi od svega 26 godina i bez ikakvog prethodnog redateljskog iskustva. Njegova mladost i neiskustvo se ni iz čega ne može razabrati, jer film temeljen na Refnovu 5-minutnom videu na osnovu kojeg su mu producenti ponudili režiju dugometražnog prvijenca uz proračun od milijun dolara, odlikuju naglašeni pesimizam i tjeskobno ozračje, izuzetno sugestivan pseudodokumentaristički prosede, brutalne nasilne scene, brz ritam i iznenađujuće sigurna režija.
U središtu zbivanja je sitni diler Frank (Kim Bodnia - "U Kini jedu pse") iz Kopenhagena, kojem se nakon jednog neuspjelog posla tijekom tjedan dana raspada čitav život. Sa svojim ortakom Tonnyjem (Mads Mikkelsen - "Nakon vjenčanja", "Casino Royale"), koji na potiljku ima istetoviranu riječ "respect", Frank se sukobio s opasnim hrvatskim kriminalcem Milom (Zlatko Burić - "2012") od kojeg je uzeo 200 grama smeđeg heroina vjerujući da će prodajom droge Milu moći vratiti dugove. No osim s njim, Frank i Tonny će se suočiti i s Milovim agresivnim utjerivačem dugova Radovanom (Slavko Labović).
Korektna kopija filma s engleskim titlom dostupna je i na YouTubeu. Ovo je prvi dio:
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
Edited by - Johnny Difool on 29/05/2012 20:06:42 |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 29/05/2012 : 19:42:56
|
Večeras u 20:48 na HTV 2, Moja obitelj (My Family), r. Gregory Nava i Anna Thomas, SAD, 1995.
Markantni Paco Sanchez (Edward James Olmos) ambiciozni je hispanoamerički književnik iz Los Angelesa koji pripovijeda kroniku svoje obitelji. Nakon smrti njegova djeda 1926. godine, poslije meksičke revolucije, Pacov je otac Jose (Jacob Vargas) mučen glađu i neimaštinom pješačeći punih godinu dana iz jednog siromašnog meksičkog sela stigao u obećani grad Los Angeles. Smjestivši se u kolibi skromnog starog rođaka El California (León Singer) na rubu grada, Jose se zaposlio kao vrtlar na imanju bogatih bijelaca, gdje je jednog dana ugledao dadilju njihove djece, privlačnu Mariu (Jennifer Lopez). Ljubav je bila obostrana, te se dvoje mladih ubrzo vjenčalo, da bi na sviet nedugo potom najprije stigao sin Paco, a uskoro i kći Irene. Njihov miran život u skromnoj kolibi i preživljavanje uzgojem kukuruza poremetila je velika gospodarska kriza, a obitelj se našla ugrožena kad je trudna Maria 1933. godine uhićena i deportirana u Meksiko. Nakon što je ondje rodila sinčića Jesusa zvanog Chucho, Maria je s njim krenula na iscrpljujući i pogibeljan dvogodišnji put natrag u Los Angeles. Nitko tada nije mogao ni slutiti da će dva i pol desetljeća kasnije Chucho (Esai Morales) postati jedan od najopasnijih gangstera u zloglasnom istočnom dijelu grada. Jose (Eduardo López Rojas) i Maria (Jenny Gago) u međuvremenu su uz Paca (Benito Martinez), Irene (Maria Canals) i Chucha dobili još troje djece, kći Toni (Constance Marie) i sinove Jimmyja (Jonathan Hernandez) i Guillerma zvanog Memo (Greg Albert). Dok se Irene uskoro udala, a Toni odlučila postati časna sestra, jedino je temperamentni Chucho ostao crna ovca u obitelji. Nakon što je jedne večeri u tučnjavi na plesu slučajno ubio svog agresivnog vršnjaka, policija je krenula u lov na mladića. Kad su u noćnoj raciji u njihovu kvartu policajci pred očima malog Jimmyja ustrijelili Chucha, taj je događaj dječaka pretvorio u problematičnog mladića i zauvijek mu promijenio život...
Snimljena u suprodukciji glasovitog Francisa Forda Coppole (trilogija Kum, Apokalipsa sada, Tucker: Čovjek i njegov san, Bram Stoker´s Drakula), godine 1996. nominirana za Oscara u kategoriji najbolje šminke, a godinu ranije nagrađena na međunarodnom filmskom festivalu u San Sebastiánu, ambiciozna obiteljska dramska kronika suscenarista i redatelja Gregoryja Nave (Selena, Zašto se budale zaljubljuju), filmaša 1985. godine nominiranog za Oscara za najbolji izvorni scenarij zapažene drame El Norte, emotivna je, jarkim bojama oslikana i topla gorko-slatka priča o životima članova hispanoameričke obitelji Sanchez. Humorne dionice vješto izmjenjujući s tragičnim i sjetnim pasažima, uz lagane natruhe nostalgije i svrhovito umetanje kič prizora, Gregory Nava i suscenaristica Anna Thomas, autorica scenarija za hvaljenu biografsku dramu Frida redateljice Julije Taymor, gledatelje sugestivno uvlače u slikovit i bogat emotivni svijet svojih protagonista, ni u jednom trenutku ne otklizujući u patetiku ili pretjerani kič.
Mirna i sigurna režija te solidan ritam nadopunjeni su raspoloženim nastupima glumačke postave koju predvodi markantni Jimmy Smits (Stari gringo, U tuđem tijelu, Ubojstvo u mislima, Hotel od milijun dolara, Zvjezdani ratovi: Epizda II – Napad klonova, Zvjezdani ratovi: Epizoda III: Osveta Sitha), za uloge u hit-serijalima Zakon u Los Angelesu i Njujorški plavci ovjenčan Zlatnim globusom i nagradom Emmy. Među ostalima, njegovi su partneri karizmatični karakterni redatelj i glumac Edward James Olmos (Blade Runner, Ja Amerikanac, Trač, serija Galactica), 1989. godine nominiran za Oscara za glavnu ulogu u drami Stand and Deliver, i poznati Esai Morales (La Bamba, Freejack, Rapa Nui, Fast Food nacija, serija Njujorški plavci), a u zapaženoj se epizodnoj roli pojvljuje i danas slavna pop-zvijezda i slabašna glumica Jennifer Lopez (Vlak pun love, Anakonda, Krv i vino, Pogrešno skretanje, Daleko od očiju, Ćelija), koja je zabljesnula u izvrsnom romantičnom trileru Daleko od očiju Stevena Soderbergha, ali koja nikad nije ponovila tako dobru ulogu. Dojmljivu filmsku fotografiju potpisuje iskusni Edward Lachman (Očajnički tražeći Susan, Mississippi Masala, Dodir, Selena, The Limey, Samoubojstvo nevinih, Erin Brockovich, Ken Park), za rad na impresivnoj romantičnoj drami Daleko od raja Todda Haynesa 2003. nominiran za Oscara.
I ovdje je solidna kopija u dijelovima dostupna na YouTubeu:
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
dosada
Advanced Member
Croatia
9033 Posts
Member since 13/05/2009 |
Posted - 29/05/2012 : 20:03:03
|
quote:
Originally posted by Darth Ivan
e kak kolega od tog pitanja ne odustaje
a čuj, odgovor je odavno "napisan" samim time kaj se ne odgovara na pitanje...pa onda malo zajebavam!
a ujedno i vidimo tko kak razmišlja ali nema muda to javno i napisati! |
razmjena filmova za stripove!
http://forum.stripovi.com/topic.asp?TOPIC_ID=45640
|
Edited by - dosada on 29/05/2012 20:10:02 |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 30/05/2012 : 13:37:31
|
Večeras u 20:50 na HTV 2, Veliki hakleri (White Men Can´t Jump), r. Ron Shelton, SAD, 1992.
Uvjereni da su najvještiji košarkaši na ulicama Los Angelesa, odlučni Sidney Deane (Wesley Snipes) i brbljavi Billy Hoyle (Woody Harrelson) odluče udružiti snage i svoju spretnost s loptom iskoristiti za zaradu. Dok Billyju novac treba za uzdržavanje njegove temperamentne djevojke Glorie Clemente (Rosie Perez) i vraćanje duga gangsterima, Sidney financijski pomaže svojoj obitelji. Isprva bez problema koristeći uvjerenje publike da Billy, kao i svi bijelci, ne zna haklati, dvojica će se nezrelih prijatelja s vremenom međusobno sukobiti...
Krajem 80-ih i tijekom prve polovine 90-ih godina prošlog stoljeća Ron Shelton je kao scenarist ("Najljepša vremena") i redatelj ("Bull Durham", "Cobb", "Tin Cup") izgradio reputaciju prilično cijenjenog redatelja sportskih komedija ili humornih sportskih drama u kojima se na gdjekad primarno zabavan a ponekad i na intrigantniji i slojevitiji način bavio uz iznimku ragbija miljeima najpopularnijih američkih sportova, baseballa, golfa i košarke. U tom je kontekstu večerašnji film jedan od zabavnijih, ali i manje ambicioznih, ostvarenje u kojem Shelton uspješno eksploatira "kemiju" između Woodyja Harrelsona i danas zaboravljenog Wesleya Snipesa, koji su kao partneri nastupili i u njegovu ponešto neuspjelijem filmu "Udri do kosti" iz 1999. "Veliki hakleri" dobrano konvencionalnu i stereotipiziranu, ali i neosporno šarmantnu zabavu koja pati od predvidljivosti i scenarističkih slabosti, no koju nose raspoloženi nastupi i međusobna zadirkivanja glumačkog dvojca.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Dule
Average Member
Croatia
546 Posts
Member since 09/05/2003 |
Posted - 31/05/2012 : 00:06:04
|
@ Dule
Johnny,
Svaka čast! Čestitam!
Fala.
To je baš ono što sam napisao prije tjedan-dva, a što tada nisi razumio.
Malo ti je duže trebalo da shvatiš, ali ipak si uspio!
Pa ja već 10 godina urednicima i kolegama, redom filmolozima i filmskim kritičarima s višedesetljetnim stažom, profesorima s akademija, doktorima ovoga i onoga, televizijskim, radijskim i novinskim urednicima i tko zna kome sve ne, kao svoje podvaljujem tuđe tekstove.
Molim te otkri nam konačno i točno gdje to sve („...već 10 godina urednicima i kolegama, redom filmolozima i filmskim kritičarima s višedesetljetnim stažom, profesorima s akademija, doktorima ovoga i onoga, televizijskim, radijskim i novinskim urednicima i tko zna kome sve ne,...“) objavljuješ svoje tekstove?!
I još uvijek mi sasvim dobro ide, jer me sve do tebe nitko nije prokužio.
Ne sumnjam. Bili bi zanimljivi i honorari za te tvoje uratke; ali to bi bilo ipak neumjesno pitanje...
A već sam se bio uljuljkao u sustav prevare koji sam izgradio. I sad mi sve propade. Idem se pokrit ušima...
I hodi; kao i svi drugi koji su se "uljuljkali u sustav". Bilo bi to konačno nešto „iskreno“.
Evala majstore! Kapa dolje!
Oprosti na ovom turcizmu dvije rečenice iznad. Kao sad dokazana varalica nisam sposoban pravilno upotrebljavati / rabiti ni leksik / rječnik materinjeg jezika. Shame on me! / Stid me budi!
„Tko prizna, pola mu se prašta.“
Usput, ovim zaključujem ovo "dopisivanje" s tobom. Ništa osobno, razlozi su isključivo higijenske prirode. Provalio si me i sad stojim osramoćen na vjetrometini. Ali nažalost nemam izbora nego se i dalje nečasno baviti ovim poslom. Pa dok ide...
Za utjehu ti je da nisi sam. Od poltike pa do umjetnosti, takvih "uljuljkanih" je danas i ovdje, većina. Ti si barem priznao.
"filmski kritičar"
Malo/možda sutra...
|
Dušan Gačić |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 01/06/2012 : 09:34:49
|
@ Dule
E ovo ti je dobro, majstore! Konačno malo duha i kod tebe! Mislim, smijem se od tvog prvog posta, ali ovo...
Da ti kažem gdje sve objavljujem? Ma daj, pa čemu da takvog ignoranta upućujem na neke kulturne i stručne časopise, radijske i TV-emisije, portale i programe art-kina? Od toga ne bi bilo apsolutno nikakve koristi, bilo bi to bacanje bisera...
A sad stvarno dosta, jer kao što rekoh iz higijenskih razloga pazim s kim komuniciram.
"filmski kritičar" |
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
Edited by - Johnny Difool on 01/06/2012 10:07:58 |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 01/06/2012 : 10:02:43
|
Elem, ne dajmo se smetati i kvariti zabavu, pa idemo dalje:
Večeras u 21:14 na HTV 1, Događaj, r. Vatroslav Mimica, Hrvatska / Jugoslavija, 1969.
Jednog prohladnog jesenjeg dana djed (Pavle Vuisić) s unukom odlazi na stočni sajam prodati konja. Kad nakon uspješno obavljenog posla krenu natrag, shvatit će da ih prate grubi lugar (Boris Dvornik) i njegov opaki ortak Matijević (Fabijan Šovagović) koji ih žele opljačkati. U obližnjoj šikari će ubrzo doći do obračuna...
Temeljeno na pripovijetci Antona Pavloviča Čehova, remek-djelo "Događaj" još je jedno ostvarenje najvećeg hrvatskog filmskog modernista Vatroslava Mimice ("Prometej s otoka Viševice", "Kaja, ubit ću te!") koje ambiciozniji filmofili ne bi smjeli propustiti. Apsolutno zasluženo na festivalu u Puli 1969. godine ovjenčano Velikom srebrnom arenom, Srebrnom arenom za režiju i Zlatnom arenom za kameru Frane Vodopivca, djelo za ulogu u kojem je veliki Pavle Vuisić iste godine na festivalu u Nišu osvojio najvažniju nagradu Carica Teodora za glavnu mušku ulogu, dok su Fabijanu Šovagoviću i Nedi Spasojević dodijeljene Diplome, predstavlja razmjeran otklon od Mimičina modernističkog autorskog rukopisa.
Riječ je o ostvarenju u kojem je naglasak stavljen na naturalistički izvedbeni i vizualni prosede, u koje autor dojmljivo umeće elemente triler-drame i horora uz posezanje za groteskom, te koje imponira izuzetno sugestivnom režijom, impresivnim ozračjem tjeskobe i pesimizma u bavljenju iracionalnim zlom, kao i spomenutim sjajnim glumačkim interpretacijama. Ukratko, "Događaj" je uistinu filmofilski događaj koji se ne propušta! |
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Topic |
|
|
|
Danas na TV-u
