Procitao sam trecu knjigu Derdevila koja nosi naziv Elektrin povratak. Kod ovog junaka mi se svidja to sto se price ne vrte oko borbi protiv sinova radijacije, tj. nema tu nekih super negativaca, kao recimo kod Spajdermena.
Pa, Mark Waid trenutno piše upravo jednu takvu verziju Daredevila koja funkcionira sjajno, i u tome mu pomažu neki od trenutno najboljih mainstream crtača. Neću reći da se kvalitetom da usporediti sa ovime što je napravio Miller (ili onime što je napravio Bendis), ali je jako, jako, jako blizu.
Comics is any art you can read. -- Sean T. Collins
...Mark Waid trenutno piše upravo jednu takvu verziju Daredevila koja funkcionira sjajno, i u tome mu pomažu neki od trenutno najboljih mainstream crtača. Neću reći da se kvalitetom da usporediti sa ovime što je napravio Miller (ili onime što je napravio Bendis), ali je jako, jako, jako blizu.
Usudiću se da kažem da je na dobrom, dobrom putu da ih nadmaši obojicu. Strip koji se čita sa uživanjem i lakoćom (ovo važi i za scenario i crtež), a pun je dešavanja... Odavno jedna epizoda nekog superherojskog stripa nije donosila toliko konkretne priče.
Citam Daredevil 4: Ljubav i rat, procitao pocetne epizode, sve do graficke novele koja nosi naziv kao i ova knjiga. Ovim epizodama se zavrsava jedno poglavlje u Derdevilovom zivotu, a pocinje jedno sasvim novo poglavlje, i za njega, i za neke druge osobe. Ovde se pojavljuju sve same nindze, i epizode se uglavnom bave ratom izmedju losih nindzi (Ruka) i dobrih (Stik i ekipa). Uglavnom desi se nesto neocekivano na kraju. Jako interesantne epizode i zao mi je sto sam dosao do kraja samog poglavlja, koje se proteze jos od druge knjige.
Procitao sam poslednju knjigu Daredevila: Ponovo rodjen. Ovde je prica malo teza, Met je zahvaljujuci Kingpinu izgubio sve, i posao i kucu i prijatelje, bukvalno je na pragu nervnog sloma. Ali otac ga je naucio da nikad ne odustaje. Malo mi neke stvari nisu bile jasne na pocetku, jer je u ovoj knjizi dosta brojeva preskoceno u odnosu na prethodnu knjigu, ali se brzo pohvataju cinjenice. Iako je sama tema teska, prica je zaista odlicna. Crtez takodje super.
Nakon što sam gotovo odustao od razočaravajuće druge knjige danas sam završio treću. I što reći?- F E N O M E N A L N O ! Jer treća knjiga je upravo to! Akcija, prevrati, figure tijela, dijalozi... sve u totalnoj međusobnoj harmoniji kojom se ne možeš prestati hraniti dok ne progutaš cijelu. Stvarno sam sretan što sam ipak nastavio sa Nebojšom. :D:D:D
Pa u prvoj knjizi bas i nece biti toliko Nebojse, uglavnom Metovo detinjstvo i vreme dok je bio student. Mislim, kul je strip skroz, ali da se ne razocaras, sledece knjige rasturaju
Pročitao sam prva dva albuma i gle iznenađenja, zbilja mi se sviđaju. Romita kao i obično rastura, čovjek je rođen za crtanje akcije. I prvi mi je album nekako tipičniji za Millera, dosta unutarnjeg dijaloga, što mi je super. One sekvence kad ponavlja "usredotoči se" su sjajne. I Kingpin je sjajan lik. Druga knjiga je bez Millera na priči malo slabija, mada ima par dobrih priča. No kad krene pisati, postaje izvrsno vrlo brzo. Crtež mu je stvarno sjajan. Rijetko dinamičan. Omiljene akcijske skevence su mi one kad se bori s Bullseyom u luna parku, podzemnoj željeznici (to pogotovo) i treća kad ga uhvati. Danas čitam dalje s nestrpljenjem.
Ima nešto u njemu proslijedeno od nepoznate majke i propala oca na sina. Kaljeno savješcu. Brušeno disciplinom.
zasto je Bill Sienkiewicz potpisan na naslovnici broja 4 kao autor sa samo jednom pričom (od 12 u tom broju), a McKenzie, koji je napisao 9 priča u broju 2 (od 14 ukupno u tom broju) nije?
Meni se čini da par stranica u 4. knjizi u onoj c/b Elektrinoj priči ne idu dobrim redosledom. Ali inače nemam zamerki na izdanja, uživao sam čitajući, sve mi žao što nema još :)
zasto je Bill Sienkiewicz potpisan na naslovnici broja 4 kao autor sa samo jednom pričom (od 12 u tom broju), a McKenzie, koji je napisao 9 priča u broju 2 (od 14 ukupno u tom broju) nije?
heh, trebao bi se zvati superpizajcla!
“A reader lives a thousand lives before he dies; the man who never reads lives only one."
Superjunake i Bonellija izbjegavam u širokom krugu, eventualno DD-a i Teksa kupim s vremena na vrijeme, iz navike, ukoliko su crtež i priča donekle podnošljivi. Preferiram europske autore, Amerikanci su mi u pravilu odbojni. Naravno, ne u potpunosti – nedavno sam dao šansu Daredevilu i naprosto se oduševio neustrašivim đavlom jer, Daredevil nije klasični superjunak, on je neka vrsta uličnog učitelja.
“A reader lives a thousand lives before he dies; the man who never reads lives only one."
zasto je Bill Sienkiewicz potpisan na naslovnici broja 4 kao autor sa samo jednom pričom (od 12 u tom broju), a McKenzie, koji je napisao 9 priča u broju 2 (od 14 ukupno u tom broju) nije?