Author |
Topic |
rommel
stripovi.com suradnik
Croatia
7436 Posts
Member since 26/11/2001 |
Posted - 23/06/2012 : 21:43:14
|
meni je dvojka izvrsna baš kao i jedinica - možda mi malo fali Marcel Buzzuffi (sjajan je bio i kao homoseksualni ubojica kod Gavrasa)Bernard Fresson sjajna je asocijacija ali ga ne može baž zamijeniti - no Frankenheimerov film je genijalan epilog Friedkinova - glupost je reći da je ovaj iole lošiji - scene odvikavanja Popeye Doyla idu u red najjačih Hackmanovih izvedbi...ali ono što je dobro imamo još jedan Frankenheimerov film i to već sutra...kažu da je kasni(ji) Frnakenheimer lošiji od ranog - i to je uglavnom točno - ali Crna nedjelja je uistinu sjajan film koji se može uvijek gledati a Cepelin na Super Bowlu ide u red nezaboravnih scena, kod Shawa u rangu one "You gonna need a bigger boat!", vi nećete trebati brod, ni cepelin (?)trebati će te biti odmorni jer traje dugo jako dugo 141 min ako me sjećanje ne vara što nije baš rijetka pojava, ali ono što znam - dočekate li budni početak - neće biti spavanja do kraja....Robert Shaw, Bruce Dern (uvijek sjajan kao manijak) i Marthe Keller vam to neće dozvoliti |
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 24/06/2012 : 11:01:31
|
Navodno je za oscilacije kvalitete Frankenheimerovih filmova u 70-ima i 80-ima najzaslužniji teži alkoholizam koji nije uspijevao pobijediti, ali jako dobra Francuska veza 2 (meni ipak za nijansu slabija od originala) i podjednako uspio 52 Pick-Up su pored odličnog Ronina (labuđi pjev!) svakako najbolji iz drugog dijela njegove karijere. Frankenheimer je imao tu nesreću da je još od početka nezasluženo bio podcijenjen, unatoč izvrsnim filmovima Mandžurijski kandidat i Sedam dana u svibnju. Elem, izvrsno režirana Crna nedjelja je propala na kino-blagajnama, dijelom valjda i zbog toga što se nepristrano, uravnoteženo, nestereotipno i na vrlo ozbiljan način bavi politički osjetljivom temom pokušaja terorističkog napada Crnog rujna na Miami Superbowl, a takvu priču publika očito nije željela gledati. I Robert Shaw i Bruce Dern i Marthe Keller su sjajni, a redatelja baš kao i pisca Thomasa Harrisa podjednako zanimaju priroda i pozadina nasilja i mržnje kao i načini na koje se oni manifestiraju.
Anyway, film ide večeras u 23:35 na HTV 2, i ne propušta se!
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite, i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 24/06/2012 : 11:10:24
|
Večeras u 21:25 na HTV 1, 72 dana, r. Danilo Šerbedžija, Hrvatska, 2010.
Nagrađena Zlatnim arenama u kategorijama najbolje glavne (Rade Šerbedžija) i sporedne muške uloge (Bogdan Diklić), posebnom Zlatnom arenom za masku (Snježana Gorup) te nagradom publike Zlatna vrata Pule, crnohumorna egzistencijalna drama "72 dana" debitantski je dugometražni projekt Danila Šerbedžije. Nakon smrti majke koja je primala američku mirovinu pokojnog supruga, grubi Ličanin Mane Paripović (Rade Šerbedžija) s bratom Jojom (Bogdan Diklić) i sinom Todorom (Krešimir Mikić), nerealiziranim rockerom, odluči iz staračkog doma oteti "novu" baku (Mira Banjac), te njome varati mjesnog poštara (Predrag Vušović) i državu. No gotovo ništa neće biti onako kako su planirali.
Iskustvo stekavši nagrađivanim kratkim dokumentarcem "Berto iz Jakovci" iz 2002., Oktavijanom za najuspjeliji kratki igrani film sljedeće godine ovjenčanim "Mušulama u vinu" te radom na humorističnom serijalu "Luda kuća", 39-godišnji američki student Rajka Grlića u cjelovečernjem je prvijencu odlučio zaigrati na dobitnu kombinaciju crnog humora, slikovitih grotesknih likova, sočnih životnih dijaloga i zvučnih glumačkih imena, čemu je pridodao notu socijalne kritike i jednu političko-kritički intoniranu rečenicu.
Sve to rezultiralo je pomalo nezgrapnom, neujednačenom i mjestimice odveć kruto režiranom cjelinom koju očekivano opterećuje i pretjerano maniristički nastup Rade Šerbedžije, a čiji je najjači adut humor, osobito onaj iz kultnih filmova Slobodana Šijana i legendarnog stripa "Alan Ford". Apsurd, mizantropija i ironijski karikiran prikaz susjedskih odnosa duhovito obilježenih i međunacionalnim "tenzijama" ipak nisu bili dostatni magneti za publiku i jamci hitoidnog potencijala filma.
Na YouTubeu je jako dobra kopija čitavog filma:
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite, i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 24/06/2012 : 11:17:23
|
@ rommel
Utorak i srijedu sam proveo u Rijeci, jer sam u art-kinu Croatia u utorak navečer predstavio presjek hrvatskih namjenskih filmova kroz prošlih 18 godina. Dosad sam uvijek samo prolazio kroz grad i nisam imao neko konkretnije mišljenje, ali ovaj put mi se izuzetno svidio. Poklopilo se i muving oko otvorenja Riječkih ljetnih noći, i intimna izložba posvećena pokojnoj Katarini Pandol koju su u Molekuli organizirali njeni prijatelji, i super ljudi s kojima sam kontaktirao (Boba i Ana iz kina, mislim Davor Mišković itd.), a sve je okrunjeno dugom jutarnjom kavom uz Novi list na Korzu. Prekrasna dva dana! |
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite, i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
rommel
stripovi.com suradnik
Croatia
7436 Posts
Member since 26/11/2001 |
Posted - 24/06/2012 : 13:04:06
|
quote: Originally posted by Johnny Difool
@ rommel
Utorak i srijedu sam proveo u Rijeci, jer sam u art-kinu Croatia u utorak navečer predstavio presjek hrvatskih namjenskih filmova kroz prošlih 18 godina. Dosad sam uvijek samo prolazio kroz grad i nisam imao neko konkretnije mišljenje, ali ovaj put mi se izuzetno svidio. Poklopilo se i muving oko otvorenja Riječkih ljetnih noći, i intimna izložba posvećena pokojnoj Katarini Pandol koju su u Molekuli organizirali njeni prijatelji, i super ljudi s kojima sam kontaktirao (Boba i Ana iz kina, mislim Davor Mišković itd.), a sve je okrunjeno dugom jutarnjom kavom uz Novi list na Korzu. Prekrasna dva dana!
žao mi je što nisam znao - vidjeli bi se sigurno, možda nekom drugom prilikom... btw danas i otok s blagom - bio je prije nekoliko tjedana ali mi promakao - pa ću sad gledati ugrabiti priliko - ovo mi je jako dobra verzija - za nijansu ispod Disneyeve ali svakako odmah do...nije lako dosegnuti Newtona (ne Isaaca, već Roberta) ali Hestonu je uloga Long John Silvera jako dobro legla |
|
|
Mairosu
Advanced Member
6689 Posts
Member since 03/07/2008 |
Posted - 24/06/2012 : 13:08:20
|
Black Sunday je odlican film. Zanimljivo je sto sam ga gledao po prvi put u hotelskoj sobi u Tel Avivu, delovalo mi je kao prava lokacija da pogledam taj film :D
Bruce Dern fantastican kao psihopata. |
Ko igra za raju, i zanemaruje taktiku, zavrsit ce karijeru u nizerazrednom Vratniku.
Kakav ti je kupus, takva ti je sarma -- otac Tadej |
|
|
Darth Ivan
Advanced Member
Croatia
7978 Posts
Member since 21/03/2010 |
Posted - 24/06/2012 : 17:46:02
|
quote: Originally posted by rommel
žao mi je što nisam znao - vidjeli bi se sigurno, možda nekom drugom prilikom... btw danas i otok s blagom - bio je prije nekoliko tjedana ali mi promakao - pa ću sad gledati ugrabiti priliko - ovo mi je jako dobra verzija - za nijansu ispod Disneyeve ali svakako odmah do...nije lako dosegnuti Newtona (ne Isaaca, već Roberta) ali Hestonu je uloga Long John Silvera jako dobro legla
pogledao sam ovu verziju danas... iskren da budem, ništa posebno. slažem se, Heston je odličan kao Silver, ali to je to. |
"Nothing lasts forever." |
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 24/06/2012 : 21:00:31
|
Kako stvari stoje, HTV bi program u ljetnim mjesecima mogao popunjavati reprizama jeftini(ji)h filmova prikazanih prije samo koji mjesec. Ali dobro, ako to budu zabave kao Otok s blagom, pa neka... |
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite, i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13122 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 24/06/2012 : 21:40:40
|
quote: Originally posted by Johnny Difool
Večeras u 21:25 na HTV 1, 72 dana, r. Danilo Šerbedžija, Hrvatska, 2010.
svojevremeno sam imao zanimljivog protivnika koji je sve hrvatske filmove sagledavao u ključu proustaštva, fašistoizacije i sl. tako smo imali non-stop hrvatsko-srpske filmske napetosti. tada sam za ovaj film, 72 dana, predložio tumačenje kako je ovo srpska subverzija hrvatske kulture: naime, parafraziranje i ismijavanje jednog od najvećih hrvatskih romana - Mirisi, zlato i tamjan. u smislu, hrvati opslužuju staru babu i paze na njenu "stolicu", a srbi se rugaju tome u 72 dana i pokazuju kako se mačoistički i muški tretira stara baba. (nije ni loša ideja, dalo bi se to razraditi;) |
|
|
Darth Ivan
Advanced Member
Croatia
7978 Posts
Member since 21/03/2010 |
Posted - 24/06/2012 : 22:33:33
|
quote: Originally posted by Johnny Difool
Kako stvari stoje, HTV bi program u ljetnim mjesecima mogao popunjavati reprizama jeftini(ji)h filmova prikazanih prije samo koji mjesec. Ali dobro, ako to budu zabave kao Otok s blagom, pa neka...
tako je to svakog ljeta, ne samo na HRT-u nego na svim televizijama. a što se HRT-a tiče, oni program prvenstveno upotpunjavaju onim našim nekadašnjim šugavim sapunicama ili TV serijama. inače, u petak kreću "Mućke" s emitiranjem. |
"Nothing lasts forever." |
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 24/06/2012 : 23:36:27
|
@ stinky
Sviđa mi se ideja o inverziji Mirisa, zlata i tamjana, i bez čitanja u ključu srpske subverzije. I to se može učitati, svakako, ali i bez tog nacionalnog elementa je zanimljivo. Bilo bi zgodno Slobodana Novaka pitati što misli o tome, no s obzirom na njegovu nacionalističku fazu posljednjih 20-ak godina odgovor se može i pretpostaviti. |
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite, i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
Mairosu
Advanced Member
6689 Posts
Member since 03/07/2008 |
Posted - 25/06/2012 : 00:23:44
|
quote: Originally posted by stinky
svojevremeno sam imao zanimljivog protivnika koji je sve hrvatske filmove sagledavao u ključu proustaštva, fašistoizacije i sl.
Mene retko zanima kako je ustaski protumacio npr. Steficu Cvek. |
Ko igra za raju, i zanemaruje taktiku, zavrsit ce karijeru u nizerazrednom Vratniku.
Kakav ti je kupus, takva ti je sarma -- otac Tadej |
|
|
zlikovski
Senior Member
Croatia
1090 Posts
Member since 21/03/2008 |
Posted - 25/06/2012 : 01:50:00
|
quote: Originally posted by Johnny Difool
@ stinky
Sviđa mi se ideja o inverziji Mirisa, zlata i tamjana, i bez čitanja u ključu srpske subverzije. I to se može učitati, svakako, ali i bez tog nacionalnog elementa je zanimljivo. Bilo bi zgodno Slobodana Novaka pitati što misli o tome, no s obzirom na njegovu nacionalističku fazu posljednjih 20-ak godina odgovor se može i pretpostaviti.
"nacionalističku fazu" - kada, kako, jesam li što propustio? |
Grad - to ste vi. |
|
|
rommel
stripovi.com suradnik
Croatia
7436 Posts
Member since 26/11/2001 |
Posted - 01/07/2012 : 07:43:20
|
možda nije morao biit bijeli ali već i na taj način odaslana je jasna poruka - njemački ovčar bijele boje dresiran je da napada tamnopute, crne osobe i da ih kasapi...jedan od zadnjih filmova velikog Sama Fullera - čiji su uvjetno rečeno "mali" filmovi bili veći od mnoge ondašnje a poglavito današnje produkcije - čisto da se ne bi izgubili u tituli nepoznatih glumaca tu su pored uistinu relativno nepoznate glavne glumice dva veterana - BURL IVES - tako sjajan kao opaka glava obitelji Hennesey u Wylera ili vođa razbojnika u Danu odmetnika (onako korpulentan lako bi nas uvjerio da je osoba koju se pokorno sluša)i Paul Winfield izvrstan kao detektiv i protuteža ciničnom i deziluzioniranom Reynoldsu u Gradu opasnosti ili jedan od zauzimača nuklearnog silosa uz Lancastera, ovdje je čovjek koji želi pokušati ispraviti ono što je bolesni ljudski um načinio...film koliko izvrstan toliko i poučan u vremenima koja obiluju raznim boleštinama te i ine vrste - toliko dobar da bi ga se trebalo prikazivati u školi...dok se možda može još utjecati na formiranje čovjeka kao takva - HTV 2 - 23:50 |
Edited by - rommel on 01/07/2012 12:05:42 |
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 01/07/2012 : 09:37:24
|
Tanovićeva "Trijaža" je išla sinoć na HTV-u, ali nisam stigao popratiti, pa evo post festum.
Oskarovac Danis Tanović društveno je i politički angažiran filmaš koji se prije devet godina afirmirao vrlo zanimljivom i mjestimice dojmljivom, premda donekle tezičnom i pomalo pretencioznom antiratnom alegorijom "Ničija zemlja". Za značenjski dijelom odveć plakatnu storiju o trojici pripadnika međusobno sukobljenih vojski koji se tijekom rata silom prilika nađu u rovu negdje na BiH ratištu na ničijem teritoriju iz naslova, Tanović je 2002. osvojio pozlaćeni Akademijin kipić a godinu ranije i nagradu za scenarij u Cannesu. Sretna je zvijezda u to vrijeme pratila danas 43-godišnjeg autora, pa mu je u ruke ubrzo dospio nerealizirani scenarij drugog dijela trilogije "Raj-Pakao-Čistilište" glasovitih Poljaka Krzysztofa Piesiewicza i pokojnog Krzysztofa Kieslowskog. Priču o nesretnim intimnim i ljubavnim životima triju mladih Francuskinja Tanović je oblikovao kao snažno feministički intoniranu melodramu. Vješto varirajući temu Euripidove "Medeje", redatelj je stvorio mozaično strukturirano, nenametljivo režirano, stilizirano, emotivno i dirljivo ostvarenje sugestivnog tjeskobnog ozračja i gotovo opipljive tragike, u čemu mu je pomogla i sjajna ženska glumačka postava predvođena atraktivnom Emmanuelle Béart, a donekle odmogao već uobičajeno teatralan nastup Mikija Manojlovića. Nažalost, svi dijelovi mozaika "Pakla" nisu imali jednaki emotivni naboj i povremeno su se kretali rubom doslovnosti i banalnosti, što su osobine koje će u znatnoj mjeri obilježiti sljedeća dva Tanovićeva filma, "Trijažu" i "Cirkus Columbia".
Psihološka egzistencijalna ratna drama "Trijaža" u određenoj je mjeri trivijalna i semantički površna, no ne i posve nezanimljiva adaptacija istoimenog romana američkog novinara i pisca Scotta Andersona. Opet je posrijedi naglašeno antiratno angažirana priča o ratnom fotoreporteru Marku Walshu koji, oporavljajući se od ranjavanja na bojištu u Kurdistanu, polako shvaća pravu prirodu i tragediju zbivanja čijim je sudionikom postao. Dok s kolegom i prijateljem Davidom boravi na prvim linijama bojišnice u očekivanju skorog proboja neprijateljskih linija, do izraza dolaze karakterne razlike dvojice reportera. David je miran i racionalan čovjek koji se želi što prije vratiti trudnoj supruzi Diane koju tek dva tjedna dijele od poroda, a Mark je ambiciozan i impulzivan momak progonjen adrenalinom, koji se ne želi čvršće vezati uz dugogodišnju djevojku Elenu. Kad crnim slutnjama mučen David odluči smjesta napustiti Marka i otići iz Kurdistana, scenarist i redatelj Tanović poseže za elipsom nakon koje ranjenog Marka zatječemo u kurdskom ratnom sanitetu kojim upravlja liječnik Talzani. U neuvjerljivoj interpretaciji Branka Đurića doktor Talzani je s jedne strane dobrano karikaturalna personifikacija mudrog čovjeka iz naroda koji kao iz rukava sipa sentence o autodestruktivnoj ljudskoj prirodi i nepojmljivoj tragediji rata, a s druge svojevrsni milosrdni anđeo koji s dvojbenim etičkim opravdanjem hladnokrvno pištoljem ubija teže ranjenike za koje procijeni da im nema spasa.
Dok oskudno odjeveni Mark počiva na sivomaslinastom ležaju u Talzanijevu stacionaru, Tanović mu likovnim prosedeom i vizualnim stilizacijama pridaje atribute Krista koji je upravo skinut s križa. Religijskim konotacijama tu nije kraj, jer će nepotpunim sjećanjem i osjećajem grizodušja mučen Mark ubrzo po povratku u Ameriku početi patiti od nesanice i opće slabosti, da bi naposljetku naizgled bezrazložno dospio u invalidska kolica. A kad Elen odluči Marku pomoći angažiranjem svog starog ujaka, iskusnog španjolskog psihijatra Joaquína Moralesa, postupno će se početi otkrivati da uzroci Markovih psihofizičkih poremećaja leže u činjenici da se David još nije vratio iz Kurdistana, te da je Mark duboko u podsvijest potisnuo istinu o prijateljevoj pogibiji za koju se smatra odgovornim.
Iz ukratko prepričanog sadržaja preminulim redateljima Sydneyu Pollacku i Anthonyju Minghelli posvećena "Trijaža" doima se kao potencijalno prilično zanimljiv film koji intrigira ratnim kontekstom te postuliranjem protagonista i njihovih intimnih drama. Nažalost, tomu ipak nije tako, premda se u opisu sudbine Kurda iz riječi doktora Talzanija lako čita prenesena sudbina bosanskih Muslimana, te premda galerija likova jasno sugerira da je riječ o etničkom "melting potu" u kojem nitko nije posve nedužan. Mark je Irac a njegova djevojka Elena je porijeklom Španjolka koja ujaku Joaquínu zamjera svojedobno služenje Francovim eskadronima smrti. Naime, Joaquín je kao mladi liječnik pripadnicima Francovih falangi pomagao da prebrode i zaliječe traume zbog sudjelovanja u masovnim pokoljima civila i revolucionara, zbog čega ga Elena na određeni način drži suodgovornim za mnoga zla koja su se događala pod Francom.
Ratne strahote, polaganje računa pred vlastitom savješću i odgovornost za život i smrt drugih ljudi središnji su motivi Tanovićeva djela koje zaključuje Platonova rečenica "Samo su mrtvi vidjeli kraj rata". Autorovim dobrim namjerama svaka čast, no sve se ideje i potencijalni značenjski slojevi gube u beskrvnoj i šabloniziranoj realizaciji podcrtanoj prvoloptaškom simbolikom, gotovo posvemašnjom predvidljivošću i neinventivnim pokušajima poetizacije prizora stradanja i patnje. Primjerice, upravo uvođenje Joaquínova lika u priču izvedeno je dosta traljavo, ponajviše zbog odluke da se kroz motiv i njegove suodgovornosti za zlo iz prošlosti nepotrebno i nevezano na ostatak priče dodatno apostrofiraju slojevi etičke dimenzije djela. Stječe se dojam da Tanović nije pretjerano vjerovao u dramsku potku, te ju je odlučio obogatiti sporednim detaljima koji kvare koherentnost cjeline.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite, i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 01/07/2012 : 10:07:04
|
Da se nadovežem na rommela...
Danas u 23:50 na HTV 2, Bijeli pas (White Dog), r. Samuel Fuller, SAD, 1982.
Rođen 12. kolovoza 1912. godine u obitelji židovskih imigranata, Rusa Benjamina Rabinovitcha i Poljakinje Rebecce Baum, Samuel Michael Fuller se već u 12. godini zaposlio kao «copyboy» u «New York Journalu», da bi u dobi od 17 godina postao «crime reporter» lista «San Diego Sun», najmlađi novinar crne kronike u povijesti američkog žurnalizma. Iskustvo stečeno novinarskim radom nagnat će ga da 1935. godine romanom «Burn Baby Burn» započne s pisanjem pulp proze, a objavljivanjem jednog krimića izazvat će i popriličan skandal. Suradnjom na scenariju filma «Bande New Yorka» Jamesa Cruzea iz 1938. godine počinje se baviti filmom, da bi ulaskom Amerike u Drugi svjetski rat dospio na sjevernoafričko bojište. Kao pripadnik Prve pješadijske divizije prolazi bojišta Sicilije i Zapadne Europe, u zoru «Dana D» sudjeluje u iskrcavanju u Normandiji («More je bilo crveno od krvi», reći će kasnije), a kraj rata dočekuje ulaskom u koncentracijski logor u Čehoslovačkoj. Ratna će Odiseja Fulleru donijeti tri odličja za hrabrost, ali i natjerati ga na snimanje «Velike prve divizije», zaglavnog kamena njegove filmgrafije.
Redateljsku karijeru započinje vesternom «Ubio sam Jesse Jamesa» 1949. godine, a jedinstvenim stilom i beskompromisnim stavovima ubrzo privlači pozornost filmofila. Dijelom i nezasluženo stekavši ugled desničarenju sklonog nacionalista, Fuller s vremenom biva proglašen «McCarthyjem holivudskog filma», redateljem koji u svojim djelima direktno upozorava na sve ugroze koje prijete američkom načinu života, te jasno određuje razdjelnicu dobrog i lošeg. Nazivan američkim barbarom i antikomunistom, Fuller tijekom petnaestak godina rada u okvirima studijske B produkcije snima niz odličnih filmova. Poslije naslova «Čelična kaciga» i «Bajunete spremne», 1953. režira «Park Row» (u kojem se osvrće na svoje novinarsko zaleđe), a nakon filmova «Krađa u Južnoj ulici» i «Pakao i teška voda», 1955. godine snima «Kuću od bambusa», krimić u kojem odaje svojevrsnu posvetu japanskom Kabuki teatru. Ne uspijevši ostvariti veliki projekt «Tigrero!», priču iz amazonske džungle za nastup u kojoj su bili zainteresirani John Wayne, Ava Gardner i Tyrone Power, te koja je Miku Kaurismakija 1994. nadahnula na snimanje filma «Tigrero!-film koji nikad nije realiziran», Fuller će dio snimljenog materijala iskoristiti pri stvaranju «Šok koridora», svog najintrigantnijeg i najsubverzivnijeg ostvarenja.
Nimalo sklon kompromisima, Samuel Fuller je bio redatelj koji je svijet oko sebe doživljavao kao poprište stalnih i beskonačnih sukoba, bilo ideoloških («Pljačka u Južnoj ulici», «Vrata Kine»), bilo etičkih («Američko podzemlje», «Goli poljubac»), bilo kulturoloških («Kuća od bambusa», «Let strijele»), ili pak sukoba u samom pojedincu, koji su nerijetko odraz stanja u društvu («Šok koridor»). Njegovi su filmovi djela ekspresivnog stila, grubih pokreta kamere, divlje montaže, izražene vizualnosti i gotovo naturalističke snage. Odnosno, kako je to sam Fuller, modernist prije Godarda i čuvar tradicije klasičnog Hollywooda, objasnio Jean-Paulu Belmondu u Godardovom «Ludom Pierrotu»: «film je bojno polje na kojem se sučeljavaju ljubav, mržnja, akcija, nasilje, smrt, jednom rječju: osjećaji».
Takav maestrov svjetonazor vidljiv je i u triler-drami s elementima horora "Bijeli pas", storiji o rasističkom (bijelom) psu koji napada samo tamnopute, a koja zbog strahova zbog prigovora o afirmiranju rasizma od strane čelnika studija Paramount nikad nije distribuirana u kinima. Ti su strahovi bili sasvim neopravdani jer je bilo kakav rasizam posljednje zbog čega bi se Fulleru moglo prigovoriti. Upravo suprotno, na romanu Romaina Garyja temeljen "Bijeli pas" za koji je scenarij supotpisao Curtis Hanson ("L.A. Povjerljivo", "Divlja rijeka") jasno zagovara rasnu toleranciju. Bijeli njemački ovčar je jasno simbol rasizma, a kroz priču o njemu Fuller oslikava (ne samo američko) društvo koje se možda može formalno izliječiti od rasizma, ali nikad suštinski i od mržnje. Autor intenzivno osuđuje one koji šire mržnju, baš kao što suosjeća sa žrtvama, a ako se filmu što može prigovoriti to je da bolje funkcionira kao alegorijska moralka nego kao drama. No to nije razlog da propustite ovaj izvrstan film!
Nestrpljivi imaju vrlo dobru kopiju čitavog filma na YouTubeu:
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite, i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 01/07/2012 : 10:18:00
|
Večeras u 00:20 na Novoj Tv, Od kolijevke pa do groba (Craddle 2 the Grave), r. Andrzej Bartkowiak, SAD, 2003.
Tajvanski agent Su (Jet Li) i losandželeski kradljivac dijamanata Anthony Fait (DMX) prisiljeni su na suradnju da bi iz ruku kriminalca Linga (Mark Dacascos) spasili otetu Faitovu kći. Ling kao otkupninu želi bajoslovne crne dijamante.
Jet Li je holivudsku promociju imao 1998. godine u četvrtom nastavku «Smrtonosnog oružja». Uvjerljivim nastupom u ulozi hladnokrvnog i samouvjerenog šefa trijade unio je nužni dašak svježine u već dobrano posustali serijal. «Crna maska» prošla je praktički nezamjećeno, no zatim je uslijedila suradnja s uglednim snimateljem Andrzejem Bartkowiakom u njegovom redateljskom debutu «Romeo mora umrijeti» Uzbudljiva i zabavna akcijska razbibriga polučila je više no solidan komercijalni rezultat što je producenta Joela Silvera nagnalo da Leeja i Bartkowiaka udruži na novom projektu.
Nažalost, bio je to račun bez krčmara.
Dramaturgija «Od kolijevke pa do groba» svodi se na mehaničko nizanje većinom nemaštovitih i neatraktivnih Leejevih akrobacija (s iznimkom prizora spuštanja niz pročelje zgrade u uvodnom dijelu), vrijeme među kojima se pokušava obogatiti humornim i emotivnim pasažima. No sve je to neduhovito, neuzbudljivo i prilično zamorno. Logičke provalije u scenariju postale su, pak, obvezni sastav doslovce svake produkcije Joela Silvera pa na njih ne treba ni trošiti riječi.
Od kolijevke pa do groba najljepše je, kažu, đačko doba.
Ovaj film namijenjen je upravo tom uzrastu.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite, i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
rommel
stripovi.com suradnik
Croatia
7436 Posts
Member since 26/11/2001 |
Posted - 01/07/2012 : 12:07:17
|
quote: Originally posted by Johnny Difool
Da se nadovežem na rommela...
Danas u 23:50 na HTV 2, Bijeli pas (White Dog), r. Samuel Fuller, SAD, 1982.
Rođen 12. kolovoza 1912. godine u obitelji židovskih imigranata, Rusa Benjamina Rabinovitcha i Poljakinje Rebecce Baum, Samuel Michael Fuller se već u 12. godini zaposlio kao «copyboy» u «New York Journalu», da bi u dobi od 17 godina postao «crime reporter» lista «San Diego Sun», najmlađi novinar crne kronike u povijesti američkog žurnalizma. Iskustvo stečeno novinarskim radom nagnat će ga da 1935. godine romanom «Burn Baby Burn» započne s pisanjem pulp proze, a objavljivanjem jednog krimića izazvat će i popriličan skandal. Suradnjom na scenariju filma «Bande New Yorka» Jamesa Cruzea iz 1938. godine počinje se baviti filmom, da bi ulaskom Amerike u Drugi svjetski rat dospio na sjevernoafričko bojište. Kao pripadnik Prve pješadijske divizije prolazi bojišta Sicilije i Zapadne Europe, u zoru «Dana D» sudjeluje u iskrcavanju u Normandiji («More je bilo crveno od krvi», reći će kasnije), a kraj rata dočekuje ulaskom u koncentracijski logor u Čehoslovačkoj. Ratna će Odiseja Fulleru donijeti tri odličja za hrabrost, ali i natjerati ga na snimanje «Velike prve divizije», zaglavnog kamena njegove filmgrafije.
Redateljsku karijeru započinje vesternom «Ubio sam Jesse Jamesa» 1949. godine, a jedinstvenim stilom i beskompromisnim stavovima ubrzo privlači pozornost filmofila. Dijelom i nezasluženo stekavši ugled desničarenju sklonog nacionalista, Fuller s vremenom biva proglašen «McCarthyjem holivudskog filma», redateljem koji u svojim djelima direktno upozorava na sve ugroze koje prijete američkom načinu života, te jasno određuje razdjelnicu dobrog i lošeg. Nazivan američkim barbarom i antikomunistom, Fuller tijekom petnaestak godina rada u okvirima studijske B produkcije snima niz odličnih filmova. Poslije naslova «Čelična kaciga» i «Bajunete spremne», 1953. režira «Park Row» (u kojem se osvrće na svoje novinarsko zaleđe), a nakon filmova «Krađa u Južnoj ulici» i «Pakao i teška voda», 1955. godine snima «Kuću od bambusa», krimić u kojem odaje svojevrsnu posvetu japanskom Kabuki teatru. Ne uspijevši ostvariti veliki projekt «Tigrero!», priču iz amazonske džungle za nastup u kojoj su bili zainteresirani John Wayne, Ava Gardner i Tyrone Power, te koja je Miku Kaurismakija 1994. nadahnula na snimanje filma «Tigrero!-film koji nikad nije realiziran», Fuller će dio snimljenog materijala iskoristiti pri stvaranju «Šok koridora», svog najintrigantnijeg i najsubverzivnijeg ostvarenja.
Nimalo sklon kompromisima, Samuel Fuller je bio redatelj koji je svijet oko sebe doživljavao kao poprište stalnih i beskonačnih sukoba, bilo ideoloških («Pljačka u Južnoj ulici», «Vrata Kine»), bilo etičkih («Američko podzemlje», «Goli poljubac»), bilo kulturoloških («Kuća od bambusa», «Let strijele»), ili pak sukoba u samom pojedincu, koji su nerijetko odraz stanja u društvu («Šok koridor»). Njegovi su filmovi djela ekspresivnog stila, grubih pokreta kamere, divlje montaže, izražene vizualnosti i gotovo naturalističke snage. Odnosno, kako je to sam Fuller, modernist prije Godarda i čuvar tradicije klasičnog Hollywooda, objasnio Jean-Paulu Belmondu u Godardovom «Ludom Pierrotu»: «film je bojno polje na kojem se sučeljavaju ljubav, mržnja, akcija, nasilje, smrt, jednom rječju: osjećaji».
Takav maestrov svjetonazor vidljiv je i u triler-drami s elementima horora "Bijeli pas", storiji o rasističkom (bijelom) psu koji napada samo tamnopute, a koja zbog strahova zbog prigovora o afirmiranju rasizma od strane čelnika studija Paramount nikad nije distribuirana u kinima. Ti su strahovi bili sasvim neopravdani jer je bilo kakav rasizam posljednje zbog čega bi se Fulleru moglo prigovoriti. Upravo suprotno, na romanu Romaina Garyja temeljen "Bijeli pas" za koji je scenarij supotpisao Curtis Hanson ("L.A. Povjerljivo", "Divlja rijeka") jasno zagovara rasnu toleranciju. Bijeli njemački ovčar je jasno simbol rasizma, a kroz priču o njemu Fuller oslikava (ne samo američko) društvo koje se možda može formalno izliječiti od rasizma, ali nikad suštinski i od mržnje. Autor intenzivno osuđuje one koji šire mržnju, baš kao što suosjeća sa žrtvama, a ako se filmu što može prigovoriti to je da bolje funkcionira kao alegorijska moralka nego kao drama. No to nije razlog da propustite ovaj izvrstan film!
Nestrpljivi imaju vrlo dobru kopiju čitavog filma na YouTubeu:
kad si vec pomenuo odličan I shot Jesse James - šteta što nisi dodao da je Fuller anticipirao Brokeback Mountain već tada |
|
|
Ernie Pike
Senior Member
Croatia
2849 Posts
Member since 06/03/2012 |
Posted - 01/07/2012 : 14:38:15
|
Neki dan je na HTV-u prikazan H-8, Nikole Tanhofera. Zadnji put sam ga gledao 98-e (prikazan je u povodu Tanhoferove smrti) i utisak je isti, odlican film. Na mojoj listi 10 najboljih ex-Yu filmova ima osigurano mjesto. Popis glumaca na odjavnoj spici je zaista impresivan.
Na zalost, nisam gledao druge Tanhoferove filmove (ili ih se ne sjecam) osim Dvostrukog obruca koji mi se manje svidio od H-8. Ima li Tanhofer jos koji zanimljiv film?
Inace te 98-e film je prikazan u nekom "porno" terminu i ta "nepravda" prema Tanhoferu mi se urezala u pamcenje iako je HTV imao i puno gorih gresaka zadnjih 20 godina. |
Edited by - Ernie Pike on 01/07/2012 14:39:39 |
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 01/07/2012 : 16:49:01
|
Ima Tanhofer pristojan film "Sreća dolazi u 9" iz 1961., opet s Antunom Vrdoljakom, prvi jugoslavenski fantastični film temeljen na Andersenovoj bajci. Režija nije bog zna što, ali je relativno zabavan a iz današnje perspektive čak i simpatično "trash" zbog specijalnih efekata. Inače, H-8 je remek-djelo, po općem mišljenju najbolji hrvatski film svih vremena za kvalitetu kojeg se podjednako smatra zaslužnim scenarist Zvonimir Berković. Šteta što uspjeh filma nije inicirao snimanje još projekata slične tematike. |
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite, i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 01/07/2012 : 16:58:41
|
@ rommel
Aha, Fuller je bio neshvaćeni vizionar, a u "I Shot Jesse James" je ponudio ne samo prikrivenu gej-romansu nego i svojevrsnu religijsku parabolu s Bobom Fordom kao Judom koji izdaje Isusa Jeseja Jamesa. |
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite, i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
rommel
stripovi.com suradnik
Croatia
7436 Posts
Member since 26/11/2001 |
Posted - 01/07/2012 : 17:06:11
|
quote: Originally posted by Johnny Difool
@ rommel
nego i svojevrsnu religijsku parabolu s Bobom Fordom kao Judom koji izdaje Isusa Jeseja Jamesa.
Baš kao i Packinpah u Patt Garrettu i Billy the Kidu |
|
|
Ernie Pike
Senior Member
Croatia
2849 Posts
Member since 06/03/2012 |
Posted - 01/07/2012 : 17:24:14
|
Krajem 90-tih je casopis Hollywood objavio rezultate ankete medju profesionalcima i medju citateljima o najboljem hrvatskom filmu svih vremena i H-8 je bio pri vrhu na obje liste. Pobjednik je bio "Tko pjeva zlo ne misli" (na obje liste). Pokusat cu naci "Sreca dolazi u 9". Domaci fantasticni filmovi su rijetke zvijerke.
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13122 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 01/07/2012 : 17:38:22
|
Sreća dolazi u 9 mi je bila dosadna. možda bih morao ponoviti, ali postoji velika mogućnost da to nije film vrijedan pažnje. s druge strane, Nije bilo uzalud mi je zanimljiv Tanhoferov film. |
|
|
Topic |
|
|
|