| Author |
 Topic  |
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
 Posted - 23/07/2012 : 12:33:35
|
Izgubljeno vrijeme (Die verlorene Zeit), r. Anna Justice, Njemačka, 2011.
Slično triler-drami "Dug", i na istinitim događajima temeljena (post)ratna drama „Izgubljeno vrijeme“ redateljice Anne Justice ("Max Minsky i ja") tematizira suočavanje s prošlošću i sa životom u sjeni laži, ovaj put kroz sjećanje na snažnu ljubav rođenu u koncentracijskom logoru u Poljskoj. Ondje se poljska Židovka Hannah Silberstein (Alice Dwyer) zaljubila u Poljaka Tomasza Limanowskog (Mateusz Damiecki), a u borbi za goli život oboje su iz logora uspjeli pobjeći 1944. godine, da bi se naposljetku sklonili u kući naglašenim antisemitizmom obilježene Tomaszove majke Stefanije (Susanne Lothar). Nakon što joj se sin ubrzo pridružio pokretu otpora, Stefania je netrpeljivost prema trudnoj Hannah koja će u međuvremenu izgubiti dijete iskazala i pokušajem njenog izručenja njemačkom časniku, zbog čega je razočarana djevojka usred snježne zime odlučila napustiti takav zaklon. Od smrzavanja će ju polumrtvu spasiti američki vojnici, te će Hannah dospjeti u Ameriku gdje ju u interpretaciji Dagmar Manzel 30-ak godina poslije zatječemo u sretnom braku s brižnim Danielom (David Rasche). No kad u jednoj TV-emisiji ugleda sijedog i ozbiljnog Tomasza (Lech Mackiewicz) za kojeg je vjerovala da je mrtav, Hannah će krenuti u potragu za njim. A Tomaszu je licemjerna majka još u proljeće ´45. slagala da je Hannah umrla, te je on u međuvremenu započeo novi život i zasnovao obitelj.
Premda jest posrijedi iznadprosječno uspjelo ostvarenje, „Izgubljeno vrijeme“ ipak pati od sličnih slabosti kao i „Dug“. Dvije vremenske i narativne razine ne prepleću se uvijek skladno, intimnoj drami Hannah u zrelim godinama nedostaje dubine i slojevitosti, nekim romantičnim detaljima posvećuje se previše pozornosti nauštrb intrigantnih odnosa u Tomaszovoj obitelji, a vremenski skok od tri desetljeća izvodi se odveć lako uz zanemarivanje karakternih mijena i životnih putova protagonistâ. Zbog toga njihov ponovni susret u završnom kadru ne posjeduje dovoljno izraženu snagu i emotivnost, iako mu se iste ne mogu zanijekati.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
 |
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 23/07/2012 : 12:42:11
|
Sarin ključ (Elle s´appelait Sarah), r. Gilles Paquet-Brenner, Francuska, 2010.
Od istinitih događaja polazi i također (post)ratna drama „Sarin ključ“ Gillesa Paqueta-Brennera ("Gomez protiv Tavaresa"), adaptacija i kod nas objavljenog romana Tatiane de Rosnay. I opet je riječ o intimnom suočavanju s posljedicama Holokausta, o kojem zastrašujuće detalje otkriva senzibilna američka novinarka Julia Jarmond (Kristin Scott Thomas), žena srednjih godina koja u Parizu živi udana za uspješnog no egoističnog arhitekta Bertranda (Frédéric Pierrot), s kojim ima kći tinejdžericu i s kojim želi još jedno dijete. Kad dobije zadatak da uz pomoć dvoje mladih i u zbivanja u Drugom svjetskom ratu posve neupućenih kolega istraži pozadinu tragičnih događaja iz 1942., kada je francuska žandarmerija po nalogu kolaboracionističkih vlasti najprije na velodromu Vel´d´Hiv uhitila te potom u konc-logore u Njemačkoj i Poljskoj otpremila 13 tisuća Židova, Julia će otkriti da se upravo u stanu u koji ih Bertrand želi useliti tada odigrala obiteljska tragedija s teškim posljedicama. Želeći spasiti mlađeg brata, 10-godišnja Sarah (Mélusine Mayance) je dječaka sakrila u ormar koji će očekivano biti prekasno otvoren.
Ta trauma i osjećaj krivnje za bratovu smrt definirat će Sarahinu sudbinu, te će ona kao odrasla žena također u Americi počiniti suicid. Iza sebe će ostaviti donekle upućenog muža i mladog sina potpuno nesvjesnog obiteljske prošlosti, kojeg će u srednjim godinama s istinom upoznati Julia. Istodobno će ona doznati da je trudna i shvatiti da Bertrand inzistira na pobačaju, te tako polako postajati svjesna osobne neispunjenosti i promašenosti njihova braka. Skladno dramaturško prepletanje dviju narativnih razina, naglašena atmosferičnost i sugestivnost, suptilnost u profiliranju likova s naglaskom na oslikavanju bogate intime Julie u sjajnoj izvedbi Kristin Scott Thomas, te uznemirujuće sekvence s djecom u francuskom logoru, odlike su djela koje pati od povremeno povišene melodramatičnosti i banalnih ekskursa, no koje ipak nikad ne otklizava u patetiku.
Na YouTubeu je i čitav film, ali na francuskom bez engleskog titla:
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
acestroke
stripovi.com suradnik
USA
11652 Posts
Member since 16/04/2009 |
Posted - 27/07/2012 : 17:23:17
|
Sinoc bio u kinu, gled'o ova dva filma. Oba su odlicna, ali vrlo razlicita.
"Moonrise Kingdom" je jedan od boljih Andersonovih filmova (zadnja dva ili tri su mi stvarno isli na zivce), ali ovaj je bas simpatican, o maloj djeci koji pripadaju Boy Scout grupi, i jednom djecaku i djevojcici koji ze zaljube jedan u drugu. Sharmantan od pocetka do kraja.
"Beasts of the Southern Wild" je nisko budzetni film koji je snimljen u siromasnim dijelovima Lousiane (blizu New Orleansa), i koji upotrebljava ljude koji nemaju nikakvog glumskog iskustva. Film je originalan, zalostan, ali stvarno neponovljiv. Ne znam hoce li ga izdati van Amerike, jer stvarno nije veoma 'marketable', ali ako imate ikakvu priliku da ga gledate bilo gdje, visoko ga preporucujem.
 |
http://www.acestroke.blogspot.com |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 27/07/2012 : 20:36:49
|
Ako te zanima, stranicu ranije imaš moj opširniji tekst o filmu Moonrise Kiongdom!  |
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
Edited by - Johnny Difool on 27/07/2012 20:37:25 |
|
|
|
acestroke
stripovi.com suradnik
USA
11652 Posts
Member since 16/04/2009 |
Posted - 27/07/2012 : 20:40:34
|
quote:
Originally posted by Johnny Difool
Ako te zanima, stranicu ranije imaš moj opširniji tekst o filmu Moonrise Kiongdom!
Uff, u pravu si, ja sad to vidje. Ocito ne ulazim u ovaj topic cesto, pa zato i ne znam o cemu se vec diskutovalo, a o cemu nije.
 |
http://www.acestroke.blogspot.com |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 27/07/2012 : 21:37:16
|
Ted, r. Seth MacFarlane, SAD, 2012.
Seth MacFarlane neosporno je darovit glumac koji je, s iznimkom glasovnih uloga u hitovima „Hellboy 2 – Zlatna vojska“ i „Zubić vila“, glumačku, producentsku, scenarističku i redateljsku karijeru dosad gradio isključivo na TV-u. Tako u glumačkom „portfelju“ bilježi i nastupe u hit-serijalima „Gilmoreice“ i „Kosti“, dok je kao scenarist iskustvo među ostalim stjecao suradnjom na kultnim animiranim serijalima „Krava i pilić“, „Dexterov laboratorij“ i „Johnny Bravo“, a kao redatelj na gledanim kratkim filmovima i popularnim serijama „American Dad!“. Pored „Američkog oca!“, njegov dosad najambiciozniji i najuspjeliji projekt je u Americi i Britaniji kultna i za nagradu BAFTA animirana serija „Family Guy“ koja se emitira već 13 sezona, a u kojoj je duhoviti MacFarlane usavršio osjećaj za fizički geg i verbalni humor. Fantastična romantična komedija „Ted“ njegov je dugometražni redateljski prvijenac kojeg osim kao redatelj potpisuje i kao autor priče, suproducent, suscenarist i glasovni tumač naslovne uloge. Multitalentirani MacFarlane nekada je radio u odjelu animacije znamenitog studija Hanna-Barbera, objavio je i jedan glazbeni album, a scenarij za „Teda“ napisao je u suradnji s kolegama iz serije „Family Guy“ Alecom Sulkinom i Wellsleyom Wildom. Nažalost, navedeno televizijsko zaleđe svih uključenih u ovaj projekt itekako je vidljivo u samom filmu i predstavlja njegovu najotegotniju okolnost. Naime, „Ted“ se u cjelini doima kao produžena (i pretjerano duga!) epizoda neke humoristične serije čiji je najjači adut vulgarni i politički nekorektni humor.
U središtu priče je nesigurni John Bennet koji 1985. kao 8-godišnjak (glumi ga Bretton Manley) od roditelja kao božićni poklon dobije plišanog medvjedića kojem dade ime Ted. John je prilično povučen i nesiguran klinac iz Bostona kojeg vršnjaci ne prihvaćaju i koji žarko želi imati pravog prijatelja, pa pred spavanje na Badnju večer zaželi da Ted oživi i bude mu prijatelj. Te noći nebom prolazi zvijezda padalica, zahvaljujući čemu će Johnova želja biti ispunjena. Kad se ujutro probudi, on u krevetu pored sebe otkrije živog i brbljavog medvjedića koji će isprva užasnuti njegove roditelje, da bi vrlo brzo preko novinskih naslovnica i kroz nastupe u TV-showovima postao sveamerička zvijezda koju će čak i fanatični televizijski propovjednici početi isticati kao dokaz božje moći. No kao i svakom celebrityju i Tedu će slava ubrzo izblijedjeti, te će on opet postati samo Johnov najbolji prijatelj i glavni oslonac u životu. Priča se seli u današnje vrijeme, kad 35-godišnjeg Johna (Mark Wahlberg) zatječemo u četverogodišnjoj vezi s emotivnom i privlačnom Lori Collins (Mila Kunis).
Ambiciozna Lori iskreno i duboko voli Johna, pa nakon 4 godine očekuje da ju on konačno zaprosi, što njemu pak ne pada ni napamet. On je, naime, prilično neodgovoran momak koji se zadovoljava slabo plaćenim poslom u agenciji za iznajmljivanje automobila, koji vezu s Lori uzima zdravo za gotovo, te koji gledanjem filmova iz 80-ih (omiljen film mu je „Flash Gordon“ a glumac Sam J. Jones) i konzumiranju droge s Tedom uvijek daje prioritet pred svim ostalim obvezama. Ted se pak pretvorio u jezičavo stvorenje koje svakom u lice kaže ono što misli, koje uživa u društvu prostitutki i koje spretno za svoje ciljeve iskorištava Johnove slabe strane. No kad na godišnjicu njihove veze John zbog lude zabave s Tedom i Samom J. Jonesom napusti večeru s Lori, ona razočarana odluči s njim prekinuti i prihvatiti poziv na izlazak od svog prijetvornog šefa Rexa (Joel McHale). A kad njih dvoje odu na koncert Norah Jones, John će na Tedov nagovor upravo koncert iskoristiti za pokušaj ponovnog osvajanja Lori. Istodobno, Teda se odluče na agresivan način domoći primitivni Donny (Giovanni Ribisi) i njegov pretili i arogantni sin.
Najzabavniji i najuspjeliji sastojak prilično šarmantnog i duhovitog „Teda“ je nesputanost, vulgarnost i politička nekorektnost njegovog humora. MacFarlane se ponekad i iznenađujuće i bez ograda sprda i na račun rasne tematike, židovstva, gejeva, budalastih plavuša, pretile djece, vjerskog fanatizma, provincijske zatucanosti i koječega drugog, „nedužna“ usta plišanog medvjedića ponekad koristeći i za izricanje dosta neočekivanih prostota i prizemnih dosjetki. Ali i vulgarnog fizičkog humora, primjerice u vrlo ilustrativnoj sekvenci u kojoj Ted, prisilno zaposlen na blagajni jednog shopping-centra, atraktivnu kolegicu Tammy-Lynn zavodi najprije simuliranjem seksualnih kretnji, da bi je potom doslovce „ševio“ u spremištu za metle (njegove će seksualne sposobnosti pjevačica Norah Jones, s kojom je također svojedobno spavao, opisati kao „iznenađujuće dobre za nekoga bez penisa“!). Baš kao i Ted na ekranu, i MacFarlane se kao scenarist i redatelj ponaša poput nezrelog i neodgovornog djeteta koje gledatelje bombardira vulgarnostima i zahodskim humorom, neprekidno testirajući do kojih granica smije ići.
Iz ukratko opisanih detalja lako je zaključiti da autorov humor ponajviše duguje legendarnom „South Parku“ te da se naslanja na recentne komercijalne ali ne i kvalitativne uspjehe Sache Barona Cohena kakvi su „Brüno“ i „Diktator“. Naime, kao i kod spomenutih filmova, kad se razgrnu verbalne i tjelesne vulgarnosti s brojnim pretjerivanjima, sve se svodi na dramaturški slabo povezan niz manje ili više uspjelih gegova sklopljenih u posve klišeiziranu, tanku, predugu i predvidljivu pričicu o nužnosti odrastanja i prihvaćanja odgovornosti, s neizbježnom patetikom u dijelom akcijskoj završnici. Ljubiteljima filmskog „trasha“ zabavne će biti i posvete nekim filmovima iz 80-ih, osobito „Flashu Gordonu“ čija se zvijezda Sam. J. Jones („čovjek koji je proširio granice filmske glume“, kako kaže Ted) u filmu pojavljuje u pomaknutoj autoironičnoj ulozi. Dok Mark Wahlberg solidno odrađuje povjereni mu zadatak, Mila Kunis („Crni labud“) iz površno napisanog lika uspijeva izvući maksimum. Ako ste ambiciozniji filmofil „Ted“ vam neće ponuditi osobito kaloričan obrok, no svakako će vas zabaviti baš kao i one koji traže laku i nepretencioznu zabavu.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Poli
Advanced Member
Slovenia
38004 Posts
Member since 26/10/2007 |
Posted - 27/07/2012 : 21:57:49
|
Jucer na telki slucajno pogledao "Pathfinder" (2007). Hja, pored toga sto sva ta sivina/braunemon u koloru nije bas nesto doprinela boljoj atmosferi, i sto malo vuce na 13th Warrior meets The Last of the Mohicans, sa zacinima Predatora (pretjerujem, ali neka  ). Nekako gledljivo, ali na kraju ipak bespotrebno. Plus sto su Vikingi prikazani jednostrano i pogresno (ma kakve horn helmets  ).
Par puta mi proslo kroz glavu da bi sigurno mogli i strip napraviti od toga, kad evo ga na DHC.
I sta za vraga je sa vecinom filmskih postera (ne ovaj gore), gdje su Vikingi prikazani kao velikani kad toga nema ni u filmu???
Morao sam i provjeriti ko je u stvari redatelj - vidim horror i Conan verziju, dovoljno.
|
Anything is possible dec d uej
Be the Change You Want to See
|
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 31/07/2012 : 23:35:46
|
Imamo papu (Habemus papam), r. Nanni Moretti, Italija / Francuska, 2011.
Premda ne spada u uspjelija ostvarenja darovitog i vrlo zanimljivog i darovitog talijanskog filmaša Nannija Morettija, za dvije Europske filmske nagrade nominirana humorna egzistencijalna drama „Imamo papu“ nudi intrigantnu i na određeni način provokativnu priču koja je zacijelo tendenciozno ublažena autorovim dobroćudnim, humanim i reklo bi se oportunističkim pristupom odabranoj temi. Bez obzira na brojne prigovore koji se djelu mogu uputiti, vrijedi vidjeti kako se deklarirani komunist i gorljivi ljevičar koji se ne libi poniranja i u vlastitu intimu u zrelim godinama, kada je prema vlastitim riječima odustao od politike i izrazitijeg provociranja, odnosi prema Vatikanu te liku i djelu potencijalnog pape. Najkraće rečeno, njegov je film iznenađujuće benigno no emotivno, altruistično i na trenutke u određenoj mjeri nenametljivo mudro ostvarenje.
Tijekom posljednja dva desetljeća Nanni Moretti je u autorskom smislu možda ključna osobnost talijanske kinematografije koja kao da je nestala s platna europskih i svjetskih kino-dvorana. Pored još krajem 90-ih obećavajućeg oskarovca Roberta Benignija, koji se u međuvremenu izgubio u mediokritetskim projektima poput posve infantilne i nepotrebne ekranizacije „Pinocchija“ te naglašeno humanističke i antiamerički usmjerene ali dobrano promašene humorne romantične antiratne drame „Tigar i snijeg“, upravo Nanni Moretti u paru sa Silvijem Soldinijem, potpisnikom uspjelih naslova „Kruh i tulipani“, „Agata i oluja“ te „Giorni e nuvole“, suvremenom talijanskom filmu trajno jamči zanimljivost i vitalnost. U tom trolistu Moretti je posve neovisna i gotovo apartna umjetnička osobnost koja se u angažiranim djelima, u kojima figurira kao redatelj, scenarist, producent i glumac, ne libi društvene kritike i jasnog iznošenja lijevih političkih stavova. Obzirom da je riječ o autoru u čijim je filmovima jasno prisutna njegova osobnost, štoviše oni su često presudno obilježeni njegovim motrištima i stavovima i zbog toga nedjeljivi od njega samog, pa time i opterećeni određenim značenjskim ili barem konotativnim razinama, Morettija bi se u određenoj mjeri moglo nazvati talijanskim Woodyjem Allenom. Verbalni humor i generalna tendencija ka zabavljanju gledatelja povezuju oba autora, no baš kao što Allenova neurotična glumačka pojava često opterećuje redateljeve filmove te kod gledatelja gdjekad izaziva zazor i odbojnost, i Morettijevi se angažman i politiziranost ponekad ispostavljaju kao otegotni čimbenici u recepciji njegovih djela.
Spoj politiziranosti i ironije, humanizma i socijalne kritičnosti te subverzije i manje ili više suptilnog humora, uz melankoličnu ugođajnost, intimističke redateljske prosedee i kreiranje bogatih unutarnjih svjetova u pravilu osebujnih protagonista, odlike su Morettijeva autorskog rukopisa. Neke od njih vidljive su i u filmu „Imamo papu“, za koji valja reći da je u vrijeme domicilne premijere bez ikakve osnove izazvao prosvjede nekih Vatikanu bliskih medija. U listu Avvenire redatelj je tako optužen da blagim humornim pristupom Petrovu namjesniku na Zemlji podriva „stijenu na kojoj je Isus utemeljio svoju crkvu“, a postavljeno je i pitanje zašto bi katolici ikakvu pozornost pridavali filmu koji vrijeđa njihove vjerske osjećaje, te ga tako podupirali. No takve su zamjerke i pitanja sasvim promašena, jer je posrijedi ostvarenje koje baš ništa i nikoga ne podriva niti vrijeđa. Upravo suprotno, čini se da je autor odlučio namjerno ublažiti svoje stavove i film osloboditi bilo kakve kritike, zbog čega ga se u medijima s pravom naziva novopečenim ministrantom koji se „prodao“ i izdao vlastite gledatelje. Djelo koje nekim elementima zapleta asocira na recentnog oskarovca „Kraljev govor“ posve benigno i nažalost ne osobito duboko zadire u suštinska pitanja sposobnosti i spremnosti na potpunu predanost vjeri i služenju Bogu, isključivo u smislu propitkivanja čvrstine i dubine vlastite religioznosti pape te njegova pristajanja na odricanja od malih ljudskih slabosti i sitnih zadovoljstava.
Nakon prologa s dokumentarnim snimcima sahrane pape Ivana Pavla Drugog, Moretti nas vodi iza vatikanskih zidina gdje se u apostolskoj palači saziva konklava s kardinalima koji međusobno biraju novog papu. Dok se svatko od njih tijekom glasovanja u sebi obraća Bogu s molbom da izbor ne padne baš na njega, među članovima konklave postupno se kristalizira ime kardinala Melvillea u izvrsnoj interpretaciji 85-godišnjeg Michela Piccolija. A kad se na radost okupljenog mnoštva nad Vatikanom zavijori bijeli dim, kardinal Melville će netom prije obraćanja „gradu i svijetu“, doživjeti napad malodušnosti i pobjeći s vlastite promocije. To njegove kolege i moguće najbliže suradnike smjesta dovede u veliku nevolju, pa oni odluče Melvillea privremeno izolirati te mu omogućiti susret s psihijatrom Brezzijem u ne baš odgovarajućoj ulozi samog redatelja. No Brezzija muči nedavni razvod od kolegice koja se osjećala inferiornom, teško mu pada višednevna izolacija a u radu preferira duge intimne razgovore. U ovom slučaju to nažalost neće biti moguće, jer osim što Brezzi ne smije znati s kim razgovara ni izabrani papa mu neće dugo biti na raspolaganju.
Melville, naime, spretno uspije umaknuti nadzoru kardinala i švicarske garde te se iskrade iz Vatikana i krene u razgledavanje Rima, uz česte razgovore sa slučajnim prolaznicima. Istovremeno, vatikanski glasnogovornik izabere gardista koji će skriven iza zavjese „glumiti“ papu, a psihijatar kardinale odluči zabaviti organiziranjem turnira u odbojci. Tijekom filma pred gledateljima se tako postupno profilira osobnost nesigurnog, plahog, blagog i sumnjama mučenog izabranog pape koji se s nostalgijom sjeća mladosti i građanskog života, ali i grupni portret kardinalskog zbora sastavljenog od redom bezazlenih, djetinje zaigranih i krajnje dobrodušnih ljudi koji uživaju u neuobičajenoj situaciji i neočekivanoj igri. I na to se nažalost svode sva provokativnost i nepostojeća subverzivnost Morettijeva filma, na oslikavanje sasvim ljudskih želja visokog svećenstva da izbjegne dodatne dužnosti i odgovornosti, i na još ljudskije preispitivanje vlastite nutrine i odanosti vjeri nesuđenog pape koji, kad se već sve čini riješenim, u trenucima obraćanja „urbi et orbi“ okupljenima na Trgu svetog Petra objavljuje svoju odluku o povlačenju. Ono što autora zanima nije kako se postaje i biva papom, nego kako se ostaje i biva čovjekom. Vatikan, konklava, šarena švicarska garda i papinska služba tek su atraktivne kulise koje Morettiju, dok svemu pristupa sa suptilnom empatičnom ironijom, služe za oslikavanje tipičnih ljudskih dvojbi, nesigurnosti i strahova u suočenju s velikom odgovornošću i istinskom poniznošću pred Bogom.
No svemu se može pristupiti i na drugačiji način, pa reći da senzibilni Melville posljednje godine života želi provesti kao manjim dijelom istinski (bijeg iz Vatikana i lutanje Rimom) a većim dijelom barem formalno slobodan ili slobodniji čovjek oslobođen tereta i stege služenja Bogu. On je plahi, zbunjeni i zdvojni starac koji u sebi ne može pronaći dovoljno volje i spremnosti za podčinjavanje božjem autoritetu koji se očituje i u organiziranom slavlju vjere i pobožnosti. Umjesto ničim utemeljenih optužbi za podrivanje katoličke crkve i vrijeđanje vjerskih osjećaja gledatelja, Nanniju Morettiju se opravdano može prigovoriti zbog potpunog izostanka provokativnosti i manjka izvanjske tj. formalne dramske tenzije, jer se ona suštinska drama odvija u protagonistovoj nutrini. Njegova uznemirenost i psihičke mijene jasno se čitaju na licu Michela Piccolija, a njegova sjajna uloga najveća je vrlina filma koji bi bio znatno bolji da je Melvilleovoj tjeskobi tijekom lutanja gradom posvećeno više vremena. Ovako je u konačnici riječ o solidnom ostvarenju gledanje kojeg se bez zazora može preporučiti i najvećim vjernicima.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
panzer
Advanced Member
12625 Posts
Member since 18/05/2005 |
|
|
Andrew Cain
Junior Member
Croatia
331 Posts
Member since 02/08/2012 |
Posted - 03/08/2012 : 01:04:49
|
| Ovog ljeta nema nešto zanimljivih filmova u kinima, zadnji sam gledao na proljeće, OPSTANAK. |
Mogu prihvatiti neuspjeh. Ali ne mogu prihvatiti da prestanem pokušavati. |
|
|
|
Windwalker
Advanced Member
Croatia
4530 Posts
Member since 08/03/2008 |
|
|
Andrew Cain
Junior Member
Croatia
331 Posts
Member since 02/08/2012 |
Posted - 03/08/2012 : 12:58:53
|
quote:
Originally posted by Windwalker
Right...
Batman, Spider-Man, Prometheus... ništa zanimljivo.
Možda jedino ovaj Prometheus, planiram ići pogledati. |
Mogu prihvatiti neuspjeh. Ali ne mogu prihvatiti da prestanem pokušavati. |
|
|
|
dosada
Advanced Member
Croatia
9033 Posts
Member since 13/05/2009 |
Posted - 03/08/2012 : 14:18:50
|
quote:
Originally posted by Andrew Cain
Ovog ljeta nema nešto zanimljivih filmova u kinima, zadnji sam gledao na proljeće, OPSTANAK.
tak ja imam inace problem s kino programom, i on kaj bi ajde covek i pogledel je u 3D, pa sam i odsutal od kina...projektor i BD su mi puno bolja solucija. A filmova ko u priči, svih žanrova i godišta, pa ih djeliš samo po kvaliteti! Za cijenu dviju kino ulaznica kupiš film na BD-u i gledaš kad hoces i koliko hoces....preporuka 
p.s. još ak imaš neku dobru sobu od 20 kvadrata i masažnu fotelju... |
razmjena filmova za stripove!
http://forum.stripovi.com/topic.asp?TOPIC_ID=45640
|
Edited by - dosada on 03/08/2012 14:24:17 |
|
|
|
Andrew Cain
Junior Member
Croatia
331 Posts
Member since 02/08/2012 |
Posted - 03/08/2012 : 14:50:15
|
quote:
Originally posted by dosada
quote:
Originally posted by Andrew Cain
Ovog ljeta nema nešto zanimljivih filmova u kinima, zadnji sam gledao na proljeće, OPSTANAK.
tak ja imam inace problem s kino programom, i on kaj bi ajde covek i pogledel je u 3D, pa sam i odsutal od kina...projektor i BD su mi puno bolja solucija. A filmova ko u priči, svih žanrova i godišta, pa ih djeliš samo po kvaliteti! Za cijenu dviju kino ulaznica kupiš film na BD-u i gledaš kad hoces i koliko hoces....preporuka
p.s. još ak imaš neku dobru sobu od 20 kvadrata i masažnu fotelju...
I neku zgodnu mršavicu, visoku
Da stvarno u cinestara su cijene otišle u nebo, da ne govorim o grickalicama koje prodaju, ono je strava.
Glede 3D ja uopće ne gledam te filmove, toliko je loše. |
Mogu prihvatiti neuspjeh. Ali ne mogu prihvatiti da prestanem pokušavati. |
|
|
|
dosada
Advanced Member
Croatia
9033 Posts
Member since 13/05/2009 |
|
|
supermark
stripovi.com suradnik
(1).jpg)
Croatia
29618 Posts
Member since 06/02/2007 |
|
|
dosada
Advanced Member
Croatia
9033 Posts
Member since 13/05/2009 |
|
|
dosada
Advanced Member
Croatia
9033 Posts
Member since 13/05/2009 |
|
|
Andrew Cain
Junior Member
Croatia
331 Posts
Member since 02/08/2012 |
Posted - 03/08/2012 : 18:00:40
|
quote:
Originally posted by dosada
mene 3D zanima samo kod sporta...za 2-3 godine kad se na tržištu pojave normalni 3D telkači (mislim na one za koje nam ne trebaju nikakve naočale i slične gluposti za oči) jedva čekam pračenje sportskih susreta. Nema onda više "u jebote kak je blizu prečke", a lopta 5m od gola i sl....
E to, najvaljivali su na reklamama prošlogodišnje Lige Prvaka. |
Mogu prihvatiti neuspjeh. Ali ne mogu prihvatiti da prestanem pokušavati. |
|
|
|
Darth Ivan
Advanced Member
Croatia
7978 Posts
Member since 21/03/2010 |
Posted - 03/08/2012 : 21:29:26
|
quote:
Originally posted by dosada
možda je po onom odgovoru ranije zvučalo da se žalim, ali to nije točno. Nek bude mogućnost izbora ljudima, a ja bum ionak sebi izabral kaj meni paše. Uostalom 3D ionak za mene još ne postoji, i to je to!
ni za mene isto...
ustvari, ajmo reć da se pravimo da ne postoji |
"Nothing lasts forever." |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 05/08/2012 : 07:43:28
|
Prema izboru filmskih kritičara i filmologa iz čitavog svijeta, a u tradicionalnoj organizaciji glasovitog časopisa Sight & Sound koji izbore za najbolji film svih vremena priređuje svakih 10 godina, Hitchcockova "Vrtoglavica" je nakon točno pola stoljeća s trona smijenila Wellesovog "Građanina Kanea".
Tu je tekst s tportala:
'VRTOGLAVICA' NA VRHU
'Građanin Kane' više nije najbolji film svih vremena
Datum objave:
02.08.2012 15:23
Autor: tportal.hr
Časopis Sight & Sound objavio je svoju listu najboljih filmova svih vremena koju tradicionalno objavljuje svakih deset godina
U anketi sudjeluju filmski kritičari koji su posljednjih pedeset godina na čelnu poziciju smještali legendarnog 'Građanina Kanea'. No u novoobjavljenoj listi pretekla ga je Hitchcockova 'Vrtoglavica' koja će sljedećih deset godina nositi titulu najboljeg filma svih vremena.
Magazin Sight & Sound, koji objavljuje Britanski filmski institut, anketirao je 846 filmskih kritičara i filmologa iz cijeloga svijeta. Prije deset godina, 'Vrtoglavica' je zaostala za 'Građaninom Kaneom' za pet glasova, no ove godine ga je porazila sa 34 glasa više.
'Građanin Kane' Orsona Wellesa, snimljen 1941. godine, dugo je godina smatran najboljim i najinovativnijim filmom svih vremena. U njemu priča prati život i karijeru Charlesa Fostera Kanea, kojega glumi sam Welles, čovjeka čija je karijera u izdavačkom svijetu počela kao idealistička društvena djelatnost, ali se postupno pretvorila u nemilosrdnu potjeru za moći pod svaku cijenu.
U 17 godina mlađoj Hitchcockovoj triler drami 'Vrtoglavica' James Stewart glumi detektiva Johna 'Scottieja' Fergusona kojeg progone sjećanja na tragediju koja se zbila tijekom noćne potjere za jednim zločincem. Uz Stewarta, u filmu glumi i fatalna Kim Novak.
U ovogodišnjem izboru dogodio se još jedan veliki filmski obrat. Iz topa 10 ispala je Eizenštajnova 'Podmornica Potemkin', modernističko remek-djelo.
Top 10 najboljih filmova svih vremena (2012. godine):
'Vrtoglavica' (Hitchcock, 1958)
'Građanin Kane' (Welles, 1941)
'Priča o Tokiju' (Yasujiro Ozu, 1953)
'Pravila igre' (Jean Renoir, 1939)
'Sunrise: a Song for Two Humans' (F.W. Murnau, 1927)
'2001: Odiseja u svemiru' (Stanley Kubrick, 1968)
'Nestale' (John Ford, 1956)
'Man with a Movie Camera' (Vertov, 1929)
'The Passion of Joan of Arc' (Dreyer, 1927)
'Osam i pol' (Federico Fellini, 1963)
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 05/08/2012 : 07:55:11
|
Građanin Kane (Citizen Kane), r. Orson Welles, SAD, 1941.
Vijest da je u svom raskošnom dvorcu Xanadu na Floridi umro glasoviti tajkun Charles Foster Kane (Orson Welles) izuzetno uzburka američku javnost i medije. Doznavši da je pokojnik umro osamljen te da su mu posljednje riječi bile «ružin pupoljak», gospodin Rawlston (Philip Van Zandt), urednik jednih njujorških novina, na mjesto događaja smjesta pošalje skupinu svojih novinara sa zadatkom da doznaju što više pikantnih detalja o Kaneovu životu. Među tim novinarima je i poduzetni Jerry Thompson (William Alland), reporter koji odluči razgovarati s najbližim prijateljima i suradnicima čovjeka kojeg neki mediji posmrtno stanu proglašavati komunistom pa i fašistom. Znajući da se Kane dvaput ženio i razvodio, da mu je veza s pjevačicom i kasnijom drugom suprugom Susan (Dorothy Comingore) omela političku karijeru, te da je pogrešno vjerovao da neće biti Drugog svjetskog rata, Thompson ponajprije odluči razgovarati s Kaneovim menadžerom Bernsteinom (Everett Sloane). Tijekom podrobnih razgovora s njim, potom s drugom suprugom Susan Alexander, s Kaneovim skrbnikom i bankarom Walterom Parksom Thatcherom (George Coulouris), s najboljim prijateljem i kolegom Jedediahom Lelandom (Joseph Cotten) i drugim ljudima, Thompson postupno počne slagati sliku o pokojniku.
A Kane je bio sve samo ne jednostavan čovjek. Kane je do 1871. godine djetinjstvo provodio uz siromašne roditelje, majku Mary (Agnes Moorehead) i oca Jimmyja (Harry Shannon) koji su u provinciji vodili skromni pansion, te ga prisiljeni neimaštinom bili prisiljeni povjeriti na skrb bankaru Thatcheru iz New Yorka. Kad je Kane navršio 25 godina, Thatcher mu je povjerio vođenje niskonakladnih njujorških dnevnih novina National Esquire, koji je ambiciozni mladić forsirajući senzacionalizam ubrzo pretvorio u izuzetno čitan dnevnik. Kao svog najbližeg suradnika Kane je angažirao kazališnog i opernog kritičara Jedediaha Lelanda, a uvijek je pokazivao da mu istinski nije stalo do novca. Kad se nedugo pred početak Prvog svjetskog rata vratio s poslovnog puta u Europi, tijekom kojeg je počeo skupljati skupocjene umjetnine, Kane se oženio romantičnom Emily Norton (Ruth Warrick), nećakinjom predsjednika Theodorea Roosevelta...
Od devet oskarovskih nominacija nagrađena onim za najuspjeliji izvorni scenarij, fascinantna drama legendarnog glumca (Jane Eyre, Treći čovjek, Moby Dick, Čovjek za sva vremena, Casino Royale, Bitka na Neretvi, Putovanje prokletih, Tajna Nikole Tesle...), scenarista i redatelja Orsona Wellesa (Veličanstveni Ambersonovi, Dama iz Šangaja, Dodir zla, Proces, Druga strana vjetra, Duh Charlesa Lindbergha...) uz titulu neosporno najuspjelijeg debitantskog projekta nekog filmaša svih vremena zasluženo nosi i epitete jednog od najboljih, najznačajnijih i najutjecajnijih filmova u povijesti sedme umjetnosti. Narativno i dramaturški koncipirano poput svojevrsne detektivske soap-opere, tijekom koje se slažu detalji biografskog mozaika jednog znamenitog čovjeka, maerstralno komponirano i režirano djelo koje se u mnogim izborima već desetljećima proglašava najvećim filmom ikad, priča je koja je dijelom nadahnuta likom i djelom glasovitog novinskog magnata Williama Randolpha Hearsta, oca tzv. «žutog novinarstva» koji je zbog ovog filma, u kojem je prikazan izrazito negativno kao mizantrop i manipulator, Wellesa progonio tijekom čitave njegove karijere.
Vjerojatno se baš u tome krije razlog zbog kojeg Orson Welles osim Građanina Kanea i donekle remek-djela Dodir zla niti jedan svoj film nije uspio režirati posve autonomno i bez ozbiljnog uplitanja producenata. Ucjenom producentske tvrtke RKO bezuspješno pokušavši onemogućiti distribuciju Građanina Kanea, Hearst se pretvorio u doživotnog neprijatelja tada 25-godišnjeg Wellesa, koji je u svom fantastičnom autorskom prvijencu demonstrirao iznimno svjež, inovativan i siguran redateljski pristup, vješto vodeći priču i glumce, poigravajući se svjetlom i sjenom, dubinskim kadrovima i drugim planovima, te kreirajući cjelinu koja i gotovo sedam desetljeća nakon nastanka plijeni promišljenošću, zrelošću i zaokruženošću.
Uz samog Orsona Wellesa njegovi su glumački partneri sjajni karakterni glumac Joseph Cotten (Portret Jennie, Veličanstveni Ambersonovi, Sjena sumnje, Plinsko svjetlo, Dvoboj na suncu, Treći čovjek, Niagara), kojem je upravo Welles širom otvorio vrata Hollywooda, izvrsna Dorothy Comingore (Gospodin Smith ide u Washington, Velika noć), podjednako uvjerljiva Ruth Warrick (Vječnost i jedan dan, Velika pljačka banke, Gradić Peyton), a u maloj ulozi Kaneove majke pojavljuje se tijekom karijere četiri puta za Oscara nominirana Agnes Moorehead (Mračni prolaz, Sve što nebo dopušta, Johnny Belinda, Veličanstvena opsesija, Kako je osvojen Divlji zapad). Dojmljivu filmsku glazbu potpisuje slavni oskarovac Bernard Hermann (Vrtoglavica, Goli i mrtvi, Sjever-sjeverozapad, Rt straha, Marnie, Fahrenheit 451, Bitka na Neretvi, Taksist), stalni suradnik velikog Alfreda Hitchcocka, a fotografiju podjednako znameniti Gregg Toland (Dođi i uzmi, Orkanski visovi, Plodovi gnjeva, Dugo putovanje kući, Male lisice, Najbolje godine naših života, Svećenikova žena), također oskarovac.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 05/08/2012 : 08:19:50
|
Vrtoglavica (Vertigo), r. Alfred Hitchcock, SAD, 1958.
Emotivnog Johna «Scottieja» Fergusona (James Stewart), nekad sposobnog detektiva iz San Francisca, još uvijek progone sjećanja na tragediju koja se zbila tijekom noćne potjere za jednim zločincem. Loveći kriminalca koji je bježao preko gradskih krovova, John se u trenutku nepažnje poskliznuo i, želeći izbjeći pad u smrt, posljednjim atomima snage uhvatio za oluk. Pokušavajući mu pomoći, jedan se policajac tada previše nagnuo i poginuo pri padu sa zgrade. Nakon tog događaja John se počeo panično bojati visine te se, mučen osjećajem krivnje, odlučio povući iz službe. Opuštajući se u društvu romantične slikarice Marjorie «Midge» Wood (Barbara Bel Geddes), svoje najbolje prijateljice koja je u njega platonski zaljubljena, John tjeran znatiželjom pristane pomoći svom starom prijatelju Gavinu Elsteru (Tom Helmore), vlasniku brodogradilišta čija senzibilna supruga Madeleine (Kim Novak) pati od neobičnog psihičkog poremećaja. Naime, Madeline često izgubi osjećaj za vrijeme, te zna sate provesti u lutanju gradom ili pomnom promatranju jedne slike u muzeju.
U tome ne bi bilo ništa čudno, da ona odnedavno ne pati od amnezije zbog koje se tih sati uopće ne sjeća. Zabrinut za svoju suprugu, Gavin uspije Johna nagovoriti da ju neko vrijeme potajice prati, te ga detaljno izvjesti o bilo čemu neobičnom. A kad prvi put ugleda Madeleine, Johna će atraktivna i profinjena plavuša smjesta privući. Slijedeći je iz dana u dan, postupno će shvatiti da je ona opsjednuta tragičnom sudbinom privlačne Carlotte, djevojke koja je u dobi od 26 godina počinila samoubojstvo, i čija je ljepota ovjekovječena na portretu u muzeju. Nedugo nakon što dozna da je Carlotta sahranjena na malom groblju podno zvonika stare španjolske misije, John će u posljednjem trenutku spasiti Madeleine prilikom njenog pokušaja samoubojstva skokom u more. Zbliživši se s nesretnom ženom, John će zaključiti da se među njima rodila neobična ljubavna veza, ali i prekasno shvatiti da je Madeleine odlučila opet pokušati samoubojstvo skokom s crkvenog zvonika...
Impresivna psihološka triler drama Vrtoglavica, 1959. godine nominirana za Oscare za najbolji zvuk i scenografiju, te 1958. nagrađena na međunarodnom filmskom festivalu u San Sebastianu, općenito se drži najuspjelijim i najutjecajnijim filmom legendarnog majstora horora i trilera Alfreda Hitchcocka (Ucjena, 39 stepenica, Dama koja nestaje, Rebecca, Strani dopisnik, Sumnja, Saboter, Sjena sumnje, Začaran, Ozloglašena, Prozor u dvorište, Psycho), filmaša kojemu je nakon 6 neuspjelih nominacija za Oscara 1968. godine dodijeljena počasna akademijina nagrada Irving G. Thalberg. Vrtoglavica je kompleksna, tjeskobna, izuzetno dojmljiva i sugestivna ekranizacija hvaljenog krimića D´entre les Morts nastalog iz pera Pierrea Boileaua i Thomasa Narcejaca (Diaboliques, Oči bez lica, Zločin se ne isplati, Body Parts, Entangled), glasovitog francuskog spisateljskog dvojca za čijim su romanima filmski producenti i redatelji često posezali.
Hitchcockov je film maestralno režirana, iznimno slojevita i mnogoznačna karakterna studija, uznemirujuće ostvarenje polaganog tempa i svojevrsno slobodno čitanje grčkog mita o Orfeju i Euridici, u kojem nam redatelj temeljito i kirurški precizno pokazuje kako se ljubav i strast mogu upotrijebiti kao oružja manipulacije i zločina. Priču svog filma smjestivši na strme ulice San Francisca, grada na američkoj zapadnoj obali koji se zahvaljujući magličastoj i snolikoj fotografiji Roberta Burksa (Staklena menažerija, Nepoznati iz Nord Expressa, Nazovi M zbog umorstva, Čovjek koji je previše znao), snimatelja nagrađenog Oscarom upravo za rad na Hitchevu filmu Drž´te lopova, doima poput nekog europskog velegrada, Hitchcock se vješto poigrava očekivanjima gledatelja, intrigantno umnaža motiv dvostrukih identiteta i često briše granicu između sna i jave. Vrtoglavica je tijekom proteklih 50-ak godina snažno utjecala na djela brojnih redatelja, a osobito na radove francuskih novovalovaca poput Françoisa Truffauta (Sirena s Mississippija) i Alaina Resnaisa (Prošle godine u Marienbadu), koji su u svojim filmovima Hitchcocku često odavali počast.
Dok u glavnoj ulozi gledamo izvrsnog Jamesa Stewarta (Gospodin Smith ide u Washington, Divan život, Anatomija jednog ubojstva, Trgovina iza ugla, Slomljena strijela, Gola mamuza, Priča o Glennu Milleru, Daleka zemlja, Čovjek koji je ubio Liberty Valancea), glumca koji je od 5 oskarovskih nominacija potvrdio onu za glavnu ulogu u snažnoj drami Philadelphijska priča te kojeg je Hitch smatrao prestarim za ovu ulogu nakon kojeg ga više nikad nije angažirao, njegova je partnerica atraktivna Kim Novak (Čovjek sa zlatnom rukom, Poljubi me budalo, Velika pljačka banke, Bijeli bizon, Naprslo ogledalo), kojom je redatelj bio prilično nezadovoljan, čemu je zacijelo kumovala i činjenica da je ulogu dobila nakon odustajanja maestrove omiljene "hladne plavuše" Grace Kelly. Uobičajeno impresivnu filmsku glazbu potpisuje Hitchcockov stalni suradnik, oskarovac Bernard Hermann (Građanin Kane, Goli i mrtvi, Sjever-sjeverozapad, Rt straha, Marnie, Fahrenheit 451, Bitka na Neretvi, Taksist), umjetnik koji povezuje oba filma s vrha top-liste Sight & Sounda.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
King Warrior
stripovi.com suradnik
22313 Posts
Member since 10/11/2007 |
Posted - 11/08/2012 : 11:12:58
|
Beyond the Black Rainbow
-10/10
Nevjerovatno je kako ponekad reziser pokusava da napravi nesto novo, remek-djelo, pa na kraju ispadne jedan od najgorih filmove koji su ugledali svjetlo dana.
Kod glavnog glumca do zadnjeg minuta nisam znao da li se radi o Christian Baleu pod maskom. Ipak nije on.
Jedan od najgorih filmova uopste.
 |
|
|
|
mladjo
Advanced Member
.jpg)
Croatia
20013 Posts
Member since 15/04/2007 |
Posted - 12/08/2012 : 10:57:53
|
Rec 3 - ha dobro, nije loše, ima par noviteta, sve u svemu solidan slasher.
Battleship - ok film, bolji od Battle:Los Angeles, ima par bitnih nelogičnosti alinije loše.
The Hunger games - sijećam se kada su se tam negdje '99 pojavio thriller sa mladim glumcima. To je tada bila rijetkost ali danas se zna koja publika troši najviše novaca. Ha, solidan film, nije loše ali nije baš ni neki veliki blockbuster, Očekivao sam višeefekata.
Iron sky - ahahaha koja trash zafrkancija:)) Ona scena koja je hommage Konačnom padu je izvrsna:)) Fina komedijica. Nego, sada već imamo nazi-zombije, naciste na mjesecu, što je slijedeće?:)) |
COUNT ZERO INTERRUPT
an interrupt of a process decrements a counter to zero
|
|
|
|
Topic |
|
|
|
Filmovi & co
