Author |
Topic |
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 29/07/2012 : 20:22:19
|
Večeras u 21:09 na HTV 1, Majka asfalta, r. Dalibor Matanić, Hrvatska, 2010.
ZBOG SPOILERA MOŽDA JE BOLJE DA ONI KOJI NAMJERAVAJU POGLEDATI FILM NE ČITAJU DALJE OD TREĆEG ODLOMKA, ODNOSNO DA NE ČITAJU POSLJEDNJI ODLOMAK!
Daroviti scenarist i redatelj Dalibor Matanić posjeduje tri istaknute osobine zahvaljujući kojima se s vremenom profilirao kao možda vodeći domaći filmaš kvalitativno najujednačenijeg i najkonzistentnijeg opusa. Pored izražene redateljske spretnosti u oblikovanju uglavnom nenametljivo stiliziranih i estetiziranih urbanih priča i tema, Matanića odlikuje istančan senzibilitet za izbor intrigantnih, često angažiranih te društveno aktualnih i relevantnih sižea, kao i prilično razvijen osjećaj za marketing. U određenoj mjeri zahvaljujući i (auto)ironijskom odmaku te sposobnosti za spretnim poigravanjem stereotipima, Matanić jako dobro zna kako na inteligentan i promišljen način isprovocirati i antagionizirati većinski konzervativne i u domaćem filmu na provokacije ne baš spremne gledatelje, zbog čega se uz njegova u pravilu socijalno angažirana ostvarenja lijepi barem pridjev "kontroverzan", a u slučaju filma Kino Lika i "šokantan". Nakon što se u svojim prethodnim djelima na više ili manje uspjele načine pozabavio licemjernim konzervativizmom, patrijarhalnim nazorima, mizoginijom, postratnim traumama, homofobijom, problematičnim životom tzv. "zlatne" mladeži, nekadašnjim antagonizmom "purgera" i Hercegovaca te još nekolicinom provokativnih i(li) tabu tema, na temelju dvjema Zlatnim arenama ovjenčanog Kina Lika bilo je razvidno se Matanić baš i ne snalazi u adaptacijama oporih "seoskih" priča kakve su one u istoimenoj zbirci pripovijetki Damira Karakaša. Stoga se autor u Majci asfalta vratio u milje urbanog Zagreba, što je posve jasno i iz naslova filma.
Pred nama je psihološka obiteljska egzistencijalna drama, prilično uznemirujuća, vrlo sigurno i sugestivno režirana te dojmljivo atmosferična i tjeskobna storija o obiteljskom nasilju, disfunkcionalnim obiteljima i (urbanoj) otuđenosti. U središtu zbivanja je emotivna Mare, majka sedmogodišnjeg dječaka Brune i supruga povučenog, šutljivog i grubog Janka, koja sve teže podnosi suprugovu hladnoću i distanciranost. Za nevolju, Mare je koji dan pred Božić dobila otkaz na poslu, a odavno nepostojeći obiteljski sklad ne uspijeva glumiti ni pred zajedničkim prijateljima Ozrenom i njegovom suprugom Ivom. Nakon što ju Janko na samu Badnju večer žestoko premlati, Mare smjesta s Brunom sjedne u automobil i kao privremeno rješenje odabere smještaj kod najbolje prijateljice Višnje i njenog muža Alena. No tu je stanje identično jer je očito da i Višnja trpi Alenove grubosti i zlostavljanja, pri čemu ona njegove udarce pokušava opravdati riječima "znaš kako je, ponekad mu poleti ruka, dogodi se". To će razočaranu i besparicom mučenu Mare natjerati da sa sinom opet sjedne u auto, čime će započeti njihovo biblijskim konotacijama praćeno lutanje hladnim i negostoljubivim zimskim Zagrebom. A kad se kao tračak varljive nade pred njima ukažu sjajna svjetla jednog šoping-centra, Mare će prihvatiti poziv naglašeno introvertiranog i asocijalnog noćnog čuvara Milana da u njegovoj simboličkoj "štalici" dočekaju jutro. No gledatelj zna ono što protagonistica ni ne sluti, odnosno da je Milan u odličnoj interpretaciji Krešimira Mikića očiti psihopat koji će vrlo brzo pokazati svoje pravo lice i ugroziti Maru i Bruna.
Razmjerno je impresivna vještina kojom Matanić kreira naglašeno tjeskobnu i pesimističnu te uznemirujućim tamnim bojama oslikanu priču o raspadu obitelji i pojedinačnom i društvenom otuđenju, koja je dramski prilično učinkovito kontekstualizirana u vrijeme Božića, u dane formalnog slavljenja obitelji, dobrote i plemenitosti te neobuzdanog kiča i šoping-groznice. Ničega od navedenog u "Majci asfalta" nema, svi su odrasli likovi nesretni, frustrirani i mučeni različitim osobnim demonima, obiteljsko nasilje je gotovo pravilo a ne izuzetak, a i Zagreb se doima negostoljubivim, pustim i hladnim gradom usporedivim s nekom njemačkom ili skandinavskom metropolom. To nije nimalo slučajno, jer autorov izvedbeni minimalizam prigušenih stilizacija u sjećanje neprestano priziva germansku hladnoću Austrijanca Michaela Hanekea i gotovo skandinavsku distanciranost belgijske braće Jean-Pierrea i Luca Dardennea. U kreiranju takvog turobnog ozračja u kojem optimizma praktički nema ni za lijek, Matanić se opravdano oslanja na iznimno sigurne nastupe glumaca čiji likovi dijelom nose njihova osobna imena, kao i na dojmljiv snimateljski rad Vanje Černjula.
Dok sjajna Marija Škaričić, za svoj rad nagrađena Zlatnom arenom za najbolju glavnu žensku ulogu, slojevit karakter nesretne Mare dočarava bogatim rasponom često gotovo opipljivih a ponekad tek naslućenih turbulentnih osjećaja, junak brojnih sapunica Janko Popović Volarić u ulozi Janka predstavlja pravo glumačko otkriće. Uz njegov je lik vezana i možda najozbiljnija zamjerka filmu, koja se odnosi na potpunu motivacijsku neelaboriranost Jankovih postupaka. Bilo bi zanimljivo doznati kako se osoba čini se omiljena u društvu i nekad voljeni suprug i otac prometnula u obiteljskog nasilnika i autodestruktivnog agresivca koji ne uspijeva obuzdati vlastite nagone i impulse. Za razliku od Janka, noćni čuvar Milan je od samog početka postuliran kao izraziti samotnjak u čijem izgledu i ponašanju lako naslućujemo psihopatski poremećaj. Snimatelj Vanja Černjul blijedog i uvijek pedantno počešljanog Milana često efektno snima "iz daljine", kroz prozorsko staklo tramvaja ili kroz nekoliko staklenih površina u kafiću, čime naglašava njegovu prijeteću samoću i apartnost te doslovnu i metaforičku izdvojenost. I dok pomaže starici Milan je zlokoban lik iz čijih postupaka pri kraju, kad zamalo otme Brunu, neki pogrešno iščitavaju pedofilske sklonosti. Jedina naznaka optimizma pojavljuje se u samoj završnici, u kojoj Janko nakon svojevrsne noćne katarze na snijegom prekrivenom Sljemenu, pred šoping-centrom gura automobil u kojemu su Mare i Bruno, time odveć doslovno simbolički gurajući i vlastiti brak. No zagonetnost Jankove motivacije, kao i depresivni ton čitavog filma, itekako ostavlja mjesta slutnji da je završno zajedništvo zacijelo tek zatišje pred novu buru i lomove.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite, i ta ce mi mladost teško pasti... |
Edited by - Johnny Difool on 29/07/2012 20:23:16 |
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 30/07/2012 : 20:27:40
|
Večeras u 21:38 na HTV 1, Bijela Masajka / Bijeli Masai (Die weisse Massai), r. Hermine Huntgeburth, Njemačka, 2005.
Senzibilna Carola (Nina Hoss) mlada je švicarska Njemica koja tijekom turističkog boravka u Keniji zajedno s dečkom Stefanom (Janek Rieke) upozna naočitog Lemaliana (Jacky Ido), pripadnika plemena Masai. Zaključivši da je Lemalian čovjek njezina života, Carola odluči poslušati srce, napustiti Stefana, zanemariti svoju obitelj i u zabačenom selu plemena Masai započeti novi život.
Romantična drama «Bijeli Masai» njemačke filmašice Hermine Huntgeburth, ekranizacija autobiografskog romana Corinne Hofmann, ostvarenje je koje, identično filmu «Nigdje u Africi» Caroline Link, za temu ima susret dviju različitih, dijametralno suprotnih kultura, te iz ženskog očišta sagledanu nemogućnost njihova skladnog prožimanja. Riječ je o suvremenoj ljubavnoj storiji o dvoje emotivnih i deklarativno, no ne i uistinu, na kompromise spremnih mladih ljudi.
Ona je atraktivna švicarska Njemica Carola, odlučna djevojka na samom početku filma uljuljkana u naizgled idiličnu romantičnu vezu s pretjerano racionalnim sunarodnjakom Stefanom. On je naočiti Lemalian, ponosni pripadnik plemena Masai, markantan mladić odjeven u tradicionalnu plemensku nošnju, muškarac iz čijeg pogleda Carola zaključi da se upravo u tom trenutku krije čitav smisao njezina postojanja. Vjerujući da je u Lemalianu pronašla muškarca svog života, Carola odluči poslušati srce i krenuti na dugo i iscrpljujuće putovanje u zabačeno selo plemena Masai. Kad napokon ugleda Lemaliana, nagonima i osjećajima vođena Carola zaključi da je, premda je prvi mladićev zagrljaj grub i sličan životinjskom, uz obostrane kompromise pred njom novi i ljepši život. Međutim, njezina navodna spremnost na popuštanje i prilagođavanje izrazito patrijarhalnoj kulturi i sredini u čijem je sustavu vrijednosti žena praktički smještena stepenicu niže od koze, svodi se tek na toleriranje tradicionalnih plemenskih običaja i privikavanje na skučeni životni prostor.
Naime, Carola suplemenike svog dečka i uskoro supruga tipično zapadnjački optimistično i s nepokolebljivom vjerom u svijetlu budućnost postupno stane civilizirati i modernizirati. Predvidljivo, dolazak civilizacije i modernosti u pleme naviklo na robnu razmjenu prvenstveno znači ulazak novca i trgovine temeljene na jasnim tržišnim mehanizmima. Dok se u tom procesu, makar ne u punom zapadnjačkom smislu riječi, Carola u dobroj mjeri ostvaruje i kao samosvjesna žena koja suprugu nameće svoja pravila igre, i kao majka, i kao odlučna poduzetnica i vlasnica trgovine, Lemaliana svaka njezina izvojevana pobjeda postupno poništava, i kao tradicionalno dominantnog muškarca, i kao ponosnog Masaija, a naposlijetku i kao čovjeka. Kad napokon shvati da se pretvorio u čuvara koza svoje supruge, Lemalian je doveden pred zid bez ikakve mogućnosti odstupnice, a jedino što mu poniženom i uvrijeđenom preostaje je da autodestruktivno pokuša obraniti posljednje atome samopoštovanja i svjesno se otuđi od supruge, vjerujući da tako bira manje zlo. Međutim, kad shvati da će Carola zauvijek otići i odvesti njihovo dijete, očajničkom gestom odreže svoju dugu kosu, simbol muškosti, i samsonovski je preda u ruke voljene žene zbog koje je pristao na samoponištenje. Tim činom do krajnje je konzekvence dovedena zamjena uloga Carole i Lemaliana, jer je ona postala muško, bijeli Masai iz naslova.
Kroz prikaz načina na koji Carola pristupa Masaijskoj zajednici, od prvog je trenutka egoistički pokušavajući maksimalno prilagoditi sebi, razvidna je i kritika kolonizatorskog odnosa zapadnjaka prema Africi, a posredno i prema svim kulturalno i civilizacijski različitim sredinama. To je još uvijek onaj isti Zapad koji, danas na valu hinjenog multikulturalizma i međusobnog razumijevanja, stoljećima druge i drugačije pokušava mijenjati i prilagođavati sebi, istinski ih zapravo ne uspijevajući i ne želeći razumjeti i prihvatiti. «Bijeli Masai» ni najvećim optimistima ne ostavlja tračak nade da bi se u doglednoj budućnosti nešto moglo promijeniti na bolje.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite, i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
Mhejl
stripovi.com suradnik
Bosnia and Herzegovina
4066 Posts
Member since 26/04/2009 |
Posted - 30/07/2012 : 20:30:56
|
Ja sam pročitao originalnu knjigu, film nisam uhvatio. Ne znam, odavno nisam čitao egocentričnije štivo - ja, ja, i iznad svega ja. Vidljiva je i velika količina samosažaljenja, kao i ambivalentne emocije prema sopstvenom izboru i proživljenim dešavanjima. |
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 30/07/2012 : 21:02:50
|
Večeras u 22:25 na Novoj Tv, Bilo jednom u Meksiku (Once Upon a Time in Mexico), r. Robert Rodriguez, SAD, 2003.
Narko-boss Barillo (Willem Dafoe) uz pomoć generala Marqueza (Gerardo Vigil) priprema državni udar u Meksiku. No CIA-in agent Sands (Johnny Depp), specijalist za izazivanje revolucija i državnih prevrata, pokušat će uz pomoć legendarnog Mariachia (Antonio Banderas) taj plan osujetiti.
O "wunderkindu" Robertu Rodriguezu i njegovu prvijencu, kultnom "El Mariachiju" znamo sve, pa i više no što bismo htjeli. Snimljen 1992. za nevjerojatnih 7000 dolara zarađenih većinom volontiranjem pri testiranju novih lijekova, film je na Sundance Film Festivalu osvojio nagradu publike i lansirao tada 23-godišnjeg Rodrigueza među velike redateljske nade. Očekivanja je opravdao 3 godine kasnije režiravši "Desperada", visokoproračunski prepravak "El Mariachija" koji se prometnuo u jedan od najvećih hitova godine.
Iako se već s "Desperadom" stvar činila izgubljenom, jer je posrijedi bilo prilično nemaštovito prepisivanje motiva originala realizirano s više novca i zvučnim zvjezdanim imenima, "Bilo jednom u Meksiku" je vratilo vjeru u Rodriguezove zabavljačke potencijale koje je redatelj nedavno opet doveo u pitanje katastrofalnim četvrtim nastavkom "Spy Kidsa".
Zaplet je najsloženiji od svih filmova trilogije, s mnogo moralno ambivalentnih likova koji kuju međusobne zavjere, a izložen je prilično pregledno uz uobičajeno stilsko i ikonografsko pretjerivanje i forsiranje poetike stripa i animiranog filma. Uvrnute karaktere interpretiraju provjerena glumačka imena (Banderas, Depp, Hayek), ali tu su i Willem Dafoe i Mickey Rouke kojem je tada karijera bila u ozbiljnoj silaznoj putanji.
Premda akcijske sekvence ne podliježu nikakvim fizikalnim zkonima, a često mu ni logika nije jača strana, stiliziranom estetikom i uvrnutim smislom za humor film predstavlja kvalitativni vrhunac "Mariachi" trilogije. Jer kad u furioznoj akcijskoj završnici izvrsni Johnny Depp, dotad uvrnuti agent CIA-e koji ubija kuhare izvrsnih jela jer oni kvare opću predodžbu o užasnom životu, postane slijepi djelitelj pravde i praktički preotme film Banderasu, cjelina se pretvara u visokokvalitetni "trash", a gledatelj odjavnu špicu prati zadovoljno pjevušeći "Pistolero" u izvedbi benda Juno Reactor.
Možda jedinu manu filma predstavljaju nesvrhoviti prizori Mariachievih snova u kojima se prisjeća svoje pokojne ljubavi, no zvjezdani status Salme Hayek očito se moralo nekako iskoristiti. Duhoviti izbor soundtracka (Tito Corriva, Brian Setzer, Enrique Iglesias, Manu Chao, a pjeva i Salma Hayek) za svaku je pohvalu i dodatno podcrtava lepršav, neobvezan ton cjeline.
"Bilo jednom u Meksiku" je film koji osigurava dva sata ležerne, nepretenciozne zabave. Jarki meksički kolorit, opasni pistolerosi, zanosne muchache, gitare, tekila i pucačina. Pa tko voli nek' izvoli.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite, i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 30/07/2012 : 21:10:28
|
@ Mihejl
Taj egoizam je i mene isprva smetao, ali on je zapravo ključna tematska odrednica filma (pretpostavljam i knjige koju nisam čitao), jer simbolizira egoističnost čitavog (zapadno)europskog društva koje u susretu s drugim i drugačijim pojedincima i civilizacijama formalno zagovara multikulturalnost, toleranciju, multietničnost i sve to multi-kulti, pa i često pomodarski napadan deklarativni afinitet prema egzotici, no istodobno to drugo i drugačije uporno pokušava "civilizirati", "preodgojiti", "kultivirati", "normalizirati" i u suštini ga napraviti što sličnijim sebi.
Tako da film jako dobro funkcionira i na pojedinačnoj intimno-romantičnoj razini, ali i kao slika jalovosti, egocentrizma i u konačnici licemjerja čitavog "zapadnog kruga". |
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite, i ta ce mi mladost teško pasti... |
Edited by - Johnny Difool on 30/07/2012 21:11:23 |
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 30/07/2012 : 21:38:31
|
Večeras u 00:20 na Novoj Tv, Piranja 2 (Piranha Part Two: The Spawning), r. James Cameron i nepotpisani Ovidio G. Assonitis, SAD / Italija / Nizozemska, 1981.
Kad se prije tri desetljeća u svjetskim kinima pojavio fantastični trash-horor "Piranja 2", vjerojatno ama baš nitko nije mogao slutiti da će se njegov izvorni redatelj James Cameron 15-ak godina kasnije prometnuti u jednog od najvažnijih i najmoćnijih svjetskih filmaša, u samoproglašenog "kralja svijeta". Nakon što su redatelj i montažer Joe Dante ("Gremlini"), scenarist Johna Sayles ("Grad nade", "Osmorica izvan igre") i kultni producent Roger Corman 1978. kreirali nepretencioznu eksploatacijsku, ali šarmantnu, dinamičnu, uzbudljivu i duhovitu storiju o skupini ljudi koji se u zabačenim predjelima Teksasa suočavaju s krvoločnim u laboratoriju stvorenim ribama uzgojenim s namjerom korištenja u vijetnamskom ratu, debitant Cameron je gledateljima ponudio smrtno ozbiljno i odbojno mizantropsko eksploatacijsko (ne)djelce s hrpom klišeja i urnebesno neuvjerljivim specijalnim efektima, osobito u scenama s letećim piranjama. Zbog drastičnih producentskih intervencija (kao suredatelj koji je prekrajao Cameronovo djelo nepotpisan je figurirao stanoviti Osvaldo G. Assonitis) i nezadovoljstva konačnim rezultatom Cameron se naknadno odrekao filma, no pitanje je što bi bilo da 3 godine kasnije nije uslijedio "Terminator" a poslije još dvije "Aliens".
Priča? Ona se svodi na masakriranje skupine mahom antipatičnih turista na jednom karipskom otoku, kojima u obrani od napada krvoločnih riba pokušava pomoći mjesni šef policije Steve Kimbreaux (Lance Henriksen). Ipak, fanovima Jamesa Camerona i okorjelim ljubiteljima trasha "Piranja 2" možda bude i zanimljiva, da ne kažem zabavna.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite, i ta ce mi mladost teško pasti... |
Edited by - Johnny Difool on 30/07/2012 21:39:59 |
|
|
Darth Ivan
Advanced Member
Croatia
7978 Posts
Member since 21/03/2010 |
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 30/07/2012 : 21:58:20
|
Ja sam to tada kao klinac gledao u kinu i umjesto od straha umirao od smijeha! |
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite, i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
Darth Ivan
Advanced Member
Croatia
7978 Posts
Member since 21/03/2010 |
Posted - 30/07/2012 : 22:42:54
|
e takvi filmovi su najjači! unintentionally funny!
ja sam čuo samo za jedinicu. valjda je to trebala bit neka kopija filma "Ralje". |
"Nothing lasts forever." |
|
|
Obi-wan
Advanced Member
Croatia
13782 Posts
Member since 29/08/2004 |
Posted - 31/07/2012 : 01:21:16
|
Kako me smori ovaj "Bilo jednom u Meksiku"... |
What you call sanity, it’s just a prison in your minds that stops you from seeing that you’re just tiny little cogs in a giant absurd machine. |
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 31/07/2012 : 21:04:03
|
Večeras u 21:00 na HTV 1, Gospođica Potter (Miss Potter), r. Chris Noonan, Velika Britanija / SAD / Otok Man, 2006.
Humorna biografska drama Australca Chrisa Noonana ("Babe"), za ulogu u kojoj je Renée Zellweger uglavnom zasluženo nominirana za Zlatni globus, storija je o Beatrix Potter, najpopularnijoj autorici dječjih slikovnica koju je proslavio lik Petera Rabbita. Sudbina senzibilne Londončanke Beatrix, koja od djetinjstva živi u svijetu mašte i basni, promijenit će se poznanstvom sa šarmantnim izdavačem Normanom Warneom (Ewan McGregor).
U vrline ovog zaigranog i šarmantnog filma valja ubrojiti slikovit prikaz dijela života naslovne protagonistice, efektan bajkovit i emotivan ugođaj, dominantne pastelne tonove s učinkovito umetnutim animiranim detaljima i zgodnim nostalgično-ironičnim prikazom viktorijanskog društva.
Nedostaci, pak, leže u činjenici da je bajkovitost povremeno odveć infantilna, Renée ponekad pretjerano energična i time donekle karikaturalna, a emotivnost gdjekad prelazi rub patetike. Premda nije čarobnica poput svog prezimenjaka Harryja, Beatrix Potter gledatelje osvaja upornošću u slijeđenju svojih snova.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite, i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
Darth Ivan
Advanced Member
Croatia
7978 Posts
Member since 21/03/2010 |
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
|
Darth Ivan
Advanced Member
Croatia
7978 Posts
Member since 21/03/2010 |
|
Zagooor
New Member
Croatia
255 Posts
Member since 13/04/2012 |
|
dosada
Advanced Member
Croatia
9033 Posts
Member since 13/05/2009 |
|
Amos
Senior Member
Croatia
2896 Posts
Member since 03/01/2011 |
Posted - 01/08/2012 : 15:34:40
|
Gledao sam ovaj film Bijela Masajka i cijelo vrijeme mi je bilo u glavi "a lude žene, di ode u ono sranje živjeti!"
Film je OK i na dosta uvjerljiv način je pokazao nemogućnost uspjeha zajedničkog života u takvim ekstremnim razlikama. Ezra je rekao: "Stoga ne dajite kćeri svojih za njihove sinove i ne uzimajte njihovih kćeri za svoje sinove, ne želite nikakav njihov mir i sreću njihovu.." iliti drugim riječima "svaka ptica, svome jatu" jer je inače gotovo sigurno od početka osuđeno na pušing.
Vrijedi pogledati.
|
Uža san gledati Inspektora Rexa, ali odusta san kad su prominili pasa. |
|
|
Zagor12
Advanced Member
Croatia
6763 Posts
Member since 23/08/2010 |
Posted - 01/08/2012 : 16:21:32
|
quote: Originally posted by Zagooor
danas jfk !!!!! Moj najdraži Gary Oldman !!!!!!
Ako voliš Garyja Oldmana pod hitno pogledaj Tinker Tailor Soldier Spy, ako već nisi. |
Z12 je sada Golub, ali sajt je ostao isti: http://superheroji.com.hr/ - Najnovije iz svijeta superheroja
|
|
|
Darth Ivan
Advanced Member
Croatia
7978 Posts
Member since 21/03/2010 |
Posted - 02/08/2012 : 00:08:20
|
quote: Originally posted by Zagor12
Ako voliš Garyja Oldmana pod hitno pogledaj Tinker Tailor Soldier Spy, ako već nisi.
kad smo kod Oldmana, slučajno sam sad prebacio na Novu TV - počeo je Coppolin Drakula.
Napomena: nemojte gledati ako ste pročitali knjigu!
|
"Nothing lasts forever." |
|
|
Zagooor
New Member
Croatia
255 Posts
Member since 13/04/2012 |
|
Darth Ivan
Advanced Member
Croatia
7978 Posts
Member since 21/03/2010 |
Posted - 02/08/2012 : 19:31:07
|
quote: Originally posted by Zagooor
gledao sve od gary-a,glumčina i pol ! Drakula mi je bio sranje i prije i poslije knjige.
a knjiga? isto sranje? |
"Nothing lasts forever." |
|
|
Ajkula
Senior Member
Serbia
1231 Posts
Member since 09/03/2012 |
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 04/08/2012 : 08:45:41
|
Večeras u 23:47 na HTV 1, Darjeeling d.o.o. (The Darjeeling Limited), r. Wes Anderson, SAD, 2007.
Prikazana u konkurenciji festivala u Veneciji 2007. godine, gdje je redatelj nagrađen Malim Zlatnim lavom, crnohumorna pustolovna drama Wesa Andersona («Obitelj čudaka») priča je o međusobno zavađenoj braći Francisu (Owen Wilson), Peteru (Adrien Brody) i Jacku (Jason Schwartzman) Whitmanu. Oni su bogati momci koji nakon očeve smrti krenu na pomiriteljsko duhovno putovanje Indijom, želeći preispitati svoje živote i posjetiti molitvi i humanitarnom radu predanu majku Patriciju (Anjelica Huston).
Odlike još jednog tematski, profiliranjem likova, ugođajem i ironično-bizarnim odmakom prepoznatljivog Andersonova filma su izvrstan kratki uvodni film «Hotel Chevalier», šarm i duhovitost, nepretenciozna i nenametljiva režija te raspoloženi glumački nastupi. Međutim, gomilanje bizarnih zapleta, ekscentričnih karaktera i pomaknutih situacija, uz žanrovska vrludanja i dodatak tragike, ovaj Andersonov film čine razmjerno emotivno hladnim i distanciranim.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite, i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 04/08/2012 : 08:53:51
|
Noćas u 02:59 na HTV 1, Kontrola (Control), r. Anton Corbijn, Velika Britanija / SAD / Australija / Japan, 2007.
Nagrađena u Cannesu 2007., intrigantna biografska drama "Kontrola" priča je o karizmatičnom Ianu Curtisu i legendarnom novovalnom bendu Joy Division. Realizirano impresivnom crno-bijelom fotografijom, djelo Nizozemca Antona Corbijna ("Amerikanac"), cijenjenog fotografa i nagrađivanog redatelja glazbenih spotova skupina poput Depeche Mode, Metallice, Nirvane i U2, uz akorde nezaboravnih pjesama Iana Curtisa (izvrsno ga utjelovljuje tada anonimni Sam Riley) i Joy Division, ne uspijeva sasvim predočiti i kompleksnu osobnost kontroverznog glazbenika koji je mučen epilepsijom u 23. godini života počinio samoubojstvo.
Ian Curtis, osoba razdirana iznimnim glazbenim darom i nedostižnim kreativnim ambicijama s jedne, te problematičnim ljubavnim vezama s brižnom suprugom Deborah (pouzdana Samantha Morton) i senzibilnom ljubavnicom Annik (Alexandra Maria Lara iz "Hitler - konačni pad") s druge strane, u Corbijnovom filmu kao punokrvni lik ne postoji sve do prvog pokušaja suicida, odnosno do trenutka u kojem gledatelj nasluti da se iza lica pomalo obijesnog i neodgovornog mladića krije iznimno zanimljiv i složen karakter. U kreiranju Curtisova celuloidnog lika Corbijn prečesto poseže za konvencijama biografskih filmova o neshvaćenim i tragičnim umjetnicima, zbog čega nakon gledanja "Kontrole" frontman Joy Divisiona i dalje ostaje priličnom nepoznanicom.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite, i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
Darth Ivan
Advanced Member
Croatia
7978 Posts
Member since 21/03/2010 |
Posted - 04/08/2012 : 15:40:16
|
quote: Originally posted by Johnny Difool
Nagrađena u Cannesu 2007., intrigantna biografska drama "Kontrola" priča je o karizmatičnom Ianu Curtisu i legendarnom novovalnom bendu Joy Division. Realizirano impresivnom crno-bijelom fotografijom, djelo Nizozemca Antona Corbijna ("Amerikanac"), cijenjenog fotografa i nagrađivanog redatelja glazbenih spotova skupina poput Depeche Mode, Metallice, Nirvane i U2, uz akorde nezaboravnih pjesama Iana Curtisa (izvrsno ga utjelovljuje tada anonimni Sam Riley) i Joy Division, ne uspijeva sasvim predočiti i kompleksnu osobnost kontroverznog glazbenika koji je mučen epilepsijom u 23. godini života počinio samoubojstvo.
Ian Curtis, osoba razdirana iznimnim glazbenim darom i nedostižnim kreativnim ambicijama s jedne, te problematičnim ljubavnim vezama s brižnom suprugom Deborah (pouzdana Samantha Morton) i senzibilnom ljubavnicom Annik (Alexandra Maria Lara iz "Hitler - konačni pad") s druge strane, u Corbijnovom filmu kao punokrvni lik ne postoji sve do prvog pokušaja suicida, odnosno do trenutka u kojem gledatelj nasluti da se iza lica pomalo obijesnog i neodgovornog mladića krije iznimno zanimljiv i složen karakter. U kreiranju Curtisova celuloidnog lika Corbijn prečesto poseže za konvencijama biografskih filmova o neshvaćenim i tragičnim umjetnicima, zbog čega nakon gledanja "Kontrole" frontman Joy Divisiona i dalje ostaje priličnom nepoznanicom.
ovo me jako podsjeća na "The Doors" Olivera Stonea...ista stvar...pouzdani glumci, ali slaba realizacija. |
"Nothing lasts forever." |
|
|
Topic |
|
|
|