| Author |
 Topic  |
|
Darth Ivan
Advanced Member
Croatia
7978 Posts
Member since 21/03/2010 |
 Posted - 18/09/2012 : 22:13:43
|
inače, danas je na HRT3 bio "Rašomon" od Kurosawe.
btw, Johnny, nisi li zaboravio nekaj kaj se kritike tiče?   |
"Nothing lasts forever." |
 |
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 13/10/2012 : 20:16:03
|
Počelo u 20:00 na HTV 1, Klasa optimist, r. Lana Šarić, Hrvatska, 2010.
Godine 2005. se suočivši sa saznanjem da boluje od leukemije, tada 22-godišnja Lana Šarić je o sebi sličnim bolesnicima odlučila snimiti film, da bi naknadno prihvatila sugestiju Nenada Puhovskog te kao okosnicu tog filma stavila vlastitu priču. Iako je riječ o debitantskom djelu, imponiraju oblikovna vještina, zrelost, mudrost i odsutnost bilo kakve patetike kojima autorica pristupa odabranoj temi. Štoviše, nenametljivi humor njenoj priči daje dodatni šarm, baš kao i neposrednost i mirnoća kojima pristupa vlastitoj bolesti. Isprva reducirajući vlastitu prisutnost i svoje bolno tijelo u filmskom nestajanju svodeći isključivo na fragmente, Lana Šarić je lice odlučila otkriti tek na samom kraju, dok izliječena i optimistična plovi ususret novim životnim izazovima. |
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Darth Ivan
Advanced Member
Croatia
7978 Posts
Member since 21/03/2010 |
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 20/10/2012 : 20:24:17
|
Nedavno počelo na RTL-u, Umri muški 4.0 / Živi slobodno ili umri muški (Die Hard 4.0 / Live Free or Die Hard), red. Len Wiseman, SAD / Velika Britanija, 2007.
Četvrti nastavak serijala započetog 1988. remek-djelom Johna McTiernana, nakon 12 je godina na ulice vratio ciničnog pajkana Johna McClanea (Bruce Willis). Ovog puta on se uz pomoć vještog mladog hackera Matta Farrella (Justin Long) suočava s dijaboličnim planom hackerskog napada na vitalne institucije američkog društva, koji predvodi opasni Thomas Gabriel (Timothy Olyphant). Dok burzu i gradske prometnice zahvaća kaos, McClane shvaća da je pred njim zadatak koji nadilazi njegove sposobnosti.
Makar mu to nije osnovna namjera, zabavnim, crnohumornim i efektno složenim kolažem virtualnog "obraćanja naciji" američkih predsjednika, koji "svoje drage Amerikance" obavještavaju da je kucnuo trenutak za konačno svođenje računa, akcijski triler Lena Wisemana (serijal "Underworld", "Total Recall") gledatelje intrigira i notom subverzije.
Uz izuzetno dinamičnu i prilično ekonomičnu režiju inače uglavnom blijedog Wisemana, aduti djela su inteligentan, premda mjestimice neelaboriran i pretjerano neuvjerljiv zaplet, povremeno spektakularne akcijske sekvence, autoironična epizodna rola ljubitelja "Ratova zvijezda" Kevina Smiha i raspoloženi nastup Brucea Willisa.
Nažalost, neosporno dosta pozitivne dojmove o cjelini kvare pretjerano gomilanje atrakcija (nadrealna i apsurdna sekvenca potjere u kojoj John McClane golemim kamionom bježi pred borbenim zrakoplovom), kao i činjenica da se protagonist, nekad običan obiteljski čovjek, čuvar konzervativnih vrijednosti američkog društva i slučajni (da li i protiv svoje volje?) zaštitnik azijskog kapitala koji osvaja (pokorava) Ameriku, prometnuo u svemogućeg i time pomalo neuvjerljivog superjunaka.
Nadajmo se da će u petom nastavku, koji nam stiže u veljači slijedeće godine, McClane umjesto zelene sokolske majice opet odjenuti bijelu potkošulju.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
mr murdoc
Advanced Member
Switzerland
14557 Posts
Member since 02/01/2006 |
Posted - 20/10/2012 : 20:28:47
|
| Jednom rijecju ..film je plastificirani sund |
“To live is the rarest thing in the world. Most people exist, that is all.”? Oscar Wilde |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 20/10/2012 : 20:42:12
|
Večeras u 21:50 na Novoj Tv, Zohan je zakon! (You Don´t Mess with the Zohan), r. Dennis Dugan, SAD, 2008.
Satirična akcijska komedija suscenarista Judda Apatowa ("Zalomilo se"), kojeg se titulira "kraljem nove holivudske komedije", treći je zajednički projekt često iritantnog redatelja Dennisa Dugana ("Tatica", "Starci") i komičara Adama Sandlera. Sandler je Zohan Zvir, najbolji Mossadov tajni agent, neranjiv i neopisivo sposoban momak koji, međutim, mašta o mirnom život i karijeri frizera. Nakon što u jednom sukobu sa najvećim neprijateljem, Palestinskim agentom Fantomom (John Turturro), inscenira svoju smrt, Zohan pobjegne u New York gdje se pod lažnim identitetom zaposli u frizerskom salonu privlačne Palestinke Dalie (Emmanuelle Chriqui).
Duhovito satirično i apsurdno no vrlo dobroćudno i altruistično poigravanje općim mjestima izraelsko-palestinskog sukoba, elementi zapleta preuzeti iz odličnog kratkometražnog oskarovca "Priča sa Zapadne obale", zamjetan duh filmova braće Farrelly te možda nikad raspoloženiji Sandler, aduti su filma koji pati od pretjerivanja s prizemnim vulgarnim humorom, očekivano slabe Duganove režija, dosta praznog hoda i često neobuzdanog Sandlerova ega.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 20/10/2012 : 20:45:22
|
@ mr murdoc
Slažem se, ali meni takav šund nije bez šarma. Četvorka je koncept dovela praktički do apsurda, pa tko zna što će biti u petici. Ali nema veze, dok je dovoljno zabavno, uz uvjet da se previše ne uključuje mozak. |
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Darth Ivan
Advanced Member
Croatia
7978 Posts
Member since 21/03/2010 |
Posted - 20/10/2012 : 22:53:11
|
quote:
Originally posted by Johnny Difool
filma koji pati od pretjerivanja s prizemnim vulgarnim humorom, očekivano slabe Duganove režija, dosta praznog hoda i često neobuzdanog Sandlerova ega.
ovo je glavna karakteristika svih njegovih filmova (i glavni nedostatak). ali ovaj je čisto ok, Jack i Jill je njegov uvjerljivo najgori film. |
"Nothing lasts forever." |
|
|
|
mr murdoc
Advanced Member
Switzerland
14557 Posts
Member since 02/01/2006 |
Posted - 20/10/2012 : 23:03:07
|
quote:
Originally posted by Johnny Difool
@ mr murdoc
Slažem se, ali meni takav šund nije bez šarma. Četvorka je koncept dovela praktički do apsurda, pa tko zna što će biti u petici. Ali nema veze, dok je dovoljno zabavno, uz uvjet da se previše ne uključuje mozak.
Definitivno..zato i gledamo takve filmove ..sarmantni sadomazohizam..ali pali |
“To live is the rarest thing in the world. Most people exist, that is all.”? Oscar Wilde |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 22/10/2012 : 18:26:14
|
Večeras u 20:00 na HTV 2, Žene (The Women), r. Diane English, SAD, 2008.
Romantična komedija Diane English, autorice humoristične hit-serije «Murphy Brown», inferioran je prepravak istoimenog filma Franka Capre iz 1939. Kad otkrije da ju suprug vara s mlađom i atraktivnom prodavačicom parfema Crystal Allen (Eva Mendes), sredovječna modna dizajnerica Mary Haines (Meg Ryan) odluči srediti svoj život. Isprva će joj u tome pomoći tri najbolje prijateljice, urednica modnog magazina Sylvie Fowler (Annette Benning), brižna Edie Cohen (Debra Messing), trudna majka četiriju djevojčica, te temperamentna lezbijka Alex Fisher (Jada Pinkett Smith), da bi ju Sylvija ubrzo neočekivano izdala.
Naglašeno feministički intonirano djelo odlikuju duhovit, ironičan, ciničan i satiričan humorni odmak, raspoloženi i energični glumački nastupi, zabavni komentari bračnih, muško-ženskih, međugeneracijskih i životnih odnosa te tijekom prve polovine filma solidan ritam, koji znatno pada u drugom dijelu. U cjelini je riječ o predugom i neujednačenom ostvarenju koje s vremenom popušta pod teretom klišeja. Ništa važno ni osobito pametno, ali korektno. Pa ako nemate pametnija posla...
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 22/10/2012 : 18:36:18
|
Večeras u 22:44 na HTV 3, Anonimna - jedna žena u Berlinu (Anonyma - Eine Frau in Berlin), r. Max Färberböck, Njemačka / Poljska, 2008.
Temeljena na kontroverznoj i osporavanoj autobiografskoj knjizi nepoznate Berlinčanke, ratna drama Maxa Färberböcka ("Aimée i Jaguar") storija je o privlačnoj mladoj ženi (Nina Hoss) koja sa susjedima i prijateljicama u travnju 1945. svjedoči ulasku ruske vojske u grad. Nakon što s drugim ženama i sama doživi višestruka silovanja, ona odluči uzeti sudbinu u svoje ruke, te za ljubavnika odabere markantnog ruskog bojnika Andreija Ribkina (Evgenij Sidikin).
Predočena iz posve ženske perspektive, tema traumatičnog ratnog silovanja obrađena je uvjerljivo, emotivno i bez imalo patetike, a film nosi izuzetno sugestivna uloga Nine Hoss ("Bijeli Masai", "Barbara"), i ovdje sjajne u roli tjelesno krhke ali mentalno i karakterom vrlo čvrste žene. S druge strane, cjelini nedostaje energije, dubine i dramaturške razrađenosti, a svi sporedni likovi su tek skicirani. Sve u svemu, dovoljno intrigantno i sasvim solidno.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Luca_Torelli
stripovi.com suradnik
.jpg)
1379 Posts
Member since 05/03/2011 |
Posted - 22/10/2012 : 18:43:10
|
quote:
Originally posted by Johnny Difool
Večeras u 20:00 na HTV 2, Žene (The Women), r. Diane English, SAD, 2008.
Ništa važno ni osobito pametno, ali korektno. Pa ako nemate pametnija posla...
Srećom, imam pametnija posla. |
nebesa nisu humana... (Hrabal)
|
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 23/10/2012 : 13:54:33
|
Večeras u 23:34 na HTV 1, Dobri pastir (The Good Shepherd), r. Robert De Niro, SAD, 2006.
Drugi redateljski projekt Roberta De Nira ("Priča iz Bronxa"), nominiran za Oscara za scenografiju i nagrađen Srebrnim medvjedom za skupni glumački nastup, fikcionalna je storija o počecima CIA-e, temeljena na istinitim događajima. Nakon ulaska u tajno društvo "Lubanje i kosti" na Yaleu 1939. godine, povučeni student Edward Wilson (Matt Damon) postat će tajni agent, oženiti se privlačnom Clover (Angelina Jolie), te krajem 1940-ih sudjelovati u utemeljenju CIA-e. Istodobno, sasvim će upropastiti svoj brak i privatni život.
Posrijedi je predug i odveć ambiciozan film koji pati od ne sasvim pregledne naracije, no koji odlikuju minuciozna scenografska rekonstrukcija razdoblja, atmosferična fotografija, sugestivni glumački nastupi i vrlo efektno kreirano paranoično hladnoratovsko ozračje. U cjelini dosta solidno, a Mattu Damonu jako dobro leže uloge nesimpatičnih ljudi bez svojstava.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 23/10/2012 : 14:02:45
|
Večeras u 22:45 na HTV 3, Dobrodošli u Dongmakgol (Welkkeom tu Dongmakgol), r. Kwang-Hyun Park, Južna Koreja, 2005.
Iako je riječ o konvencionalnoj, dobrano proračunatoj i predvidljivoj populističkoj ratnoj humornoj drami, filmu "Dobro došli u Dongmakgol", redateljskom prvijencu Južnokoreanca Kwang-hyun Parka temeljenom na popularnom kazališnom komadu Janga Jina, neosporno ne nedostaje srca i šarma. Svojedobno na matičnom tržištu četvrti najgledaniji film svih vremena, koji nekim elementima zapleta i herojskom završnicom može asocirati na Kurosawino remek-djelo "Sedam samuraja", slikovita je i emotivna utopijska i eskapistička priča, alegorija o pripadnicima triju različitih vojski koji se, tijekom korejskog rata u rujnu 1950. godine, spletom okolnosti zateknu u idiličnom seocetu Dongmakgol, smještenom u dolini okruženoj visokim planinama.
Makar ne bira načine da od gledatelja izmami osjećaje i potencijalno poneku suzu, osobito kroz lik izrazito dobrodušne i mentalno hendikepirane djevojke (Hye-jeong Kang iz "Oldboya"), ali i korištenjem glazbe Joea Hishaishija, stalnog suradnika Hayao Miyazakija, nemoguće je ne složiti se s bajkovitim i lako gledljivim zagovorom teze da sve nacionalne razlike, politički sporovi, ideološke barijere i ratni planovi padaju u vodu u susretu s hedonizmom, mirnim suživotom, tolerancijom i ljubavlju. Na pitanje jednog vojnika koji je razlog da su njegovi mještani tako zadovoljni, seoski poglavar odgovori "Dobro ih hranim". Usitinu, u tome i jest čitava mudrost.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
rommel
stripovi.com suradnik
.jpg)
Croatia
7436 Posts
Member since 26/11/2001 |
Posted - 26/10/2012 : 21:03:36
|
| za razliku od mnogih "wannabe" znalaca - gdje je češće naglasak na wanna (ego trip) nego be - postojao je gospodin koji me par puta ispravno uputio gdje i kad sam grijesio - i to uvijek - za razliku od prvotno pomenute kategorije bez zlobe (Absence of Malice, Sydney Pollack) - jednom je to bilo kad sam mislio da je Heaven Can Wait - remake Lubitscheva filma - kojeg tada isto nisam bio gledao a imali su isti naslov - međutim film Warenna Beattyja osim naslova nije imao veze s pomenutim filmom - vć s filmom HERE COMES MR. JORDAN (naslovnu ulogu ovdje nosi kasniji Masonov lik) sport je promjenjen ali pričaje u osnovi ta- unedelju HRT 1 zlatna kinoteka - meni premijera a uru vremena prije toga u tom najdužem danu (THE LONGEST DAY, Ken Annakin, Bernhard Wicky) jer se sat vraća unazad, dokumentarac Posljednja bolnička kola u Sofiji. SAPIENTI SAT! |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 27/10/2012 : 21:15:22
|
Večeras u 22:00 na HTV 3, Mlijeko tuge (La teta asustada), r. Claudia Llosa, Španjolska / Peru, 2009.
Sjajna drama „Mlijeko tuge“ peruanske scenaristice i redateljice Claudie Llose pobjednički je film berlinskog festivala 2009. godine ovjenčan i nagradom FIPRESCI. Priču o povučenoj djevojci koja, radeći kao služavka kod bogate obitelji u Limi, organizira sahranu netom preminule majke, danas 35-godišnja autorica realizirala je kao impresivno socijalno intoniranu, pseudodokumentaristički autentičnu, iznimno tjeskobnu, vrlo sugestivnu i naglašeno atmosferičnu posvetu ženama koje su tijekom građanskog rata početkom 80-ih godina silovali pripadnici maoističkog pokreta Sandero Luminoso.
U prvom peruanskom filmu nominiranom za Oscara Claudia Llosa se bavi peruanskim narodnim vjerovanjem da su se traume tada silovanih žena mlijekom kojim su ih dojile prenijele na njihovu djecu, te da tragični događaji u vremenima ratova i nasilja trajno mijenjaju živote ne samo njima zahvaćenih osoba nego i sljedećih generacija. Temeljeno na knjizi „Entre Prójimos“ Kimberly Theidon, profesorice antropologije s Harvarda i ravnateljice Instituta za socijalnu pravdu Praxis, „Mlijeko tuge“ je film koji počiva na snažnim kontrastima. Sahrani djevojčine majke tako je kontrastirana ženidba sina njezine tete, stalno su prisutne izrazite klasne i socijalne razlike, a redateljica efektno propitkuje i odnos tradicije i suvremenosti.
Od iznimnog uvodnog prizora umiruće majke koja elegičnom pjesmom otkriva kakve je sve strahote doživjela, preko saznanja da je njena upadljivo distancirana kći u vrijeme mira u svrhu zaštite od mogućeg silovanja u spolni organ stavila krumpir, do otkrića djevojčinog pjevačkog dara koji je naslijedila od pokojnice, „Mlijeko tuge“ osvaja suptilnošću, meditativnošću i metaforičnošću koje su apostrofirane dugim kadrovima i polaganim ritmom.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
Edited by - Johnny Difool on 27/10/2012 21:16:32 |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 27/10/2012 : 21:28:15
|
@ rommel
Here Comes Mr. Jordan je adaptacija kazališnog komada Harryja Segalla, među ostalim i scenarista remek-djela Gospodin Smith ide u Washington, a Beatty je 37 godina kasnije snimio prepravak filma.
Rado bih ovdje duže o njemu, ali kako sam ga obradio za HTV to ipak ne želim. |
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
rommel
stripovi.com suradnik
Croatia
7436 Posts
Member since 26/11/2001 |
Posted - 27/10/2012 : 21:32:53
|
quote:
Originally posted by Johnny Difool
@ rommel
Here Comes Mr. Jordan je adaptacija kazališnog komada Harryja Segalla, među ostalim i scenarista remek-djela Gospodin Smith ide u Washington, a Beatty je 37 godina kasnije snimio prepravak filma.
Rado bih ovdje duže o njemu, ali kako sam ga obradio za HTV to ipak ne želim.
nije ni potrebno samo sam se referencirao na neke davnašnje događaje .... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 28/10/2012 : 18:02:14
|
Večeras u 23:16 na HTV 2, Četiri lica (Le quattro volte), r. Michelangelo Frammartino, Italija / Njemačka / Švicarska, 2010.
Promišljeno, poetično, začudno duhovito i filozofično bavljenje životom odlika je filma Četiri lica 44-godišnjeg nagrađivanog video-umjetnika i bivšeg studenta arhitekture Michelangela Frammartina. Nadahnuto Pitagorinim naukom o međusobnoj povezanosti svih stvari, o broju četiri kao osnovi četverokuta, simbolu Zemlje i stabilnosti, te o kozliću kao žrtvenoj životinji koja je povezana s mitom o mliječnoj stazi iza koje u zvjezdanim vrtovima borave bogovi, ovo meditativno djelo pseudodokumentarističkog prosedea i sporog ritma predstavlja refleksivan prikaz cikličnosti života predočene kroz četiri godišnja doba koja teku u slikovitom mjestašcu na brežuljku negdje u Calabriji.
Postavljajući se u ulogu pedantnog promatrača koji dugim statičnim kadrovima bilježi svakodnevicu mjesta s ritualima i proslavama vjerskih blagdana njegovih stanovnika, autor kreira nekovrsnu poemu u četiri čina, pastoralu koja govoreći o jednoj mikrozajednici metaforički govori o čitavom svijetu. Polazeći od zapravo nepostojećeg "zapleta" u središtu kojeg je bolesni stari pastir koji brinući o stadu koza živi svoje posljednje dane, redatelj sugestivno dočarava prolaznost vremena i čovjekova bivstvovanja, na pozornici na kojoj se inscenacijom Kristove pasije slavi Uskrs i pravi ugljen. Nakon što starac umre a koze se razbježe po mjestu i njegovoj kući, na svijet će doći malo, znatiželjno i izgubljeno jare koje će naposljetku zalutati u šumi.
Dijelovi s izradom ugljena i okotom janjeta simboliziraju i slave život i njegovu energiju, dok oni sa starčevom umiranjem i obaranjem visokog drveta govore o smrti. Autor pritom sve detalje uspijeva vrlo sugestivno zabilježiti pronalaženjem optimalnih kutova snimanja, korištenjem prirodnog svjetla i hvatanjem trenutaka najbogatijih sadržajem i značenjem. Tuga i sjeta provlače se čitavim filmom kao znakovi polaganog umiranja mjesta, a cjelina je realizirana bez riječi, s tek ponekim nerazumljivim uzvikom u daljini, grajom ljudi koji obaraju drvo, plačem djeteta ili lavežom psa. Ono što je bitno su zvukovi (iz) prirode, zbog čega u filmu nema ni glazbe, točnije kao glazba funkcionira kakofonija kozjih zvonaca, pucketanje karboniziranog drveta i vjetar koji zavija u krošnjama drveća. Naslov Četiri lica namijenjen je strpljivijim i ambicioznijim gledateljima koji znaju cijeniti ponešto radikalnije autorske eksperimente.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Tonka24
Advanced Member
.jpg)
14713 Posts
Member since 09/11/2010 |
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 02/11/2012 : 21:14:34
|
| Yup, Planet tame je jako dobar, meni najbolji film s Vinom Dieselom. |
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Tonka24
Advanced Member
14713 Posts
Member since 09/11/2010 |
|
|
mladjo
Advanced Member
.jpg)
Croatia
20013 Posts
Member since 15/04/2007 |
Posted - 03/11/2012 : 03:07:53
|
Gledam Eyes wide shout.
Konačno da ga odgledam do kraja.
Film je remek - djelo. |
COUNT ZERO INTERRUPT
an interrupt of a process decrements a counter to zero
|
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 03/11/2012 : 12:11:55
|
| Aha, i posljednji i ultimativni Kubrickov film! |
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 03/11/2012 : 12:38:11
|
Večeras u 18:59 na HTV 3, Fahrenheit 9/11, r. Michael Moore, SAD, 2004.
Krećući od teze da su američki predsjednički izbori 2000. godine bili prijevara izvedena s očitim ciljem da George Walker Bush postane 43. predsjednik SAD-a, dokumentarist Michael Moore, nižući dokaze i indicije o nesposobnosti nove američke administracije i čvrstoj povezanosti obitelji Bush i Bin Laden, jasno daje do znanja da su tragični događaji od 11. rujna 2001. zapravo bili neminovni.
Kad je angažirani dokumentarist Michael Moore 2003. godine dobio Oscara za vrlo uspjeli, no donekle odveć populistički film «Ludi za oružjem», bilo je jasno da je zvijezda rođena. Iznenađujuće komercijalno uspješno djelo i prvi dokumentarac koji se nakon četiri desetljeća uspio probiti u konkurenciju filmskog festivala u Cannesu, predstavljao je krunu dotadašnjeg Mooreova redateljskog rada. Radničko dijete rođeno 1954. godine u gradiću Flintu u državi Michigan, Moore se od malih nogu senzibilizirao za socijalne teme. Nakon neuspješnog dvogodišnjeg studiranja posvetio se novinarstvu, a zapažen biva kao urednik utjecajnih ljevičarskih listova i izraziti kritičar desnice. Godine 1989. slavu stječe prvim dugometražnim dokumentarcem «Roger i ja», vrlo solidnom satirom kojom se, kroz priču o Rogeru Smithu, šefu General Motorsa koji je odlukom o zatvaranju proizvodnog odjela u Mooreovom rodnom Flintu bez posla ostavio 30 000 radnika, redatelj obračunava s megakorporacijama i bezdušnim neokapitalizmom.
Tijekom 90-ih vodi vrlo gledane talk-show programe «TV nacija» i «Strašna istina», a nemilosrdnom logikom korporacijskog kapitala bavi se i u ambicioznom dokumentarcu «The Big One» iz 1997. godine. U žestoki obračun s Bushem kreće početkom 2002. godine, kad mu se knjiga «Bijeli glupani» (dostupna i u hrvatskom prijevodu) probija na prvo mjesto američke liste bestselera. Iako obiluje netočnim prosudbama i faktografskim pogreškama (među ostalim i o području bivše Jugoslavije), «Bijeli glupani» nude intrigantnu, odveć strasnu i gotovo pamfletsku priču o katastrofalnim posljedicama tada još relativno kratke Busheve vladavine. Konačna nagrada Mooreovu angažmanu, ali i razvijenom osjećaju za samoreklamerstvo, stigla je Oscarom osvojenim za «Lude za oružjem» i vatrenim antibuševskim govorom održanim prilikom primanja nagrade. A «Fahrenheit 9/11», nemilosrdna analiza Busheva političkog (ne)djela (ali posredno i lika), u tom je kontekstu predstavljala odlučan korak naprijed.
Je li Moore uvjerljivi ljevičar koji se donkihotski bori protiv loših strana neoliberalnog kapitalizma i konzervativnog establishmenta? Ili je možda vješt samoreklamer, oportunist koji vlastite opsesije (nerijetko izgrađene na ne osobito uvjerljivim dokazima) pokušava dići na višu razinu i učiniti ih društveno i umjetnički relevantnima? Teško je reći, no uspijete li činjenice odvojiti od senzacionalizma i ponekad gotovo djetinje naivnosti, Mooreovi će vas filmovi zasigurno zaintrigirati i natjerati na razmišljanje.
Dakle, George Walker Bush. Nekadašnji vijetnamski dezerter čovjek je koji je, ne uspijevši ući u fakultetsku bejzbolsku momčad, jednostavno osnovao vlastitu, a u želji da se izvuče iz očeve sjene utemeljio nekoliko neuspješnih naftnih kompanija. Nakon što je u jesen 2000. godine izabran za 43. američkog predsjednika, analitičari su u bivšem guverneru Teksasa prepoznali bezličnog aparatčika, osobu ograničenih sposobnosti na koju je nekadašnje uživanje droge i alkohola ostavilo posljedice u vidu «smanjene mogućnosti koncentracije i kratkog perioda pamćenja» (nedvojbeno efektni eufemizmi). Nesnalaženje u visokoj politici, neobrazovanost, brojni gafovi i «bušizmi», Georgea Walkera su predstavili kao prilično blijedu marionetu u tuđim, moćnijim rukama, čovjeka koji je više glasnogovornik funkcije predsjednika, nego stvarni državnik. Danas, koji dan prije novih izbora za američkog predsjednika, George W. Bush kotira kao možda i najgori predsjednik ikad.
Michaelu Mooreu je Bush kao novi predsjednik na početku svog mandata i osobno preporučio da «pronađe neki ozbiljniji posao». Autor nam Busha prikazuje kao nesposobnjakovića kojeg su na vlast doveli utjecajni otac i njegovi prijatelji (posredno se može zaključiti i sama obitelj Bin Laden), a koji se ubrzo okružio ljudima poniklim u zloglasnoj administraciji Richarda Nixona (Donald Rumsfeld, Dick Chaney, Paul Wolfowitz,...). Križarski pohod protiv Busha juniora, Moore neprestano začinja sočnim detaljima, idući, u želji da ga prikaže u što nepovoljnijem svjetlu, na prvog Amerikanca nerijetko i «ad hominem». Pritom se služi čitavim nizom izražajnih sredstava, u sklapanju cjeline koristeći često duhoviti arhivski materijal, igranofilmske bilješke, dinamične intervjue, kao i vlastiti angažirani pristup koji gdjekad graniči s performanceom.
Uvjerljivije rezultate postiže kad se ne bavi izravno osobom predsjednika, već kad nastoji što plastičnije prikazati strah od (uglavnom arapskog) terorizma koji je Busheva administracija svjesno raspirivala među stanovništvom, dajući si time alibi za agresiju na Irak, ograničenje građanskih sloboda i implementiranje elemenata diktature (osnivanje ministarstva domovinske sigurnosti, uvođenje patriotskog akta). Od Clintonove političke korektnosti tijekom Busheva dva mandata malo je što ostalo, na svaku osobu drugačije boje kože ili fizionomije gledalo se kao na potencijalnog terorista, a Rumsfeldovi jastrebovi u takvoj su situaciji plivali kao ribe u vodi.
Najbolji dojam, pak, Moore ostavlja kad se uspije fokusirati na opore pojedinačne priče i osobne tragedije. Onespokojavaju činjenice o iskorištavanju ljudske neimaštine i novačenju regruta u siromašnijim sredinama, kao i neugodan prikaz nezrelih i infantilnih vojnika koji se oduševljavaju ubijanjem i mučenjem zarobljenika. A vrhunac filma nedvojbeno pripada tjeskobnoj i vrlo emotivnoj priči o gospođi Lisi Lipscomb, Mooreovoj sumještanki i nesretnoj majci koja je u iračkom ratu izgubila sina. Od prvotnog entuzijazma (svakodnevno podizanje zastave u dvorištu i ponosno pozdravljanje iste), odobravanja vojnog angažmana u Iraku i netrpeljivosti spram onih koji su se protivili intervenciji, Lisa se nakon sinove pogibije pretvorila u vatrenu antiratnu aktivisticu koja se naposlijetku odlučila i na otvoreni prosvjed pred Bijelom kućom. Iako su njezina tragedija i transformacija prikazane skokovito i dramaturški neuredno, predstavljaju uistinu potresno svjedočanstvo i emotivni krešendo filma.
U cjelini, dakle, Mooreov Zlatnom palmom i nagradom FIPRESCI u Cannesu 2004. nagrađen doks razmjerno je neujednačeno i otvoreno tendenciozno djelo kojem, unatoč povremenim patetičnim otkliznućima i redateljevoj gotovo misionarskoj ostrašćenosti, ipak ne manjka autentičnosti i uvjerljivosti. Uz ovakvu priču uistinu odlično pristaje pjesma «It´s the End of the World as We Know It» Michaela Stipea.
Čitav film je i na YouTubeu:
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Topic |
|
|
|
Danas na TV-u
