prvo da nešto pitam.U rečenici "Šta ako je stvarnost (kakvom je doživljavamo) samo produžetak jastva?", znači jastva ???
AP - jako neobično izdanje, jako neobičan strip. Pre nego što sam počeo da ga čitam, petnaetak minuta sam ga posmatrao, prelistavao.Stvarno lepo izdanje, lep papir, ma sve lepo.U stvari nije sve - čini mi se da su korice preosetljive i da će se lako oštetiti pri najmanjem udaru (ne daj Bože da vam strip ispadne) - zato sa ovim albumom, budite krajnje pažljivi.
Sam strip je definitivno odličan;višeslojan,intelektualan,filozofski.Pratimo Asteriosov život u sadašnjem vremenu, ali i prikaz njegovog ranijeg života,porekla,stavova,razmišljanja i postupaka iz ugla njegovog brata blizanca koji je umro na porođaju.Ili je to iz ugla njegovog drugog ja, ne znam ni sam. U pojedinim trenutcima radnja teče glatko, ne morate previše zamarati mozak, pa onda dođe deo gde se moždane vijuge moraju baš uključiti - dobra kombinacija.
Jedan od boljih Fibrinih stripova, ali iskreno, posle prvog čitanje, ne bih rekao i jedan od najboljih.Mislim da nisam sve najbolje shvatio i povezao, zato i kažem "posle prvog čitanja". Možda posle nekog sledećeg čitanja mi postane i jedan od najboljih.A možda i ne.Zasada je "samo" odličan!
Dajte nam Ralph Azhama;može i mekokoricen (ali u boji obavezno)!
Za korice si u pravu, ali tu nema pomoći. Autor ih je tako zamislio i nema mrdanja. Pazite da vam ne padne:)
Što se stripa tiče, ako postoji strip koji treba čitati nekoliko puta, onda je to definitivno taj. Ja sam ga, radeći na njemu, pročitao bar desetak puta, i uvijek bih pri svakom novom čitanju otkrio neki novi detalj, novi komadić slagalice. Treba obratiti veliku pažnju na detalje, tu i najmanje sitnice imaju neko značenje.
Sam strip je definitivno odličan;višeslojan,intelektualan,filozofski.Pratimo Asteriosov život u sadašnjem vremenu, ali i prikaz njegovog ranijeg života,porekla,stavova,razmišljanja i postupaka iz ugla njegovog brata blizanca koji je umro na porođaju.Ili je to iz ugla njegovog drugog ja, ne znam ni sam. U pojedinim trenutcima radnja teče glatko, ne morate previše zamarati mozak, pa onda dođe deo gde se moždane vijuge moraju baš uključiti - dobra kombinacija.
Jedan od boljih Fibrinih stripova, ali iskreno, posle prvog čitanje, ne bih rekao i jedan od najboljih.Mislim da nisam sve najbolje shvatio i povezao, zato i kažem "posle prvog čitanja". Možda posle nekog sledećeg čitanja mi postane i jedan od najboljih.A možda i ne.Zasada je "samo" odličan!
Slazem se u svakoj recenici, koju si napisao.. Potpuno sam ga isto dozivio i ja..
evo i ja procitah zahvaljujuci mom dobrotvoru iz cacka... dobar je strip... recimo 9 od 10... ima stvarno dobrih momenata... i svakako najjaca scena kad asterios krece na povratak kuci...
Pričao sam već ranije opširnije o ovom stripu, mrzi me da se ponavljam, ali recimo obratite pažnju na odličnu kompoziciju, gde se poslednje poglavlje, kada krene ka Hani, ne prekida i znatno je duže od onih koja su prethodila. Naravno, tu je i najbolji završetak nekog stripa ikada, ali neću više da spojlujem.
Ko voli da pročita nešto drugačije i nesvakidašnje, ima toplu preporuku sa moje strane.
Pričao sam već ranije opširnije o ovom stripu, mrzi me da se ponavljam, ali recimo obratite pažnju na odličnu kompoziciju, gde se poslednje poglavlje, kada krene ka Hani, ne prekida i znatno je duže od onih koja su prethodila. Naravno, tu je i najbolji završetak nekog stripa ikada, ali neću više da spojlujem.
Ko voli da pročita nešto drugačije i nesvakidašnje, ima toplu preporuku sa moje strane.
Stvarno dobar strip. Po formi daleko odskače od drugih. Priča me je malo iznenadila, i s obzirom na očekivanja i s obzirom na kraj. Definitivno mora ići na još par čitanja..
Uža san gledati Inspektora Rexa, ali odusta san kad su prominili pasa.
neobično, no ovog puta i meni veoma, veoma lijepo. nazalost, nekoliko elementarnih primjera nepoznavanja pravopisa i gramatike. grčki se gradovi ne prevode s engleskog, pa je tako ITAKA a ne ITHACA. eugenios (zapravo eugen(ij)) nije OŽENIO djevojku, nego SE OŽENIO njome. ta nije joj otac. i tako...
Ne upuštajte se u raspravu s budalama, spustit ce vas na svoju razinu, a potom vas zatuci iskustvom.
Bogme stvarno impresivna knjiga. Grafički je nevjerojatna a priča takva da mi se i nakon čitanja slažu slagalice u glavi. Meni se od odličnog početka i kraja ipak najviše svidjela sredina. Dizajn je posebna priča, papir je zanimljiv i ekološki. Dust covere ne volim i nikad ih nisam posebno razumio. Recimo ovdje, čemu sve ono na koricama ako su prekrivene? Ali svakom svoje.
I meni dust coveri smetaju..ovamo u sadu se cesto radilo a hvala bogu sad manje ali ipak rade budale te covere..kao brane knjigu od prsine..pihh..jedino vidim da ako neko radi taj dust cover da ima na koricama recimo drugugaciju naslovnicu (i/ili specijalnu nacrtanu od crtaca na dust coveru ili korici)..tako to ali nekad su i izdavaci (ne mislim na Fibru naravno) ili autori stripa glupi pa hoce svoje i nema druge hehe
Potpuno zasluženo! Upravo čitam Ipak i ovdje i nemogu vjerovati kako je to dobar strip, kutija moebius je savršenstvo u izdavačkom smislu, doduše pročitao sam samo kitu uzoritu al ne sumnjam da su i ostali albumi na tom nivou. Uglavnom Markos, kapa dolje što se tiče izbora i izvedbe.
Asteriosa sam htjeo uzeti u Babilonu al je bio rasprodan!!!
'Ono što me doista zabavlja je da je povijest vjere u osnovi priča o ‘’svetim ljudima’’ koji su čuli glasove, imali vizije i vjerovali da ih progone zbog njihovog osobnog odnosa sa božanskim. Danas bismo ih zvali paranoidnim šizofreničarima. Osim toga, luđaci često znaju biti vrlo karizmatični. Vjeruj mi, da je litij bio dostupan prije nekoliko tisuća godina, svijet bi bio puno drukčiji.'
Bez sumnje, jedan od naviše zloupotrebljavanih i najkonfuznijih termina u rječniku suvremene kritičke teorije (a i ne samo nje) je termin postmodernizam.
Tijekom osamdesetih i devedesetih godina prošlog stoljeća, riječ postmoderna gotovo pa vulgarno ulazi u svakodnevni rječnik zapadne kulture te tijekom tog perioda gotovo svako umjetničko djelo, pokret, inovacija, ma bilo što, proizvoljno se nazivalo postmodernim. Naravno, kako to inače biva, ovakvoj suludoj prostituiranosti tog termina najviše su pridonjeli mediji svakodnevnim izvještavanjem o nečemu što je postmoderno.
Počevši od igračaka u dućanima, teorije kaosa, do rata na Balkanu, sve je bilo u znaku postmoderne. Duglas Kellner u svojoj knjizi Medijska kultura kaže: 'Zaboravite parizer na bijelom kruhu, stiže postmodernistički sendvič’.
Na tu temu se nadovezuje i Wolfang Walsh koji u knjizi Naša Post-moderna moderna zaključuje da je medijska kultura u jednom momentu bila preplavljena terminom postmoderno, a da ipak jedva da itko zna o čemu govori kad kaže tu riječ. Ipak, postmoderna je postojala i bila je i više nego prepoznatljiva.
Čitajući izvrsne teorijske analize Umberta Eca, jasno ćemo prepoznati što izdvaja postmodernizam od ostalih pravaca u umjetnosti. Prema Ecu, suština postmodernizma je intertekstualna citatnost, mješanje žanrova, nelinearna naracija, otvorenost kraja, kombiniranje medijskih formata, slabljenje granica između popularne kulture i visoke umjetnosti te relativizacija moralnih granica. Ukratko, postmoderna ne zasniva se na eklekticizmu usmjerenom prema preuzimanju prošlih stilova, već na priznavanju prošlosti čiji se tekstovi, zapleti i stilska rješenja na kreativan način kombiniraju u procesu stvaranja novih.
Remek djelo Davida Mazzuchellija Asterios Polyp po svim gore navedenim elementima zasigurno predstavlja postmodernu, ali u onom njenom najveličanstvenijem ruhu.
Asterios Polyp, priča je o profesoru arhitekture, egocentričnom ekspertu u oblasti u kojoj nikad ništa zapravo nije ni realizirao, jer on projektira zgrade koje nikada neće biti izgrađene. On je zapravo samo običan arhitekt na papiru.
Na početku imamo samouvjerenog, mladog Asteriosa, sklonog filozofiranju i poigravanju s ljudima i svijetom oko njega. Upoznajemo i ženu njegovog života, skromnu, plahu i sramežljivu kiparicu Hanu. No, to je prošlost, sadašnjost je posve drugačija. Asterios je razveden i emocionalno slomljen čovjek kojemu se stan zapalio uslijed udara groma i on sav novac koji ima troši na kartu u jednom smjeru. U nepoznatom smjeru.
Zaustavlja se u pitoresknom gradiću Apogeeu i zapošljava se u automehaničarskoj radionici i polako počinje mijenjati svoj pogled na svijet, dolazi do zaključaka preko kojih prevazilazi neke greške iz prošlosti i time postavlja za sebe makar osnovu za novi početak.
Umjetnost je suštini uvijek neki oblik individualne subverzije, no Mazzuchielli u ovom slučaju ide i nekoliko koraka dalje. Prihvaća suštinu tvrdnje Scotta McClouda da je potencijal stripa neograničen i uzbudljiv, u potpunosti redefinira medij te stvara apsolutno remek djelo devete umjetnosti. Do tada neviđeno, ali i neponovljivo, jer Mazzucchelijev grafički izraz je nemoguće niti prekopirati.
On uspijeva savršeno izbalansirati formu i sadržaj te nam tako tumači samu srž, suštinu kojom se bavi ne samo kroz apstrakciju ideje nego i kroz lucidan vizualni prikaz. Asterios Polyp predstavlja fantastično repetitivno čitalačko iskustvo. Postoje stvari koje ćete primjetiti čitajući ovaj strip tek drugi ili treći put. Gotovo pa nijedan lik, nijedan predmet, nijedna pojava ovdje nije prikazana samo jednom i samo slučajno. Sve su to ključevi koje nam Mazzuchelli lukavo sakriva po čitavoj knjizi, prisiljavajući nas da ih tražimo, znajući da će nam trebati za otključavanje brojnih vrata koja se na prvi pogled čine zaključana. Švicarski nožić, sat, upaljač - sve ima svoje zašto. A to otkrivanje, istraživanje na koje nas Mazzuchelli prisiljava na kraju se više nego isplati.
Asterios Polyp, ne samo najbolje izdanje prošle godine, nego jedan od najčarobnijih stripova ikada.
Tri razloga zbog kojih ćete voljeti ovaj strip:
1. Ako volite Woodyja Allena, voljeti ćete i Asteriosa Polypa. Ako volite Manhattan, Annie Hall ili Hannah i njene sestre onda je bez sumnje ovo strip za vas. Gotovo da je opipljiva prisutnost poetike tog vječno isparanoiziranog genijalca. 2. Ako volite grčku mitologiju i filozofiju sa Asteriosom Polypom ste na konju. Bezbroj citata, aluzija, referenci putovanje Asteriosa Polypa pretvaraju u neku vrstu moderne Odiseje. I da, kubistička sekvenca mita o Orfeju i Euridici je možda nešto najčudnije i najljepše što sam ikad vidio u stripu. 3. Umberto Eco je rekao da za zabavu čita Marxa, a kad hoće razmišljati poseže za Hugom Prattom. Asterios Polyp objedinjuje obe ove težnje.
Izdavač: Fibra
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite, i ta ce mi mladost teško pasti...
Asteriosa je bio moji No1 u izboru za oscara. Savršen strip. Jedino mi nije jasno zašto autor inzistira na dizajnu ( po meni vizualno najneprivlačniji fibrin strip )
kakva stripcina, neverovatno, jebem li ga kasno je sada da se menja Oskar. vise me ne zanimaju ispovesti, zivotne price, ispovesti & zivotne price, pa sam se stoga jedva i odlucio da uzmem Asteriosa. pare su se isplatile, neverovatno kako intelignetna, zanimljiva i laka naracija, crtez taman toliko da dozivljaj ne smanji.
jedva cekam da se ovo izdanje objavi na srpskom (sala naravno)
kakva stripcina, neverovatno, jebem li ga kasno je sada da se menja Oskar. vise me ne zanimaju ispovesti, zivotne price, ispovesti & zivotne price, pa sam se stoga jedva i odlucio da uzmem Asteriosa. pare su se isplatile, neverovatno kako intelignetna, zanimljiva i laka naracija, crtez taman toliko da dozivljaj ne smanji.
jedva cekam da se ovo izdanje objavi na srpskom (sala naravno)
FIBRA PREDSTAVLJA: Kolorka sp. 3 - Asterios Polyp
Posted - 25/10/2012 : 13:42:00
.jpg)
.jpg)
