Postoji putovanje na koje krenes da bi napisao Fifty shades of dying - Suputnik za umiranje Potom postoji put na koji te odvede pisanje, nakon sto te iscrpi, porazbaca po svim coskovima, kao sto to ljuto dijete cini s lego kockicama u igri .. 6 dana ih sakupljam, i prevrcem, kao slike kaleidoskopa .. Put traje, dok se ne poslozi novorođena cjelina.
Kakve su boje misli kada ne želiš ništa nova, ne želiš ništa, a želiš više. Ne vjerujem u onostrano, ponekad koketiram s njime ali , ponekad je doista potrebno zakoračiti van granica, da bismo bili kompetentni o tome prozboriti. Lažem. Cilj je putovati. Ako postoje osjećaji bez osjećaja, s onu stranu, zovu se - sjećanja. Na tom principu, i principu kontinuiranog učenja, započinje ideja za putovanje umrlih, bez strogo određenih etapa jer, budimo realni, putujemo u nepoznato. Opipaš puls – ne, ništa se ne događa. Nema krvotoka, otkucaja srca, uštipneš se, nema boli. „Kad nema boli, to je kraj osjećaja. “ Kreativnost van granica kreativnosti – „Svako naše zadovoljstvo, to je trgovina s đavolom.“ Bukowski je to davno spoznao. Ipak, nadovezala bih na to arapsku poslovicu, čiji smisao godinama doživljavam na isti način – „Prvo suputnik, pa onda put“ jer, ovo je putovanje na koje ne možeš krenuti sam. Nema refleksije. U čemu, u kome ćeš vidjeti svoj odraz, ako nikoga drugoga nema ..
to be continued.. jer, ostalo nije dovoljno dobro. Nikada nije
sto vise pisem, to vise zapetljavam, prosirujem, nadodajem, mijenjam, a konacno sam pomislila da cu to posloziti veceras u wordu .. ( edit: no, i ovdje sam tri puta editirala .. ) Za ovo osjecam da je tako "jebenica" dobro putovanje, da cu za savjet potraziti svog frenda Profu, mog lektora u fusu, pa cemo nastavak zajedno posloziti, ili .. ne daj boze, jos bolje zapetljati
Porazbacane sjenke polijegale su u kovceg od papira, i sniju svoj san do nove noci. Salicom vruce kave i cigaretom u ruci udahnuh u sebe novi dan. Sunce je vec visoko na obzoru.
Moderni blues za električne duše
Posted - 25/10/2012 : 20:22:06
.jpg)
.. ).jpg)