Da poguramo temu na narednu stranu i dočekamo novi strip, bacio sam pogled i na korejski strip sa prethodne strane, naučio da se korejske mange zovu manhwe, da se u Koreji čita sa leva na desno i pročitao desetak stranica simpatičnog stripa.
Pitanjece> Ako si ti i na DW forumu, pisao si o nekom komiku od 700 dinara ali onak link nije radio?
Volio bih je pročitati iako me ovo nije previše dojmilo. Ekspresivnost stila koju mange često njeguju mi ne ide uz delta blues priču. Iako mi je crtež uglavnom dobar, na momente sjajan, na momente prosječan...tako da ne znam baš. Je li ova manga zaokružena ili je ongoing stuff?
Meni se ponekad ne da čitati stripove tako skrolajući. Pogotovo ako imaju puno teksta.
Re: Winter Men - da, super je crtano i da, nije mi za ekran. A jučer sam ga listao i nije mi ni za mali format, koliko da zapižđujem u rano jutro i tražim dlaku u jajetu. Jeb'o tekst. :P
"Berlin" mi je problematičan iz istog razloga kao onaj blues: jasno mi je da je Lutes fasciniran vremenom i mjesto, ali što nam on, iz Kanade i danas, može reći o tome vremenu i mjestu što bliži ljudi nisu već rekli? Pročitao sam desetak sveski, ne govorim ovo uprazno, i načelno mi je žao što Lutes troši vrijeme na to, ali dobro, svakom svoje, je l'?
b) nekako mi se čini da svakoj biografiji nacrtanoj preko nacionalnih granica nedostaje suštinski dio poznavanja mentalitta sredine koja se opisuje.
to kažeš samo zato što mu trudna žena zalijepi yoko tobi geri umjesto da ga opali suhom granom po jajima (što je puno bliže zapadnom mentalitetu, ali i tehnikama nasilništva)
ne, ozbiljno: kako su već mnogi primijetili - manga ekspresivnost je jedino što može učiniti zabavnim, štoviše uzbudljivim, stripove o ping pongu, bejzbolu ili crtačima stripova, ali užasno je teško ozbiljno shvatiti i koncentrirano čitati strip u kojem TRUDNA žena koja nije kći nekog japanskog majstora karatea, pa da ju ovaj eventualno podučavao u potaji, štatijaznam, udara tzv. Bruce Lee kickove.
znam da Japanci imaju sposobnost zadržavanja ozbiljnosti kroz sav taj slapstick, ali ja, nažalost, nemam.
"Berlin" mi je problematičan iz istog razloga kao onaj blues: jasno mi je da je Lutes fasciniran vremenom i mjesto, ali što nam on, iz Kanade i danas, može reći o tome vremenu i mjestu što bliži ljudi nisu već rekli? Pročitao sam desetak sveski, ne govorim ovo uprazno, i načelno mi je žao što Lutes troši vrijeme na to, ali dobro, svakom svoje, je l'?
(mcn)
Da. Što ima npr. jedan kanađanin Guy Delisle pisati i crtati o štatijaznam svojim fascinacijama tipa: Pyongyang, Jerusalem ili nedajbože o Kini ili Burmi, ili što rođeni parižanin Emmanuel Guibert sa kompanjonom Lefevrom zna o Afganistanu, o kojem vjerojatno nikada nitko ništa pametno nije rekao ni napisao.
A kažu da je i Satrapijeva pala u nesvijest kad je pročitala Habibija.
>Da. Što ima npr. jedan kanađanin Guy Delisle pisati i crtati o štatijaznam svojim fascinacijama tipa:
Delisle piše o impresijama, ne fascinacijama, što je posve druga čorba.
>Emmanuel Guibert sa kompanjonom Lefevrom zna o Afganistanu,
Lefevre je bio tamo. A sam strip je ionako, tak ... Dobar pri kraju.
>A kažu da je i Satrapijeva pala u nesvijest kad je pročitala Habibija.
Zato što je sranje? Slažem se. :)
(mcn)
- impresija mu je proizašla iz fascinacije - normalno da su bili, bio je i Thompson pa mu nije puno pomoglo (ko i većini njih) - srećom pa imamo brdo stripova afganistanskih autora pa možemo komparirati.
Ovo mi je čudno samo za gledat, a kamoli tek za čitat. Nije mi baš nekako kompatibilno... ...ko da recimo Macan počne radit u Zagorovom staffu
There he goes. One of God's own prototypes. A high-powered mutant of some kind never even considered for mass production. Too weird to live, and too rare to die.
Manhwa o bubama mi je super, i zaokružena ktomu što je plus.
mcn
Koja manhwa o bubama?
It would not be difficult, Mein Führer. Nuclear reactors could - heh, I'm sorry, Mr. President - nuclear reactors could provide power almost indefinitely.
Zanimljiva je ova rasprava oko povijesti, mentaliteta i iskustva autora.
Mišljenja sam, ako je autor uložio puno truda u istraživanje i informiranje kako bi uopće stvorio strip, i ako strip kao takav funkcionira, mislim da je onda autorov eventualni manjak iskustva nebitna stavka.
Mislim, ja sam povjesničar, pišem tekstove o prošlosti. Ne može se baš reći da sam tu prošlost iskusio, zar ne? Ja sliku o prošlosti gradim na temelju tragova, mrvica, interpretacija.
Meni se čini da je Hiramoto prilično dobro izgradio tu sliku međuratnog crnačkog juga. Ne može se reći da je 100% ispravna, ali je uvjerljiva.
Uostalom, većinu čitatelja baš i nije briga je li neki strip pretjerano vjeran povijesnom razdoblju u koje je smješten. Dovoljno je pogledati Zagora.
Comics is any art you can read. -- Sean T. Collins
Svaka manga koja nema onu glupavu manga stilizaciju lica ima plus od mene.
Nadam se da će sve mange jednog dana biti ovakve.
Teško da ćeš to da dočekaš. Na svim tržištima i preko raznih medija imaš projekte koji bi mogli nositi odrednicu komercijalnih i imaš one druge, s' dušu. Jedno bez drugog jednostavno ne ide. Lično, meni te stvari ne smetaju puno dokle god mi se sviđa priča. A u ovom slučaju premisa mi se definitivno đasvi i na listi želja mi je već nekoliko godina. Jedini problem, što se može videti odavde (http://www.mangaupdates.com/series.html?id=453), je što serijal nije završen, odnosno rad na njemu je iz nekog razloga prestao. Kada su takve stvari u pitanju uglavnom oklevam da počnem sa čitanjem.