| Author |
 Topic  |
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
 Posted - 10/03/2013 : 17:50:23
|
...Days of Revolt
Tek sam sad naletio na ovu čini se sjajnu knjigu dvojice autora koje izuzetno cijenim, Pulitzerom nagrađenog novinara i kako sam za sebe kaže "modernog socijalista u sukobu s totalitarnim kapitalizmom" Chrisa Hedgesa, i također novinara i strip-autora Joea Sacca, autora "Palestine" i "Goražda, sigurne zone".
Riječ je o kombinaciji socio-ekonomsko-političke studije i stripa naslova "Days of Destruction, Days of Revolt", s temom ciljanog uništenja određenih zajednica pod lažnim izgovorima i s navodnom "brigom za zdravlje i sigurnost" ljudi, a zapravo s nakanom planiranog uništavanja gradova, tzv. "žrtvovanih zona", i dakako ljudi i njihove egzistencije, koji padaju kao žrtve ekstraprofita i krajnje bezobzirnog korporativnog kapitalizma.
Da ne duljim, a s nadom da će netko kod nas što prije objaviti ovo djelo, slijede zanimljivije stvari koje sam pronašao na internetu o ovom naslovu.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 10/03/2013 : 17:54:15
|
Najprije točno pola godine star tekst iz tjednika Novosti:
Pobuna je sve što nam je ostalo
Datum objave: 10.09.2012.
Piše: Hrvoje Šimičević
Kad je početkom 2000-ih godina u zapadnoeuropskim državama zabilježen virus slinavke, vlade najvećih zemalja odgovorile su masovnim pomorom stoke: Velika Britanija, Njemačka, Francuska i druge zemlje pobile su na desetke tisuća grla, među kojima je uglavnom malo bilo zaraženih. Bila je to, dakle, preventivna mjera biblijskih proporcija, čiji je pravi motiv amortizacija tržišnih gubitaka: desetkovanje životinja osiguravalo je smanjenje rizika širenja mesa na ostale kontinente i posljedični gubitak zarade. Nekog dosjetljivog to je inspiriralo da ubijene papkare nazove “žrtvenom janjadi kapitalizma”, a Naomi Klein je napisala da se žrtvovanje obavlja “da bi se umirilo gladne bogove ekonomije slobodnog tržišta”.
Pustoš iza zavodljive fasade
Deset godina kasnije, na oltar krupnoga kapitalizma prineseni su ljudi. To otkriva knjiga “Days of Destruction, Days of Revolt” (“Dani uništenja, dani pobune”) nagrađivanoga američkog novinara i pisca Chrisa Hedgesa, koji je sa strip-crtačem i novinarom Joeom Saccom bilježio kako je žestoki marš kapitalizma protutnjao malim gradovima i rubnim zajednicama SAD-a. Mješavina istraživačkog novinarstva, reportaža i dojmljivih crteža, ova je knjiga žestoka kritika i eksplicitni prikaz korporativnog kapitalizma, u kojoj se opisuju “žrtvovane zone”, zajedno s “nevidljivim” stanovništvom prinesene eksploataciji u ime profita, pod zavodljivim eufemizmima tipa “ekonomski progres” i “tehnološki napredak”. Iza takve retoričke fasade kriju se postapokaliptični prizori napuštenih gradića, sa skeletima nekadašnje teške industrije i još težim socijalnim slučajevima.
Hedges se fokusirao na četiri područja SAD-a: knjigu otvara pričom iz indijanskog rezervata Pine Ridge u Južnoj Dakoti, gdje je prosječna životna dob muškaraca 48 godina. Korijene uništenja jedne kulture pronalazi u 19. stoljeću, kada su soldati generala Custera uz blagoslov politike gotovo istrijebili prastanovnike, oteli im zemlju, pacificirali ih alkoholom, pobili bizone i žene pretvorili u seksualno roblje, nakon čega su indijanska prirodna bogatstva (zlato, ugljen i drugi minerali) privukla razne špekulante, u potrazi za što većom zaradom u što kraćem vremenu. Nasilje je nastavljeno do danas, samo je sada upregnuto u interese korporacija i pojavljuje se u drugim oblicima: lokalnu vlast vode marionetska vijeća slizana s bjelačkim kompanijama, a više od 80 posto mladeži bez posla i životne perspektive odaje se alkoholu, drogama i organiziranom kriminalu.
Korporacije su našle načina i za eksploataciju useljeničkih manjina: riječ je o “idealtipskim radnicima u korporativnoj državi”, kaže Hedges. Immokalee, grad u Floridi, poljoprivredni je centar naseljen uglavnom imigrantima hispano podrijetla, koji su plaćeni na razini dnevnica sweatshopova u zemljama Trećeg svijeta, a najam prikolica za stanovanje plaćaju 2.000 dolara mjesečno. Sistem je robovlasnički: poslodavci im oduzimaju mizerne plaće prijeteći deportacijom, a oni unutar žičane ograde trpe svakakve torture. Slično je i na jugu Zapadne Virdžinije, gdje rudarske korporacije već godinama toksičnom čađom i prašinom truju lokalno stanovništvo, a pod kontrolom drže doslovno sve lokalne političare. Zabilježen je veliki postotak oboljenja od malignih tumora, a neki su gradovi već odavno napušteni. Cijela je regija u potpunosti ekonomski i ekološki rasturena.
Pojedinci protiv sustava
I dok država ne čini ništa, malobrojni pružaju žilav otpor, odbijajući napustiti svoju djedovinu unatoč brojnim pritiscima i prijetnjama, uključujući i propucavanje prozora te ubojstva kućnih ljubimaca. Otpor protiv korporacija i političkog pokroviteljstva koje im omogućuje daljnje metastaziranje lajtmotiv je Hedgesove knjige, koja nudi i tračak nade da do promjene može doći: u svakoj od priča Hedges pronalazi nekoliko osoba koje se aktivno bune (Indijanci se liječe od poroka preko upoznavanja drevne kulture svojih predaka, imigrantski radnici okupljeni su u sve jaču sindikalnu koaliciju…) i lucidno artikuliraju funkcioniranje mehanizama moći. Međutim, u većini slučajeva to kod promatrača priziva značajan defetizam, s obzirom na to da je bunt nekolicine suprotstavljen ekonomsko-političkom mehanizmu koji doslovno melje ljudske sudbine, pa omjer snaga ujedno i predodređuje sumoran epilog. Hedges je toga itekako svjestan, kao i njegovi “herojski protagonisti”, koji svejedno pružaju otpor, pa sukladno tomu parafrazira Hannah Arendt da nikada ne treba vjerovati onomu koji kaže kako “ne bi trebao”, nego onomu koji postane svjestan da “ne može”.
Hedgesovi junaci, “nevidljivi” ljudi koje je vidljivima učinio i koautor knjige Joe Sacco, metafora su znatno veće pobune što posljednjih nekoliko godina prožima američku realnost, kao što, uostalom, i same reportaže – prikazujući radikalni epilog tržišnog fundamentalizma – utjelovljuju gotovo distopijsko naličje korporacija, donoseći tako sumoran prikaz nadiruće globalne budućnosti “u kojoj su nas elite ovaj put spremne sve žrtvovati”. Jedini odgovor takvim zloslutnim prognozama su, smatra Hedges, masovni pokreti.
Važnost pokreta Occupy
Stoga se u završnom poglavlju fokusira na pokret Occupy, začet u parku Zuccotti na Manhattanu 2011. Hedges od početka američkih prosvjeda aktivno podržava taj pokret, štoviše i sam je u njemu sudjelovao: prošle je godine uhićen nakon što je s nekolicinom svojih drugova sjeo ispred ulaza u spašenu investicijsku banku Goldman Sachs, zahtijevajući od “kriminalne klase” povratak vladavine prava i zaustavljanje uspona korporativne policijske države, obilježene kriminalizacijom svih disonantnih glasova, prosvjednika i zviždača, uništavanjem javnog školstva, otpuštanjima i daljnjim rezanjem radničkih i socijalnih prava, što je, među ostalim, praćeno prisluškivanjem desetaka milijuna američkih državljana i amenovanjem njihovog ubijanja bez suđenja i presumpcije nevinosti, samo na temelju sumnje da su suradnici terorista…
Prema njegovu mišljenju, o čemu piše i u knjizi, otpor pokreta Occupy “korporativnoj tiraniji” današnje Amerike od historijskog je značenja, svojevrsni model pobune kakvu su kroz povijest utjelovljivali indijanski poglavica Ludi Konj ili, primjerice, istočnonjemački disidenti iz Leipziga, čija je snaga poruke o zloj naravi sustava preko noći mobilizirala desetke tisuća građana (čemu je Hedges u osvit sloma Istočnog bloka osobno nazočio). Occupy i slični pokreti Hedgesu daju nadu da se, kako piše na kraju knjige, “moćni ipak mogu svrgnuti”, jer “pobuna je sve što nam je ostalo”.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
 |
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 10/03/2013 : 17:58:39
|
Iscrpno Hedgesovo predavanje o knjizi, o zajedničkom radu sa Saccom kojeg je upoznao u Bosni, o pogubnosti bezobzirnog korporativnog kapitalizma, i o koječemu drugome:
Kao i Hedgesovo gostovanje na TV-u, gdje je dosta iscrpno predstavio svoju i Saccovu knjigu:
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 10/03/2013 : 18:08:01
|
I nekoliko Hedgesovih TV-nastupa u kojima opisuje motive za nastanak knjige, društveno-politički kontekst, itd. Sve zvuči vrlo apokaliptično, a stvarnost nam pokazuje da tako i jest.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 10/03/2013 : 18:12:21
|
I napokon, promocije knjige od strane obojice:
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
| |
Topic |
|
|
|
Chris Hedges & Joe Sacco Days of Destruction,...
