Mislim da je potrebno puno viša muke i rada za produkciju najobićnijeg WC papira nego za ovu "bijelu prugu na plavoj površini broj 6"... i prema marksističkom vrednovanju cijene, po kojoj je ista u biti uvjetovana radom koji je uložen u proizvod, WC papir bi morao biti skuplji od ove slike. O "zlatnoj seriji broj 13" da ne pričamo... : )
Dobro, ajde, istina je da je umjetnost u najstrožoj definiciji djelatnost koja stvara na iracionalan naćin, tako da sve može biti umjetničko djelo, ali svejedno mi je ružno vidjet kako su neke stvari precijenjene na ovom svijetu... apstraktna umjetnost mi je tu na vrhu precijenjenosti...
Originally posted by Just_Charlie ovdje sami smislite neku svoju emociju, sjecanje..snazno, duboko, a imate love da tu emociju pohranjenu u slici kupite i zauvijek zadrzite pored sebe..
Lijepo bome, da dam 40 mil za sliku i da se onda još moram sama truditi i izmišljati, na koji sam to kurac potrosila 850 državnih budžeta Somalije. Imam i bolju ideju neka meni netko sada uplati, evo, i samo milijun eura, i ode doma i pogleda u svoj prazni zid recimo u hodniku i neka sam zamisli da ima kakvu god sliku hoće. Ne treba slike ni crtati, gledat ćemo u prazne zidove i zamišljati, emocije, sjećanja pa čak i boju okvira možemo zamisliti. A što se tiče kupca slike mislim da ga ovo plavo vjerovatno podsjeća ili na bijelo ili na žuto. Ja sam stvarno zakinuta u percepciji tih nekih umjetnosti. Jebat ga, nemamo svi tu žicu. Ali zato mogu ispercipirati sebe dok kupujem tako nešto, da se zna da sam dobra duša i kako se mogu identificirati s osobom koja takve sitnice kupuje. Onako ko teška šmrkačotina odem nadrogirana i pijana, izgorena, u neku galeriju i kupim komad papira obojan u plavo i objesim na zid. I sutra ujutro se probudim i pogledam na zid pa kažem "Koji mi kurac komad papira obojan u plavo radi na zidu?" I onda pomalo dođu sjećanja, pomiješana s tupilom, depresijom i tjeskobom, pa shvatim da osim što sam prošlu večer povračala na totalno neprimjerenom mjestu, da sam eto kupila i to govno. Ali u to vrijeme u penthouse u kojem živim uleti dida Hilton i izdere se na mene jer je izgubio hrpu love zbog mog stila života. Pa da opravdam tih 40 milijuna počnem srati kako se dida ne kuži u umjetnost, kako ta slika vrijedi svaki dolar. Pa mu kažem "Slika meni predstavlja plivanje s delfinima, u slobodi oceanskih prostranstva, dok moje istinsko ja, svemir i božanstva prirode zajedno plaćemo nad cvijećem koje je tuga prosula po ultraljubičastoj diferencijalnoj nejednadžbi." I neka jedu kolače!
legendo, počni pisat scenarije
There he goes. One of God's own prototypes. A high-powered mutant of some kind never even considered for mass production. Too weird to live, and too rare to die.
Niko tu nije vidio nikakvu emociju, sjećanje, priču. Ta slika košta 43 miliona jer je neki kvazikritičar rekao da je to umjetnost i procijenio ju na 43 mil.dolara. Onda se našao kupac koji planira na njoj zaraditi još više u dogledno vrijeme. The end.
plaćeno je ime. nekome , tko očito ima viška para, je stvar prestiža da ima djelo koje je napravio Barnett Newman. a ova slika je čista umjetnost, jer onaj tko razumije umjetnost će vidjeti više od plave boje i bijele crte. i svi će reći :"pa to mogu i ja!" e pa zašto nisi onda? da je bolesno davati te pare za ovo - je, ali nije umjetnost samo konj na pojilu, voće na stolu ili suncokret u vazi.
pare tu i nisu toliko bitne. nekome je puno i 100 kuna a nekome je 100 milijuna dolara smiješno. a da je ovo umjetnost nije. jerbo ako je ovo "umjetnost" onda je i povračanje na ulici umjetnost
You stared at the abyss, you'll never rest in peace
pare tu i nisu toliko bitne. nekome je puno i 100 kuna a nekome je 100 milijuna dolara smiješno. a da je ovo umjetnost nije. jerbo ako je ovo "umjetnost" onda je i povračanje na ulici umjetnost
povraćanje na ulici je umjetnost ako je tako koncipirana i zamišljena. sve je stvar poruke i efekta koji onaj koji povraća izazove kod promatrača. kod nekoga je to gađenje, kod nekog nevjerica kod nekog bijes, kod nekog divljenje. to je bit umjetnosti - da razmišljaš, raspravljaš, provociraš, preispituješ, mrziš, voliš... nekome je to prihvatljivo, nekome ne. - i to je bit umjetnosti.
Ma ja imam dvije live za umjetnost i kad god bih napravio nešto takvo profa uvijek piše tri, a zaključuje pet Iskreno, mogu shvatiti da umjetnici imaju ptrebu da more oboje u žuto i sl. (ekspresionizam), ali kada netko baci kantu boje na platno ili trči gol po cesti i onda te slike prodaje za zilijun kuna dođe mi da sve pošaljem k . Nažalost, umjetnost je danas postala glupost na kubik
pare tu i nisu toliko bitne. nekome je puno i 100 kuna a nekome je 100 milijuna dolara smiješno. a da je ovo umjetnost nije. jerbo ako je ovo "umjetnost" onda je i povračanje na ulici umjetnost
povraćanje na ulici je umjetnost ako je tako koncipirana i zamišljena. sve je stvar poruke i efekta koji onaj koji povraća izazove kod promatrača. kod nekoga je to gađenje, kod nekog nevjerica kod nekog bijes, kod nekog divljenje. to je bit umjetnosti - da razmišljaš, raspravljaš, provociraš, preispituješ, mrziš, voliš... nekome je to prihvatljivo, nekome ne. - i to je bit umjetnosti.
ovo je umjetnost:
i ovo je umjetnost:
to i želin reč,može svako govno bit umjetnost zato je danas umjetnost postala govno
You stared at the abyss, you'll never rest in peace
to i želin reč,može svako govno bit umjetnost zato je danas umjetnost postala govno
ova slika je iz 1953. ako se ne varam. a da li je umjetnost danas govno ili ne, opet mislim da je stvar osobnog stajališta. kao i sve ostalo. a što se Gotovca tiče, njega sam stavio kao primjer izvrsnog konceptualnog umjetnika da ne bi bilo zabune.
citajuci ovaj topic, gotovo da se osjecam nelagodno sto sam danas potrosila dvjestotinjak kuna na boje i nesto jos materijala za tu glupost.. sramim se