| Author |
 Topic  |
|
stripofil
Senior Member
Croatia
1687 Posts
Member since 15/10/2010 |
 Posted - 08/10/2013 : 20:25:14
|
quote:
Originally posted by manhunter
Ničim izazvan, odgledao sam juče Elysium.
Očaj od filma.
Ipak nisam jedini koji tako misli. 
Film je jako loš. Ponekad se pitam kako im samo uspije u tolikoj mjeri zasrati potencijalno solidnu priču. |
 |
|
|
swamp thing
Advanced Member
.jpg)
Bosnia and Herzegovina
4078 Posts
Member since 05/08/2009 |
Posted - 09/10/2013 : 11:56:32
|
quote:
Originally posted by xilrion
sinoć pogledao "gravitaciju". vizualno zanimljivo i atraktivno i uglavnom to je to. predvidivo, patetično i očekivano. no ne želim spoilat. film koji ću dosta brzo zaboraviti.
 Efekti su odlični, Kuaron odlično radi posao što se tiče građenja napetosti, ali sve je to džaba kada je scenario odvratan, patetičan, dijalozi na nivou jeftinih kiosk romana,... |
|
|
|
manhunter
Moderator
Switzerland
25272 Posts
Member since 17/09/2004 |
|
|
supermark
stripovi.com suradnik
(1).jpg)
Croatia
29618 Posts
Member since 06/02/2007 |
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 10/10/2013 : 09:13:53
|
Kockanje (Runner Runner), r. Brad Furman, SAD, 2013.
Noirovska triler-drama „Kockanje“ redatelja Brada Furmana, potpisnika zanimljive akcijske drame „The Take“ te intrigantne i dosta solidne moralistički intonirane psihološke krimi-drame „Cijena istine“ s Matthewom McConaugheyem u glavnoj ulozi, na papiru se doima prilično potentnom. Već pridjev „noirovski“ obećava barem pristojnu zabavu s nepouzdanim i možda „kobnim“ ženskim likom kao važnim dramskim agensom i vrhom romantično-dramskog trokuta, s nesigurnim (anti)junakom i opasnim negativcem te s igrom mačke i miša između tamnim nijansama obojanog protagonista i antagonista, a atraktivnost filmu osiguravaju i imena suproducenta Leonarda DiCaprija, u određenoj mjeri pouzdanih scenarista Briana Koppelmana i Davida Leviena, supotpisnika predložaka za uspjele i također moralistički naglašeno usmjerene „Kockare“ Johna Dahla „Odmetnutu porotu“ Garyja Fledera, kao i za Soderberghov hit „Oceanovih trinaest“, te atraktivna imena u glumačkoj podjeli. Dok glavnu ulogu tumači glazbenik i glumac Justin Timberlake, koji se nastupima u sjajnom „Alpha Dogu“ i precijenjenoj „Društvenoj mreži“ predstavio i kao darovit glumac moguće sposoban i za zahtjevne role, njegovi su partneri glumački pomalo zaboravljeni Ben Affleck („Armageddon“, „Zaljubljeni Shakespeare“), koji se u međuvremenu afirmirao kao Oscarom ovjenčan redatelj („Nestala bez traga“, „Argo“), te privlačna „Bond-djevojka“ Gemma Arterton („Zrno utjehe“, „Ivica i Marica: Lovci na vještice“), kojoj je dosad najambiciozniji glumački izazov bio onaj u solidnoj humornoj romantičnoj drami „Tamara Drewe“ Stephena Frearsa, adaptaciji istoimenog stripa Posy Simmonds.
Nažalost, tako će ostati i nakon ovog filma, u kojem Arterton gotovo isključivo figurira kao atraktivan no dramski ne osobito potentan privjesak odnosu dvojice središnjih muških likova. Oni su Richie Furst (Timberlake), daroviti i ambiciozni mladi student s Princetona iza kojeg je propala karijera na Wall Streetu, kojeg opterećuje zategnut odnos s problematičnim ocem, propalim kockarom Harryjem (John Heard) koji je uvijek u velikim dugovima, te koji sudjelovanjem u internet-kockanju zarađuje novac za financiranje studija. No kad na kockanje počne navlačiti i svoje kolege, te kad vijesti o tome stignu do dekana, Richieju zaprijeti izbacivanje s koledža. Želeći konačno zaigrati veliku igru, Richie jedne večeri na internet-pokeru na sajtu Midnight Black, najutjecajnijem kockarskom sajtu na svijetu kojeg vodi zagonetni Ivan Block (Affleck), čovjek s FBI-jeve tjeralice, odluči riskirati svoju cjelokupnu ušteđevinu namijenjenu za plaćanje studija. A kad ubrzo izgubi sav novac, Richie shvati da je navučen u klopku, da je nepromišljeno nasjeo na varke ostalih suigrača te da je doslovce opljačkan. Kao vješt matematičar i logičar on smjesta dokuči logiku prevare za koju pronađe i dokaze, pa unatoč odgovaranju prijatelja Billyja (Michael Esper) i Andrewa (Oliver Cooper) te oca Harryja odluči otputovati u Kostariku i ondje potražiti Blocka. Kad ubrzo stigne u prijestolnicu Kostarike San José, Richie se zaputi u Blokov klub te ga pred njegovim ljudima suoči s dokazima o prevari.
Iznenađen onim što vidi, Blok posjetitelja isprva izbaci iz kluba, no već sutradan Richieju na vrata jeftine hotelske sobe pokucaju dvojica njegovih gorila koji ga odvedu šefu. Rekavši mu da je odavno sumnjao na prevare na svojim web-kockarnicama, Block dade Richieju poslovnu ponudu koju je teško odbiti: njegov je zadatak nadgledati poštovanje regula u poslovanju kockarnica, a za to će biti bogato plaćen i smješten u luksuznom hotelu. Još uvijek fasciniran slatkorječivim i dekadentnim Blockom, Richie ponudu prihvati, dijelom i zbog toga da bi bio blizu atraktivne Rebecce Shafran (Arterton), Blockove djevojke koja nije ravnodušna prema njemu. No sve baš i nije onakvim kakvim se čini, što će Richie početi shvaćati nakon što ga iznenadi FBI-jev agent Shavers (Anthony Mackie), koji već dugo lovi Blocka i koji ga sa svojim ljudima pokuša prisiliti na suradnju.
Kad shvatite da temelj zapleta filma u određenoj mjeri podsjeća na antologijsku „Gildu“ Charlesa Vidora, ponadate se da bi posrijedi moglo biti ako baš ne iznadprosječno uspjelo, a ono barem zabavno ostvarenje koje vrijedi pogledati. Svakako, riječ jest o umjereno zabavnom filmu koji se lako gleda, ali i podjednako lako zaboravlja. Pored tankog scenarija koji počiva na plošnim karakterima i njihovim nerazrađenim te klišejima opterećenim odnosima, baš kao i na dramskim i dramaturškim konvencijama, razlozi tome leže u korektnoj ali „suhoj“ Furmanovoj režiji kojoj nedostaje strasti i energije, u neujednačenom ritmu, neelaboriranosti i neiskorištenosti itekako važnog sporednog lika Rebecce koja je svedena na provincijalku fasciniranu dekadentnom raskoši Blockova okruženja, u podjednaku neiskorištenost Anthonyja Mackieja u liku FBI-jevca koji je tek sasvim sporedni dramski agens, te u razmjerno suzdržanim glumačkim interpretacijama. Svakako, fotografija oskarovca Maura Fiorea („Dan obuke“, „Avatar“) je prilično efektna i vješto eksploatira prirodnu i zadanu scenografiju, a Timberlake i Affleck iz slabo napisanih uloga izvlače maksimum. To nažalost nije slučaj sa „statisticom“ Gemmom Arterton, a u određenim je segmentima u cjelini mediokritetski film moguće interpretirati kao parabolu na aktualno stanje na nereguliranim financijskim tržištima. No sve je to premalo da bi se intenzivnije uživalo u djelu čiji izvorni naslov „Runner Runner“ potječe iz pokeraškog žargona i nije ga jednostavno objasniti. Naravno, "the house always wins"!
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 10/10/2013 : 14:19:23
|
Ne mogu odoljeti a da ovo ne stavim i ovdje.
Autor je riječki fotograf Goran Razić, film je nastajao godinu i pol, od travnja 2012. do listopada 2013., a kombinacija je klasičnog videa i timelapsea.
http://vimeo.com/76515842
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 17/10/2013 : 13:32:58
|
Umro je odličan karakterni glumac Ed Lauter.
Od rijetke vrste raka dva tjedna prije 75. rođendana.
Među ostalim glumio je u Rageu Georgea C. Scotta, Aldrichevu The Longest Yard, Francuskoj vezi 2, Death Wish 3, King Kongu, Bijelom bizonu...
Zadnji značajniji naslovi bili su mu oskarovac Umjetnik i pored Eastwooda u kod nas nedistribuiranom filmu Trouble with the Curve Roberta Lorenza.
Uvijek u drugom planu i u sjeni, ali uvijek upečatljiv i bitan začin bez kojeg bi filmovi bili siromašniji.
Neka mu je laka zemlja...
http://tv.yahoo.com/news/r-p-character-actor-ed-lauter-010837409.html
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
Edited by - Johnny Difool on 17/10/2013 13:33:29 |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 18/10/2013 : 12:55:41
|
Plan za bijeg (Escape Plan), r. Mikael Håfström, SAD, 2013.
Tijekom 80-ih i do sredine 90-ih godina prošlog stoljeća Arnold Schwarzenegger i Sylvester Stallone bili su najveći holivudski akcijski junaci, kojima se od remek-djela „Umri muški“ Johna McTiernana iz 1988. pridružio Bruce Willis, znatno superiorniji glumac sposoban i za zahtjevne dramske uloge. Dok je Stalloneovoj karijeri zamah dao kultni „Rocky“ Johna G. Avildsena, koji je tada mladom glumcu pored oskarovske nominacije za najbolju glavnu ulogu donio i onu za najuspjeliji izvorni scenarij, nakon čega su uslijedili hitovi „F.I.S.T.“, drugi i treći „Rocky“ te podjednako kultni „Rambo“, Schwarzenegger svoj proboj može zahvaliti velikom Johnu Miliusu i njegovom antologijskom „Conanu barbaru“ iz 1982.. Nakon znatno inferiornijeg nastavka „Conan razarač“ Richarda Fleischera realiziranog dvije godine kasnije, iste 1984. stigao je Cameronov „Terminator“, jedno od prijelomnih ostvarenja ne samo celuloidne znanstvene fantastike nego i sedme umjetnosti uopće. Sve do sredine 90-ih, točnije do hita „Brisač“ Chucka Russella iz 1996., Arnie je, u najvažnijim ostvarenjima surađujući s Cameronom („Terminator 2“, „Istinite laži“) i McTiernanom („Predator“, „Posljednji akcijski junak“), vješto i vrlo inteligentno gradio svoju karijeru, birajući uglavnom atraktivne scenarije, odlične karakterne glumce za antagoniste, pouzdane zanatlije za redatelje i, jasno, visoke proračune koji su morali osigurati nevjerojatne specijalne efekte, vizualnu atraktivnost, blještavilo i sjaj završnog proizvoda, što je zajedno u većini slučajeva stvaralo tajfun koji bi poharao kino-blagajne diljem svijeta. Istodobno, Stallone je išao dobrano sličnim putem, surađujući među ostalim i s Johnom Landisom („Oscar“), Rennyjem Harlinom („Cliffhanger“) i Richardom Donnerom („Ubojice“), pokušavajući kao i Arnie razviti komičarski segment svoje karijere.
No svi pa tako i filmski trendovi se mijenjaju, akcijska buddy-buddy zabava je pomalo padala u drugi plan, a Arnie i Sly se u tome baš i nisu snašli. Dok se potonji nastupom u odličnoj krimi-drami „Cop Land“ Jamesa Mangolda pokušao a dijelom i uspio predstaviti i kao glumac potencijalno iskoristiv i u ambicioznijim dramskim ulogama, da bi se ubrzo ipak vratio provjerenoj matrici („Sredite Cartera“, „Divlja vožnja“), Arnie je naslovima „Početak kraja“, „Šesti dan“, „Collateral Damage“ i „Terminator 3“ nastavio dokle je išlo, a nije išlo dugo. Onda se okrenuo politici i kao pridruženi član klana Kennedy postao guverner Kalifornije, da bi se nakon ne baš sretnog okončanja političke karijere našao na brisanom prostoru. Paralelno, na istom se terenu zatekao i Stallone, pritisnut godinama, omlohavjelim mišićima i činjenicom da su novi angažmani postali velika rijetkost, zapravo pravi kuriozitet. Shvativši da je nizanjem sporednih i cameo-rola poput onih u „Taxiju 3“ i „Spy Kids 3D: Završna igra“ osuđen na zaborav, Stallone je 2006. prema svom scenariju i u vlastitoj režiji istoimenim filmom oživio „Rockyja Balbou“, te si tako karijeri dao novi zamah.
Njegovom oživljavanju vlastitih uspješnica tu nije bio kraj, pa je dvije godine kasnije po istom receptu spravljen i „John Rambo“. U oba je filma Sly logično bio star i umoran, pomalo i karikaturalna sjena nekadašnjeg sebe, no još uvijek spreman uz odgovarajuće razloge i motive navući rukavice i krenuti u borbu. Franšizom „Plaćenici“ čiji je treći nastavak u fazi realizacije konačno je a i komercijalno uspješno naznačio kojim će se smjerom kretati posljednja faza njegove karijere, onim okupljanja i ponovnog aktiviranja nekadašnjih a danas ocvalih akcijskih zvijezda te snimanja novih projekata po nostalgičnim šprancama iz 80-ih. Nakon staromodnog ali vrlo solidnog „Metka u glavu“ Waltera Hilla, Sly je na „Planu za bijeg“ snage udružio s Arniejem, koji se u igru vratio komercijalno propalom ali više no pristojnom „Posljednjom bitkom“ Kim Jee-Wona.
U filmu redatelja Mikaela Håfströma („1408“, „Šangaj“, „Obred“) Sly tumači Raya Breslina, stručnjaka za bjegove iz zatvora koji s partnerom Lesterom Clarkom (Vincent D´Onofrio) te suradnicima Abigail (Amy Ryan) i Hushom (Curtis 50 Cent Jackson) vodi tvrtku specijaliziranu za provjeru sigurnosti i pouzdanosti zatvorskih sustava. Kad ga energična CIA-ina agentica Jessica Miller (Caitriona Balfe) uz honorar od 5 milijuna dolara angažira da provjeri sigurnost suvremenog i sofisticiranog novog zatvora zvanog Grobnica, Ray ni ne sluti da će se odlukom da pod lažnim identitetom španjolskog terorista Portosa i sam postane zatvorenik uvaliti u grdne nevolje. Naime, upravitelj zatvora je opaki Willard Hobbs (James Caviezel), sadist koji teror unutar zidina zavodi uz pomoć okrutnog glavnog stražara, također psihopata Drakea (Vinnie Jones).
Našavši se iza rešetaka, Ray će shvatiti da sve i nije onakvo kakvim se na prvi pogled čini, odnosno da je zatvor zapravo ilegalno mjesto u koje oni koji su spremni skupo platiti mogu zauvijek smjestiti ljude koji im smetaju. Zatvor je povezan s privatnom paravojnom tvrtkom Blackwater, a Ray je svjestan da mu netko pokušava smjestiti i trajno ga zadržati u zatočeništvu, zbog čega će u ovom pokušaju bijega morati pokazati svu domišljatost i spretnost. Da bi u tome uspio bit će mu potrebna pomoć grubog Emila Rottmayera (Schwarzenegger), podrijetlom Nijemca i bliskog suradnika zloglasnog bjelosvjetskog zločinca Mannheima koji u svemu kuje vlastite planove. No Rayu bi mogao pomoći i zatvorski liječnik Kyrie (Sam Neill), koji još uvijek drži do Hipokratove zakletve.
Gledanje „Plana za bijeg“ predstavlja „grešno zadovoljstvo“, osobito ako poput potpisnika ovih redaka pripadate srednjoj generaciji koja je tijekom 80-ih u kinima uživala u akcijskim vratolomijama Slyja i Arnieja, i film će vam se primarno svidjeti u onolikoj mjeri koliki ste fanovi dvojice glumaca i koliko ste spremni zažmiriti na hrpu klišeja, ne uvijek uvjerljivu glumu s dosta problematičnim Arniejevim preglumljivanjem, na određene nelogičnosti i ishitrenosti te nizanje odavno potrošenih buddy-buddy fora i općih mjesta zatvorskih filmova. Ako ste na to spremni dobro ćete se zabaviti, a u tome će vam pomoći i vrlo uvjerljiv James Caviezel („Pasija“) u ulozi glavnog negativca, pregledno i dovoljno energično režirane akcijske scene, kao i poneka „bradata“ ali ipak duhovita dosjetka koja također asocira na 80-e. Stječe se dojam da su se obojica glumaca tijekom snimanja dobro zabavljala, a prisutne su i naznake autoironije o čemu svjedoče i replike poput „udaraš kao vegetarijanac“ koju Arnie upućuje Slyju. Ukoliko pak ne spadate u „ciljanu“ gledateljsku skupinu, sve bi vam moglo biti naivno, trivijalno, neuvjerljivo, slabo glumljeno, nelogično i nategnuto, a o moru klišeja da se i ne govori. „Plan za bijeg“ nudi dosta „šore“ i nešto malo staromodne „šege“, a Slyja je prilično teško prihvatiti kao „misleći“ dio para. Da su on i Arnie zamijenili uloge konačni dojmovi bi možda bili i povoljniji.
Redatelj, Arnie i Sly na Comic-Conu predstavljaju film:
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
kiky
stripovi.com suradnik
7366 Posts
Member since 17/07/2003 |
|
|
dante
Senior Member
.jpg)
Croatia
2478 Posts
Member since 16/01/2008 |
Posted - 20/10/2013 : 18:58:40
|
Ed Lauter...Prvi film koji sam gledao a da je on glumio u njemu bio je Death Wish 3, jos dok sam bio klinac...
RIP |
These pretzels are making me thirsty... |
|
|
|
Windwalker
Advanced Member
Croatia
4530 Posts
Member since 08/03/2008 |
|
|
dante
Senior Member
Croatia
2478 Posts
Member since 16/01/2008 |
|
|
dante
Senior Member
Croatia
2478 Posts
Member since 16/01/2008 |
Posted - 23/10/2013 : 23:43:06
|
Pocele su stidljivo curiti reakcije na Scottov The Counselor, i izgleda da je Ridley Scott prdnuo u prazno (neki bi rekli ponovo) i da se film mota jako blizu razocaranja. Otvara se za 2 dana, medjutim stavljen je embargo na objavu kritika, a to u vecini slucajeva nije dobar znak. Vidjet cemo uskoro.
 |
These pretzels are making me thirsty... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 23/10/2013 : 23:53:50
|
Nadam se da ipak nije tako.
Scott mi je unatoč recentnim posrtanjima jako drag, okupio je ekipu iz snova a foršpan izgleda itekako obećavajuće, asocira me na Šibicare.
Bumo vidli, povikaše slijepci!
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 24/10/2013 : 09:17:23
|
Obrana i zaštita, r. Bobo Jelčić, Hrvatska / BiH, 2013.
Parafraziramo li naslov sjajne egzistencijalne socijalne drame „Smrt gospodina Lazarescua“ redatelja Cristia Puiuja, prema mnogima najznačajnijeg ostvarenja novog vala rumunjskog filma, žanrovski srodno djelo „Obrana i zaštita“ scenarista i redatelja Bobe Jelčića mogli bismo nasloviti „Tri smrti gospodina Slavka“. Naime, drugi celuloidni redateljski projekt jednog od najboljih i najzanimljivijih domaćih kazalištaraca koji je na daskama koje život znače najveće uspjehe ostvario u paru s Natašom Rajković, s kojom je prije osam godina režirao i filmski prvijenac „Ono sve što znaš o meni“, prilično duguje neposredno novom rumunjskom filmu, a unatrag kroz povijest danskom pokretu Dogma 95, britanskom „realizmu kuhinjskog sudopera“ pa čak i nijemom filmu. S novim rumunjskim filmom „Obrana i zaštita“ nije povezana samo izvedbom, fakturom fotografije, odsustvom glazbe, isključivim korištenjem kamere iz ruke i pseudodokumentarističkim prosedeom, nego i tematiziranjem aktualnog stanja u ne samo hercegovačkom društvu, konkretno u redateljevu rodnom Mostaru koji je i 18 godina nakon rata duboko podijeljen grad. Protagonist dojmljivo atmosferične te naglašeno i vrlo efektno socijalno kontekstualizirane priče koja se odvija u gradu kojeg mostovi istovremeno i spajaju i razdvajaju, je stari Slavko u izrazito sugestivnoj i dovoljno autoritativnoj izvedbi postaranog Bogdana Diklića.
Slavko je Hrvat i katolik iz zapadnog dijela grada, suprug brižne te životom i brakom pomalo čini se razočarane Milene u vrlo uvjerljivoj interpretaciji Nade Đurevske, s kojom ima sina Krešu koji upravo ulazi u srednje godine. Slavko je i plašljiv čovjek, osoba koja pogledom uvijek luta oko sebe, koji kao da ima osjećaj da ga netko neprestano slijedi, odnosno koji kao da se boji i vlastite sjene. Ulogu te sjene preuzima kamera Erola Zubčevića, koja Slavka gotovo na svakom koraku prati u stopu, slijedi ga sleđa, iz profila ili poluprofila, pa se stječe dojam da se Slavko boji i kamere, koja tako funkcionira i kao svevideće oko koje u svakom trenutku bilježi njegovo kretanje, baš kao i njegovu plahost, strah i nesigurnost. Ono što dodatno pojačava te njegove osobine je vijest da je u istočnom dijelu grada umro njegov stari prijatelj Đulaga, što je prikazano u izvrsno režiranoj sekvenci u uvodu. S Bošnjakom i muslimanom Đulagom Slavko se izgleda nije vidio dugo vremena, pretpostavljivo možda i više od dva desetljeća, i poseban mu problem predstavlja činjenica da bi sad morao otići na njegovu đenazu.
Odluku o tome on ne želi donijeti samostalno i uz odobrenje Milene koja bi se na prvi pogled složila sa svakim njegovim izborom, točnije ne želi ju donijeti bez blagoslova onih „odozgor“, bez potvrde višeg autoriteta odnosno vlasti oličene u stanovitom Draganu, društveno-političkom ili gospodarskom čimbeniku čija riječ u Slavkovu svijetu očito ima priličnu težinu. Ta je težina tolika da će on gotovo pola dana utrošiti na antišambriranje pred njegovim uredom, gdje s bocom švercanog whiskeya podnosi uobičajena svakodnevna sitna poniženja birokracije kojoj kao da je sve drugo važnije od rada s klijentima. Zapravo, tako je ako nemate dobru vezu iliti „žnoru“, što će i Slavko shvatiti na samom kraju, kad pri drugom pokušaju susreta s Draganom bude dočekan bitno drugačije, ljubazno i bez potrebe prolaska kroz detektor metala. A taj Dragan je beketovski Godot, čovjek kojeg je Slavko čini se spreman čekati i do kraja svijeta, jer mu je kao i tolikom mnoštvu ljudi koji su veći dio života proživjeli u totalitarnom društvu potreban vođa ili barem orijentir prema kojem bi se mogao ravnati u donošenju važnijih odluka.
Pa i kad odluči otići na Đulaginu sahranu, Slavko će to učiniti kradomice i plašljivo, prisiljavajući Milenu na iscrpljujuće hodanje teže pristupačnim terenom i pokrajnjim uličicama uz Neretvu, samo da ne budu viđeni. I njegovo nazočenje đenazi bit će uglavnom sasvim službeno i distancirano, jer će se upadljivo držati pozadi, među manje važnim osobama iz Đulagina života, gdje ga kamera pronalazi gotovo slučajno skrivenog iza drugih ljudi i nadgrobnih spomenika. Bobo Jelčić u svakom trenutku naglašava Slavkovu bezbojnost i beskarakternost, ili barem karakternu nepostojanost, a jedini trenuci u kojima će on pokazati naznake čvršće volje su oni u sekvenci njegove svađe s Milenom, kad iznerviran njezinim upadljivim šutljivim neodobravanjem svojih postupaka ljutito sa stola strgne stolnjak sa svim stvarima. Oko tog se stola odvija i nekovrsna romantična, u određenom smislu i rubno erotska scena, u kojoj Slavko polako i nesigurno miluje supruginu stražnjicu i bokove, kao da bi s njom želio ostvariti intimniji zagrljaj koji ona odbija.
U „Obrani i zaštiti“ ono što vidimo, odnosno ono što nam kamera prikazuje, podjednako je važno kao i ono što ne vidimo, odnosno ono što nam autor svjesno i inteligentno prešućuje, ili što nam kroz naznake daje samo naslutiti. Za neizgovorene ili usred dijaloga prekinute rečenice, čime se naglašava dramatičnost unutarobiteljskih i međuljudskih odnosa, to vrijedi baš kao i za scene naglo prekinute usred nekog zbivanja, kakva je primjerice ona dijelom iza zatvorenih vrata predsoblja Draganova ureda, a osobito ona čak i fizičkog sukoba Slavka sa sinom Krešom kojeg tumači Rakan Rushaidat.
Ta sekvenca njihova razgovora tijekom šetnje kroz šumu od ključne je važnosti za naslućivanje pretpostavljive obiteljske drame koja na Slavka utječe možda i više od odlaska na Đulaginu sahranu, a odnosi se na Krešin odnos s pokojnikovom kćeri Zehrom koju utjelovljuje Ivana Roščić. Nakon što Milena u jednom trenutku Zehri kaže da mora biti oprezna ne samo zbog sebe nego i zbog djeteta, mlada žena u napadu bijesa ali i naslućene mučnine ubrzo izjuri iz automobila kojim Slavka i Milenu vraća u njihov dio grada, da bi Slavko u spomenutoj sceni šetnje s Krešom kroz šumu sina zapitao o njegovu odnosu sa Zehrom. Budući ni u jednom trenutku ne vidimo nijedno dijete, možemo pretpostaviti da je Zehra trudna, a iz dijaloga i šetnje Slavka sa sinom, tijekom koje Krešo oca čak obori na tlo što naslućujemo iz prekinutog prikaza pokreta odgurivanja te Slavkova čišćenja jakne od lišća i zemlje u slijedećem kadru, možemo isto tako pretpostaviti da je upravo Krešo otac Zehrina djeteta. Sve su to samo pretpostavke, ali nakon drugog gledanja filma one dobivaju još jasnije i čvršće konture.
U komentarima filma nakon njegove premijere na pulskom festivalu, na kojem je osvojio čak sedam Zlatnih arena, uključujući i one za najbolji film, režiju, scenarij i glavnu mušku ulogu, do izražaja je donekle došlo nerazumijevanje scena u kojima Slavko dvaput počini samoubojstvo, nakon čega priča normalno dalje teče s njim živim. U tim scenama nije samo riječ o autorovom posezanju za apsurdom i elementima nadrealnog, nego i u tome da Jelčić kao da vizualizira Slavkove fantazije o samoubojstvu, fantazije u kojima se opet manifestira protagonistova želja za bijegom od života i od samog sebe. Slavko neprestano kao da želi iskočiti iz vlastite kože, a kad se nađe u društvu on svoj razorni unutarnji nemir zbog kojeg će mu i pozliti prikriva šutnjom i povlačenjem u pozadinu, dok mu pogled prestrašeno klizi po drugim licima i okruženju. Interijeri većinom Slavkova a u manjoj mjeri i Đulagina stana minuciozno su scenografski oblikovani gomilanjem sitnih detalja poput vazica, vrčića i pepeljara na stolovima, odnosno higijenskih potrepština u kupaonici, a dojmljivo je režirana sekvenca razgovora više ljudi za stolom u Slavkovu stanu, razgovora čije su temeljne značajke kakofonija glasova i pokreta oko hranom, pićem i cigaretama punog stola i nad njim, i još jednom podcrtavanje Slavkova povlačenja u sebe i njegov naslućivani strah.
Ipak, kad u toj sekvenci on u jednom trenutku ruku prebaci preko Krešina ramena, time kao da prešutno i s ponosom poručuje „ovo je moj sin, on nije kukavica kao ja, njega nije briga što će reći drugi ljudi i čaršija, on se neće bojati ni Dragana“. Treća u uvodu spomenuta smrt gospodina Slavka je ona metaforička, ona koja se odnosi na njegovo postupno umiranje kao čovjeka pritisnutog strahom i nesigurnošću.
„Obrana i zaštita“ je dominantno film stanja a vrlo oskudnih zbivanja, u kojem se zrnatom i efektno „prljavom“ fotografijom pojačava dojam dokumentarističke autentičnosti, drugi je plan u pravilu zamućen i nejasan, čime se dodatno apostrofiraju protagonistova nesigurnost i izgubljenost, a većina eksterijera s iznimkama onih na groblju i u šumi odvija se pred do kraja neizgrađenim objektima i onima u izgradnji. Time Jelčić daje i jasan društveni komentar o uže mostarskom i šire bosansko-hercegovačkom društvu koje smatra nedovršenim i možebitno nedovršivim. To je društvo u vječnoj tranziciji i mijeni bez konkretnog cilja, zajednica koju čine prestrašeni, nesigurni i izgubljeni pojedinci koji od neuhvatljivih i nevidljivih socio-političkih autoriteta bezuspješno i uzaludno traže obranu i zaštitu iz naslova.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
kiky
stripovi.com suradnik
7366 Posts
Member since 17/07/2003 |
Posted - 24/10/2013 : 19:33:47
|
ma grozan film, koji tako površno i skokovito prelazi preko supermenovog životopisa, valjda zato da bi ostalo dovoljno prostora za sve one super-turbo nabrijane, spektakularne akcijske scene koje se često puta odugovlaće u nedogled. henry cavill je okej kao men of steel, ali između supermena i lois lane nema nikakve kemije, jer nema nekog scenarija, i jer je sve jednostavno toliko... nerazrađeno. sve je toliko drveno i generičko: i superheroj, i zlikovac, i junakova djevojka. |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 02/11/2013 : 12:01:54
|
Kapetan Phillips (Captain Phillips), r. Paul Greengrass, SAD, 2013.
Producent, scenarist i redatelj Paul Greengrass ambiciozan je, intrigantan i vrlo zanimljiv filmaš koji svim svojim projektima pristupa iznimno studiozno i skrupulozno, te kojem osobito leže na istinitim događajima temeljene filmske priče. Bilo da je riječ o čistoj fikciji, kakav je slučaj s njegovim naslovima „Teorija letenja“, „Bourneova nadmoć“ i „Bourneov ultimatum“, ili na stvarnim zbivanjima zasnovanim djelima „Krvava nedjelja“, „Let 93“ i „Slobodna zona“, u kojima faktografske podatke donekle fikcionalizira odnosno maštovito nadopisuje, Greengrass uvijek iskazuje tendenciju za što višim stupnjem realizma, pri čemu se ponekad oslanja i na izraziti pseudodokumentaristički prosede. To naginjanje dokumentarističkoj vjerodostojnosti ne samo što filmove poput „Leta 93“ i „Slobodne zone“ čini još uvjerljivijima, nego i čistoj fikciji kakva je ona u djelima o Jasonu Bourneu osigurava aromu realističnosti. Greengrass je i prilično beskompromisan autor koji odlično režira akcijske scene i prizore koji obiluju suspensom, a akcija u njegovim filmovima nikad nije sama sebi svrhom i nikad nije ušminkana, već je praktično bez iznimke gruba, nasilna, opora i prljava. I kad se radi o fikcijskim junacima, kakav je Jason Bourne, i kad opisuje hrabrost putnika u od strane terorista otetom zrakoplovu na letu 93 od 11. rujna 2001. godine, i kad prati američkog vojnog časnika Roya Millera koji 2003. u Bagdadu shvaća da je navodno postojanje oružja za masovno uništenje spletka visokorangiranih političara koji traže alibi za napad na Irak, Greengrass inzistira na realističnosti prosedea kao možda najvrednijem obilježju svog autorskog rukopisa koji odlikuju i preglednost, energičnost, promišljenost i ritmičnost.
Sve navedeno razvidno je i u njegovom najnovijem ostvarenju, u suprodukciji oskarovca Kevina Spaceya realiziranoj, na Njujorškom filmskom festivalu zapaženo premijerno prikazanoj te na istinitim događajima temeljenoj akcijskoj triler-drami „Kapetan Phillips“, za koju je scenarij prema knjizi „Kapetanova dužnost: Somalijski pirati, mornarički tuljani i opasni dani na moru“ Stephena Taltyja i samog Phillipsa napisao hvaljeni Billy Ray („U vrtlogu igre“, „Red letenja“, „Igre gladi“). U središtu priče je dakako Amerikanac Richard Phillips (Tom Hanks), zapovjednik teretnog broda Alabama tvrtke Maersk koji nakon razgovora i oproštaja od supruge Andree (Catherine Keener) u jemenskom Omanu preuzima zapovijedanje brodom. Pored prvog časnika Shanea Murphyja (Michael Chernus), tu su šef strojarnice Mike Perry (David Warshofsky), stariji mornar John Cronan (Chris Mulkey) i drugi, koji su već navikli na nešto stroži ali fer i korektan odnos Phillipsa prema njima. Dok Alabama na ruti za kenijsku Mombasu plovi kroz zaljev Aden, a Phillips vjeruje da im sigurnost pruža i činjenica da pirati već dva stoljeća nisu napali nijedan brod pod američkom zastavom, u siromašnom somalskom ribarskom i seoskom naselju skupina pirata predvođena agresivnim Museom (Barkhad Abdi) unovačuje ljude za novu akciju. Kad praćenjem na primitivnom radaru shvate da upravo Alabama plovi izolirana i blizu njihove obale, pirati odluče prvi put poslije 200 godina napasti američki brod. Isprva uspjevši uz pomoć posade odbiti napad osmorice pirata u dva čamca, kapetan Phillips će uskoro otkriti da su četvorica predvođena Museom uporna i da se pod svaku cijenu žele probiti do broda.
A kad se naposljetku pirati Muse, Najee (Faysal Ahmed), Elmi (Mahat M. Ali) i tinejdžer Bilal (Barkhad Abdirahman) unatoč manevrima i obrani vodenim topovima popnu na palubu, Phillips će shvatiti da su čitavoj posadi životi na kocki. Odlučivši u dogovoru s posadom s piratima na brodu započeti igru mačke i miša vjerujući da će tako svojim ljudima spasiti živote, Phillips ih uspije donekle nadmudriti te oni čak i zarobe Musea. No sve će se dodatno zakomplicirati kad se zbivanja s Alabame presele u mali čamac-kapsulu za spašavanje, gdje će do izražaja doći Museova agresivnost i nepopustljivost, kao i Phillipsova hrabrost i želja za nadigravanjem protivnika, pri čemu će u pokušaju pomaganja mladom Bilalu on iskazati i svoju humanu pa i očinsku stranu.
„Kapetan Phillips“ je izuzetno solidno ostvarenje vrijedno barem dva gledanja u kinu, a pored energične i vrlo dinamične režije bez trenutka praznog hoda, očekivano sugestivnog nastupa dvostrukog oskarovca Toma Hanksa kojem se predviđa nova nominacija, za to je najzaslužnije brzo postizanje visoke dramske tenzije koja ne popušta ni na trenutak. Naslovnog protagonista i sporedne likove efektno hawksovski upoznajemo kroz akciju, odnosno kroz donošenje odluka i profesionalno djelovanje, Phillips je dodatno psihološki približen možda i prevelikim brojem krupnih planova, akcija je sugestivno režirana i dramski tenzična, zbivanja su sjajno orkestrirana a isključiva uporaba kamere iz ruke stvara dojmljiv ugođaj autentičnosti i uvjerljivosti. „Sveamerički momak“ Hanks uvjerljiv je kao i obično, u slučaju da zaradi novu oskarovsku nominaciju to će biti zasluženo, a ako se povremeno njegovo herojstvo i još ponešto i učini pretjeranim, podlogu ima u istinitim događajima prema kojima je film snimljen i koji su opisani u knjizi Phillipsa i Stephana Taltyja. Cjelina sadrži i kritiku današnje utrke za profitom (Phillips priča o nebrizi za živote pomoraca jer se zbog sve kraćih rokova isporuke biraju sve kraće i opasnije rute, uz praktički nikakvu skrb o sigurnosti ljudi), a prije no što se zbivanja zahuktaju negativci bivaju prikazani kao ljudi koji se piratstvom bave iz razloga preživljavanja. Scene u kojima se biraju sudionici novog napada asociraju na sekvence iz filmova o gospodarskoj krizi u Americi 30-ih, kad su se za jedno radno mjesto gurale desetine radnika jer je to bio jedini način da se nešto konkretnije zaradi.
Premda se prigovori o navodnom rasizmu u prikazu antagonista, odnosno o apostrofiranju superiornosti bijelih Amerikanaca prema tamnoputim „drugima“, čine pretjeranima – makar zbog četvorice ribara Ameri mobiliziraju specijalce i pola ratne flote - neki detalji na idejnoj pa i ideološkoj razini ipak upadaju u oči. Somalski pirati u određenoj mjeri predstavljaju u cjelini politički nekorektno prikazanog arhetipskog „drugog i drugačijeg“ od kojeg Americi i Amerikancima apriori prijeti opasnost, a problematično je i ono što u filmu ostaje skriveno i neizgovoreno. Tako se nigdje ne navodi da je kompanija Maersk jedan od najvećih i najpouzdanijih kooperanata američke vojske, a ostaje i skriveno što uistinu prevozi Alabama. Na pitanje pirata Phillips jednostavno odgovori da je to povrće, no gledatelji to ni u jednom trenutku ne vide pa im preostaje samo vjerovati kapetanu na riječ. No što ako je riječ o primjerice oružju, što bi moglo opravdati mobiliziranje onolike vojne sile. A ako i jest povrće, zar to ne bi moglo biti i povrće eksploatacijom kojeg Amerika i Zapad kolonijalno tretiraju Afriku koje grca u gladi i neimaštini. U tom slučaju bi pirati zasluživali atribut pozitivaca, odnosno ljudi koji robinhudovski pljačkaju vlastite izrabljivače i pljačkaše, pa bi se čitava priča mogla promatrati u znatno drugačijem kontekstu.
To je kontekst koji uočavamo u izvrsnom dokumentarcu „Kapetan i njegov pirat“ („Der Kapitan und sein Pirat“) Andyja Wolffa nagrađenom na nedavnom Zagreb Film Festivalu, kontekst koji obje strane jednako tretira s utemeljenjem na osobnostima i intimnim dramama kapetana Krysztofa Kotiuka, zapovjednika također 2009. otetog njemačkog broda Hansa Stavangar, i inteligentnog i mudrog vođe pirata Ahadoa. No u ispolitiziranom i politički tezičnom srednjostrujaškom Hollywoodu u kojem je sve dominantno crno – bijelo, takve nijanse i slojevitost nisu zamislive, jer pozitivci moraju biti neupitni a i negativci su jasno zadani. "Kapetan Phillips" je još jedan film kojem to odmaže.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
Edited by - Johnny Difool on 14/02/2014 17:23:32 |
|
|
|
supermark
stripovi.com suradnik
Croatia
29618 Posts
Member since 06/02/2007 |
Posted - 02/11/2013 : 16:33:17
|
quote:
Originally posted by Johnny Difool
Plan za bijeg (Escape Plan), r. Mikael Håfström, SAD, 2013.
Našavši se iza rešetaka, Ray će shvatiti da sve i nije onakvo kakvim se na prvi pogled čini, odnosno da je zatvor zapravo ilegalno mjesto u koje oni koji su spremni skupo platiti mogu zauvijek smjestiti ljude koji im smetaju.
zašto nekoga ubiti kad mozes skupo platiti da bude u zatvoru ostatak života?
|
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 02/11/2013 : 17:10:47
|
Tako je to postavljeno u filmu, da onaj tko to može i želi skupo plati da netko trajno nestane u zatvoru.
Možda postoji i financijska računica, u smislu da je takva opcija jeftinija i jednostavnija od angažiranja plaćenog ubojice, ali to ne doznajemo.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
supermark
stripovi.com suradnik
Croatia
29618 Posts
Member since 06/02/2007 |
Posted - 02/11/2013 : 17:45:29
|
ma nisam ja komentirao tebe (i tvoj tekst) nego tu glupu (ne)logiku filma
nemoguće da je ovakav zatvor jeftiniji od ubojice, pa saznamo da plaćaju 2,5 milijuna dolara po osobi |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 02/11/2013 : 18:22:31
|
Da, naravno, ali to moramo prihvatiti zdravo za gotovo, kao i još neke nelogičnosti.
I u tome me film asocirao na trivijalnije naslove njih dvojice iz 80-ih.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
supermark
stripovi.com suradnik
Croatia
29618 Posts
Member since 06/02/2007 |
Posted - 02/11/2013 : 21:04:41
|
ma samo komentiram
i besmisleno mi je SPOILER sto je svarcenegerova kcer poslala stalonea da oslobodi svarcija, a to mu je odlucila presutjeti
pa zar ne bi bilo lakse za stallonea da ima sve informacije? |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 02/11/2013 : 21:28:26
|
Bi, naravno, ali na kraju mora biti i par preokreta da bude kao "efektnije". Rupa, ali hebi ga.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
|
|
mladjo
Advanced Member
.jpg)
Croatia
20013 Posts
Member since 15/04/2007 |
Posted - 06/11/2013 : 13:31:48
|
quote:
Originally posted by supermark
ma nisam ja komentirao tebe (i tvoj tekst) nego tu glupu (ne)logiku filma
nemoguće da je ovakav zatvor jeftiniji od ubojice, pa saznamo da plaćaju 2,5 milijuna dolara po osobi
Ha možda je nekom veći gušt nekoga zatvoriti i gledati ga u ćuzi doživotno nego da ga odmah kokne i doviđenja
još mu dođeš i posjet, ono kao "frende kaj ima, kak je unutra?" |
COUNT ZERO INTERRUPT
an interrupt of a process decrements a counter to zero
|
|
|
|
Topic |
|
|
|
Filmovi & co
