| Author |
 Topic  |
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
 Posted - 27/10/2013 : 10:41:05
|
Večeras u 20:01 na HTV 3, Nosila je žutu vrpcu (She Wore a Yellow Ribbon), r. John Ford, SAD, 1949.
Nedugo pred odlazak u mirovinu, a nakon poraza svog kolege Georgea Armstronga Custera, ostarjeli konjički kapetan Nathan Cutting Brittles (John Wayne) odlazi u posljednju ophodnju s ciljem zaustavljanja prijetećeg velikog napada indijanskog plemena Arapahosa. Nakon niza manjih pobjeda, Brittles zabrinut tijekom zbivanja odluči primijeniti drugačiju taktiku i sam otići u selo Arapahosa i pokušati dogovoriti mir s njihovim poglavicom Hodajućim Ponijem (poglavica John Veliko Drvo), kojega i sam poznaje. Zaključivši da može preduhitriti indijanski napad, koji bi trebao započeti točno uoči njegovog umirovljenja, Brittles odluči krenuti u akciju.
Nagrađen Oscarom za najbolju fotografiju Wintona C. Hocha ("Miran čovjek", "Gospodin Roberts"), redateljeva čestog suradnika, izvrstan vestern velikog Johna Forda središnji je dio njegove glasovite "konjičke trilogije" koju zaokružuju naslovi "Fort Apache" i "Rio Grande". Posrijedi je u za ono vrijeme raskošnom technicoloru snimljeno, sjajno režirano, dojmljivo u predjele Monument Valleya ambijentirano te izvrsno glumljeno ostvarenje koje nose nastupi legendarnog Johna Waynea, Joanne Dru, Bena Johnsona, Harryja Careya Jr.-a i Victora McLaglena. Film čija je produkcija stajala tada impresivnih milijun i šesto tisuća dolara jedan je od dotad najskupljih vesterna koji se u vrijeme premijere s lakoćom prometnuo u hit, a status kultnog remek-djela je zadržao do danas.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
 |
|
|
Poli
Advanced Member
Slovenia
38005 Posts
Member since 26/10/2007 |
Posted - 27/10/2013 : 10:42:54
|
@Paths pf Glory (tek sada sam vidio jos jedan post između)
Sigurno remek djelo! 
Kao stripovski forum imamo i prigodno stivo uz ovaj film, recimo Tardijev "rovovski rat".
|
Anything is possible dec d uej
Be the Change You Want to See
|
Edited by - Poli on 27/10/2013 18:55:43 |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 27/10/2013 : 16:51:44
|
Večeras u 22:28 na HTV 3, Paisà, r. Roberto Rossellini, Italija, 1946.
Godine 1950. nominirana za Oscara u kategoriji najboljeg scenarija, ratna drama "Paisà" velikog Roberta Rossellinija ("Čovjek na križu", "Stromboli") epizodno je strukturirana šestodijelna priča o savezničkom oslobađanju Italije čiji su scenaristi među ostalima Federico Fellini i Klaus Mann. Gruba neorealistička dokudrama kronološki prati zbivanja na Siciliji, u Napulju, Rimu, Firenci, u jednom samostanu i u dolini rijeke Po od ljeta 1943. do zime 1944. godine, a autore ponajviše zanimaju međusobne interakcije netom oslobođenih Talijana i njihovih osloboditelja Amerikanaca.
Oslanjajući se na mahom neprofesionalne glumce i nerijetko improvizirane dijaloge, Rossellini je kreirao uglavnom dojmljivu sliku Italije na samom kraju Drugog svjetskog rata, koja ipak bolje funkcionira kao sa strašću stvarana autentična socio-povijesna opservacija nego kao ne baš uvjerljivo glumljena i često odveć sentimentalna drama. Ipak, Paisà je središnji dio Rossellinijeve ratne trilogije koju zaokružuju remek-djela "Rim, otvoreni grad" i "Njemačka nulte godine", što je već sasvim dovoljna preporuka.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 27/10/2013 : 17:01:52
|
Večeras u 21:30 na Novoj Tv, Julie i Julia (Julie & Julia), r. Nora Ephron, SAD, 2009.
Nominirana za Oscara u kategoriji najbolje glavne ženske uloge, za koju je inače sjajna oskarovka Meryl Streep ne baš zasluženo osvojila i Zlatni globus te nominaciju za nagradu BAFTA, humorna biografska drama Nore Ephron ("Roamnsa u Seattleu", "Imaš poruku") temelji se na istoimenoj knjizi i blogu Julie Powell te na knjizi Julije Child i Alexa Prud´hommea. Priča filma prati dvije strastvene kuharice koje dijeli više od pola stoljeća. Sredovječna Julia Child (Meryl Streep) pomalo je ekscentrična supruga dobrodušnog Paula (Stanley Tucci), američkog kulturnog atašea u Parizu, koja 1949. odluči pohađanjem tečaja Cordon bleu naučiti sve o francuskoj kuhinji. A mlada Julie Powell (Amy Adams) je Njujorčanka frustrirana poslom telefonistice, koja 2002. godine počne pisati blog o svakodnevnom svladavanju recepata iz Julijine opsežne i vrlo zahtjevne kuharice.
Ležernu i šarmantnu trendovsku priču o strasti prema kuhanju i dobroj papici odlikuju prilično raspoloženi glumački nastupi ambiciozne karakterne glumice Amy Adams ("Boksač", "Čovjek od čelika") i Stanleya Tuccija ("Vrag nosi Pradu", "Ljupke kosti"), pri čemu valja napomenuti da Meryl Streep prilično afektira i preglumljuje. Zbog toga će vam se njena uloga ili izuzetno svidjeti, kao glasačima američke Akademije koji su je za rolu Julije Child 16. put nominirali za Oscara, ili će vam pak biti naporna i donekle iritantna. Iako fotografija Stephena Goldblatta efektno dočarava spleen Pariza, ovom predugom filmu sporog ritma nedostaje bilo kakve dramske tenzije, a vremenski skokovi u naraciji gdjekad nisu svrhoviti. Ipak, domaćice i ne pretjerano zahtjevni gledatelji bit će zadovoljni, a prava je šteta što ne možemo osjetiti mirise i okuse s ekrana.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Darth Ivan
Advanced Member
Croatia
7978 Posts
Member since 21/03/2010 |
Posted - 27/10/2013 : 22:46:19
|
sutra na HRT3 će u 20 sati bit "Veliki trenutak" Prestona Sturgesa.
Wyatt Earp bez br...em, hoću reći Joel McCrea u glavnoj ulozi  |
"Nothing lasts forever." |
|
|
|
Darth Ivan
Advanced Member
Croatia
7978 Posts
Member since 21/03/2010 |
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 31/10/2013 : 20:01:27
|
Večeras u 20:02 na HTV 3, Vrtoglavica (Vertigo), r. Alfred Hitchcock, SAD, 1958.
Remek-djelo "Vrtoglavica", jedan od najznačajnijih filova svih vremena, zasigurno predstavlja najdojmljiviju celuloidnu obradu motiva nekrofilije i opsesivne ljubavi. Dijelom preslikavajući osobni odnos prema "hladnim", erotiziranim i profinjenim plavušama, glumicama koje je pomalo sadistički moderirao u skladu s potrebama uloga i svojim viđenjima kobnih ljepotica, zahtijevajući da se i izvan setova dotjeruju prema njegovim zamislima, Hitchcock je, prisiljen umjesto Vere Miles angažirati Kim Novak, "Vrtoglavicu" napučio fascinantnim karakterima, njihovim složenim i iznimno slojevitim međuodnosima, bolećivom emotivnošću, provokativnim konotacijama, uznemirujućom simbolikom, strastvenom vizualnošću i podtekstom podatnim za bezbrojna iščitavanja i tumačenja.
Osim spomenutom nekrofilijom i patološki opsesivnom ljubavlju, Hitch je netipičnog protagonista Scottyja opteretio i osjećajima nesigurnosti i krivnje zbog smrti kolege, posesivnošću, sadizmom te naslovnom vrtoglavicom. Zbog spomenutih nedostataka, Scotty se pomalja kao lik koji je istodobno manipulant ali i vrlo podatan za žrtvu manipulacije, što ispravno shvaća pravi ubojica. Kroz Scottyjeve odnose s Madeleine / Judy i njegovom prijateljicom Midge Wood, slikaricom nesretno zaljubljenom u (anti)junaka, Hitchcock nam podastire gotovo sva moguća patološka obilježja muškarčevih odnosa prema ženi: slijepu ljubav, submisivnost, dominaciju, posesivnost, agresivnost, autodestruktivnu težnju za stvaranjem idealne (nepostojeće) žene, plahost, nesigurnost i ravnodušnost.
Umjesto da gledatelja identificira s likom Scottyja, što bi s obzirom na spomenute mane bilo teško moguće, redatelj nas stavlja u poziciju studioznog analitičara njegova složena karaktera, ali nas i prisiljava da u samima sebi prepoznajemo neka od obilježja protagonistove osobnosti. Izborom fantastičnog Jamesa Stewarta, filmskog "sveameričkog" momka, Hitchcock iznimno inteligentno destruira njegov celuloidni image pretvarajući ga u bespomoćnog otkrivača svojih i naših perverzija. U cjelini, "Vrtoglavica" je fascinantna meditacija o okrutnosti ljubavi.
Antologijska sekvenca sna:
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 02/11/2013 : 19:45:25
|
Večeras u 20:00 na RTL-u Potraga za Nemom / U potrazi za Nemom (Finding Nemo), r. Andrew Stanton i Lee Unkrich, SAD, 2003.
Simpatični Marlin (glas Božidara Alića) je riba klaun kojem tuna jednog dana nedaleko Velikog Koraljnog Grebena pojede suprugu i gotovo svo potomstvo. Jedini koji preživi je sinčić Nemo (David Jakovljević), kojeg otac brižno i požrtvovno odgaja. Kad napokon stigne prvi dan škole, Nemo će, razljućen očevom pretjeranom paskom i željan dokazivanja pred vršnjacima, nepromišljeno otplivati do ribarskog broda, iznenada biti uhvaćen u mrežu i naposljetku završiti u akvariju sidnejskog zubara. No Marlin, u pratnji Dore (Suzana Nikolić), ribice zlatna srca i slaba pamćenja, hrabro odluči krenuti u potragu za sinom. Dok Marlin i Dora doživljavaju brojne pustolovine, te se sukobljavaju s morskim psom Reljom (Filip Šovagović), Nemo uz pomoć Škrge (Tarik Filipović) i drugih stanovnika akvarija neumorno pokušava pobjeći.
Zasluženo nagrađena Oscarom i nominirana za Zlatni globus, animirana pustolovna humorna drama redatelja Andrewa Stantona ("WALL*E", "John Carter") i Leeja Unkricha ("Čudovišta iz ormara", "Priča o igračkama 3") uz "Izbavitelje" i "Aute" čini trolist hitova koji su agilni studio Pixar pretvorili u tehnološki a još donedavno i invencijom vodeći studio suvremene animacije. Riječ je o superiorno računalno animiranoj, dinamičnoj, inteligentnoj, emotivnoj, duhovitoj, nerijetko subverzivnoj, nimalo patetičnoj i odlično sinkroniziranoj zabavi za sve generacije.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 02/11/2013 : 19:53:01
|
Večeras u 00:04 na HTV 1 Trokut osvete (Stone), r. John Curran, SAD, 2010.
Neovisna niskobudžetna drama s elementima trilera u režiji Johna Currana („Oslikani veo“) storija je o grubom i asocijalnom Jacku Mabryju (Robert De Niro), psihologu zaduženom za procjenu robijaša iz detroitskog zatvora koji žele izići na uvjetnu slobodu. Među njima je i palikuća Stone (Edward Norton) koji je skrivio smrt svojih djeda i bake, te kojem atraktivna i temperamentna supruga Lucetta (Milla Jovovich) pomaže „obraditi“ Jacka i „privoljeti“ ga na suradnju. Sve će se zakomplicirati kad Stone iza zatvorskih zidova iznenada otkrije Boga i vjeru te kad se Lucetta neplanirano spetlja s Jackom.
Unatoč zvjezdanoj glumačkoj postavi i neosporno kompetentnom redatelju koji je „Oslikanim velom“ pokazao da zna kako na stiliziran i dovoljno sugestivan način uobličiti priču o intrigantnom ljubavnom trokutu, njegov zasad posljednji film je tek korektno, mediokritetsko i nedorađeno ostvarenje. U vrline mu valja ubrojiti činjenice da djelo koncipirano kao tezična moralka i religijska parabola nudi neosporno zanimljiv zaplet, solidne glumačke nastupe i donekle sugestivan ugođaj pesimizma i depresije. Nažalost, trojka predvođena De Nirom dijelom maniristički i s uključenim „automatskim pilotom“ interpretira klišeizirane i psihološki nedovoljno razrađene likove, a u cjelini je riječ o površnom i nezaokruženom filmu kojem nedostaje snage i uvjerljivosti te koje opterećuju papirnati likovi, par upadljivih proizvoljnosti i nezainteresirana režija. I ovaj naslov potvrđuje da dvostruki oskarovac De Niro tijekom posljednjih 15-ak godina ne vodi previše računa o tome u kakvim projektima nastupa.
Na YouTubeu je sasvim pristojna kopija čitavog filma:
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Darth Ivan
Advanced Member
Croatia
7978 Posts
Member since 21/03/2010 |
Posted - 02/11/2013 : 23:33:33
|
sutra na HRT3 u 10.24 će bit "Oliver Twist". David Lean verzija, sa Alecom Giunessom i Robertom Newtonom.
ova je meni možda najbolja adaptacija Dickensovog romana. |
"Nothing lasts forever." |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 03/11/2013 : 09:05:37
|
Počelo u 08:20 na HTV 1, reprizira se večeras u 00:06 Njegova djevojka Petko (His Girl Friday), r. Howard Hawks, SAD, 1940.
Antologijska romantična screwball komedija velikog Howarda Hawksa ("Silom dadilja", "Rio Bravo", "Zvijezda je rođena") o novinskom uredniku Walteru Burnsu (Cary Grant) koji svoju bivšu suprugu Hildy Johnson (Rosalind Russell), vrsnu reporterku koja se odlučila povući iz posla i udati se za agenta osiguravajućeg društva Brucea Baldwina (Ralph Bellamy), nagovori na posljednju reportažu o bijegu iz zatvora na smrt osuđenog Earla Williamsa (John Qualen).
Druga i najbolja ekranizacija izvrsnog kazališnog komada "Naslovna stranica" Charelsa MacArthura i dvostrukog oskarovca Bena Hechta ("Ozloglašena", "Poljubac smrti"), prema kojem je scenarij napisao Charles Lederer ("Muškarci više vole plavuše", "Pobuna na brodu Bounty"), koji je izvorni lik reportera Hildyja pretvorio u ženu. Izuzetno uspjela screwball-komedija vrlo je razigrano i energično režirana te obiluje slikovitim likovima i njihovim sjajnim dijalozima, kao i metafilmskim detaljima i subverzivnim elementima, a Cary Grant je odličan kao i obično.
Na YouTubeu je čitav film:
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 03/11/2013 : 09:30:50
|
Danas u 10:24 na HTV 3 Oliver Twist, r. David Lean, Velika Britanija, 1948.
U Veneciji 1948. nagrađena i godinu kasnije za nagradu BAFTA za najbolji britanski film nominirana pustolovna krimi-drama priča je o 9-godišnjem dječaku Oliveru Twistu (John Howard Davies) koji tijekom 19. stoljeća, nakon bijega od pogrebnika Sowerberryja (Gibb McLaughlin) kod kojeg je dospio iz sirotišta, stigne u London gdje zahvaljujući susretu s 15-godišnjim džeparom zvanim Artful Dodger (Anthony Newley) koji će ga podučiti tajnama svog „zanata“, upozna prijetvornog starog Fagina (Alec Guinness) i njegove ortake Billa Sykesa (Robert Newton) i Nancy (Kay Walsh).
Najbolju prilagodbu glasovitog romana Charlesa Dickensa režirao je veliki David Lean ("Most na rijeci Kwai", "Lawrence od Arabije"), koji je iznimno sugestivno tragiku križao s melodramom te sve smjestio u dojmljiv socijalni kontekst Engleske u vrijeme industrijalizacije tijekom 19. stoljeća, s naglaskom na siromaštvo, izrabljivanje djece, grubost i egoizam. Impresivno režirano i izuzetno atmosferično djelo nosi fantastična uloga Leanova čestog suradnika Aleca Guinnessa u liku tragikom obilježenog starog Fagina.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 03/11/2013 : 12:26:21
|
Večeras u 20:04 na HTV 3 Karavana hrabrih (Wagon Master), r. John Ford, SAD, 1950.
Jedan od najšarmantnijih vesterna velikog Johna Forda, za koji su scenarij supotpisali Frank S. Nugent ("Nosila je žutu vrpcu", "Miran čovjek") i redateljev sin Patrick Ford ("Sjeverozapadna granica" J. Leeja Thompsona) priča je o skupini mormona koji u Utahu 1879. godine predvođeni temperamentnim Elderom Wiggsom (Ward Bond) uz rijeku San Juan River tragaju za područjem na kojem bi se mogli nastaniti. Nakon što kao pomoćnike angažiraju trgovce konjima Travisa Bluea (Ben Johnson) i Sandyja (Harry Carey Jr.), uslijedit će niz opasnih događaja od napada Indijanaca do susreta s obitelji kriminalaca Clegg.
Sam Ford je ovaj film smatrao jednim od svojih najuspjelijih i najdražih, jer je u njemu pionirski duh doseljenika na Divlji zapad uspio dočarati na iznimno dojmljiv način. Impresivno režiran film sniman u području Monument Valleya nose slikoviti i snažni karakteri, odlični dijalozi, impresivna fotografija dvaput za Oscara nominiranog Berta Glennona ("Poštanska kočija", "Rio Grande") i odlične glumačke interpretacije postave predvođene sjajnim oskarovcem Benom Johnsonom ("Divlja horda", "Posljednja kino predstava").
I ovaj je kompletan na YouTubeu:
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Darth Ivan
Advanced Member
Croatia
7978 Posts
Member since 21/03/2010 |
Posted - 03/11/2013 : 22:02:23
|
meni je Giuness oduvijek nekak bio smiješan ko Fagin
daj zabrij, čovjek je tad imal 30 leta (ne baš toliko, al ono 30 i nešto) i glumi starca |
"Nothing lasts forever." |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 03/11/2013 : 22:38:10
|
Dobro, to može biti druga stvar, recimo za tebe nezgodna nuspojava jer te njegove godine sprečavaju da ga doživiš onako kako bi trebao.
A stvar je i u vremenu kad gledaš neki film, jer se današnji filmski negativci razlikuju od onih prije 65 godina, kad su naginjali teatralnosti i pretjeranom ekspresionizmu.
Kad sam ja kao klinac u školi, u razredu u sklopu nekakve nastave o filmu, gledao Leanova Velika iščekivanja, bila su mi dosta strašljiva. Ako dobro pamtim, tada još kući nismo imali kolor TV, pa mi je doživljaj bio još intenzivniji.
Kad sam ih gledao 10 ili 20 godina kasnije, to je bio potpuno drugačiji doživljaj.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Darth Ivan
Advanced Member
Croatia
7978 Posts
Member since 21/03/2010 |
Posted - 04/11/2013 : 01:33:27
|
ne, nemaju njegove godine nikakve veze. smiješno mi je bilo općenito kak izgleda, ono, s tom bradurinom i onom nekakvom polu-pospanom facom
iako, kad bolje razmislim, Kingsley mi je bio još smiješniji od Guinessa, isto sa tim svojim izgledom al još više s onim polu-kvazi-retardiranim glasom (pogotovo kad svim tim klincima manipulira pa kaže "...dragi moj..." ) ono, imao sam dojam ko da ga gledam u nekoj parodiji.
meni najbolji Fagini: Lon Chaney stariji i onaj iz mjuzikla. |
"Nothing lasts forever." |
|
|
|
sretan
Average Member
593 Posts
Member since 16/11/2012 |
Posted - 04/11/2013 : 08:29:44
|
quote:
Originally posted by Johnny Difool
Kad sam ja kao klinac u školi, u razredu u sklopu nekakve nastave o filmu, gledao Leanova Velika iščekivanja, bila su mi dosta strašljiva. Ako dobro pamtim, tada još kući nismo imali kolor TV, pa mi je doživljaj bio još intenzivniji.
je crno-bijeli film ;) |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 04/11/2013 : 09:07:56
|
quote:
Originally posted by sretan
quote:
Originally posted by Johnny Difool
Kad sam ja kao klinac u školi, u razredu u sklopu nekakve nastave o filmu, gledao Leanova Velika iščekivanja, bila su mi dosta strašljiva. Ako dobro pamtim, tada još kući nismo imali kolor TV, pa mi je doživljaj bio još intenzivniji.
je crno-bijeli film ;)
Nisam mislio na to, nego da sam i na TV-u sve gledao crno-bijelo, pa mi je Lean bio neugodniji nego što bi pretpostavljam bio da sam gledao TV u boji.
S bojom na malom ekranu bih kao klinac imao odmak prema c/b filmu kao prema nečem starom i nestvarnijem, a ovako nisam pa je doživljaj bio intenzivniji.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 04/11/2013 : 09:16:34
|
quote:
Originally posted by Darth Ivan
ne, nemaju njegove godine nikakve veze. smiješno mi je bilo općenito kak izgleda, ono, s tom bradurinom i onom nekakvom polu-pospanom facom
iako, kad bolje razmislim, Kingsley mi je bio još smiješniji od Guinessa, isto sa tim svojim izgledom al još više s onim polu-kvazi-retardiranim glasom (pogotovo kad svim tim klincima manipulira pa kaže "...dragi moj..." ) ono, imao sam dojam ko da ga gledam u nekoj parodiji.
meni najbolji Fagini: Lon Chaney stariji i onaj iz mjuzikla.
Faginu je u određenoj mjeri stalo do djece, možda ih na svoj način i voli, on je tragičan lik i nije lako spojiti njegov odnos prema djeci s pohlepom.
Broj Jedan je kreiran prema Faginu, pa su moguće i usporedbe dvaju likova.
Plus što su tu djeca, pa priča neizbježno ima i infantilni odmak, što je također nezahvalno pa se izraženije pribjegava groteski i parodičnosti, što u svim slučajevima rezultira određenim stupnjem neuvjerljivosti.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 04/11/2013 : 21:43:08
|
Večeras u 23:11 na HTV 1, Ćaća, r. Dalibor Matanić, Hrvatska, 2011.
SPOILERS ALLERT! SPOILERS ALLERT!!!
Nakon ruralne egzistencijalne drame „Kino Lika“, na pulskom festivalu 2009. godine dvjema Zlatnim arenama ovjenčane adaptacije nekoliko kratkih priča iz hvaljene istoimene zbirke Damira Karakaša, potpisani je kritičar redatelju Daliboru Mataniću bio spreman priznati nekoliko činjenica. Ponajprije da ovaj za hrvatske prilike neobično radišan i plodan redatelj, koji za sebe tvrdi da je od oca naslijedio osjećaj za preciznost a od majke smisao za loš humor, uz neospornu redateljsku vještinu posjeduje i dar za efektno uobličavanje redom intrigantnih storija. Matanića također odlikuje nepogrešiv njuh za izbor provokativnih, često angažiranih i u određenom trenutku društveno aktualnih i relevantnih tema, u kojima ponekad, kao u slučaju urbanih egzistencijalnih drama „Fine mrtve djevojke“ i „Volim te“, jasno sugerira i vlastite kritičke stavove. Matanić posjeduje i prilično razvijen osjećaj za marketing i reklamu, odnosno samoreklamu, točnije sposobnost da dijelom zahvaljujući i izraženom (auto)ironijskom odmaku dominantno konzervativnu i na provokacije nespremnu sredinu dodatno isprovocira i antagonizira te svojim ostvarenjima tako pridoda pridjeve „kontroverzan“, „uznemirujući“ a gdjekad i „šokantan“.
U toj gdjekad i kontraproduktivnoj težnji za provokativnošću i šokantnošću, Matanić će primjerice u foršpanu za „Fine mrtve djevojke“ iskoristiti i Thompsonov ratni hit „Bojna Čavoglave“, da bi dodatno naglasio normalnost senzibilnih protagonistica u kontrastu s primitivnom, agresivnom i vulgarno mačističkom sredinom koja ih okružuje. Na sličan način u „Kinu Lika“ redatelj dodatno naglašava naturalizam, egzistencijalnu tjeskobu i grubi magični realizam Karakaševe proze, pa nesretnoj protagonistici Olgi, introvertiranoj pretiloj djevojci frustriranoj osamljenošću i čežnjom za muškim dodirom, umjesto buketa cvijeća iz kratke priče na kolodvoru u Frankfurtu u ruke stavlja kobasicu. I kad je bivao gotovo smrtno ozbiljan, pesimističan i mračan, Matanić je sve do posljednjih dvaju ostvarenja „Majka asfalta“ i „Ćaća“ dramaturšku kompaktnost i tragične storije svojih dominantno realističkih djela nepotrebno kvario i razvodnjavao pretjeranom sklonošću ka ironijskom odmaku i groteski.
U tom kontekstu Matanić se u „Ćaći“, zacijelo i zbog skromnog proračuna i kratkih rokova realizacije, uspio obuzdati te cjelinu osloboditi suvišnog balasta. Zahvaljujući tome, autor ovog teksta spreman je revidirati zaključak da se za hrvatske prilike još uvijek mladi redatelj za razliku od urbanog miljea baš i ne snalazi u adaptacijama oporih i tragičnih „seoskih“ priča kakve su one u „Kinu Lika“. Psihološku triler-dramu s elementima horora na pulskom festivalu 2011. ovjenčanu Zlatnim arenama za režiju, kameru Vanje Černjula i najbolju sporednu žensku ulogu Ive Mihalić, najlakše bi bilo opisati riječima „Michael Haneke u ličkoj zabiti“. Naime, u priči o dvije kćeri iz jedne odavno raspadnute obitelji koji se u pratnji dečka jedne od djevojaka negdje u ličkoj zabiti nakon dugo godina susreću s ocem, Matanić mirno i prilično sigurno analizira patologiju i mračno naličje kolokvijalno kazano disfunkcionalne obitelji.
Zapravo, disfunkcionalne je u ovom slučaju preblaga riječ, jer se u ishodištu obiteljskog mraka koji će naposljetku dovesti do tragedije nalaze izuzetno tjeskobne tajne i strašni događaji iz prošlosti koje autor namjerno i efektno većim dijelom filma ostavlja tek naznačenima i sugeriranima. Jednog snježnog zimskog dana gruba i cinična Ana u izvedbi Ive Mihalić s mlađom sestrom Lucijom u interpretaciji Judite Franković i njenim dečkom kojeg glumi Igor Kovač, automobilom stiže na udaljeno obiteljsko imanje u Lici koje su djevojke odavno napustile. Na tom imanju osamljen živi njihov šutljivi, grubi i naglašeno asocijalni otac u primjereno podigranoj no ipak donekle manirizmom obilježenoj ulozi Ive Gregurevića. No njegova asocijalnost krije psihopatologiju tragičnih dimenzija, a ponovni susret oca s kćerima rezultirat će otkrivanjem užasne tajne iz prošlosti i naposljetku dovesti do nove tragedije.
Matanićeva režija je spretna i sigurna, nerijetko i prilično sugestivna, te ni u jednom trenutku ne otkriva da je riječ o filmu koji je zahvaljujući entuzijazmu svih sudionika snimljen za svega 10 dana. Imponiraju redateljeve promišljene i vješte uporabe dubinskog kadra i drugog plana, koje koristi ponajviše u horor-dionicama kakve su one u sceni prve nejasne pojave oca pod svjetlošću udaljene ulične svjetiljke, i sekvenci iznenadne erupcije dotad naslućivanog no potiskivanog nasilja s očeve strane, kad on ubojstvom odluči spriječiti otkrivanje istine iz prošlosti. Matanić također inteligentno i učinkovito koristi prirodnu i zadanu scenografiju, pri čemu hladnoća i surovost zimskog krajolika savršeno korespondiraju s emotivnom hladnoćom i surovošću protagonista. Prijelazom s dominantnih totala i polutotala u prvoj trećini na sve intenzivnije blize i krupne planove u ostatku filma, kao i povremenim korištenjem subjektivnih kadrova, autor nam otkriva i postupno profilira karaktere protagonista.
Nažalost, to ipak ne čini dovoljno zaokruženo i slojevito, baš kao što ostaje škrt i u objašnjavanju motiva djelovanja dvaju komplementarnih ženskih likova, čiji su postupci posljedica zlostavljanja i trauma doživljenih u djetinjstvu. Kad se pokaže da su obje sestre po svemu sudeći istodobno ili barem naizmjenično u ljubavnom odnosu s mladićem, to u kombinaciji s odjećom i šminkom dodatno izraženom tjelesnom sličnošću sestara pruža mogućnost i za ponešto složeniju slobodnu interpretaciju filma. Što ako su obje sestre zapravo jedna osoba, odnosno dvije psihofizičke inkarnacije jedne raspolućene osobnosti, pri čemu je inkarnacija u liku Judite Franković prividno smirenija, stabilnija i mekša strana kćeri psihopatskog oca, a ona u liku Ive Mihalić konstantno nemirna, nestabilnija i grublja? Ona naizgled mirnija polovica podvojene kćerine ličnosti u sređenim je okolnostima sposobna ostvariti emotivni odnos s mladićem kojeg ona gruba na neprijateljskom terenu u sceni seksa koristi za obračun s ocem.
No njihove su osobine fluidne i nesigurne, pa kad bilo kojoj od tih polutki zaprijeti opasnost, ona druga se u samoobrani transformira i preuzima obilježja suprotne strane. Tako će za oružjem i nasiljem prema ocu u završnici posegnuti njegova naoko mirnija kći, a to će nasilje dijelom biti rezultat i provokacija grublje kćeri. Upravo mogućnost ovakvih složenih i moguće preuzetnih psiholoških interpretacija likova zasebna je vrijednost Matanićeva filma.
Premda elaboriranju raspleta i pozadine čitave priče nije posvećeno dovoljno vremena i pažnje, zbog čega gledatelj ne dobiva zadovoljštinu u otkrivanju dubine i tragičnosti intimnih drama dviju ili pak samo jedne kćeri prouzrokovanih očevim seksualnim zlostavljanjem u djetinjstvu, „Ćaća“ je ipak vrlo uspio i vrijedan film. Zbog sugestivne atmosferičnosti i ostalih navedenih vrlina, u asketskim uvjetima realiziranom filmu snimanom na starom Matanićevom obiteljskom imanju koje on zove Ličkom filmskom kućom neke je nedostatke jednostavno oprostiti.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Amos
Senior Member
Croatia
2896 Posts
Member since 03/01/2011 |
Posted - 05/11/2013 : 12:58:18
|
Gledao sam sinoć pa da nabacim par dojmova.
Kamera je fenomenalna i vrlo atmosferična. Zrnata kada treba, kristalno bistra kada treba. Djelomično je snimano iz ruke što je dalo snažni dokumentaristički štih.
Čini mi se da film pati u scenariju. Nisam stručnjak da bih pravilno definirao gdje su rupe, ali druga polovica filma mi je pomalo nelogična.
Volio bih da nije završilo kako je završilo jer ovako junakinje nikada neće proći katarzu i odrasti, već ostaju na razini uništenih djevojčica.
Trenutak kada starija kćer pred kraj ćaći govori da se to ne radi malom djetetu i da to boli je užasan i dirljiv.
@Difool
Prikaz ti je odličan.
Svakako vrijedi pogledati. |
Uža san gledati Inspektora Rexa, ali odusta san kad su prominili pasa. |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 05/11/2013 : 14:09:13
|
Ja još uvijek nisam siguran jesu li njih dvije ipak jedna psihički podvojena osoba, na što ukazuje dosta detalja.
Jedan dečko dolazi s njima, obje s njim spavaju, stalno su jedna blizu ili uz drugu, izuzetno si sliče odjećom i stilom odijevanja, i kao da se stalno nadopunjuju.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Amos
Senior Member
Croatia
2896 Posts
Member since 03/01/2011 |
Posted - 05/11/2013 : 14:55:53
|
quote:
Originally posted by Johnny Difool
Ja još uvijek nisam siguran jesu li njih dvije ipak jedna psihički podvojena osoba, na što ukazuje dosta detalja.
Jedan dečko dolazi s njima, obje s njim spavaju, stalno su jedna blizu ili uz drugu, izuzetno si sliče odjećom i stilom odijevanja, i kao da se stalno nadopunjuju.
Pa, kada to tako postaviš..
Ima materijala i za takvu teoriju, a i mnoge bi se stvari onda uklopile.
|
Uža san gledati Inspektora Rexa, ali odusta san kad su prominili pasa. |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 06/11/2013 : 12:50:42
|
Večeras u 23:22 na HTV 1, Melankolija (Melancholia), r. Lars von Trier, Danka / Švedska / Francuska / Njemačka, 2011.
Kao ključni inicijator i pokretač umjetničkog pokreta Dogme 95, osebujni filmaš i vizionar Lars von Trier je prije 16 godina stekao titulu preporoditelja danskog filma. Umjetnik s dijagnozom neizlječive paranoje koji nikada ne putuje zrakoplovom vrlo se brzo prometnuo u „enfant terriblea“ europske sedme umjetnosti koji uvijek ističe da filmovi moraju biti životni te da je u njima iznimno važna dominacija slike nad riječju. Nakon ekstravagantnog debitantskog krimića „Element zločina“, redatelj je već u horor-drami „Epidemija“ demonstrirao neke stilske i izvedbene osobine koje će mu desetak godina kasnije u okviru Dogme 95 priskrbiti titulu „Dreyera devedesetih“. Premda je koncept budućih deset Dogminih zapovijedi bio razvidan već i u remek-djelu „Lomeći valove“, načela tzv. „zavjeta čistoće“ na koji su se izvorno obvezale redateljeve kolege Thomas Vinterberg, Kristian Levring i Søren Kragh-Jacobsen, a koji će novi danski film na specifičan način predstaviti svijetu, do punog će izražaja doći tek u uspjeloj von Trierovoj naturalističkoj humornoj drami „Idioti“. Makar je i sam redatelj u međuvremenu najvećim dijelom odustao od postulata Dogme, Lars von Trier je i danas istoznačnica za danski film, odnosno zaglavni kamen suvremene danske kinematografije s kojim će se neizbježno uspoređivati svi drugi nacionalni filmaši.
Lars von Trier je tragičar koji se nad svojim likovima u pravilu sadistički iživljava, stavljajući ih pred nesavladive prepreke i neizmjerna iskušenja koja od njih zahtijevaju podnošenje iznimnih žrtvi, a često i žrtvovanje vlastitih života. Istodobno, on je i autor zrelog, zaokruženog, estetiziranog i vizualno dojmljivog stila, duhovno nadahnut i religijskim temama grijeha, iskupljenja i žrtvovanja usmjeren filmaš koji, propitkujući prirodu i manifestacije zla, nerijetko odabire naglašeno sentimentalne i melodramske sižeje. Takav je i onaj fantastične egzistencijalne drame „Melankolija“, prikazane u konkurenciji festivala u Cannesu 2011. na kojem je Kirsten Dunst nagrađena kao najbolja glumica. Ona je Justine, uspješna autorica reklamnih slogana i mladenka koja stiže na vlastitu svadbu s markantnim Michaelom (Alexander Skarsgård) u dvorac svoje obitelji u kojem žive njezina sestra Claire (Charlotte Gainsbourg) i njen muž John (Kiefer Sutherland). Justine i Claire su djeca razvedenih roditelja, grube i alkoholu sklone majke Gaby (Charlotte Rampling) i dobrodušnog oca Dextera (John Hurt), a nevesela obiteljska prošlost mlade je žene karakterno i psihološki oblikovala na različite načine.
Dok je Gaby racionalna i staložena osoba koja čini se uživa u skladnom obiteljskom životu, Justine je vrlo depresivna i izrazito nesigurna djevojka koja smijehom prikriva strahove i neuroze. Isprva naizgled mirnu svadbu ubrzo će poremetiti hirovi njihove majke i Claireine svađe s ocem, a Justine će dodatno isprovocirati agresivan pristup njenog šefa Jacka (Stellan Skarsgård) koji je i usred vjenčanja gnjavi s poslom. Justineini depresivni ispadi kulminirat će njenim površnim seksualnim odnosom s Jackovim pomoćnikom Timom (Brady Corbet), što će već u noći vjenčanja rezultirati prekidom braka. Istodobno, Zemlji se približava nepoznati planet nazvan Melankolija za koji se očekuje da će zaobići Zemlju, no koji će odjednom neočekivano promijeniti putanju.
Sva obilježja von Trierova redateljskog rukopisa sasvim su jasno razvidna i u ovom filmu. On je i ovdje istodobno sadist i zabavljač, provokator i vizionar, pretenciozni Umjetnik i autentični artist s osebujnim mizantropskim pogledom na ljude i društvo. No upravo zbog prenaglašenog artizma i tezičnosti koji dobrano jedu priču i likove „Melankolija“ ne spada u von Trierova najuspjelija ostvarenja. Vizualno impresivan uvod koncipiran je kao kolaž začudno poetičnih slow-motion (zapravo gotovo mirujućih) slika neposredno uoči kataklizme, koje iznimno efektno prate akordi Wagnerove opere „Tristan i Izolda“. Nakon takvog uvoda ono što slijedi, a to je redundantna i pomalo zamorna priča o disfunkcionalnoj i u određenoj mjeri dekadentnoj buržoaskoj obitelji prikaz koje nalikuje onima u filmovima Luchina Viscontija, ni približno ne posjeduje uvodnu hipnotičku snagu i sugeriranu intrigantnost.
Tijekom prve polovine filma dok prati zbivanja na svadbi, von Trierova režija i kamera Manuela Alberta Clara su povremeno odveć kaotične, emocionalni konflikti među likovima prikazani s dosta improvizacije ostaju uglavnom površni i ne baš zanimljivi, osobito u usporedbi sa superiornijom „Proslavom“ Thomasa Vinterberga, a posljedica toga je i tek skiciranje potencijalno zanimljivih emotivnih trauma u pozadini Justinine depresije. Drugi dio je dosta uspjeliji, a u njemu autor smirenom režijom katastrofu kozmičkih dimenzija razmjerno spretno isprepleće s glumački vrlo dobro dočaranim intimnim dramama središnjih troje protagonista. Naziv planeta Melankolija plastičan je opis Justinina stanja, a s njegovim približavanjem Zemlji drastično će se izmijeniti i ponašanja likova. Dotad pribranog i u organizaciji vještog Johna spoznaja o kataklizmi nagnat će na suicid, racionalna Claire pretvorit će se u histeričnu majku očajno svjesnu da ne može zaštititi djecu, a najsabranijom će se pokazati Justine čije mentalno stanje savršeno korespondira s krajem svijeta. Sve u svemu, da je von Trier bio manje pretenciozan i u redateljskom pristupu ujednačeniji, i solidna „Melankolija“ mogla je biti znatno potentniji i uspjeliji film.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 06/11/2013 : 12:57:23
|
Večeras u 20:06 na HTV 3, Martin u oblacima, r. Branko Bauer, Hrvatska / Jugoslavija, 1961.
Premda je od njezina nastanka prošlo više od pola stoljeća, izvrsna humorna romantična drama "Martin u oblacima" Branka Bauera i danas osvaja duhom, energijom i neprolaznom svježinom. Štoviše, u usporedbi s današnjim, neusporedivo površnijim i trivijalnijim hrvatskim filmovima, fasciniraju pedantnost, scenografska, stilska i izvedbena promišljenost te redateljsko majstorstvo koje se očituje u svakom kadru Bauerova svevremenskog remek-djela. Uvijek aktualna priča o pomalo lakomislenom mladom zagrebačkom studentu (standardno izvrsni Boris Dvornik u ulozi vrsnošću ravnopravnoj onoj u "Devetom krugu") koji s djevojkom Zoricom želi doći do stana, obiluje inteligentnim humorom i mnoštvom duhovitih detalja.
Fasciniraju elegancija i jednostavnost kojima Bauer i scenarist Fedor Vidas, uz suradnju Kreše Golika i Vladimira Kocha, vode naraciju i suptilno grade odnose među likovima, iste iznimno efektno portretirajući gdjekad tek uz neki govorni detalj, poput rečenice "Šmijati se!" koju Martinu često upućuje mlada Talijanka Marcella, uz scenografske sitnice kakve su beskorisni izumi u stanu Martinova strica, ili pak uz gospodski ukočeno i distancirano držanje gospodina Carminea, talijanskog poslovnog čovjeka kojeg savršeno interpretira Antun Nalis. Malu ulogu u filmu je ostvarila i Melita Andres Lila, buduća supruga oskarovca Dušana Vukotića za koju je velika šteta što se nakon udaje prestala baviti glumom. Naime, role energičnih urbanih žena njoj su savršeno pristajale, a upravo je takvih kronično manjkalo i još uvijek nedostaje u domaćim filmovima.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
Edited by - Johnny Difool on 06/11/2013 13:05:03 |
|
|
|
Topic |
|
|
|
Danas na TV-u
