| Author |
 Topic  |
|
mr murdoc
Advanced Member
Switzerland
14557 Posts
Member since 02/01/2006 |
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
 Posted - 11/10/2013 : 09:48:11
|
Kao netko zaljubljen Abbasa Kiarostamija.
Svojevrsni film-blizanac autorove Provjerene kopije, na temu međuljudske komunikacije i laži koje jedni drugima svakodnevno izgovaramo.
Akiko je mlada tokijska studentica i prostitutka koja na jednom "poslu" upozna dobrodušnog starog profesora i pisca Watanabea.
On se očinski odnosi prema Akiko, koja pak ima ljubomornog dečka Noriakija, automehaničara koji ne zna čime se ona bavi.
Noriaki vjeruje da je Watanabe djed Akiko, koju pak bezuspješno pokušava barem čuti, ako ne i vidjeti baka koja je nakratko doputovala u Tokio.
Svatko svakome neovisno o motivima neprestano laže, glasovi likova često dopiru odnekud izvan kadra, s prozora koji ne vidimo, s ulice, iz telefonske slušalice itd.
Izuzetno elegantno režirana, atmosferična, poetična, nenametljivo stilizirana i sjajno glumljena egzistencijalna drama s humornim detaljima.
Najtoplija preporuka.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
 |
|
|
stripofil
Senior Member
Croatia
1687 Posts
Member since 15/10/2010 |
|
|
stripofil
Senior Member
Croatia
1687 Posts
Member since 15/10/2010 |
Posted - 13/10/2013 : 20:21:43
|
Before Midnight (2013)
Treći dio ljubavne priče prikazuje već "odrasli" bračni par sa djecom, njihove svakodnevne dileme i probleme. Dan u njihovom životu, kako i sam naslov kaže "Before Midnight", aludirajući i na zrele godine glavnih protagonista.
Film koji definitivno nije za svačiji ukus.
Poput kazališne predstave sastoji se od "četiri scene", od kojih svaka obiluje dijalozima i prikazuje različite faze ljudske emocije.
Meni je bio zabavan, svjež i romantičan.
Ne bi ga proglasio remek-djelom, ali je svakako film u kojem se može uživati.
Ocjena: 8.3 / 10 |
|
|
|
Poli
Advanced Member
Slovenia
38000 Posts
Member since 26/10/2007 |
Posted - 13/10/2013 : 20:37:39
|
E, bas to. Moze se uzivati u njemu, and it surprised me, nisam ocekiviao da ce biti toliko dobar. 2 sata su mimo prije kazes s/keks. Dobra trilogija.
|
Anything is possible dec d uej
Be the Change You Want to See
|
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 13/10/2013 : 21:37:13
|
quote:
Originally posted by stripofil
The Grandmaster (2013)
Kum na kung-fu način. 
Svakako pogledati.
Vizualno impresivan kao i svi Wongovi filmovi, odlična glazba i zanimljiva priča.
Ocjena: 8.4 / 10
Meni je The Grandmaster u dobroj mjeri gnjavaža koja se iscrpljuje u stilizacijama, izvrsnoj fotografiji, impresivnoj scenografiji i kostimografiji te akciji u slowmotionu. Zavraga jako dobri Tony Leung i Ziyi Zhang kad su im uloge tanke i nikakve. Ip Man nas uvodi u film i priča o "proljeću" svog života, a onda nakon nekih sat vremena samo nestane, pa počinje priča o Gong Er i njenom animozitetu s Razorom koji joj je i oca otjerao u smrt. Sama očeva smrt je nejasna, jer je on valjda iz razloga gubitka časti počinio samoubojstvo, a isto vrijedi i za Ipovu ženu i kći, za koje kaže da ih je izgubio u ratu, a poslije da mu je žena umrla 1952.
I sve one scene s borbama na kiši koje se svako malo ponavljaju, pa se kišne kapi presijavaju na mačevima i cijede niz njih, a Ip namješta šešir i sve to, to mi je tolika šminka i kič da sam neke dijelove jedva odgledao.
Od onih koje sam pogledao meni najslabiji Wongov film, stil i šminka bez suvislijeg sadržaja.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
stripofil
Senior Member
Croatia
1687 Posts
Member since 15/10/2010 |
Posted - 14/10/2013 : 12:46:11
|
quote:
Originally posted by Johnny Difool
Meni je The Grandmaster u dobroj mjeri gnjavaža koja se iscrpljuje u stilizacijama, izvrsnoj fotografiji, impresivnoj scenografiji i kostimografiji te akciji u slowmotionu. Zavraga jako dobri Tony Leung i Ziyi Zhang kad su im uloge tanke i nikakve. Ip Man nas uvodi u film i priča o "proljeću" svog života, a onda nakon nekih sat vremena samo nestane, pa počinje priča o Gong Er i njenom animozitetu s Razorom koji joj je i oca otjerao u smrt. Sama očeva smrt je nejasna, jer je on valjda iz razloga gubitka časti počinio samoubojstvo, a isto vrijedi i za Ipovu ženu i kći, za koje kaže da ih je izgubio u ratu, a poslije da mu je žena umrla 1952.
I sve one scene s borbama na kiši koje se svako malo ponavljaju, pa se kišne kapi presijavaju na mačevima i cijede niz njih, a Ip namješta šešir i sve to, to mi je tolika šminka i kič da sam neke dijelove jedva odgledao.
Od onih koje sam pogledao meni najslabiji Wongov film, stil i šminka bez suvislijeg sadržaja.
Nisam ga doživio kao gnjavažu. Vrhunska fotografija, scenografija i kostimografija su mi samo podigli razinu teatralnosti, što mi u ovakvoj vrsti filma nije niti malo smetalo jer poboljšava sam doživljaj cijele priče.
Pročitao sam već na par mjesta zamjerke na računa "isprekidane" priče i "preskakanja". Moram priznati da nisam to primjetio, barem ne na takav način. Meni je baš odgovarala dinamika filma, koja je "življa" nego u drugim Wongovim filmovima. No moguće da mi je nešto promaklo pa ću ga svakako ponovno pogledati ovih dana. 
Vezano za ženu i kćer, mislim da je problem u prijevodu, koliko sam ja shvatio izgubio ih je u ratu u smislu da ih je rat razdvojio, a kasnije dok su bili razdvojeni žena je umrla tako da se više nisu vidjeli.
Lako moguće da je ovo njegov najslabiji film, ali to treba uzeti u kontekstu da su mu drugi filmovi vrhunska ostvarenja, tako da to i nije nekakva velika kritika za ovaj film.  |
|
|
|
sretan
Average Member
593 Posts
Member since 16/11/2012 |
Posted - 14/10/2013 : 15:21:18
|
quote:
Originally posted by stripofil
Nisam ga doživio kao gnjavažu. Vrhunska fotografija, scenografija i kostimografija su mi samo podigli razinu teatralnosti, što mi u ovakvoj vrsti filma nije niti malo smetalo jer poboljšava sam doživljaj cijele priče.
I samo da dodam (jer sve si rekao sam) da je to ono što film čini filmom, inače bi bila to neka druga umjetnost. Ovaj film je granica filmskog vrhunca kao i njegov "Ashes of Time", bolje od toga nije moguće uopće snimiti/prikazati filmsku čaroliju. |
Edited by - sretan on 14/10/2013 15:22:03 |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 15/10/2013 : 00:38:14
|
Ima toga još što mi smeta, recimo kad Gong Er ma kraju Ip Manu kad su već kao u ozbiljnim godinama (a izgledima mladi kao na početku!) kaže da ga godinama voli i da ga je zavoljela čim ga je prvi put ugledala, no ništa od toga se prethodno nije moglo niti naslutiti.
Odnosno, morali bismo prihvatiti da je ona sekvenca njihove borbe, tj. odmjeravanja snaga na stepenicama, kad ga ona lagano nadmudri i ostane sjediti na ogradi dok pod njim pucketaju daske, zapravo njihova ljubavna igra u kojoj ona njemu (moguće u manjoj mjeri i on njoj) iskazuje osjećaje.
Ako je to bila namjera, na mene nije djelovala. Zavraga su vrhunska stilizacija, scenografija, kostimografija i fotografija, sav borilački balet na kiši i sve ostale vizualne atrakcije, kad priča nije koherentna ni osobito konkretna, kad se likovi pojavljuju i nestaju, k tome su s donekle iznimkom Ipa samo skicirani a Razor ni to, i kad je Razor sveden samo na pojavnost bez podloge (on je kao želio razdvojiti borilačke škole, što opet nimalo ne vidimo nego doznajemo iz Ipova glasa u offu i njegova razgovora s Gong Er), i kad sve drame, od Ipove obiteljske preko rata do Erine obiteljske s ocem i njenom osvetom Razoru, nimalo ne osjećamo niti doživljavamo, odnosno ostaju sasvim artificijelne i kao nakalemljene poput nekakvog nužnog dramskog okvira.
Elegantno i s jako puno stila režiran balet, ali ništa više od toga.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
stripofil
Senior Member
Croatia
1687 Posts
Member since 15/10/2010 |
Posted - 15/10/2013 : 13:15:17
|
quote:
Originally posted by Johnny Difool
Odnosno, morali bismo prihvatiti da je ona sekvenca njihove borbe, tj. odmjeravanja snaga na stepenicama, kad ga ona lagano nadmudri i ostane sjediti na ogradi dok pod njim pucketaju daske, zapravo njihova ljubavna igra u kojoj ona njemu (moguće u manjoj mjeri i on njoj) iskazuje osjećaje.
Ako je to bila namjera, na mene nije djelovala.
Tko se tuče taj se voli. 
Super je to prikazano, nije nas ugnjavio sa srcedrapajućim scenama već je prikazao zavođenje na kung-fu način, jedno drugo vrijeme i mjesto.
Od samog početka se između njih osjeti animozitet i istovremeno poštovanje i skrivena privlačnost.
Sam ljubavni čin je prikazan na slikovit i metaforičan način, u skladu s našim izvornim bićem.  |
|
|
|
Zagor12
Advanced Member
 - kopija.jpg)
Croatia
6763 Posts
Member since 23/08/2010 |
Posted - 15/10/2013 : 14:50:06
|
Kick-Ass 2 (2013)
Nešto slabiji od jedinice, ali još uvijek ne razumijem zašto su ga kritičari tako sasjekli. Ovo je meni stoput bolje od npr. Iron Mana 2 koji je isto patio od sindroma slabog nastavka ali nije bio ovako popljuvan.
Film je, kažem, nešto slabiji, ali dostojni nastavak originala. Ima nedostataka, film je komotno mogao trajati još pola sata duže, jer neke stvari se nisu završile na pravilan način ili se nisu uopće završile. Također, vidjeli smo premalo Kick-Assa u ovom filmu, veći naglasak je na Hit-Girl (što meni zapravo toliko ni ne smeta pošto mi je Chloe Grace Moretz trenutno jedna od najslađih cura, a i moje je godište, kud ćeš bolje, remake od Carrie ću pogledati samo zbog nje). Neki segmenti radnje su traljavo izvedeni, ali većina je ispravljena genijalnim crni humorom kojega smo vidjeli i u prvom dijelu, zanimljivom radnjom i odličnom glumom. Ovo je jedini film u kojemu mi Jim Carrey nije išao na živce, bio je genijalan, šteta što ga nije bilo više. Slično mišljenje sam imao i o Nicholasu Cageu u prvom nastavku. Christopher Mintz-Plasse je predobar kao Motherfucker, a Mother Russia i njezino kasapljenje policajaca mi je bilo jedno od najzabavnijih trenutaka filma.
Sve skupa jednih lijepih 7/10. Šteta zbog tih scenarističkih nedostataka. Nadam se da će Kick-Ass 3 epski završiti priču, i očekujem povratak Matthewa Vaughna u redateljsku stolicu.
Btw. mislim da bi i jedinica i dvojka postali najbolji superherojski filmovi ikada da je Tarantino bio redatelj. Zašto? Jer ovo su filmovi kao stvoreni za njega. Ali dobro, da je još malo luka uz ćevape...
P.S. Bilo mi je drago vidjeti i Morrisa Chestnuta toliko godina nakon Boyz n The Hood. |
Z12 je sada Golub, ali sajt je ostao isti:
http://superheroji.com.hr/ - Najnovije iz svijeta superheroja
|
Edited by - Zagor12 on 15/10/2013 15:00:38 |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 21/10/2013 : 20:10:26
|
Poslije Lucije (Despues de Lucia) Meksikanca Michela Franca.
Izvrsna egzistencijalna obiteljska drama za režiju koje je Michel Franco u Cannesu nagrađen u programu Izvjestan pogled.
Nakon tragične pogibije supruge Lucije, sredovječni kuhar Roberto se sa senzibilnom kćeri Alejandrom iz Puerto Vallarte doseljava u Veracruz.
Dok se tragedijom pogođeni Roberto s mukom pokušava priviknuti na posao u novom restoranu, srednjoškolka Alejandra se isprva uspješno privikava na novu sredinu i razred u kojem se zbližava s kolegom Joseom i arogantnom Tamarom, razrednom "kraljicom".
No onda se Alejandra na tulumu pod utjecajem alkohola upusti u seks s Joseom, koji ih snimi mobitelom i snimak iste večeri postavi na internet.
Već sutradan ona će postati meta okrutnog maltretiranja mnogo kolega, od Josea preko Tamare i njenih prijateljica do agresivnog Manuela.
Ono što će joj ekipa iz razreda raditi u slijedećim mjesecima eskalirat će do serijskog silovanja na ekskurziji, na kojoj će dečki i mokriti po njoj.
A kad je natjeraju da noću uđe u more, Alejandra će nestati a otac će krenuti u potragu za njom.
Njegova osveta dovest će do logične ali ipak šokantne odmazde, a sve te slojeve i nijanse film prikazuje izuzetno sugestivno, atmosferično i s naglaskom na ekspandirajuću nelagodu.
Neke je scene uistinu mučno gledati, ali to ne znači da film nije itekako vrijedan preporuke.
Upravo suprotno.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
mr murdoc
Advanced Member
Switzerland
14557 Posts
Member since 02/01/2006 |
Posted - 21/10/2013 : 20:25:12
|
Vratio nam se Woody Allen sa svoga Europskog experimenta u New York naravno, ali i u San Francisco.Cate Blanchett briljira u ulozi luxuzne Dive koja je ruinirana i to ne samo financijski , i koja se iz petnih zila bori da sacuva ugled i dostojanstvo.
Gorki, ali i tragikomicni portret jedne fiktivne egzistencije u slobodnom padu.
Blue Jasmine
 |
“To live is the rarest thing in the world. Most people exist, that is all.”? Oscar Wilde |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 21/10/2013 : 21:20:37
|
Zoran, moj nećak idiot (Zoran, il mio nipote scemo) Mattea Oleotta.
Simpatično, duhovito, šarmantno i lako gledljivo, ali to je sve.
Zoran iz naslova je rubno autistični slovenski tinejdžer koji nakon smrti bake stjecajem okolnosti dospije pod skrb korpulentnog, neurednog i sasvim neodgovornog strica Paola.
Paolo je sredovječni Talijan, ugrubo rečeno kreten koji se iživljava nad drugima recimo zbog njihova mucanja, a razlozi mu zapravo i nisu potrebni.
On je lijenčina i alkoholičar iza kojeg je propali brak s privlačnom Stefanijom, zgubidan koji samo gleda kako nekoga iskoristiti i nasamariti, te koji će urnu s pokojničinim pepelom hladnokrvno baciti na cestu.
Zoran je "nasljedstvo" koje je pokojnica ostavila Paolu, a kojeg on tijekom 5 dana testnog perioda mora voditi sa sobom da dokaže kako mu ne može biti odgovarajući skrbnik.
No kad otkrije da je Zoran - kojeg zove Zagor! - sjajan igrač pikada koji nikad ne promašuje, Paolo ga odluči iskoristiti najprije za zaradu u konobama a onda i za odlazak na europsko prvenstvo u Glasgow.
Sve naravno neće ići kako je on zamislio, a Zoran će Paola postupno početi mijenjati na bolje, baš kao i tinejdžer njega.
Kliše do klišeja, sve viđeno već tisuću puta, ali solidno režirano (osobito uvodna sekvenca sa sjajnim pretapanjem prizora "božanske" svjetlosti u konobi na sliku ceste.
Sve ostalo je zgodno za nedjeljno popodne, s elegantnom i atmosferičnom fotografijom, simpatičnim mediteranskim ugođajem i nekim tipičnim sporednim likovima, ali s neuvjerljivim mijenama likova, Paolo uspijeva istodobno biti i simpatičan i antipatičan, a sve u svemu nejasno je zbog čega je film nagrađen za dizajn produkcije na ovogodišnjem Slovenskom filmskom festivalu.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Poli
Advanced Member
Slovenia
38000 Posts
Member since 26/10/2007 |
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 12/11/2013 : 12:28:31
|
Pogrešna dostava (The Lunchbox), prvijenac Indijca Ritesha Batre.
Donekle populistički usmjerena i nenametljivo humorno intonirana epistolarna romantična drama.
Priča o neobičnom odnosu sredovječnog Saajana Fernandesa (velika indijska glumačka zvijezda Irrfan Khan), povučenog i pomalo depresivnog udovca i knjigovođe koji za mjesec dana odlazi u mirovinu, i frustrirane mlade supruge, majke i kućanice Ile (Nimrat Kaur).
Saajana efektno upoznajemo kroz kadrove u kojima je njegova osamljenost i razvidna izgubljenost osim grčevitim pokretima i pogledom u prazninu dodatno naglašena odsustvom dijaloga i bilo kakve glazbe, bez obzira sjedi li za stolom u uredu ili u menzi.
Ila kao njegov djelomični kontrapunkt u film ulazi uz prizornu glazbu i dovikivanje s tetkom s gornjeg kata, očito temperamentnom ženom koju ne vidimo i za koju od prvog trenutka ispravno slutimo da je nikad i nećemo vidjeti.
Zarobljen u oklopu u kojem se izolirao od drugih ljudi, pa tako i od mladog Shaikha koji bi ga trebao naslijediti na radnom mjestu i kojeg mora uvesti u posao, a prema kojem se isprva odnosi upadljivo grubo, Saajan je osoba kojoj smetaju djeca koja se igraju na ulici i koji s balkona promatra obitelj u susjedstvu koja se okuplja za večerom.
S druge strane, Ilina je monotona svakodnevica ispunjena skrbi za kćerkicu, pripremanjem hrane za supruga na poslu i razgovorima sa spomenutom tetkom, sve dok brižno pripremljeno tradicionalnom dostavnom službom Dabbawala ne pošalje suprugu na radno mjesto.
No djelatnik službe koja je navodno nepogrešiva i čija preciznost također navodno fascinira i Britance, jednog će dana ručak početi dostavljati na pogrešnu adresu, na Saajanov stol.
Nakon što on u slast pojede nekoliko obroka, Ila će ispravno zaključiti da je došlo do pogreške te će jelu pridodati i poruku za Saajana, čime će započeti njihovo dopisivanje u koje će se ubrzo uplesti i emocije.
Središnji motiv filma je međuljudska komunikacija, ona tradicionalna poput dovikivanja (Ile s tetkom) i dopisivanja protagonista u znatno većoj mjeri od suvremene telefonskim razgovorima i sms-porukama kojima Shaikh komunicira sa svojom djevojkom.
Itekako važni motivi su i laž, ona opasnija koja razara Ilin brak kao i benignija u Shaikhovoj vezi, te otuđenje koje se manifestira u svim spomenutim detaljima, od Saajanove osamljenosti preko komunikacije dovikivanjem do laganja.
Autor spretno ubacuje i blagi melodramski element s pričom o mladoj majci koja je s kćeri počinila suicid, a koji u određenoj mjeri funkcionira kao sugeriranje mogućeg tragičnog kraja Ile i njene kćerkice, do čega ipak ne dođe zahvaljujući i dijelom otvorenom završetku.
U njemu je naznačena i mogućnost odgođenog uvjetnog „sretnog kraja“ u kojem bi se Saajan i Ila ipak jednom mogli spojiti, moguće zahvaljujući živoj poveznici (komunikaciji) u liku Shaikha.
Elegantno dramaturški komponirano i ispripovijedano, inteligentno napisano, vizualno prilično dojmljivo, atmosferično, emotivno ali ne i patetično, socijalno zgodno kontekstualizirano, odlično glumljeno i u cjelini vrlo zrelo ostvarenje.
Ako mi je Nebraska film godine, ovo je najozbiljniji kandidat za drugo mjesto. |
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 14/11/2013 : 21:40:15
|
Miss Violence Grka Alexandrosa Avranasa.
Još jedan film nepodnošljiv za gledanje, toliko mizantropski i stravičan bez ikakvih horor-scena da je to teško opisati.
Redatelj nas upoznaje s jednom grčkom obitelji u kojoj u prologu tijekom proslave svog rođendana 11-godišnjakinja skokom s balkona počini samoubojstvo.
Već iz činjenice da svi njeni ukućani predvođeni strogim sredovječnim muškarcem na taj čin reagiraju nepojmljivim mirom, a neki poput samoubojičine majke Eleni i katatonično, jasno je da je pred nama stravična slika duboko poremećene obitelji s jasnim sugeriranjem grčkog socijalnog konteksta u pozadini.
U toj obitelji caruju incest, podvođenje djece drugim muškarcima i njihovo neprekidno psihofizičko mučenje, pri čemu postoji mogućnost i da je spomenuti muškarac otac svih osim svoje također mučenju izložene supruge.
I donekle katarzična završnica ne ostavlja nimalo mjesta optimizmu, jer je po svemu sudeći nemoguće da se u obitelji bilo što promijeni.
Tuga, tragika i pesimizam u svakom kadru, toliko da su neki za vrijeme projekcije izlazili iz dvorane.
Gadno i izvrsno!
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Poli
Advanced Member
Slovenia
38000 Posts
Member since 26/10/2007 |
Posted - 30/11/2013 : 00:14:10
|
Pogledao (znam, tek sada) "Boy A" (2007).
Jedan od onih filmova koji ti ostaju u sjecanju... jos dugo poslije. Fantastican! Ali istovremeno brutalan, tezak. Vec danas klasika bih se usudio reci. Majstorsko odrađeno! I Andrew prva liga u ulogi.
|
Anything is possible dec d uej
Be the Change You Want to See
|
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 01/12/2013 : 13:46:09
|
Romantična krimi-drama Salvo redateljskog dvojca Fabio Grassadonia i Antonio Piazza, nagrađena na tjednu kritike u Cannesu.
Naslovni (anti)junak je mafijin plaćeni ubojica iz Palerma, potpuno asocijalan i naglašeno osamljen tip koji komunicira jedino nasiljem i pištoljem.
Pri obavljanju jednog zadatka, dok priprema smaknuće organizatora pokušaja ubojstva svog nalogodavca, Salvo u žrtvinoj kući naleti na njegovu slijepu sestru Ritu.
Sekvenca njihova "upoznavanja" duga je i realizirana u jednom kadru, pri čemu Salvo vidi Ritu a ona s nelagodom osjeća njegovu prisutnost. Taj jedan kadar sjajno je ostvaren korištenjem ogledala kao "drugog plana", a kamera efektno prelazi iz Salvova subjektivnog kadra na objektivni tj. neutralni.
On se u djevojku zaljubi na prvi pogled, pa joj odluči spasiti život iako zna da će time svoj staviti na kocku.
Ona ga mrzi kao ubojicu svog brata, ali s jedne joj strane život ovisi o Salvu, a s druge će u njemu postupno početi otkrivati tragove ljudskosti.
Iako se završetak može pretpostaviti, to ne umanjuje odlične dojmove o ovom filmu.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
Edited by - Johnny Difool on 01/12/2013 13:46:46 |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 08/12/2013 : 11:13:49
|
Poduke iz harmonije (Uroki garmonii) Kazahstanca Emira Baigazina.
Tinejdžer Aslan povučeni je 13-godišnjak iz duboke kazahstanske provincije u kojoj se živi vrlo siromašno i još uvijek dosta primitivno.
Na početku ga zatječemo dok s bakom s kojom odrasta kolje i tranšira svinju, pri čemu je naglašeno šutljiv i vrlo predan poslu.
Kad mu tijekom liječničkog pregleda u školi kolege prirede psinu i osramote ga, plahi i nesigurni Aslan će doživjeti svojevrsni "trigger" koji će pokrenuti njegove brže promjene i usmjeriti ga na put bez povratka.
On je redom i pedantnošću opsjednut momak kojem odlično leži fizika, što će se poslije pokazati bitnim.
Istodobno, sve učenike u njegovoj školi terorizira kriminalna piramida kojom vladaju stariji kriminalci izvana, za koje u školi rade dvije skupine podčinjenih, braća Takhir i Damir višeg ranga te psihopatski sadist Bolat sa svojim pomoćnicima koje intenzivno ponižava.
Kad u školu stigne novi učenik Mirsain koji se počne zbližavati s Aslanom, zbivanja će se ubrzati a šutljivi i katatonično mirni Aslan će krenuti u lukavo smišljenu osvetu.
Utjecaji Sergeja Paradžanova i ruskih nadrealista samo su neke vrline sjajnog filma koji vas s jedne strane opčinjava sugestivnom atmosferom i grubom naturalističkom, ali poetičnom vizualnošću, a s druge vas odbija mizantropijom i svime onim što su ljudi u stanju raditi jedni drugima.
I to nema veze s godinama, jer su tinejdžeri međusobno nasilni i psihopati baš kao i policajci koji ih mučenjem ispituju.
Izuzetno turobna slika današnjeg Kazahstana u kojoj pesimizam raste iz minute u minutu, i u kojoj je bilo kakvo iskupljenje i poboljšanje stanja jednostavno nemoguće i nezamislivo.
Nadrealizam i magični realizam idu ruku pod ruku s naturalizmom i sadizmom koji je teško gledati.
Još jedan film koji vas opčinjava i odbija istovremeno.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 12/12/2013 : 18:51:21
|
Za one koji ne mogu da govore Jasmile Žbanić.
Uvijek angažirana i feministički usmjerena autorica donosi na istinitim događajima temeljenu priču o australskoj plesačici Kym Vercoe koja je u srpnju 2011. godine, nakon boravka u Sarajevu, odsjela u Višegradu u koji je stigla želeći bolje upoznati mjesto radnje romana Na Drini ćuprija nobelovca Ive Andrića, proze koja joj se izuzetno svidjela.
Smještena u hotelu Vilinska kosa, senzibilna Kym tijekom noći nije nikako mogla usnuti jer ju je čitavu noć mučila velika tjeskoba koju si nije mogla objasniti.
Kad se nakon povratka u Sydney odlučila na internetu detaljnije informirati o Višegradu i hotelu Vilinska kosa, Kym je otkrila da je čitav grad tijekom rata 90-ih bio poprište teških ratnih zločina, te da je hotel bio mjesto u kojem je silovano a dijelom i ubijeno 200 žena.
Užasnuta činjenicom da se ni u gradu ni u hotelu ni po čemu ne primjećuje da su se tu zbila takva zvjerstva, Kym se u prosincu vratila u Višegrad i hotel.
Ovaj put je znala da je razlog njenom nepodnošljivom nemiru ozračje tragedije koja se tu zbila, a sama je odlučila na svoj način odati pijetet žrtvama.
Očekivano, time je, kao već i samim svojim boravkom u gradu, izazvala pozornost mještana (Leon Lučev i Branko Cvejić) i lokalne vlasti koje su agresivno nastupile prema njoj.
Pretjerana doslovnost uz upadljiv manjak suptilnosti u iznošenju autorskih stavova i angažmana najozbiljniji su nedostaci vizualno dosta atraktivnog filma u kojem se efektno koriste ljepota rijeke Drine i okoljnih pejzaža.
Autorica igrane segmente miješa sa stvarnim i pseudodokumentarnima, a Kym Vercoe "glumi" samu sebe, pri čemu nije uvijek "uvjerljiva" i dovoljno slobodna.
Sve u svemu solidno, ali s takvom se pričom moglo napraviti puno više. |
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
kiky
stripovi.com suradnik
7366 Posts
Member since 17/07/2003 |
Posted - 26/12/2013 : 16:58:30
|
Don Jon (2013)
pogledao sam ovaj film bez ikakvog predznanja o njemu, samo da bi se na samom kraju, pri početku odjavne špice, ugodno iznenadio činjenicom da je Joseph Gordon-Levitt ne samo glavni glumac u filmu, već ujedno potpisnik i scenarija i režije. i još bolje, ovo je njegov režiserski debi! i to maltene besprijekoran! glumac zgođušnog izgleda za kojega me do ovog filma nije bilo briga niti je na me ostavljao bilo kakav dojam, odjednom se pokazao kao osoba prepuna iznenađenja i osoba čije ću sljedeće filmske uradke paziti da ne propustim.
sam film vrlo bistar, vrlo lucidan i odmjeren. a bez obzira na prljavu premisu, konkluzija je zapravo poprilično čedna i tradicionalna. |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 08/01/2014 : 14:56:31
|
Bit će da nekog vraga znači kad mi nova kino-godina počne prvim dijelom dvodjelne Nimfomanke, pa još u 10 ujutro.
Najprovokativniji i najkontroverzniji von Trierov film s obiljem eksplicitnog seksa, pod kojim autor nudi ozbiljan, ambiciozan pa nažalost i u određenoj mjeri pretenciozan art i u idejnom i u poetskom i u izvedbenom smislu.
Zajedno s profesorom Seligmanom (Stellan Skarsgård), osamljenim i povučenim čovjekom koji živi u trošnom stanu potamnjelih, vlažnih i ispucalih zidova u čini se nekadašnjem industrijskom kvartu s gustom mrežom zidova od crvene opeke, jedne zimske večeri, dok upravo počinje padati snijeg, upoznajemo zagonetnu Joe (Charlotte Gainsbourg).
Ona je pretučena i teže ozlijeđena žena na početku srednjih godina koja iz nekih razloga ne želi da Seligman pozove ni hitnu pomoć ni policiju, već da ju privremeno smjesti u svoj stan.
A kad se nađe utopljena u krevetu sa šalicom kakaoa u ruci, Joe će čini se donekle asocijalnom Seligmanu koji baš i ne poznaje stvaran život, ili barem ne onaj na ulici i među ljudima sličnima Joe, početi pripovijedati o svom životu.
Točnije o tome kako je još kao adolescentica, dok su se u njoj budili nejasni osjećaji seksualnosti, osjećala da nije kao ostale djevojčice, da je zanima više i dalje od njih.
Nakon što je s 15 godina čvrsto odlučila izgubiti nevinost, Joe (Stacy Martin) je taj bolan i kako joj se tada činilo ponižavajući čin obavila s mladim Jerômeom (Shia LaBeouf), naočitim mladićem iz susjedstva vještim u popravljanju i vožnji motora.
Njegova grubost i točno 5 penetracija, dvije u misionarskom i tri u psećem položaju, brzopleto ju je nagnala na zaključak da se nikad više neće ševiti.
Srećom, poznanstvo s vršnjakinjom B (Sophie Kennedy Clark) u tome ju je ubrzo razuvjerilo, pa je zajedno s njom počela intenzivno trošiti muškarce, na način da su se primjerice njih dvije za vrećicu bombona natjecale koja će se tijekom jedne noći u vlaku poševiti s više muškaraca.
Pri tome ništa nije bilo važno, ni njihova dob ni izgled, bilo je samo važno ševiti se što više i što žešće, bez uključivanja ikakvih osjećaja, samo jednokratni seks bez ponavljanja partnera.
Kad se B uskoro promijenila zbog probuđenih osjećaja prema jednom partneru, te kad je Joe povjerila da je tajni čarobni sastojak seksa upravo ljubav, zbog koje se udaljila od protagonistice, ova je nastavila dalje dnevno mijenjati po 10-15 partnera.
Strogo po rasporedu, u točno određene sate da ne bi bilo problema ili možda ljubomore među dečkima, kojima je svima govorila da su joj prvi i jedini.
U međuvremenu se i zaposlila u tvrtki Jerômeoova strica, kao tajnica Jerômeoa koji je upravo mijenjao bolesnog strica i u kojeg se po ponovnom susretu nesvjesno i sama počela zaljubljivati.
A kad je Jerôme jednog dana nestao, te kad je doznala da se iznenada oženio njezinom prethodnicom na istom poslu, Joe se opet dala u promet mijenjajući partnere i uživajući u žestokom seksu bez obveza.
Pri tome je ponekad bilo i problema, recimo kad je razorila obitelj gospođe H. (Uma Thurman) koja ju je u njenom stanu suočila s činjenicama o troje nesretne djece i mužu, ali Joe je išla dalje.
Njenu priču Seligman svako malo u gotovo pravilnim razmacija prekida upadicama i ekskursima o drugim stvarima na koje ga podsjeća Joein život.
Pa tako njeno otkrivanje seksualnosti i prakticiranje seksa u djetinjstvu i ranoj mladosti uspoređuje s ribolovom i tehnikama lova udicom, a u kasnijoj dobi s klasičnom glazbom i višeglasnim skladbama Johanna Sebastiana Bacha i Giovannija Pierluigija da Palestrine.
Von Trier tu umeće traktate ne samo o klasičnoj glazbi i skladanju višeglasnih djela, nego i o ribolovu, izradi i oblikovanju mamaca, sviranju orgulja, Edgaru Allanu Poeu i još koječemu, iste često u slici interpolirajući skicama, slovima i drugim grafičkim rješenjima, baš kao i insertima iz starih dokumentaraca, segmenata snim ljenih crno-bijelom fotografijom i s elementima eksperimentalnog filma, što ponekad zna biti i zamorno i kontraproduktivno.
Nakon projekcije je bilo komentara da je riječ o čistom porniću zapakiranom u art, no ja ne mislim tako.
Pred gledateljima je dominantno psihički razvoj i sazrijevanje jedne ovisnice o seksu, prikazan vrlo suptilno i poetično, sa zavodljivom i elegantnom vizualnom fakturom i očekivano sugestivno režiran.
Unatoč ranijim tvrdnjama von Trier je poslije ustvrdio da ono što vidimo nije pravi seks već vješto izvedeni trikovi, pa nam ostaje da mu vjerujemo ili ne.
Osobito su uspjele dvije sekvence, one susreta s očajnom i možda nikad boljom i uvjerljivijom Umom Thurman i njenom djecom, i one predsmrtne agonije Joeina oca (Christian Slater koji se konačno susreo s dobrim filmom) koja je crno-bijela.
Kako god, za poprilici mjesec dana stiže i drugi dio, a vjerujem da Shia LaBeouf nakon Nimfomanke više neće glumiti u Transformersima, jer ga je poslije ove uloge teško zamisliti kao studenta koji se bori protiv igračaka.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
Edited by - Johnny Difool on 08/01/2014 15:02:22 |
|
|
|
stripofil
Senior Member
Croatia
1687 Posts
Member since 15/10/2010 |
Posted - 08/01/2014 : 18:09:42
|
Di ćeš bolje nego seks odmah u vrijeme doručka :)
Baš sam došao zakačiti link na Polimca, ali vidim da je Johnny bio još vrijedniji.
No svejedno, evo link pa ako nekoga zanima i second opinion LINK - Plimac - Nympho.
Prema jednom i drugom tekstu čini mi se da bi ovo mogao biti dobar film. |
Edited by - stripofil on 08/01/2014 18:10:02 |
|
|
|
ŠAŠ
Average Member
636 Posts
Member since 13/10/2013 |
Posted - 08/01/2014 : 19:31:12
|
Kradljivci bicikala (1948)
tako jednostavna priča,a toliko mnogo govori o ljudskom rodu.znam da su ga mnogi pogledali ,ali ako je nekome slučajno promaklo. |
|
|
|
Topic |
|
|
|
Dnevnik gledanja
