| Author |
 Topic  |
|
Mr. Bushido
stripovi.com suradnik
Croatia
12917 Posts
Member since 23/09/2005 |
 Posted - 17/01/2014 : 05:14:24
|
quote:
Originally posted by natural_error
quote:
Originally posted by Mr. Bushido
quote:
Originally posted by Cromwell
To sa nekim pluginom ili nekakva nova verzija? Ne vidim nigdje tu opciju na v2.0.7 a novije iz nekog razloga ne mogu instalirat.
Hm, nisam siguran mislimo li na istu stvar. Što ti podrazumijevaš pod "automatsko traženje podnapisa"?
Misli na to da kad pokreneš film u BSPlayeru, ako nemaš učitane titlove, player ih sam potraži na netu za tvoju verziju filma.
Aha, i činilo mi se da je nešto drugo u pitanju.
Ništa, zanemarite moje komentare. |
Comics is any art you can read. -- Sean T. Collins |
 |
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 18/01/2014 : 11:10:11
|
Falsifikator, r. Goran Marković, Srbija / BiH / Hrvatska, 2013.
Nakon kakvoćom tek osrednje satirične ratne tragikomedije „Turneja“ iz 2008. godine, satirična humorna drama „Falsifikator“ u određenoj mjeri predstavlja povratak u formu scenarista i redatelja Gorana Markovića. Posrijedi je i njegov svojevrsni povratak korijenima, jer je riječ o redateljskom izvedbom, duhom, oslikavanjem socijalnog konteksta, humorom i empatičnim odnosom prema slikovitim likovima možda najviše češkom od svih ostvarenja ovog pripadnika tzv. „praške škole“. Diplomant glasovite praške akademije FAMU, angažirani dokumentarist i autor 12 cjelovečernjih filmova, prozni i dramski pisac te kazališni redatelj Goran Marković umjetnik je koji je uz Gorana Paskaljevića, Rajka Grlića, Lordana Zafranovića, Emira Kusturicu, Slobodana Šijana i Srđana Karanovića presudno obilježio jugoslavensku kinematografiju 70-ih i 80-ih godina.
Još od svog prvijenca „Specijalno vaspitanje“, angažirane socijalne drame o mladim ljudima s društvene margine, Marković se predstavio kao filmaš zaokupljen tada aktualnim socijalnim temama koje je oblikovao pod snažnim utjecajem američkog žanrovskog filma. Kao najsamozatajniji i najmanje provokacijama sklon pripadnik „praške škole“, što su i možda najvažniji razlozi njegova svojevrsnog potonuća u zaborav tijekom protekla dva i pol desetljeća, Marković je i u svojim slijedećim ostvarenjima zadržao istančan senzibilitet angažiranog promatrača društvene i političke zbilje, koje se u njegovoj autorskoj prizmi prelamaju kroz izražen ironijski i satirični odmak. Primjerice, humorna sportska drama „Nacionalna klasa“ iz 1979. godine, priča o mladiću iz predgrađa čije će snove o karijeri vozača auto-utrka pokvariti odlazak na odsluženje vojnog roka, pod oblandom prividno nepretencioznog hita primarno usmjerenog na mlađu publiku krije žalac angažirane socijalne kritike.
Identičan je slučaj i s izuzetno uspjelom komedijom „Majstori, majstori“ snimljenom 1980. godine, storiji o umirovljenju jedne školske čistačice i mladom inspektoru koji istražuje prijavu protiv zamjenika ravnatelja škole. Odlazak čistačice njezinim je kolegama prilika za još jednu zabavu na društveni račun, danas bismo rekli na trošak poreznih obveznika, a tu situaciju i društvenu stratifikaciju na mikro-planu jedne škole Marković je vrlo efektno iskoristio za oslikavanje čitavog onodobnog jugoslavenskog društva. U svojim najvažnijim djelima, socijalnoj horor-drami „Variola vera“ te naslovima „Tajvanska kanasta“, „Sabirni centar“ i „Već viđeno“, Marković je odabrane teme iskoristio za izricanje donekle uvijenih no vrlo jasno razvidnih i razumljivih socijalnih komentara, ne libeći se ukazati na sve nedostatke socijalističkog društva, u osnovi trule zajednice osuđene na propast i napučene licemjernim, ciničnim, prijetvornim i često moralno nakaznim pojedincima.
Nakon tek dijelom uspjele satirične komedije „Tito i ja“, filma u kojem se Marković 1992. godine donekle nostalgično ali i kritično opet pozabavio bivšom Jugoslavijom, postalo je razvidno da njegov autorski potencijal slabi te da se kritički angažman i već vidno otupjela satirična oštrica pretvaraju u trivijalno i pomalo zamorno zanovijetanje intelektualca razočaranog gubitkom iluzija. Taj gubitak iluzija itekako je zamjetan i u Markovićevu recentnom filmu „Falsifikator“, no on se sad prema njemu odnosi znatno smirenije, zrelije, racionalnije i s naglašenim ironičnim i crnohumornim odmakom. Snimljen prema autorovu istoimenom kazališnom komadu napisanom 2009. godine na inicijativu njemačkog Goethe instituta a povodom dvadesetogodišnjice pada berlinskog zida i pod okvirnim naslovom „Poslije pada“, „Falsifikator“ je storija o sredovječnom Anđelku.
On je suprug brižne Mirjane i otac dvojice sinova koji u mnogo čemu prijelomnoj 1968. godini, prema Markoviću onoj u kojoj je započeo raspad Jugoslavije, živi u bosanskohercegovačkom mjestu Šeškovcima u kojem su tada skladno izmiješani živjeli pripadnici čak 17 naroda. Sve njih, od naivnog poštara Smaje do veterinara i lokalnog zavodnika Janeza koji će posredno postati inicijatorom dramskih zbivanja, autor prikazuje naglašeno empatično i s apostrofiranjem sitnih ljudskih slabosti. To je s jedne strane odveć idealistično i nerealno i kao slika u stvarnosti nepostojećeg beskonfliktnog jugoslavenskog društva, no s druge strane funkcionira u pomaknutom ironijskom ključu i kao preuzimanje prepoznatljivog obilježja češke komedije. Anđelko je dobričina koji bez ikakve naknade svakome tko ga zamoli izrađuje lažne svjedodžbe i fakultetske diplome, koji bez imalo ograda vjeruje u Jugoslaviju i Tita, i koji kao takav predstavlja savršeni ogledni primjerak antijunaka koji će u nadrealnoj i apsurdnoj završnici u krugu Titove vile na Bledu godinu kasnije postati odgovoran za tragičnu pogibiju maršala.
Da bi tu dospio, Anđelko će dospjeti u zatvor, a njegova falsifikatorska vještina istodobno će mu predstavljati i otegotnu i olakotnu okolnost. Ovo potonje iz razloga što se sugerira da većina ljudi iz svih razina vlasti, od političkih preko zatvorskih do onih u tajnim službama, posjeduju njegove lažne svjedodžbe i diplome. Protagonistova djelatnost tako i sama postaje simbol truleži jugoslavenskog društvenog sustava i zbog toga osuđenog na propast, jer je prema Markovićevim riječima i samo bilo konstrukcija i falsifikat. Premda je izrazito satirično obojan, Anđelkov boravak u zatvoru u idejnom je smislu i najslabiji segment filma, jer su njegovi cimeri iz ćelije redom stereotipni predstavnici jugoslavenskih naroda, a stereotipan je i lik upravitelja zatvora kojeg tumači Goran Navojec. Tu su tako islamski fundamentalist Enes, navodni hrvatski terorist Miljenko koji kaznu služi umjesto svog brata, stvarnog terorista i emigranta, potom Crnogorac „informbirovac“ i Srbin koji je patološki ubojica.
Tijekom čitavog filma prisutna stereotipizacija likova, od Slovenca veterinara koji pjevanjem zavodi tuđe žene do samog Tita kojeg u cameo-roli tumači Radko Polič, istodobno opterećuje cjelinu ali je i izvor humora i satiričnih žalaca. Među glumačkom postavom koja prilično raspoloženim interpretacijama uvjerljivijim čini redom jednodimenzionalne likove koji ponajprije funkcioniraju kao spomenuti stereotipni simboli, izdvajaju se znana Branka Katić i odlični tumač naslovne uloge Tihomir Stanić. On je glumac velikog komičarskog raspona čiji su aduti i efektne geste i grimase, a priča filma dijelom se temelji na istinitim događajima iz života njegova oca, onodobnog ravnatelja seoske škole koji je kao falsifikator dospio u zenički zatvor gdje je i umro.
U cjelini, „Falsifikator“ je solidno režirano, zabavno i duhovito ostvarenje efektno scenografski i kostimografski rekonstruiranog razdoblja, koje se s lakoćom gleda no koje opterećuju autorova idejna tezičnost, pretencioznost i pretjerana eksplicitnost, osobito u završnici.
Na YouTubeu je čitav film:
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
mladjo
Advanced Member
.jpg)
Croatia
20013 Posts
Member since 15/04/2007 |
Posted - 21/01/2014 : 03:29:04
|
The Wolf of the Wall street - odličan film. ALI - Leonardo objašnjava starom Brazzilian spiku.Nema šanse da su '87 ribe brijale na Brazzilian. Kraj devedesetih,početak 2000-ih - ok. Ali ranije - nema šanse.U devedesetima kod nas naići na Brazzilian - ma dajjj...
Druga stvar - 01.30.00. - jebeni pokušaj podmićivanja. Svaka čast agentu,vidi se da je poštenjačina.Izvrsna scena. Bilo bi jebenica kada bi se vidjelo agenta kako odlazi doma podzemnom...Ali dobro, i ovako je dobro:))
|
COUNT ZERO INTERRUPT
an interrupt of a process decrements a counter to zero
|
|
|
|
xilrion
Advanced Member
.jpg)
Croatia
3022 Posts
Member since 16/12/2010 |
|
|
Mr. Bushido
stripovi.com suradnik
Croatia
12917 Posts
Member since 23/09/2005 |
Posted - 21/01/2014 : 09:24:39
|
quote:
Originally posted by mladjo
The Wolf of the Wall street - odličan film. ALI - Leonardo objašnjava starom Brazzilian spiku.Nema šanse da su '87 ribe brijale na Brazzilian.
Ta scena se ne odvija u 1987. godini, već negdje početkom 1990-ih godina. |
Comics is any art you can read. -- Sean T. Collins |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
|
|
dante
Senior Member
.jpg)
Croatia
2478 Posts
Member since 16/01/2008 |
Posted - 22/01/2014 : 12:26:02
|
Ima taj manijak jos scenarija, nema zime  Nadam se da ce snimiti The Hateful Eight nakon ovog o kojem ne zeli nista reci (mudro).
Drago mi je da je poceo redovito izbacivati filmove svake 2-3 godine, a ne imati rupe od 5-6 godina... |
These pretzels are making me thirsty... |
|
|
|
xilrion
Advanced Member
Croatia
3022 Posts
Member since 16/12/2010 |
Posted - 22/01/2014 : 18:02:28
|
pogledao. (anti) ratna akcijska drama o preživljavanju. dosta kvalitetno odrađen film, bez suvišnih sranja. dramatično i krvavo. patetika je svedena na najveći mogući minimum i to cijenim. radnja prema istinitom događaju što je uvijek dodatni začin. čak ni mark wahlberg nije iritantan. pogledajte ga. |
https://xilrion.deviantart.com/ |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 24/01/2014 : 10:44:39
|
Jasmine French (Blue Jasmime), r. Woody Allen, SAD, 2013.
Na početku crnohumorne egzistencijalne drame Jasmine French, 45. igranog filma u gotovo pola stoljeća dugoj, plodnoj i izuzetno bogatoj karijeri glasovitog njujorškog hipohondra Allena Stewarta Konigsberga i slabije upućenim filmofilima diljem svijeta znanog kao Woody Allen, naslovnu protagonisticu upoznajemo kao neurotičnu i nezaustavljivo brbljavu osobu koja starijoj ženi koju zapravo i ne poznaje, svojoj slučajnoj suputnici iz zrakoplova, neumorno priča o svom životu i nevoljama koje su je snašle. Poslije će se pokazati da se ona možda i nije obraćala suputnici već da je razgovarala sama sa sobom, što je simptom zbog kojeg je neko vrijeme provela na psihijatrijskom liječenju. Jasmine French je žena srednjih godina pravog imena Jeanette, koje je promijenila jer nije bilo dovoljno otmjeno, i koja nakon bračnog brodoloma te psihičkog i kompletnog egzistencijalnog sloma iz New Yorka stiže u San Francisco, nadajući se da bi kod svoje sestre Ginger mogla barem privremeno pronaći oslonac i smirenje.
Dramaturški koncipiran kao narativno skokovita cjelina u kojoj se "sadašnjost" neprestano isprepleće s epizodama iz prošlosti, posve zasluženo za Zlatni globus u kategorijama najbolje glavne i sporedne ženske uloge nominiran film dominantno govori o životu i tragičnoj sudbini antijunakinje kojoj se ostvaruje kineska kletva "dabogda imala pa nemala", koja je navikla na lagodnu svakodnevicu bez posla u sjaju i luksuzu, u njujorškoj Park aveniji u raskošnoj kući s bazenom koja po riječima bivšeg Gingerina muža Augieja "izgleda kao iz filma", na zabavama i prijemima, praktički bez ikakvog dodira s realnošću i bilo kakvim možebitnim problemima. Još donedavno "plava" ali i "tužna" Jasmine živjela je u kuli bjelokosnoj, u kojoj joj je život odvojen od stvarnosti omogućavao bogati suprug Hal, slatkorječivi mutni poduzetnik koji je razotkriven kao prevarant i strpan u zatvor gdje je počinio samoubojstvo.
Oslikavajući sudbinu Jasmine, žene za koju ćemo naknadno doznati da je neposredno odgovorna za suprugovo uhićenje pa tako posredno i za njegov suicid, kao i život njezine nebiološke sestre Ginger te površno ljudi oko nje, Allen kreira nelagodnu i dosta mračnu sliku klasnih odnosa u američkom društvu, odnosa (re)definiranih velikom gospodarskom krizom koju svi osjećamo, a koja je krenula iz Amerike inicirana djelovanjem ljudi kakav je upravo Hal. Za razliku od protagonistice, njena sestra Ginger s kojom dijeli isključivo istu zamjensku majku i baš ništa drugo, ni karakter, ni ukus, ni način života a ni sklonost u izboru određenih tipova muškaraca, skromna je žena iz niže srednje klase iza koje je propali brak s priprostim ali poštenim fizičkim radnikom Augiejem s kojim ima dvojicu sinova. U odnosu između Jasmine i Ginger od samog je početka primjetna određena tenzija, prešućivana ali zamjetna netrpeljivost, jer prva drugoj zamjera na "niskom" životu u malom stanu uz pogrešne muškarce i nepodnošljivo bučnu djecu, bez imalo elegancije, stila ili ambicije, a druga prvoj na oholosti, življenju "u oblacima" i činjenici da je njihova zamjenska majka uvijek iskazivala veću ljubav prema Jasmine.
Načini na koje Jasmine i Hal u vremenima prije uhićenja komentiraju Ginger i Augieja, podjednako kao i ovi njih, plastični su i pomalo doslovni primjeri oslikavanja (nepomirljivih?) klasnih razlika u ne samo američkom društvu, razlika između onih koji imaju i mogu i onih koji ne mogu i nemaju, pri čemu su i u dobrim i u kriznim vremenima oni prvi odgovorni za sudbine ovih drugih. Naime, za raspad Gingerina braka i života izravno je kriv upravo Hal koji je sav novac nje i Augieja uložio u jednu mutnu investiciju, a posredno opet Jasmine koja je supruga nagovorila na to. Da slika indiskretne propasti buržoazije bude zaokružena, tu je i Jasminein i Halov sin Danny, koji je na životne lomove reagirao najprije prekidom studija na Harvardu i otkliznućem u narkomaniju, a potom započinjanjem novog skromnog života kao prodavač glazbala koji majku više nikad ne želi vidjeti. U nemogućnosti nošenja sa svim životnim udarcima, u prestižne modne "brendove" stalno odjevena Jasmine skreće u pomaknuta psihička stanja, posljednju priliku za spas detektirajući u mogućnosti pronalaženja bogatog ženika uz kojeg bi mogla opet živjeti na visokoj nozi. Na nagovor Ginger pristane se i zaposliti kao tajnica u stomatološkoj ordinaciji, gdje joj kakav-takav prividni mir pruži i udvaranje liječnika koji ju naposlijetku pokuša i napastvovati.
Dok započinje vezu s imučnim i naočitim poduzetnikom Dwightom, kojem posve prešućuje svoju prošlost i laže o sadašnjosti, Jasmine zdušno radi na upropaštavanju Gingerine veze s grubim i naprasitim, ali u osnovi dobrodušnim Chilijem, opet običnim radnikom kojeg Ginger iskreno ne voli ali u njemu vidi bijeg od samoće i životni oslonac za kojim traga. Karakterno i motivski dijelom temeljena na liku Blanche Dubois iz glasovitog romana Tramvaj zvan žudnja Tennesseeja Williamsa, Jasmine je od prvog trenutka tragičan lik, a za njenu su tragediju podjednako zaslužne izvanjske okolnosti kao i njene osobne i bračne slabosti. Ona je autodestruktivna žena koja će, otkrivši da je Hal notorni ženskar te shvativši da je godinama bila slijepa kod zdravih očiju, njega prijaviti policiji čime će inicirati vlastitu propast. Tresak s oblaka na zemlju nemoguće je preživjeti, pa Jasmine na koncu, nakon što Dwight spletom okolnosti dozna istinu o njoj i smjesta prekine zaruke, hineći ponos i stoicizam redatelj ostavlja na klupi negdje u gradu, dok ona opet intenzivno i posve nesvjesna stvarnosti razgovara sama sa sobom.
Budući znamo da je zbog takvog stanja već jednom dospjela na psihijatriju, njezina daljnja nevoljna sudbina je jasna, uz izraženu mogućnost da više nikad ne iziđe iz bolnice. Priču o Jasmine French i njenom mikrokozmosu u kojem se zrcali čitavo američko društvo, Allen režira sigurno i sugestivno, u fantastičnoj oskarovki Kate Blanchett, možda najboljoj suvremenoj glumici uopće koja je za ovu rolu nakon osvojenog Zlatnog globusa opet zaradila oskarovsku nominaciju, pronašavši savršenog interpretatora zapretenih i traumatičnih psihičkih stanja protagonistice. Ona maestralno dočarava sva raspoloženja i psihičke mijene nepodnošljivo egoistične nesretne žene koja iz stanja euforije lako prelazi u alkoholizirani nemoćni bijes a još lakše u duboku depresiju, neprestano pribjegavajući poricanju i laganju samoj sebi, no s kojom gledatelj lako suosjeća ponajprije zbog sjajne i izuzetno uvjerljive Blanchett. Spretna izmjena stalno ispreplećućih vremenskih razina priče bez grubljih i upadljivijih prijelaza, uobičajena alenovska galerija slikovitih i makar krokijima plastično ocrtanih sporednih likova, izvrsna uloga također za Oscara nominirane britanske glumice Sally Hawkins (Samo bez brige, Ženska prava hoću) kojoj bi ovo mogao biti probojni holivudski projekt, naglašena atmosferičnost i odlična mizanscena vrline su djela kojim se Allen – nominiran za Oscara za najbolji izvorni scenarij – nakon osam godina izbivanja iz New Yorka i Amerike vratio manje u Veliku Jabuku a više u "novi svijet".
Premda je riječ o mjestimice neujednačenom djelu u kojem superiorne glumačke interpretacije uspješno nadoknađuju neke manjkavosti i klišeje u priči, poput Gingerinih konvencionalnih ljubavnih i egzistencijalnih peripetija te dobrano stereotipnih likova Augieja i Chilija koje spašavaju uvjerljivi nastupi Andrewa Dicea Claya i Bobbyja Cannavalea, posrijedi je film kojim se Allen, uz Martina Scorsesea i Francisa Forda Coppolu najznačajniji celuloidni kroničar New Yorka, vraća u autorsku formu. Jasmine French njegovo je najuspjelije ostvarenje od remek-djela Završni udarac iz 2005. godine, karakterna studija žene koja je vođena osvetom zbog muževe nevjere i konačno zahtjeva za razvod trasirala vlastiti pad i zapečatila svoju sudbinu, te zoran dokaz da u redateljskoj svijeći Woodyja Allena još uvijek ima ulja.
Allen o filmu na BBC-ju:
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Poli
Advanced Member
Slovenia
37994 Posts
Member since 26/10/2007 |
|
|
mladjo
Advanced Member
Croatia
20013 Posts
Member since 15/04/2007 |
Posted - 24/01/2014 : 14:43:07
|
quote:
Originally posted by Mr. Bushido
quote:
Originally posted by mladjo
The Wolf of the Wall street - odličan film. ALI - Leonardo objašnjava starom Brazzilian spiku.Nema šanse da su '87 ribe brijale na Brazzilian.
Ta scena se ne odvija u 1987. godini, već negdje početkom 1990-ih godina.
Opet, prerano je za to.Al dobro, da ne davim, film je odličan:))
Gluma je stvarno vrhunska. (LIGHT SPOILER)Ona scena kada ga vode iz sudnice - pogledi roditelja su maestralni. Ono, sine zgriješio si ali opet i uspio si, tako da se kad se sve zbroji, ponosimo s tobom (SP OFF)
U svakom slučaju odlično |
COUNT ZERO INTERRUPT
an interrupt of a process decrements a counter to zero
|
|
|
|
mladjo
Advanced Member
Croatia
20013 Posts
Member since 15/04/2007 |
Posted - 27/01/2014 : 00:11:56
|
Na 49. sam minuti od Catching fire.
Ako i dalje svi budu plakali nad svojom sudbinom (a naročito glavna glumica) fakat bum ponorel.
Trebali su staviti Sigourney Wever da glumi |
COUNT ZERO INTERRUPT
an interrupt of a process decrements a counter to zero
|
|
|
|
xilrion
Advanced Member
Croatia
3022 Posts
Member since 16/12/2010 |
Posted - 27/01/2014 : 15:39:29
|
jučer sam po prvi puta u životu pogledao The Godfather jedinicu.
brate, što je nezanimljiv film. mogli su u taj film nabacit što god su htjeli, radnje nema. samo hrpa situacija koje se nižu jedna za drugom.
mafijaška obitelj tamo nešto kemija lagano, pa zatim ubiju nekog, pa onda oni ubiju njihovog, pa al pacino ode u italiju , pa je primirje, pa se al pacino vrati iz italije, pa ubiju još nekog, pa smiješni don corleone umre bla, bla...
|
https://xilrion.deviantart.com/ |
|
|
|
sretan
Average Member
593 Posts
Member since 16/11/2012 |
Posted - 27/01/2014 : 16:36:43
|
quote:
Originally posted by xilrion
jučer sam po prvi puta u životu pogledao The Godfather jedinicu.
brate, što je nezanimljiv film. mogli su u taj film nabacit što god su htjeli, radnje nema. samo hrpa situacija koje se nižu jedna za drugom.
mafijaška obitelj tamo nešto kemija lagano, pa zatim ubiju nekog, pa onda oni ubiju njihovog, pa al pacino ode u italiju , pa je primirje, pa se al pacino vrati iz italije, pa ubiju još nekog, pa smiješni don corleone umre bla, bla...
Pogledaj ga za deset godina opet, bit će bolji |
|
|
|
Windwalker
Advanced Member
Croatia
4530 Posts
Member since 08/03/2008 |
Posted - 27/01/2014 : 16:55:28
|
quote:
Originally posted by xilrion
jučer sam po prvi puta u životu pogledao The Godfather jedinicu.
brate, što je nezanimljiv film. mogli su u taj film nabacit što god su htjeli, radnje nema. samo hrpa situacija koje se nižu jedna za drugom.
mafijaška obitelj tamo nešto kemija lagano, pa zatim ubiju nekog, pa onda oni ubiju njihovog, pa al pacino ode u italiju , pa je primirje, pa se al pacino vrati iz italije, pa ubiju još nekog, pa smiješni don corleone umre bla, bla...
Slažem se.
Ni ostali nisu bolji. |
|
|
|
xilrion
Advanced Member
Croatia
3022 Posts
Member since 16/12/2010 |
|
|
sretan
Average Member
593 Posts
Member since 16/11/2012 |
Posted - 27/01/2014 : 17:51:31
|
quote:
Originally posted by xilrion
quote:
Originally posted by sretan
Pogledaj ga za deset godina opet, bit će bolji
možda, ali bojim se da za 10 godina ja neću bit puno pametniji.
Pametan si ti i sad dovoljno
Stvar je u tome da se s godina mijenjaju i prioriteti i afiniteti. Ono što ti se sad čini dosadnim kasnije će biti zanimljivo, te obrnuto. Film obiluje mnogim kvalitetama koje ti se sad čine suvišnim, a s iskustvom i godinama sve više ih budeš primječivao. Vjerojatno budeš tada uživao u odličnim dijalozima (bit će ti životno prihvatljiviji), prekrasnoj fotografiji uz lagani ritam filma i sl. Sad ti je 27 ako se ne varam, i taman kad se približiš 40-toj počinješ uočavati ovo o čemu pišem na drugi način. Uživaj do tad u akciji, te brzim i napetim preokretima u filmovima! |
|
|
|
xilrion
Advanced Member
Croatia
3022 Posts
Member since 16/12/2010 |
Posted - 27/01/2014 : 19:24:02
|
quote:
Originally posted by sretan
[
Pametan si ti i sad dovoljno
Stvar je u tome da se s godina mijenjaju i prioriteti i afiniteti. Ono što ti se sad čini dosadnim kasnije će biti zanimljivo, te obrnuto. Film obiluje mnogim kvalitetama koje ti se sad čine suvišnim, a s iskustvom i godinama sve više ih budeš primječivao. Vjerojatno budeš tada uživao u odličnim dijalozima (bit će ti životno prihvatljiviji), prekrasnoj fotografiji uz lagani ritam filma i sl. Sad ti je 27 ako se ne varam, i taman kad se približiš 40-toj počinješ uočavati ovo o čemu pišem na drugi način. Uživaj do tad u akciji, te brzim i napetim preokretima u filmovima!
krivo si me pročitao. nema veze. ja sam inače veliki ljubitelj drame od malih nogu i shvaćam o čemu govoriš. ovaj film mi jednostavno nije sjeo jer sam možda puno očekivao od njega nakon svih pohvala i preporuka koje sam čuo. nisam niti očekivao, a ni želio nikakve preokrete, akciju ili nešto tipa goodfelas. da, uživam u lijepoj fotografiji, dobroj režiji, sporim kadrovima, atmosferi ali ovaj film mi se učinio nekako razvodnjen, iritantno ležeran i neinteresantan, u smislu kao da me se sve to ne tiče. nije ostavio nikakav impakt na mene kao recimo što ga ostavlja "Bilo jednom u americi" ili nedavno na hrt-u prikazan Stalker od Tarkovskog.
btw, 31 godina mi je tek. |
https://xilrion.deviantart.com/ |
|
|
|
mpavin
Advanced Member
Niue
7814 Posts
Member since 02/09/2005 |
|
|
sretan
Average Member
593 Posts
Member since 16/11/2012 |
Posted - 27/01/2014 : 21:36:58
|
quote:
Originally posted by xilrion
quote:
Originally posted by sretan
[
Pametan si ti i sad dovoljno
Stvar je u tome da se s godina mijenjaju i prioriteti i afiniteti. Ono što ti se sad čini dosadnim kasnije će biti zanimljivo, te obrnuto. Film obiluje mnogim kvalitetama koje ti se sad čine suvišnim, a s iskustvom i godinama sve više ih budeš primječivao. Vjerojatno budeš tada uživao u odličnim dijalozima (bit će ti životno prihvatljiviji), prekrasnoj fotografiji uz lagani ritam filma i sl. Sad ti je 27 ako se ne varam, i taman kad se približiš 40-toj počinješ uočavati ovo o čemu pišem na drugi način. Uživaj do tad u akciji, te brzim i napetim preokretima u filmovima!
krivo si me pročitao. nema veze. ja sam inače veliki ljubitelj drame od malih nogu i shvaćam o čemu govoriš. ovaj film mi jednostavno nije sjeo jer sam možda puno očekivao od njega nakon svih pohvala i preporuka koje sam čuo. nisam niti očekivao, a ni želio nikakve preokrete, akciju ili nešto tipa goodfelas. da, uživam u lijepoj fotografiji, dobroj režiji, sporim kadrovima, atmosferi ali ovaj film mi se učinio nekako razvodnjen, iritantno ležeran i neinteresantan, u smislu kao da me se sve to ne tiče. nije ostavio nikakav impakt na mene kao recimo što ga ostavlja "Bilo jednom u americi" ili nedavno na hrt-u prikazan Stalker od Tarkovskog.
btw, 31 godina mi je tek.
Gotovo da ne povjerujem, pa ovaj film baš nudi ono što si napisao da voliš kod filmova, kako je onda moguće da ti se ne sviđa ne znam ni sam. Ali OK ako je tako onda je tako...
@mpavin
Da, za velik broj filmova koje smatramo bezvremnskim umjetničkim djelima potrebno je iskustvo i određeno predznanje da bi se u njima uživalo u punom sjaju. Jedan od takvih upravo se emitira na HRT3. |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 01/02/2014 : 21:53:33
|
U 83. godini nakon kratke bolesti umro je odličan austrijski karakterni glumac Maximilian Schell, koji je od 3 nominaicije za Oscara potvrdio onu 1962. za najbolju glavnu mušku ulogu u sudskoj povjesnoj ratnoj drami Suđenje u Nurembergu Stanleya Kramera.
Znamo ga i po Dmytrykovim Mladim lavovima, Topkapiju Julesa Dassina, Smrtonosnoj aferi Sidneya Lumeta, Bulajićevom Sarajevskom atentatu, također u Jugoslaviji snimanom Peckinpahovom Željeznom križu, Maloj Odessi Jamesa Graya, Carpenterovim Vampirima, filmu katastrofe Žestoki udar...
Markantan i autoritaran, što je i logično za Austrijanca, svojim je nastupima i u starijoj dobi davao dignitet i posebnu kvalitativnu dimenziju filmovima u kojima je glumio.
Neka mu je laka zemlja...
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
|
|
kiky
stripovi.com suradnik
7366 Posts
Member since 17/07/2003 |
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 03/02/2014 : 10:52:08
|
Polimac u Jutarnjem o Maximilianu Schellu:
IN MEMORIAM - MAXIMILLIAN SCHELL
BESMRTNI PROTAGONIST 'PLAVOG ANĐELA' Prvi njemački glumac koji je osvojio Oscara, a glumio je i za Veljka Bulajića
Autor: Nenad Polimac
Objavljeno: prije 1 h i 19 min
Maximiliana Schella često su uspoređivali s Emilom Janningsom: besmrtni protagonist “Plavog anđela” prvi je njemački glumac koji je dobio Oscara, davne 1929. za “Posljednju zapovijed” i “Put svega živog”, a Schellu je to prvom uspjelo nakon Drugog svjetskog rata, nagrađen je 1962. za sjajnu ulogu branitelja ratnih zločinaca u “Suđenju u Nürnbergu”.
Žestoki antinacist
Za razliku od Janningsa, on je bio žestoki antinacist, a nije bio ni njemački državljanin, s obzirom na to da je živio između Austrije i Švicarske: čim je 1938. proglašen Anschluss, njegovi su roditelji napustili Beč i preselili se u Zürich.
Kao mladić neko je vrijeme dvojio oko životne vokacije, bavio se čak i nogometom, upisao konzervatorij, a izbjegavao je glumu zato što je to bila profesija njegove majke, a i starija sestra Maria već je početkom pedesetih bila afirmirana glumica. Ipak, kad je to prelomio u sebi, u trenu je postao jedan od najtraženijih mladih njemačkih glumaca: ugledni Helmut Käutner - koji je 1954. proslavio Mariju Schell u “Posljednjem mostu” - povjerio mu je dvije godine poslije glavnu ulogu u hvaljenoj “Djevojci iz Flandrije”, već 1958. igrao je uz Marlona Branda u “Mladim lavovima” (navodno je u pitanju bila zabuna, preko njega su tražili njegovu sestru, no kad su ga vidjeli, dobio je istaknutu rolu deziluzioniranog njemačkog časnika u skupoj ekranizaciji romana Irwina Shawa). Ulogu za koju je dobio Oscara prvo je igrao na američkoj televiziji uživo, a kako je ostavio sjajan dojam, nije bilo prigovora što mu se ime našlo uz Spencera Tracyja, Marlene Dietrich, Judy Garland i Burta Lancastera.
Sjajan kao Hamlet
Istodobno je gradio i zapaženu kazališnu karijeru: legendarni Gustav Gründgens pozvao ga je u Hamburg, gdje je nastupao četiri godine, kad god je stigao, a za njihov oproštaj (Gründgens je 1963. umirovljen) igrao je Hamleta, koji se smatra jednim od najboljih na europskim pozornicama. Leonard Bernstein komplimentirao mu je na sviranju klavira, prevodio je na njemački Johna Osbornea i Shakespearea, poslije je od Curda Jürgensa preuzeo ulogu Jedermanna na Salzburškom festivalu, no od sedamdesetih se sve češće bavi režijom. I dalje su mu nudili dobre uloge - dobio je još dvije nominacije za Oscara za “Čovjeka u staklenoj ćeliji” (1975.) i “Juliju” (1977.) - međutim, sve češće je isticao da više voli biti iza nego ispred kamere.
Odnos sa sestrom
Njegova prva dva filma, lirična “Prva ljubav” (1970.) po Turgenjevu i “Pješak” (1973.), intrigantna analiza utvara nacističke prošlosti u suvremenom zapadnonjemačkom društvu, nominirana su za Oscara, a odlično su prošle i “Priče iz Bečke šume” (1979.), ekranizacija poznatog komada Ödöna von Horvátha. Bio je i iznimno vješt dokumentarist: naumio je snimiti portret Marlene Dietrich, no dok se dogovarao s filmskom legendom, ona je zaključila da se ne želi snimati. Ipak, zabilježio je njihov razgovor na magnetofonskoj vrpci i napravio neobičan dokumentarac “Marlene” (1984.), koji je također nominiran za Oscara. Najosobniji mu je svakako film “Moja sestra Maria” (2002.), u kojem se pozabavio odnosom sa sestrom, tada već teško psihički bolesnom: na premijeri se ona posljednji put pokazala u javnosti. Odlično se snašao i u operetama, njegova postava “Bečke krvi” Johana Straussa u austrijskom Mörbischu postigla je velik uspjeh.
U jugoslavenskoj kinematografiji gostovao je samo jednom, igrao je Đuru Šarca, čovjeka koji obučava pripadnike Mlade Bosne u “Atentatu u Sarajevu” Veljka Bulajića. Medijima je uvijek bio zanimljiv jer se družio s velikanima, od Orsona Wellesa i Bernsteina do Roberta Altmana i Jona Voighta: s potonjim se upoznao na snimanju “Slučaja Odesa”, dao mu je glavnu ulogu i u ekranizaciji komada Friedricha Dürrenmatta “Sudac i njegov krvnik”, a bio je i kum njegovoj kćeri Angelini Jolie.
Volio mlađe žene
Tri godine je ljubakao sa Sorayom, bivšom suprugom perzijskog šaha Reze Pahlavija, supruga mu je bila i poznata ruska glumica Natalija Andrejčenko, a lani je - nakon nekoliko godina “hodanja” - vjenčao Ivu Mihanovic, njemačku sopranisticu hrvatskog podrijetla, 47 godina mlađu od njega. Početkom ove godine preležao je upalu pluća, no zatim je morao na operaciju zbog bolova u leđima i nikad se nije probudio iz narkoze. Umro je u noći s petka na subotu u bolnici u Innsbrucku u 84. godini.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
nagor
Advanced Member
Croatia
12553 Posts
Member since 21/02/2012 |
|
|
Topic |
|
|
|
Filmovi & co
