| Author |
 Topic  |
|
|
ken2
stripovi.com suradnik
Croatia
8193 Posts
Member since 30/07/2002 |
 Posted - 30/04/2014 : 22:03:15
|
umro je veliki glumac
i zaslužuje da ga se sjetimo
ja ću ga uvijek pamtiti, prvenstveno po felicijinom putovanju
u tom nestvarno ludom filmu je jednostavno rasturio
neka počiva u miru
|
if you tolerate this, then your children will be next |
|
|
dante
Senior Member
.jpg)
Croatia
2478 Posts
Member since 16/01/2008 |
|
|
acestroke
stripovi.com suradnik
USA
11652 Posts
Member since 16/04/2009 |
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 30/04/2014 : 23:02:13
|
Glumčina samo takav, koji me je osvojio Crnim petkom za gangstere a trajni kultni status zacementirao Monom Lisom.
Brazil, Tko je smjestio zecu Rogeru, Nixon, Neprijatelj pred vratima, sve do Ženska prava hoću (Made in Dagenham).
Genijalac koji je i najmanju ulogu znao pretvoriti u vatromet glumačkog umijeća.
I kad je radio samo za lovu, recimo u Michaelu, Spice World i sličnim filmovima, činio je to časno i dostojanstveno.
Neka mu je laka zemlja...
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
 |
|
|
velka031
Advanced Member
.jpg)
Croatia
17042 Posts
Member since 18/03/2010 |
|
|
magnus
Junior Member
Slovenia
342 Posts
Member since 22/08/2004 |
|
|
Darth Ivan
Advanced Member
Croatia
7978 Posts
Member since 21/03/2010 |
|
|
Darth Ivan
Advanced Member
Croatia
7978 Posts
Member since 21/03/2010 |
Posted - 01/05/2014 : 01:25:22
|
quote:
Originally posted by Johnny Difool
Glumčina samo takav, koji me je osvojio Crnim petkom za gangstere a trajni kultni status zacementirao Monom Lisom.
Brazil, Tko je smjestio zecu Rogeru, Nixon, Neprijatelj pred vratima, sve do Ženska prava hoću (Made in Dagenham).
Genijalac koji je i najmanju ulogu znao pretvoriti u vatromet glumačkog umijeća.
I kad je radio samo za lovu, recimo u Michaelu, Spice World i sličnim filmovima, činio je to časno i dostojanstveno.
Neka mu je laka zemlja...
Ne zaboravimo Super Marija   |
"Nothing lasts forever." |
|
|
|
tex2
stripovi.com suradnik
.jpg)
Croatia
31399 Posts
Member since 17/09/2006 |
Posted - 01/05/2014 : 08:20:32
|
| R.I.P. |
"Od svakog treba tražiti samo ono što on može dati."
"The puck is in! The home team wins!", the good ol' hockey game
|
|
|
|
dante
Senior Member
Croatia
2478 Posts
Member since 16/01/2008 |
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 02/05/2014 : 12:56:30
|
In memoriam Jurice Pavičića u Jutarnjem:
U 72. GODINI JE UMRO BOB HOSKINS
Jednako uvjerljivo glumio je gangstere, psihopate i političare
Autor: Jurica Pavičić
Objavljeno: prije 3 h i 27 min
Život mu je bio kao na filmu, školu je napustio sa 15 godina, bio je komunist, živio u kibucu i počeo glumiti slučajno.
Za britansku kulturu, osamdesete su bile era punka, Margaret Thatcher i rudarskog štrajka. Ali - osamdesete su bile i zlatno doba britanskog filma.
Do tada provincijsko filmsko predvorje i čekaonica za Hollywood, britanski film 80-ih je izišao na veliku scenu nizom sjajnih filmova režisera koji će u idućim dekadama postati važni: Frearsa, Figgisa, Jordana, Mikea Leigha, Loacha. Ta generacija ugled je izgradila filmovima koji su reflektirali politička proturječja tačerijanske ere. A taj britanski film 80-ih imao je i svoje zaštitno lice. To lice bio je Bob Hoskins.
Tog lica više nema. Bob Hoskins, glavni glumac filmova “Crni petak za gangstere”, “Mona Lisa” i “Felicijino putovanje”, preminuo je u srijedu u 72. godini od komplikacija upale pluća. Hoskins se prethodno borio s Parkinsonovom bolešću koja mu je posljednjih godina prorijedila, a od 2012. i prekinula karijeru.
Izlet u Hollywood
Bob Hoskins rođen je 1942. u gradu Buryju, u obitelji oca vozača kamiona i majke bolničke spremačice. Život mu je bio nalik životu likova koje će glumiti: školu je napustio sa 15 godina, bio je komunist, živio u kibucu i počeo glumiti slučajno, kad se jednom našao u teatarskom bifeu u vrijeme audicije. Tijekom sedamdesetih glumi u teatru i u par nebitnih filmova, a onda 1980. dobiva ulogu koja će mu definirati karijeru: onu u “Crnom petku za gangstere” Johna MacKenzieja.
Te ‘80., “The Good Long Friday” prikazivao je Englesku koja je frapantno sličila na Hrvatsku danas. Staro se društvo raspalo, mafijaši su postali biznismeni, na razvalinama industrijske ere developeri uređuju obalu i dokove, a riječ “Investitor” izgovara se s religijskim obožavanjem. U tom svijetu, Hoskins glumi starog, uličarskog gangstera koji odluči ući u novi svijet legalnog biznisa, u duhu s novom ideologijom i erom. Glavni junak - međutim - postupno shvaća da je za novi svijet biznisa čak i on mala beba.
“Crni petak za gangstere” bio je - uz “Olujni ponedjeljak” - ključni politički film Britanije 80-ih, i jasni antitačerijanski manifest. Ujedno, bila je to uloga koja je definirala Hoskinsovu glumačku personu. Hoskins u pravilu glumi likove iz nižih slojeva, temperamentne, nasilne, iracionalne, likove koji često nose u sebi destruktivnu anarhiju. Istodobno, Hoskinsovi likovi često se drže nekog uličarskog etosa i principa koji postaju staromodni. Takav, Hoskins postaje filmska personifikacija stare radničke klase u epohi kada se ta klasa našla u ćorsokaku. Takva će biti i uloga koja će mu donijeti najviše priznanja - ona bivšeg robijaša, sada vozača u filmu “Mona Lisa” Neila Jordana. Za nju će dobiti nagradu u Cannesu, Zlatni globus i nominaciju za Oscara.
Uspjesi u britanskom filmu 80-ih Hoskinsa će zakratko odvesti u Hollywood (“Tko je smjestio Zeki Rogeru”, 1988.). Od tada nadalje, karijera mu je šareno neujednačena. Glumi Smeeja u Spielbergovu “Kapetanu Kuki”, kao i jednog od “Super Mario Brothersa”. Igra patološkog ubojicu u Egoyanovu “Felicijinom putovanju”. Nerijetko igra i političke ekscentrike i/ili psihopate: Lavrentija Beriju u “Unutrašnjem krugu” Končalovskog, Edgara J. Hoovera u “Nixonu” Olivera Stonea, te Hruščova u “Neprijatelj pred vratima” Jean-Jacquesa Annauda.
Daroviti režiseri
Hoskins - međutim - nikad više neće imati onakvu važnost kakvu je imao u tom svom zlatnom trenutku, u britanskom filmu 80-ih. U tih nekoliko zlatnih godina, Hoskinsov talent i specifični tip poklopio se s grupom darovitih režisera kao što su bili Neil Jordan, John MacKenzie ili Terry Gilliam. Poklopio se, međutim, i sa specifičnim trenutkom, trenutkom kada britanski film romantizira umiruću radničku klasu i gradski polusvijet. A tom svijetu - svijetu iz kojeg je ponikao - Hoskins je toj eri dao glas i lice.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Mr. Bushido
stripovi.com suradnik
Croatia
12948 Posts
Member since 23/09/2005 |
|
|
trolodtroje
Advanced Member
3276 Posts
Member since 14/09/2010 |
Posted - 04/05/2014 : 11:56:53
|
ima toliko dobrih filmova, od otkačenjaka u Brazilu, čangrizavog jazavca u Wind in the willows i jebenog vozača Georga u Mona Lizi. Ehhh, šteta. |
|
|
|
trolodtroje
Advanced Member
3276 Posts
Member since 14/09/2010 |
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 22/05/2014 : 17:21:17
|
Moj skroman doprinos:
Nedavno preminuli sjajan karakterni glumac Bob Hoskins gotovo se može smatrati zaštitnim licem britanskog filma na samom početku i tijekom prve polovine 80-ih godina. Međaši tog razdoblja otočke kinematografije upravo su dva najvažnija ostvarenja iz četiri desetljeća duge i bogate Hoskinsove glumačke karijere, a riječ je o izvrsnoj gangsterskoj drami "Crni petak za gangstere" Johna Mackenzieja iz 1980. i romantičnoj krimi-drami "Mona Lisa" Neila Jordana iz 1986. godine. Kroz čitavu povijest britanskog filma sve do današnjih dana njegova trajna i najvažnija obilježja su emotivnost, socijalna osviještenost, manje ili više izražene angažiranost i kritičnost, te kroz njih ispoljena dominantno lijeva idejna nagnuća i socijalne opservacije. Usmjerenost na društveni realizam i izraženiji angažman započeta je krajem 50-ih i početkom 60-ih godina britanskim novim valom i "realizmom kuhinjskog sudopera", koji se u znatnoj mjeri reflektirao i u književnosti, kazalištu, slikarstvu i televiziji, a do danas je ostao možda najvrednija sastavnica otočke umjetnosti. Recesija koja je 70-ih i u prvoj polovini 80-ih godina zahvatila britansku kinematografiju pokazala se plodnim tlom za filmaše poput Mikea Hodgesa, autora žestokog krimića "Sredite Cartera", i Johna McKenzieja, potpisnika spomenutog "Crnog petka za gangstere" u kojem je Hoskins ostvario probojnu filmsku rolu za koju je nominiran za nagradu BAFTA.
Spomenuti filmovi osim kao besprijekorni predstavnici žanra odlično funkcioniraju i kao dojmljive socijalne slike, pa tako Mackenziejevo djelo oslikava britansko društvo u vrijeme dok "čelična lady" Margaret Thatcher tek preuzima stvari u svoje ruke, tvrdeći da društvo zapravo ne postoji i provodeći suvremenom frazeologijom rečeno "bolne rezove" koji će dovesti do pauperizacije otočkog radništva. Kao glumac nevelika rasta kojem su savršeno ležale role prznica i kolerika koji teško potiskuju svoju agresivnost, što se na njima stalno vidi, Hoskins tumači Harolda Shanda, londonskog gangstera koji s već izgrađenom organizacijom i utjecajima odlučuje legalizirati svoje poslove. To namjerava postići kupnjom starih dokova na Temzi koje planira pretvoriti u srce poslovnog života novog Londona i promovirati ih pred najavljivane Olimpijske igre. No tim njegovim namjerama suprotstavit će se američka mafija, od koje je Shand posudio novac za njihovo ostvarenje, a njegovo će carstvo početi propadati kad u London stigne američki mafijaš Charlie. Izvrsno režiran i impresivno socijalno usidren "Crni petak za gangstere" na iznimno efektan način oslikava britansko društvo na prijelazu desetljeća, zajednicu u kojoj su u korupciju podjednako ogrezle i političke i policijske strukture, u kojoj se tradicionalna britanska industrija povlači pred sumnjivim poduzetnicima i "developerima", te u kojoj se formalni negativac Shand ispostavlja kao ako baš ne pozitivan, a ono kao najmanje negativan protagonist.
U Jordanovoj "Mona Lisi", u glavnoj ulozi za koju je osvojio praktički sve relevantne nagrade uključujući onu u Cannesu i nominaciju za Oscara, Hoskins je opet tipičan lik, sitni kriminalac George koji u određenoj mjeri asocira na Travisa Bicklea iz Scorseseovog "Taksista". George je u osnovi pošteni bivši zatvorenik koji se nakon izlaska na slobodu uz pokušaj ponovnog zbližavanja s otuđenom kćeri zaljubi u tamnoputu prostitutku Simone koju mu je na skrb povjerio opasni gangster Mortwell. Osim kao sjajno režirana i dojmljivo atmosferična krimi-drama, "Mona Lisa" savršeno funkcionira i kao slojevita i povremeno duhovita karakterna studija te kao emotivna ljubavna priča koju nosi upravo maestralan Hoskinsov nastup.
Premda je tijekom slijedeća dva i pol desetljeća, zaključno s iznadprosječno uspjelom humornom socijalnom dramom "Ženska prava hoću" Nigela Colea iz 2010. godine kojom se vratio u milje koji ga je proslavio, ostvario niz odličnih ili vrlo solidnih rola, primjerice u hitu "Tko je smjestio Zecu Rogeru" Roberta Zemeckisa, u Spielbergovu "Kapetanu Kuki", Stoneovu "Nixonu" i izvrsnoj triler-drami "Felicijino putovanje" Atoma Egoyana, Bob Hoskins je trajno ostao zapamćen upravo po svojim ključnim rolama iz 80-ih. Britanski film uvijek treba glumca njegove stature i histrionskog izraza, pa je tako njegovo mjesto u određenoj mjeri zauzeo tjelesnim i izvedbenim osobinama sličan Gary Lewis najpoznatiji po roli protagonistova oca u glazbenoj socijalnoj drami "Billy Elliot" Stephena Daldryja. No mjesto Boba Hoskinsa, rođenog gubitnika iz socijalno i politički turbulentnih 80-ih, u otočkom će filmu zauvijek ostati upražnjeno.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
| |
Topic |
|
|
|
RIP Bob Hoskins
