Evo prebacio sam sve na ovu stranu da bude preglednije.
@Charlita, očekujem da se u roku 2 tjedna može uzeti malo vremena, pa da to do tada završimo. Ne mora to biti na moj način, samo tražim malo ozbiljnosti. Inače ćeš skončati ko onaj nesretni bjelolasica.
Ajmo i svi ostali uključite malo poetskog duha u svoje tekstiće, ipak su ovo emotivni trenuci.
Evo prebacio sam sve na ovu stranu da bude preglednije.
@Charlita, očekujem da se u roku 2 tjedna može uzeti malo vremena, pa da to do tada završimo. Ne mora to biti na moj način, samo tražim malo ozbiljnosti. Inače ćeš skončati ko onaj nesretni bjelolasica.
Ajmo i svi ostali uključite malo poetskog duha u svoje tekstiće, ipak su ovo emotivni trenuci.
Evo me u Wordu, idem pisati, naisla mi inspiracija.
(pogle me kako sam ozbiljna, ni smajlica nema, ni r od anusa..)
Što ostaje kada voljenih više nema, i što nam preostaje kada ostanemo sami sa sobom u tišini koju remeti tek zvuk koraka grobljem što umorno odzvanjaju, možemo naslutiti samo, mi, koji tim putem nismo hodali, već nam Nathan to otkriva, dok poput sjenke ogrnute plaštem bremena sjećanja stoji pred nišama; u jednoj od njih svoj mir je pronašla njegova Laura.
Groblje budućnosti nudi utjehu živima kroz susret sa holografskim pokojnicima, no stvarnost ne igra produžetke i Nathan odbija lažna sjećanja uz pomoć elektronskih duhova, svjestan da je Laura - živa i voljena, sa svojim licem, glasom i mirisom - zauvijek pohranjena u njemu, u dubinama sjećanja.
Preostaju samo sjećanja u koja se ponire kad pritisne tuga, čežnja ili kajanje, i vrijeme teško donosi mir. Ono se ne može vratiti, baš kao niti ispaljeni hitac, i pruža samo jednu šansu da ga se iskoristi prije no što od njega ostane tek dim i odbačena čahura dragocjenog trenutka, jer oni kojih nema već su našli svoj mir, oni koji ostaju, teško pronalaze spokoj.
Povucimo se tiho iz ove scene, na prstima, poštujući tišinu groblja, u kome se nalazi ploča s natpisom: „ Here lies Laura Lorring Never“ i pred njom muškarac, shrvan gubitkom voljene žene, čiji univerzum toliko velik nije, da bi njime pobjegao od emocija i pronašao crvotočinu koja bi ga izvela iz ponora pamćenja.
Što ostaje kada voljenih više nema, i što nam preostaje kada ostanemo sami sa sobom u tišini koju remeti tek zvuk koraka grobljem što umorno odzvanjaju, možemo naslutiti samo, mi, koji tim putem nismo hodali, već nam Nathan to otkriva, dok poput sjenke ogrnute plaštem bremena sjećanja stoji pred nišama; u jednoj od njih svoj mir je pronašla njegova Laura.
Groblje budućnosti nudi utjehu živima kroz susret sa holografskim pokojnicima, no stvarnost ne igra produžetke i Nathan odbija lažna sjećanja uz pomoć elektronskih duhova, svjestan da je Laura - živa i voljena, sa svojim licem, glasom i mirisom - zauvijek pohranjena u njemu, u dubinama sjećanja.
Preostaju samo sjećanja u koja se ponire kad pritisne tuga, čežnja ili kajanje, i vrijeme teško donosi mir. Ono se ne može vratiti, baš kao niti ispaljeni hitac, i pruža samo jednu šansu da ga se iskoristi prije no što od njega ostane tek dim i odbačena čahura dragocjenog trenutka, jer oni kojih nema već su našli svoj mir, oni koji ostaju, teško pronalaze spokoj.
Povucimo se tiho iz ove scene, na prstima, poštujući tišinu groblja, u kome se nalazi ploča s natpisom: „ Here lies Laura Lorring Never“ i pred njom muškarac, shrvan gubitkom voljene žene, čiji univerzum toliko velik nije, da bi njime pobjegao od emocija i pronašao crvotočinu koja bi ga izvela iz ponora pamćenja.
Evo momci modela kako opisivati emotivne scene. Nema do žene za opisati nešto ovako.
E kad si ovako dobra mogla bi još koju. Hoćeš li Hadiju i njenu unutarnju borbu (ko stvoreno za tebe) ili ovu 4. scenu u kojoj, čini mi se, prvi se put pojavljuje u serijalu Ann i tada prvi put vidimo koliko je bolesna?
Preostaju samo sjećanja u koja se ponire kad pritisne tuga, čežnja ili kajanje, i vrijeme teško donosi mir. Ono se ne može vratiti, baš kao niti ispaljeni hitac, i pruža samo jednu šansu da ga se iskoristi prije no što od njega ostane tek dim i odbačena čahura dragocjenog trenutka, jer oni kojih nema već su našli svoj mir, oni koji ostaju, teško pronalaze spokoj.
Povucimo se tiho iz ove scene, na prstima, poštujući tišinu groblja, u kome se nalazi muškarac, shrvan gubitkom voljene žene, čiji univerzum toliko velik nije, da bi njime pobjegao od emocija i pronašao crvotočinu koja bi ga izvela iz ponora pamćenja.
Ja..ja..moram izraziti svoje divljenje lijepo slozenom tekstu i cestitam clanici na ucescu...
"Kompromisi u kolekcionarstvu su one stvari koje ce ti omoguciti da dozivis starost sa pozamasnom ustedjevinom!"
1. Nathan pronalazi unakaženu svoju ženu Lauru i automatski posijedi. (NN SR 19 "Jedanaesta zapovijed")
Postoji li granica neke životne tragedije? Koliko velika može biti ljudska bol? Koliko jezovit može biti prizor da ga ljudsko srce može podnijeti? Srećom po nas, vjerojatno na ova pitanja u stvarnom životu nećemo nikad doznati odgovor. Ali ga je zato na svojoj koži iskusio dobro nam znani junak. Vidjeti vlastitu suprugu unakaženu, u vlastitom domu, scena je koja malo koga može ostaviti ravnodušnim. Jednako jezovito je vidjeti tu istu osobu kako, nakon viđenog prizora, od šoka automatski posijedi. Sigurno je da su ovo jedne od najpotresnijih scena ikad viđenih u jednom stripu! Ali isto tako, ovo su scene koje otvaraju mnoga pitanja. Jedna od prvih je da li suosjećamo s Nathanom? Naravno da suosjećamo, bol koju je on tada osjećao je neizmjerna. S druge strane, da li smo ljuti na njega? Jesmo, ljuti smo žestoko na njega, kako je mogao biti s ljubavnicom u tim presudnim trenucima. Ali onda slijedi i neizbježno pitanje: da li bi mu mogli nakon svega oprostiti? Oprostit ćemo mu, naravno da ćemo mu oprostiti kad nam se toliko uvukao pod kožu. Nećemo povlačiti pitanje kako bi postupili da je riječ o stvarnoj životnoj situaciji, ionako je riječ o imaginarnom strip junaku i jednoj fikciji koja služi za razonodu, pa i nema smisla o tome raspravljati. Ostaje činjenica je da su nas autori toliko uvukli u serijal služeći se jednostavnim trikom: što veće breme staviti na glavnog junaka tako da i čitatelj tim šokantnim scenama biva uvučen u jedan svijet u kojem nema povratka. Zvuči pomalo i perverzno da nas tako jezoviti prizori toliko oboružaju, ali cilj opravdava sredstvo.
Nathan nije bio svetac i ne može mu se opravdati što je dopustio da mu se desi ovakva tragedija. Ali gledajući s ljudske strane, i on je jedan sasvim običan čovjek, emotivno nestabilan i krhak u svojoj nutrini. Čovjek koji nije uspio staviti obitelj ispred posla koji ga je potpuno zaokupio. I koji je zbog toga skupo platio. I neće dobijati sijede vlasi postepeno kroz život misleći se o svojoj tragediji, jer je posijedio u cijeloj jednoj sekundi. Sekundi koja će mu obilježiti cijeli njegov život i utovariti veliko breme koje će morati zauvijek nositi u sebi.
Ola Jerry, ne znam hoces li mi ovo oprostiti ali preletio si svojim tekstom na nacin kao da se ne zelis na necemu zaustaviti. No, i to se potpuno uklapa u svijet Natanovog univerzuma.
Inace, dok sam ovdje bila samo gosca u preletu slobodnim stilom, sve je bilo jednostavnije. Sada, nakon sto sam si dopustila emocije od kojih mozes samo oboljeti, imam nesto za priznati. Nisam znala da bolujem ali sam otkrila da sam neizljecivo bolesna. I ne vjerujem da cu se vise ikada izlijeciti od Nathan Never groznice. Cak, mislim da to vise i ne zelim. Sto dublje tonem, to dublje zelim tonuti.
Bas malo prije sam zavrsila "Hadiju". Oboljela sam od vjere da romantika negdje jos uvijek postoji..I ne najavljuje se u dolasku. Nisam mislila da ce moje srljanje u ovo posegnuti u moje vlastite dubine u kojima jos ima (o)sjeca(n)ja.. Lijep osjecaj.
Evo i moga izlijeva emocija. Kasnije ću postaviti jednu upečatljivu slikicu.
5. Nathanova dvojba da li se vratiti u prošlost i povratiti svoju ženu Lauru. (NN G3 "Nova budućnost") (by Space Marine)
Nathan se odjednom nalazi bačen izvan vremena! Iscrpljen skida svoje svemirsko odijelo, okreće se.... i ne vjeruje svojim očima. Ugledao je samoga sebe – Nemu. Na scenu dolaze Ultra Sapiensi Daro i Exx. Exx priča šokantnu priču o sposobnosti našega uma. Pred neobičnom četvorkom Exx stvara portal koji vodi u sudbonosni trenutak Nathanove prošlosti. Portal vodi na događaj ubojstva Laure. Exx daje Nathanu veliko breme odluke, daje mu mogućnost popravka prošlosti! Nathana savladavaju emocije i gorko želi spasiti svoju ženu, Nemo ga hvata za ruku objašnjavajući mu posljedice na čitavu budućnost ljudskoga roda, na sam ishod Tehnobiološkoga rata! Njegov trud nije urodio plodom, već je samo zaradio teški udarac šakom u lice. Nemo obara Nathana koji sada već bio izgubio kontrolu nad svojim emocijama. Na portalu vidimo taj tužni „film“. Ned Mace ulazi u stan. Nathan urlajući pokušava pobjeći iz Nemovog zahvata. U stanu vidimo pucnjavu. Nathan, gotovo izluđen od boli, se prestao probijati do portala. Nemoćnim očima blijedo gleda fatalnu prošlost kako se ponavlja. Nemov zahvat popušta, Nathan je shvatio da ne smije mijenjati svoju sudbinu, ulozi su mnogo veći od njegove vlastite životne sreće. Portal se gasi. Ovdje je Nathan bio pred velikom dilemom, mogao je iz korijena promijeniti svoj život. Mogao je živjeti život kakav je oduvijek želio, normalan život. Mogao je skrenuti sa puta jada i tuge, mogao je živjeti život u kojemu je odan svojoj ženi, uzor svojoj kćeri, čvrsti stup oslonac svojoj obitelji. Da, mogao je svojoj kćeri pružiti djetinjstvo koje joj je ukrala njegova sebičnost, da, mogao je....... Ali ipak nije to napravio. Zašto? Pitate se. Zato jer Nathan više nije taj sebičan čovjek koji radi u policiji, ne, on više nije čovjek koji vara, koji zanemaruje prijatelje, koji svoje zadovoljstvo stavlja ispred potreba drugih. Prijašnji Nathan bi promijenio sudbinu, ali Nathan kojega mi poznajemo ne bi. Zašto? Zato jer je sadašnji Nathan sazrio, odrastao, shvatio je vrijednost svakoga ljudskoga života. Nije više onaj sebični pokvarenjak koji bi sve napravio za vlastitu korist! Tek na dnu životnoga ponora je shvatio da se sa svojom sudbinom mora pomiriti i time je postao novi čovjek. Čovjek koji je spreman žrtvovati sebe za druge.
Sometimes good guys gotta do bad things to make the bad guys pay.
Evo i moga izlijeva emocija. Kasnije ću postaviti jednu upečatljivu slikicu.
5. Nathanova dvojba da li se vratiti u prošlost i povratiti svoju ženu Lauru. (NN G3 "Nova budućnost") (by Space Marine)
Nathan se odjednom nalazi bačen izvan vremena! Iscrpljen skida svoje svemirsko odijelo, okreće se.... i ne vjeruje svojim očima. Ugledao je samoga sebe – Nemu. Na scenu dolaze Ultra Sapiensi Daro i Exx. Exx priča šokantnu priču o sposobnosti našega uma. Pred neobičnom četvorkom Exx stvara portal koji vodi u sudbonosni trenutak Nathanove prošlosti. Portal vodi na događaj ubojstva Laure. Exx daje Nathanu veliko breme odluke, daje mu mogućnost popravka prošlosti! Nathana savladavaju emocije i gorko želi spasiti svoju ženu, Nemo ga hvata za ruku objašnjavajući mu posljedice na čitavu budućnost ljudskoga roda, na sam ishod Tehnobiološkoga rata! Njegov trud nije urodio plodom, već je samo zaradio teški udarac šakom u lice. Nemo obara Nathana koji sada već bio izgubio kontrolu nad svojim emocijama. Na portalu vidimo taj tužni „film“. Ned Mace ulazi u stan. Nathan urlajući pokušava pobjeći iz Nemovog zahvata. U stanu vidimo pucnjavu. Nathan, gotovo izluđen od boli, se prestao probijati do portala. Nemoćnim očima blijedo gleda fatalnu prošlost kako se ponavlja. Nemov zahvat popušta, Nathan je shvatio da ne smije mijenjati svoju sudbinu, ulozi su mnogo veći od njegove vlastite životne sreće. Portal se gasi. Ovdje je Nathan bio pred velikom dilemom, mogao je iz korijena promijeniti svoj život. Mogao je živjeti život kakav je oduvijek želio, normalan život. Mogao je skrenuti sa puta jada i tuge, mogao je živjeti život u kojemu je odan svojoj ženi, uzor svojoj kćeri, čvrsti stup oslonac svojoj obitelji. Da, mogao je svojoj kćeri pružiti djetinjstvo koje joj je ukrala njegova sebičnost, da, mogao je....... Ali ipak nije to napravio. Zašto? Pitate se. Zato jer Nathan više nije taj sebičan čovjek koji radi u policiji, ne, on više nije čovjek koji vara, koji zanemaruje prijatelje, koji svoje zadovoljstvo stavlja ispred potreba drugih. Prijašnji Nathan bi promijenio sudbinu, ali Nathan kojega mi poznajemo ne bi. Zašto? Zato jer je sadašnji Nathan sazrio, odrastao, shvatio je vrijednost svakoga ljudskoga života. Nije više onaj sebični pokvarenjak koji bi sve napravio za vlastitu korist! Tek na dnu životnoga ponora je shvatio da se sa svojom sudbinom mora pomiriti i time je postao novi čovjek. Čovjek koji je spreman žrtvovati sebe za druge.
Eve i tebi jedna:
Nego mogao bi koju Nathanovu epizodu recenzirati kad ti ovako dobro ide s Nathanom!?
Negdje na pola puta između tuge, bola i sjećanja, sreli su se Nathan i Hadija. U njezinom pogledu, njegove oči susreću istu nesreću, bljesak mu dobro znan, udaljen i zagasit od samoće. U svijetu računala i androida, dvoje ljudi u njima pronalazi društvo u svojoj osami, ne gubeći pri tom svoju ljudskost, osjećaj goleme samoće i mira u koji se povlače, osjećajući odjednom sve nijanse nemira, kojeg im donosi pomisao na to drugo biće.. Svaka samoća svoj teret nosi; odupire se Nathanu Hadija i osjećajima prkosi, poput svake duše, koja je na samoću navikla. Prekasno; već ju je zavolio, već ga je zavoljela. Romantična večer, ona u svečanoj haljini, na stolu večera za dvoje – miljama udaljene od svijeta kome pripadaju, u maniri najljepših klasika, dvije duše su se srele, da se u jedno spoje.. No stvarnost, koja vrijeme ne bira, pokušava razdvojiti, tek pronađena, ta dva nemira. Agencija otkriva da je za sabotažu softvera u tvornici automobila Hadija kriva, što pred Nathana stavlja težak zadatak da ju, kao agent, mirno privede, dok sva njezina bol, tuga i nepovjerenje u ljude se iznova vraćaju, kao i strahovi koji ju proganjaju. Odjednom postaju suprotstavljene strane, a među njima ljubav – jedina nit koja ih povezuje..Hadija bijegom odgovara, dok se Nathan, u strahu za život voljene žene, baca pred automobil od kojeg ju spašava, te sam skoro pogine. Pri tom se odvija nesvakidašnja scena – Nathan leži na podu, nad njega se, u prelijepoj haljini, nadvija prekrasna žena, potom zaustavlja jureće automobile. Zaboravlja sve i moli za pomoć, ne mareći za svoj život. Zbog ljubavi Hadija pobjeđuje strahove, jer samo ljubav ima moć; ona jedina, ma od čega bježali, pobjeđuje.
Oni koji su čitali, znaju kojom prelijepom scenom ova epizoda završava. Autorica ovog teksta, piše ga sa sjajem u očima. Netko bi to nazvao suzama ..
NATHANOV UNIVERZUM: The best moments
Posted - 01/05/2014 : 23:30:09
.jpg)
.jpg)
.jpg)
..moram izraziti svoje divljenje lijepo slozenom tekstu i cestitam clanici na ucescu...
