Uvijek sam tvrdio da je čovjek taj koji je stvorio religiju i Boga.
Zasto je nemoguce to docarati i u to uvjeriti svom logikom i razumom svijeta osobu koja vjeruje u obrnutu stvar. Zasto je nemoguce doprijeti u te odaje necijeg slijepog vjerovanja i napraviti malo propuha da uđe svjezi zrak? Zasto? (osobno iskustvo)
Davno sam se prestao s tim zamarati. Ali ako me već pitaš, shvatio sam da je vjernika teško ili nikako uvjeriti u suprotno jer jednostavno ima ukorjenjenu potrebu da vjeruje. U velikoj većini iz straha. Ponekad jer im je tako lakše u životu.
Ali otkud pravo meni, ili bilo kome drugome tko je skeptik, agnostik ili nevjernik, da bilo koga pokušavam uvjeravati u svoje stavove. Jer ja, je li, znam Istinu i pravo stanje stvari, a druga strana je slijepa kod zdravih očiju, ograničenih nazora i što već sve ne, pa pristaje na samoobmanu i život u ustajalom zraku. I baš bih ja ili taj neki skeptik, agnostik ili ateist, trebao biti taj koji će ulaziti u njegove odaje "slijepog vjerovanja" i "provjetravati ih"? U tom slučaju nema nikakve razlike između mene, skeptika, agnostika ili ateista, i recimo isusovaca i dominikanaca koji su u pravilu ognjem i mačem pokrštavali Maje i utjeravali im boga u kosti, iz njih istjerujući Pernatu Zmiju. Otkud mi pravo na to, i što bi mi to pravo moglo dati? Zar dotični nema sve pravo ovog svijeta vjerovati u što god hoće, baš kao i ja, i taj skeptik, agnostik ili ateist, jer i ateizam je vjerovanje, samo u to da Bog ne postoji. U suštini, samim tim što u njega ne vjeruju, odnosno što ne vjeruju u njegovo postojanje, i ateisti priznaju mogućnost postojanja Boga, dakle u konačnici priznaju Boga, a o skepticima i agnosticima da se i ne govori. Tko sam ja, ili taj skeptik, agnostik ili ateist, da bilo koga uvjeravam u svoje stavove. Ne podnosim kad mi gorljivi vjernici počnu držati lekcije o Bogu, kao što ne podnosim kad mi starice s Kulom stražarom i Probudite se kucaju na vrata. Ali svejedno bih to isto iz nekog razloga ja trebao raditi drugome, jer on živi u zabludi i neprovjetrenoj prostoriji. Kako da ne!
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite, i ta ce mi mladost teško pasti...
Nema smisla smetati nebitnim ljudim u svom mraku. Odabrali su mrak i neka žive u njemu, ako nikome ne smetaju. Pričam o fanaticima, a ne o onima, koji to sve skupa rade iz tradicije.
Tvoja je dužnost, kao prosvjetljenog građanina, ne dozvoliti fanaticima da uđu u školstvo. Ne pričam ovdje o vjeronauku ili filozofiji zapadne misli. Neka pričaju o tome na tim predmetima, ako su izborni i ako već moraju, ali ne smije im se dozvolit zaglupljivat generacije na ozbiljnim predmetima učenjima poput ovog koje sam naveo - dinosouri na Noinoj arci.
Dobro, istina je da ex-socijalističke države nemaju baš puno problema sa tim. Jedna, možda jedina, pozitivna strana tih sistema, je da su dosta uspješno izbacili vjeru iz javnih ustanova. Sumnjam, da postoji koji domaći učitelj, da uči slične gluposti poput ovog američkog.
Ja sam za izbacivanje vjeronauka a uvođenje etike u škole. U sklopu tog predmeta djecu bi se podučavalo i vjeronauku, i filozofiji, ne samo zapadne misli nego i općenito, i judaizmu, muhamedanstvu i svemu ostalom, s osvrtom na razvoj u svim dijelovima svijeta kroz povijest do današnjih dana. Tako iz škola ne bi izlazile mlade osobe ograničenih uvjerenja i skučenog obrazovanja, nego tolerantne osobe kritičkog duha, širokih nazora i slobodnih uvjerenja. Ali govoriti o takvom nečem u našem (i našim) društvima nažalost znači pisati u vjetar.
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite, i ta ce mi mladost teško pasti...
Nema smisla smetati nebitnim ljudim u svom mraku. Odabrali su mrak i neka žive u njemu, ako nikome ne smetaju. Pričam o fanaticima, a ne o onima, koji to sve skupa rade iz tradicije.
Tvoja je dužnost, kao prosvjetljenog građanina, ne dozvoliti fanaticima da uđu u školstvo. Ne pričam ovdje o vjeronauku ili filozofiji zapadne misli. Neka pričaju o tome na tim predmetima, ako su izborni i ako već moraju, ali ne smije im se dozvolit zaglupljivat generacije na ozbiljnim predmetima učenjima poput ovog koje sam naveo - dinosouri na Noinoj arci.
Dobro, istina je da ex-socijalističke države nemaju baš puno problema sa tim. Jedna, možda jedina, pozitivna strana tih sistema, je da su dosta uspješno izbacili vjeru iz javnih ustanova. Sumnjam, da postoji koji domaći učitelj, da uči slične gluposti poput ovog američkog.
ovo se isključivo odnosi na ono šta san več reka-fundamentalizam. uostalom npr i Mendel i Lamark su oboje bili svečenici pa su itekako poznati šta se tiče ove tematike.
nedavno sam bio u Pragu. oni su sa crkvom davno raskrstili i ne vode se kao katolicka zemlja. crkve im sluze za pokazivati turistima. ne vidim da im ista fali, naprotiv u svemu su ispred nas. ustvari ne znam nijednu razvijenu i bogatu zemlju di crkva ima vodecu ulogu u drustvu i di se nju nesto pita. Kroz povijest je njoj uvijek odgovaralo da je narod siromasan i priprost. jedina iznimka je crkva u juznoj Americi iz koje dolazi danasnji Papa koji je krenuo pravim putem.
Tu je riječ o teologiji oslobođenja koja je naglašeno socijalno senzibilizirana i dolje već desetljećima izrazito zastupljena, a i papa Frane je teološki obrazovan i formiran u tom miljeu. Stvar je u tolikim diktaturama koje su imali, a koje su u kombinaciji sa siromaštvom uvjetovale veću socijalnu osviještenost crkve i okrenutost prema životu i problemima običnih "malih" ljudi.
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite, i ta ce mi mladost teško pasti...
Tu je riječ o teologiji oslobođenja koja je naglašeno socijalno senzibilizirana i dolje već desetljećima izrazito zastupljena, a i papa Frane je teološki obrazovan i formiran u tom miljeu. Stvar je u tolikim diktaturama koje su imali, a koje su u kombinaciji sa siromaštvom uvjetovale veću socijalnu osviještenost crkve i okrenutost prema životu i problemima običnih "malih" ljudi.
veču "osviještenost" su dobili tek nakon šta je gomila ljudi prišla u protestante (u prvom redu pentekostalce) pretprošli papa nije baš ferma teologiju oslobođenja .
Uvijek sam tvrdio da je čovjek taj koji je stvorio religiju i Boga.
Zasto je nemoguce to docarati i u to uvjeriti svom logikom i razumom svijeta osobu koja vjeruje u obrnutu stvar. Zasto je nemoguce doprijeti u te odaje necijeg slijepog vjerovanja i napraviti malo propuha da uđe svjezi zrak? Zasto? (osobno iskustvo)
Psihološki gledano, arogancija je način prikrivanja stida. Dalje se dijele na grandioznost i prezir. Grandioznost predstavlja veličanje sebe i vjerovanje da ste bolji od drugih. Prezir predstavlja omalovažavanje drugih u funkciji izdizanja sebe. Kako se god manifestiralo, radi se o prikrivanju osnovnog osjećanja stida (neki tjelesni hendikep, mucanje...)
Originally posted by fikus
Davno sam se prestao s tim zamarati. Ali ako me već pitaš, shvatio sam da je vjernika teško ili nikako uvjeriti u suprotno jer jednostavno ima ukorjenjenu potrebu da vjeruje. U velikoj većini iz straha. Ponekad jer im je tako lakše u životu.
Samo sam se poigrala redosljedom tvojih postova i pogle sto sam dobila na temu vjerovanja - (braneci svoje pravo da ne vjerujem i sebe od stava da nisam pri sebi..) Nemam nista vise za reci.
Uvijek sam tvrdio da je čovjek taj koji je stvorio religiju i Boga.
Zasto je nemoguce to docarati i u to uvjeriti svom logikom i razumom svijeta osobu koja vjeruje u obrnutu stvar. Zasto je nemoguce doprijeti u te odaje necijeg slijepog vjerovanja i napraviti malo propuha da uđe svjezi zrak? Zasto? (osobno iskustvo)
Psihološki gledano, arogancija je način prikrivanja stida. Dalje se dijele na grandioznost i prezir. Grandioznost predstavlja veličanje sebe i vjerovanje da ste bolji od drugih. Prezir predstavlja omalovažavanje drugih u funkciji izdizanja sebe. Kako se god manifestiralo, radi se o prikrivanju osnovnog osjećanja stida (neki tjelesni hendikep, mucanje...)
Originally posted by fikus
Davno sam se prestao s tim zamarati. Ali ako me već pitaš, shvatio sam da je vjernika teško ili nikako uvjeriti u suprotno jer jednostavno ima ukorjenjenu potrebu da vjeruje. U velikoj većini iz straha. Ponekad jer im je tako lakše u životu.
Samo sam se poigrala redosljedom tvojih postova i pogle sto sam dobila na temu vjerovanja - (braneci svoje pravo da ne vjerujem i sebe od stava da nisam pri sebi..) Nemam nista vise za reci.
To je normalno. Samo si zbunjena i pitaš se zašto bi me voljela i kome to sve treba ta ljubav koje nema.
Ljudska masta kreativnog duha moze svasta pa cu jednu noc poci u posjetu tom starcu koji usamljeno zivi na 7. katu, kupim mu paketic bombona, duhan za lulu, litru vodke i nas dvoje cemo popricati. Pitat cu ga ima li slike iz obiteljskog albuma ili je siroce. Kad me, nekon toga, po navici vec, isprasi iz stana, doci cu vam reci.
Uvijek sam tvrdio da je čovjek taj koji je stvorio religiju i Boga.
Zasto je nemoguce to docarati i u to uvjeriti svom logikom i razumom svijeta osobu koja vjeruje u obrnutu stvar. Zasto je nemoguce doprijeti u te odaje necijeg slijepog vjerovanja i napraviti malo propuha da uđe svjezi zrak? Zasto? (osobno iskustvo)
Psihološki gledano, arogancija je način prikrivanja stida. Dalje se dijele na grandioznost i prezir. Grandioznost predstavlja veličanje sebe i vjerovanje da ste bolji od drugih. Prezir predstavlja omalovažavanje drugih u funkciji izdizanja sebe. Kako se god manifestiralo, radi se o prikrivanju osnovnog osjećanja stida (neki tjelesni hendikep, mucanje...)
Originally posted by fikus
Davno sam se prestao s tim zamarati. Ali ako me već pitaš, shvatio sam da je vjernika teško ili nikako uvjeriti u suprotno jer jednostavno ima ukorjenjenu potrebu da vjeruje. U velikoj većini iz straha. Ponekad jer im je tako lakše u životu.
Samo sam se poigrala redosljedom tvojih postova i pogle sto sam dobila na temu vjerovanja - (braneci svoje pravo da ne vjerujem i sebe od stava da nisam pri sebi..) Nemam nista vise za reci.
To je normalno. Samo si zbunjena i pitaš se zašto bi me voljela i kome to sve treba ta ljubav koje nema.
Ja mislim da su zbunjeni oni koji u Bogu traze utjehu i ljubav ne shvacajuci da su sami sebi dovoljni da proizvedu svaki osjecaj koji im ispunjava bice. Nisam zbunjena. Moj bog sam ja. U meni pociva sva snaga i sva slabost kao i spoznaja da samo o meni ovisi kakav ce biti svijet koji cu si kreirati, ne gubeci vjeru u sebe - jedinu sebe.
Nedavno sam gledao odličan dokumentarac "The Unbelievers" Gusa Holwerde koji prati turneju njega i Lawrencea Kraussa diljem svijeta, na kojoj drže vrlo zabavna i šarmantna predavanja o tome zašto nema Boga. Ovo je jedno takvo dvosatno predavanje:
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite, i ta ce mi mladost teško pasti...
Evolucija je jedina istina.
Topic Locked
.jpg)
Posted - 07/05/2014 : 18:15:48
.jpg)
.jpg)
