| Author |
 Topic  |
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
 Posted - 10/10/2014 : 15:18:17
|
Večeras u 21:53 na HTV 1 Kotlovina, r. Tomislav Radić, Hrvatska, 2011.
Na pulskom festivalu 2011. godine sa 6 Zlatnih arena nagrađena i nagradom Oktavijan ovjenčana obiteljska drama „Kotlovina“ veterana Tomislava Radića ("Živa istina", "Timon") priča je o okupljanju šire obitelji sredovječne Ane (Mirela Brekalo) i njezinog supruga Mirka (Draško Zidar) negdje u Hrvatskom zagorju, tijekom kojeg među članovima obitelji među kojima su i temperamentna Željka (Anja Šovagović-Despot), stari Dida (Boris Buzančić), povratnica iz Australije Mimi (Melita Jurišić) koja će se spetljati s mladim Jakovom (Igor Kovač), Seka (Suzana Nikolić) i njen muž Damir (Goran Navojec), na vidjelo postupno počinju izlaziti obiteljske razmirice ali i različiti politički stavovi o Europskoj uniji, dijaspori i državotvornosti.
Iako mu nedostaje izraženije drame, jer ona o seksualnom odnosu sredovječne Mimi i mladog Jakova to nije, te premda je nepotrebno opterećen ekspliciranjem pretpostavljivo autorovih političkih stavova, Radićev sigurno i mjestimice nadahnuto režiran film ipak nudi slojevito i efektno profilirane likove, njihove suptilno predočene odnose, vrlo životne i uvjerljive dijaloge te raspoložene glumačke interpretacije. Upravo preminuli Boris Buzančić ovdje je ostvario svoju posljednju filmsku ulogu koju smo imali prilike vidjeti, budući da dugom i problematičnom produkcijom obilježena humorna drama "Bella Biondina" također pokojnog Daniela Marušića s njegovom posljednjom rolom još uvijek nije prikazivana.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
 |
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 10/10/2014 : 15:20:33
|
quote:
Originally posted by Darth Ivan
Čuj Džoni, kaj nisi ti ovu kritiku već negdje objavio prije?
Vjerojatno u vrijeme premijere prije neke dvije i pol godine, ali sad je nažalost aktualna i zbog TV-programa i zbog smrti Ane Karić. U tom smislu je i malo izmijenjena i dopunjena.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Darth Ivan
Advanced Member
Croatia
7978 Posts
Member since 21/03/2010 |
Posted - 10/10/2014 : 15:25:28
|
Mislim da jesi.
Dobro si napisao. Ja bi još recimo tamo u uvodu nadodao: "S obzirom na okupljenu ekipu, ovakva kombinacija, barem na papiru, ne može propasti. Ali jest!"
Dramski efekt, je li  |
"Nothing lasts forever." |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 10/10/2014 : 15:31:10
|
Noćas u 00:09 na HTV 1 Antikrist (Antichrist), r. Lars von Trier, Danska / Njemačka / Francuska / Švedska / Italija / Poljska, 2009.
Šest godina nakon rada na impresivnom "Dogvilleu" nekadašnji kultni puritanac i predvodnik Dogme 95 Lars von Trier je vođen nekim osobnim demonima realizirao "Antikrista", svoje dosad neosporno najprovokativnije ali ne i najbolje ostvarenje. Storija o supružnicima koji nakon tragične pogibije malodobnog sina koju su posredno sami skrivili, u izolaciji i samokažnjavanju pokušavaju sanirati neizlječive duševne rane i pronaći smisao za daljnji život, od samog početka postaje vizualno fascinantna te nerijetko halucinantna alegorijska priča o borbi za opstanak između muškog i ženskog principa. Žena (univerzalna Ona u fantastičnoj interpretaciji Charlotte Gainsbourg, u posljednje vrijeme von Trierovoj stalnoj suradnici) se osim osvete možda neizbježnoj no hladnoj suprugovoj racionalnosti i znanstvenosti, koje dijelom zbog otuđenosti i zanemarivanja smatra odgovornima za sinovu smrt, posredno pokušava osvetiti i za sve one mučene i spaljene vještice iz 16. stoljeća, sve one žene koje u završnom kadru uz padinu nadiru prema mužu (univerzalnom Njemu u također sjajnoj izvedbi Willema Dafoea).
No povijest se ponavlja i poslije prvotne ženske dominacije emotivno donekle hendikepirani i tjelesno osakaćeni muški princip opet trijumfira nad samoosakaćenim i pomahnitalim ženskim principom, uz pretjerano naglašavanje srođenosti žene s prirodom kojoj muž nimalo ne pripada. Jer, osim vlastite žene i sina, On (teško je razlučiti da li stvarno ili samo u vizijama) na smrt upravo u trenucima dolaska na svijet osuđuje i srnino mladunče, kao i skotnu lisicu koja zubima trga vlastiti trbuh i utrobu. Štoviše, to muževo (ne)pripadanje prirodi odnosno nesraslost s njom naglašeno je i scenom Njezina stapanja s travom i biljkama, kao i njegovog posrednog silovanja prirode preko silovanja mrtvog ženina tijela u završnici. A dok On s probušenom i brusnim kolom otežanom nogom leži u baraci, čime ga je Ona kaznila uz prethodno kamenovanje spolovila odnosno pokušaj uništenja primarnog simbola muškosti, dok vani tutnji oluja spomenute životinje u društvu vuka se u međusobnom miru sklanjaju u njihovoj kućici, te kao da se naslađuju zbog Njegove boli i patnje. Dakako da On nije (objektivno) odgovoran za smrt sina koji je pri padu kroz prozor poginuo tijekom njihova vođenja ljubavi, već u tome što ga Ona zbog odviše razumskog znanstvenog pristupa i distanciranosti smatra krivim, te mu otvoreno više puta govori «ti ga (sina) nikad nisi iskreno volio, nije ti bilo stalo do njega».
Ona ga drži krivim i kao takvog kažnjava, a unekoliko ima i pravo jer On i proplamsaje strasti i iracionalnosti u vođenju ljubavi naknadno objašnjava riječima «ovo se nije trebalo dogoditi, ovo nije dio psihoterapije». A u tretmanu Nje on se često (kao liječnik možda i neizbježno) ponaša poput sadista te ju prisiljava na ponašanja i radnje koje Ona s velikom nelagodom i bolom odbija izvršiti. I u tome leži dio razloga Njezine, zbog konačne (i povijesne) dominacije muškog principa nad ženskim, nerealizirane odnosno nepotpuno realizirane osvete.
Posvećen velikom Andreju Tarkovskom, Antikrist je svojevrstan redateljev celuloidni «obračunu s njima» koncipiran kao naglašenim religijskim simbolizmom i biblijskim konotacijama obilježena cjelina od četiri poglavlja naslovljena Tuga, Bol, Očaj i Tri prosjaka, kojima su pridodani Prolog i Epilog. Von Trier je koješta nadrobio u svom filmu, i odveć plakatno razračunavanje s Freudom i psihijatrijom, i obračun s licemjernim javnim moralom kroz jedan pomalo kičast no poetičan prizor eksplicitnog seksa, i kritiku racionalnog uma koji će unatoč emotivnoj prikraćenosti u završnici izići kao pobjednik, i likovno zadivljujuće kadrove koji asociraju na snažne impresionističke slike Andrije Maurovića i Hieronymusa Boscha, a donekle i demonstraciju vlastite mizoginije koju je u njegovim filmovima, a povodom premijere Plesa u tami, još prije 15 godina detektirala kazališna kritičarka Nataša Govedić. Premda zbog uznemirujućih scena (auto)mutilacije, eksplicitnog seksa i mizoginog tretiranja žene definitivno nije film za svačije ukuse, Antikrist je dosad svakako najkontroverzniji i najradikalniji, ali ne i najbolji von Trierov film koji bi svoje gledatelje mogao podijeliti na isključive ljubitelje i podjednako isključive osporavatelje.
Na YouTubeu je odlična kopija čitavog filma:
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 10/10/2014 : 15:33:37
|
quote:
Originally posted by Darth Ivan
Mislim da jesi.
Dobro si napisao. Ja bi još recimo tamo u uvodu nadodao: "S obzirom na okupljenu ekipu, ovakva kombinacija, barem na papiru, ne može propasti. Ali jest!"
Dramski efekt, je li
To na drugačiji način piše u prvoj rečenici, pa nema potrebe za doslovnošću i ponavljanjima.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 10/10/2014 : 15:41:23
|
Noćas u 01:56 na HTV 1 Akvarij (Fish Tank), r. Andrea Arnold, Velika Britanija / Nizozemska, 2009.
Hirovita Mia (Katie Jarvis) osamljena je 15-godišnjakinja sklona upadanju u nevolje, neprilagođena cura iz predgrađa Londona koja je izbačena iz škole i koju vršnjaci izbjegavaju, te pred kojom je još jedno ljeto ispunjeno lutanjima bez roditeljskog nadzora. Njezina majka Joanne (Kierston Wareing) gruba je, neodgovorna i promiskuitetna žena neprestano željna zabave, koja nimalo ne skrbi ni o Miji ni o njenoj neodgojenoj mlađoj sestri Tyler (Rebecca Griffiths). Neprekidno se sukobljavajući s majkom i sestrom, Mia se ne iznenadi kad Joanne jednog dana kući dovede novog dečka, naočitog i zagonetnog Connora (Michael Fassbender). Ubrzo će shvatiti da Connor uz zabavljanje s njenom majkom i s njom osobno razvija odnos koji baš i nije roditeljski. Dok primjećuje da se Connor trudi uvijek joj biti pri ruci i pomagati joj u različitim situacijama, Mia sluti da su njegove namjere i drugačije. Istodobno, ona počinje skrbiti o bijelom konju privezanom na obližnjem smetlištu, kojeg bi željela spasiti.
Sjajna egzistencijalna drama „Akvarij“ godine 2010. je osvojila nagradu BAFTA za najbolji britanski film, a godinu ranije je ovjenčana nagradom žirija na festivalu u Cannesu te među ostalim nagrađena i na festivalu u Motovunu, gdje je redateljica Andrea Arnold („Crvena cesta“, „Orkanski visovi“) pored nagrade FIPRESCI osvojila i Propeler Motovuna. Dobitnica Oscara za najbolji kratki film „Wasp“ 2005. godine, Britanka Andrea Arnold je bivša glumica i televizijska voditeljica koja se uz studij režije na konzervatoriju AFI u Los Angelesu obrazovala i za scenaristicu, a kao redateljica je debitirala 1998. godine hvaljenim kratkim filmom „Mlijeko“. „Akvarij“ je njezin drugi dugometražni redateljski projekt, a riječ je o zrelom i sugestivno režiranom djelu impresivnog tjeskobnog ozračja i oporosti, o intrigantnoj priči o odrastanju smještenoj u efektan socijalni kontekst i obojenoj natruhama realizma „kuhinjskog sudopera“, što je jedno od najvažnijih obilježja britanskog filma još od 50-ih godina prošlog stoljeća. Naracija je polagana i koncentrira se na profiliranje likova i njihovih međuodnosa, ugođajnosti pridonosi dojmljiva fotografija Robbieja Ryana („Danak anđelima“ Kena Loacha), a glumačke interpretacije su redom izvrsne. U glavnoj ulozi nastupa darovita Katie Jarvis, a pored danas slavnog Michaela Fassbendera („Opasna metoda“, „X-Men: Prva generacija“, „Prometej“) njezina je partnerica mahom TV-glumica Kierston Wareing (serije „Scott i Bailey“, „Eastenders“).
I ovaj je film na YouTubeu:
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 10/10/2014 : 19:48:10
|
Večeras u 22:05 na Novoj Tv Priča o prvaku (The Blind Side), r. John Lee Hancock, SAD, 2009.
Temeljena na istinitoj priči i knjizi Michaela Lewisa te 2010. od dvije nominacije nagrađena Oscarom za najbolju glavnu žensku ulogu Sandre Bullock, koja je iste godine osvojila i Zlatni globus za istu ulogu i dvije Zlatne maline za rolu u komediji "Sve o Steveu", biografska sportska drama Johna Leeja Hancocka ("Alamo", "Saving Mr. Banks") storija je o neobičnom odnosu dizajnerice Leigh Anne Tuohy (Bullock) i mentalno hendikepiranog krupnog mladog crnca Michaela Ohera (Quinton Aaron). On je siroče i beskućnik koji sporo misli i čita, no kojeg će život s Leigh Anne i njenom obitelji postupno preporoditi.
Razmjerno suptilno razvijanje emotivnih odnosa među likovima, većinom uspješno izbjegavanje mjestimice ipak neizostavne patetike te naznake potencijalno intrigantne drame mladog protagonista kojeg sugestivno tumači dotad nepoznati Quinton Aaron, vrline su filma koji je u vrijeme premijere donekle zaboravljenoj Sandri Bullock dobrano nezasluženo donio Oscara i revitalizirao karijeru. Nažalost, spomenuta drama ostaje neelaborirana i samo nagovještena, a predugom, klišeiziranom i dramaturški nezgrapnom filmu nedostaje čvršća redateljska ruka. Sve u svemu, riječ je o ponešto ambicioznijem no posve konvencionalnom i dobrano suhoparnom TV-filmu kojem je Oscar osigurao neprimjerenu pozornost.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
going going
Advanced Member
Serbia
12307 Posts
Member since 24/04/2012 |
Posted - 11/10/2014 : 01:12:22
|
quote:
Originally posted by Dudley Smith
quote:
Originally posted by going going
quote:
Originally posted by Dudley Smith
Večeras na HRT 2 u 22:45 (nakon rukometa, odbojke i nogometa) kultni Packinpahov fim s Warrenom Oatesom u glavnoj ulozi Donesite mi glavu Alfreda Garcije.
http://www.imdb.com/title/tt0071249/
Preporuke za sve koji nisu nikada gledali, a i za one koji jesu da pogledaju još jednom
E ovaj film nikad nisam gledao, a inace sam se nameracio da pogledam sve filmove Packinpaha pa cu ovo obavezno da pogledam!
Hvala!
I, jesi pogledao? Malo kasno palim, ali rijetko posjećujem ovaj podforum pa se nisam sjetio prije pitati
Evo i ja tek sad video da si me pitao
Zajeban film!
Prvi deo filma je dosta razvucen i na momente nerazumljiv, najbolji je Kris Kristoferson loji ima zanimljivu mini ulogu. Mnogo mi se vise svidela druga polovina filma od one scene na groblju pa nadalje kada Bennie malo poludi i krene da se sveti i ubija sve redom. Tada film postaje napet, brutalan i bas zabavan!
Filmski poster kaze: Zasto je glava Alfreda Garcie vredna zivota 21 osobe i milion dolara?
A odgovor je kratak i jasan: Ni zbog cega.
Njegova glava nije vredna ni cega.
Sve je to bila glupost i ludost jednog coveka i zelja drugog coveka za boljim zivotom. Ali bolji zivot je nemoguc.
Nemoguce je u ovom trulom svetu beznadja uspeti u necemu, popraviti se,
mozes da pokusas ali neces uspeti, ostaje ti samo da odes dodjavola u velikom stilu. Sto je Bennie i ucinio!
Kakav je tebi ovaj film?
I sta drugi forumasi misle o ovom ostvarenju Sama Peckinpaha? |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 11/10/2014 : 17:56:46
|
Meni je Alfredo Garcia izvrstan, žestoka i vrlo nasilna krimi-melodrama o perverzijama na koje su ljudi spremni.
Vrlo mizantropska cinična studija ljudskog roda, njegove okrutnosti i pohlepe te sklonosti nasilju, destrukciji, alkoholu i seksu.
Nisam ga odavno gledao, baš bih mogao opet.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
raic1922
Senior Member
Croatia
1388 Posts
Member since 05/07/2014 |
|
|
Tintilinic
Senior Member
2955 Posts
Member since 15/07/2013 |
|
|
Dudley Smith
stripovi.com suradnik
Croatia
1014 Posts
Member since 05/04/2014 |
Posted - 12/10/2014 : 00:36:22
|
quote:
Originally posted by Johnny Difool
Meni je Alfredo Garcia izvrstan, žestoka i vrlo nasilna krimi-melodrama o perverzijama na koje su ljudi spremni.
Vrlo mizantropska cinična studija ljudskog roda, njegove okrutnosti i pohlepe te sklonosti nasilju, destrukciji, alkoholu i seksu.
Nisam ga odavno gledao, baš bih mogao opet.
Uf, preduhitrio si me, meni je isto to genijalan film, doduše ne u razini Horde, ali svakako odličan. Zato sam ga i preporučio ovdje na topicu, logično. Zanimljivo da je riječ o filmu koji izaziva vrlo podvojena mišljenja, može se naći čak i na nekim listama najgorih filmova ikada snimljenih. |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 12/10/2014 : 10:39:07
|
Išlo jutros, ali reprizira se noćas u 00:29 na HTV 1 Čudni su to ljudi (They´re a Weird Mob), r. Michael Powell, Australija / Velika Britanija, 1966.
Sportski novinar Nino Culotta (Walter Chiari) talijanski je emigrant koji 1965. godine stiže u Sydney. Vjerujući da ga kod rođaka čeka dogovoreni posao u sportskom magazinu, Nino se ubrzo razočara otkrivši da je rođak bankrotirao i da od njegovog posla nema ništa. Prisiljen snaći se kako zna i umije, Nino spremno prihvati posao zidara kod novog poslodavca Joea Kennedyja (Ed Devereaux). Za Joea radi i simpatični Pat (Slim DeGrey), s kojim će se Nino lako sprijateljiti te uz njegovu pomoć početi otkrivati čari australskog načina života i neobičan slengom obilježen jezik. A tu je i privlačna Kay Kelly (Claire Dunne), znanica njegova rođaka i kći utjecajnog građevinskog magnata Harryja Kellyja (Chips Rafferty), s kojom će Nino početi zbližavati i koja bi mu mogla pomoći u otplati rođakovih dugova.
Nakon što su 1957. godine surađivali na pustolovnoj ratnoj drami „Ill Met by Moonlight“ temeljenoj na istoimenoj knjizi W. Stanleya Mossa, glasoviti scenaristi i redatelji Michael Powell i Emeric Pressburger („Život i smrt pukovnika Blimpa“, „Crni narcis“, „Crvene cipelice“) su devet godina kasnije ponovo udružili snage, ali pod nešto drugačijim okolnostima. Dok su svoje najuspjelije i najpoznatije filmove zajednički potpisivali i kao scenaristi i kao redatelji, što im je za rad na ratnoj drami „Jedan od naših zrakoplova je nestao“ 1943. donijelo nominaciju za Oscara za najbolji scenarij, ovdje je Powell redatelj a Pressburger je autor scenarija napisanom prema popularnom romanu Australca Johna O´Gradyja. Powell i Pressburger spretno na ekran transponiraju humor i socijalne komentare australskog društva onog vremena iz O´Gradyjeve proze, osobito se koncentrirajući na položaj radničke klase i živote njezinih pripadnika, te slijedeći ideju romana koji zagovara otvorenost i adaptabilnost australskog društva u kojem je prema piscu moguće ostvariti „australski san“, verziju mitskog „američkog sna“. Elegantna režija, solidan ritam i obilje humora vrline su djela koje krase i raspoložene glumačke interpretacije. U glavnoj ulozi nastupa markantni Walter Chiari („Najljepša“ Luchina Viscontija, „Povratak u domovinu“ Damiana Damianija), a njegovi su partneri debitantica Claire Dunne, znani Chips Rafferty („Pustinjski štakori“, „Pobuna na brodu Bounty“) i mahom televizijski australski glumac Ed Devereaux.
Film je u dva dijela na YouTubeu:
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 12/10/2014 : 10:50:41
|
Večeras u 20:14 na HTV 1 Obrana i zaštita, r. Bobo Jelčić, Hrvatska / BiH, 2013.
Parafraziramo li naslov sjajne egzistencijalne socijalne drame „Smrt gospodina Lazarescua“ redatelja Cristia Puiuja, prema mnogima najznačajnijeg ostvarenja novog vala rumunjskog filma, žanrovski srodno djelo „Obrana i zaštita“ scenarista i redatelja Bobe Jelčića mogli bismo nasloviti „Tri smrti gospodina Slavka“. Naime, drugi celuloidni redateljski projekt jednog od najboljih i najzanimljivijih domaćih kazalištaraca koji je na daskama koje život znače najveće uspjehe ostvario u paru s Natašom Rajković, s kojom je prije osam godina režirao i filmski prvijenac „Ono sve što znaš o meni“, prilično duguje novom rumunjskom filmu. Ne samo izvedbom, fakturom fotografije, odsustvom glazbe, isključivim korištenjem kamere iz ruke i pseudodokumentarističkim prosedeom, nego i tematiziranjem aktualnog stanja u ne samo hercegovačkom društvu, konkretno u redateljevu rodnom Mostaru koji je i 18 godina nakon rata duboko podijeljen grad. Protagonist dojmljivo atmosferične te naglašeno i vrlo efektno socijalno kontekstualizirane priče koja se odvija u gradu kojeg mostovi istovremeno i spajaju i razdvajaju, je stari Slavko u izrazito sugestivnoj i dovoljno autoritativnoj izvedbi postaranog Bogdana Diklića. Slavko je Hrvat i katolik iz zapadnog dijela grada, suprug brižne te životom i brakom pomalo čini se razočarane Milene u vrlo uvjerljivoj interpretaciji Nade Đurevske, s kojom ima sina Krešu koji upravo ulazi u srednje godine.
Slavko je i plašljiv čovjek, osoba koja pogledom uvijek luta oko sebe, koji kao da ima osjećaj kao da ga netko neprestano slijedi, odnosno koji kao da se boji i vlastite sjene. Ulogu te sjene preuzima kamera Erola Zubčevića, koja Slavka gotovo na svakom koraku prati u stopu, slijedi ga sleđa, iz profila ili poluprofila, pa se stječe dojam da se Slavko boji i kamere, koja tako funkcionira i kao svevideće oko koje u svakom trenutku bilježi njegovo kretanje, baš kao i njegovu plahost, strah i nesigurnost. Ono što dodatno pojačava te njegove osobine je vijest da je u istočnom dijelu grada umro njegov stari prijatelj Đulaga, što je prikazano u izvrsno režiranoj sekvenci u uvodu. S Bošnjakom i muslimanom Đulagom Slavko se nije vidio dugo godina, možda i više od dva desetljeća, i poseban mu problem predstavlja činjenica da bi sad morao otići na njegovu đenazu. Odluku o tome on ne želi donijeti samostalno i uz odobrenje Milene koja bi se na prvi pogled složila sa svakim njegovim izborom, točnije ne želi ju donijeti bez blagoslova onih „odozgor“, bez potvrde višeg autoriteta odnosno vlasti oličene u stanovitom Draganu, društveno-političkom čimbeniku čija riječ u Slavkovu svijetu očito ima priličnu težinu. Ta je težina tolika da će on gotovo pola dana utrošiti na antišambriranje pred njegovim uredom, gdje s bocom švercanog whiskeya podnosi uobičajena svakodnevna sitna poniženja birokracije kojoj je gotovo sve drugo važnije od rada s klijentima. Zapravo, tako je ako nemate dobru vezu iliti „žnoru“, što će i Slavko shvatiti na samom kraju, kad pri drugom pokušaju susreta s Draganom bude dočekan bitno drugačije, ljubazno i bez potrebe prolaska kroz detektor metala. A taj Dragan je beketovski Godot, čovjek kojeg je Slavko čini se spreman čekati i do kraja svijeta, jer mu je kao i tolikom mnoštvu ljudi koji su veći dio života proživjeli u totalitarizmu potreban vođa ili barem orijentir prema kojem bi se mogao ravnati u donošenju važnijih odluka.
Pa i kad odluči otići na Đulaginu sahranu, Slavko će to učiniti kradomice i plašljivo, prisiljavajući Milenu na iscrpljujuće hodanje teže pristupačnim terenom i pokrajnjim uličicama uz Neretvu, samo da ne budu viđeni. I njegovo nazočenje đenazi bit će praktički sasvim službeno i distancirano, jer će se upadljivo držati pozadi, među manje važnim osobama iz Đulagina života, gdje ga kamera pronalazi gotovo slučajno skrivenog iza drugih ljudi i nadgrobnih spomenika. Bobo Jelčić u svakom trenutku naglašava Slavkovu bezbojnost i beskarakternost, ili barem karakternu nepostojanost, a jedini trenuci u kojima će on pokazati naznake čvršće volje su oni u sekvenci njegove svađe s Milenom, kad iznerviran njezinim upadljivim šutljivim neodobravanjem svojih postupaka ljutito sa stola strgne stolnjak sa svim stvarima. Oko tog se stola odvija i nekovrsna romantična, u određenoj mjeri i erotska scena, u kojoj Slavko polako i nesigurno miluje supruginu stražnjicu i bokove, kao da bi s njom želio ostvariti intimniji zagrljaj koji ona odbija.
U „Obrani i zaštiti“ ono što vidimo, odnosno ono što nam kamera prikazuje, podjednako je važno kao i ono što ne vidimo, odnosno ono što nam autor svjesno i inteligentno prešućuje, ili što nam kroz naznake daje samo naslutiti. Za neizgovorene ili usred dijaloga prekinute rečenice, čime se naglašava dramatičnost unutarobiteljskih i međuljudskih odnosa, to vrijedi baš kao i za scene naglo prekinute usred nekog zbivanja, kakva je primjerice ona dijelom iza zatvorenih vrata predsoblja Draganova ureda, a osobito ona čak i fizičkog sukoba Slavka sa sinom Krešom kojeg tumači Rakan Rushaidat. Ta sekvenca njihova razgovora tijekom šetnje kroz šumu od ključne je važnosti za naslućivanje obiteljske drame koja na Slavka utječe možda i više od odlaska na Đulaginu sahranu, a odnosi se na Krešin odnos s pokojnikovom kćeri Zehrom koju utjelovljuje Ivana Roščić. Nakon što Milena u jednom trenutku Zehri kaže da mora biti oprezna ne samo zbog sebe nego i zbog djeteta, mlada žena u napadu bijesa ali i mučnine ubrzo izjuri iz automobila kojim Slavka i Milenu vraća u njihov dio grada, da bi Slavko u spomenutoj sceni šetnje s Krešom kroz šumu sina zapitao o njegovu odnosu sa Zehrom.
Budući ni u jednom trenutku ne vidimo nijedno dijete, možemo pretpostaviti da je Zehra trudna, a iz dijaloga i šetnje Slavka sa sinom, tijekom koje Krešo oca čak obori na tlo, možemo isto tako pretpostaviti da je upravo Krešo otac Zehrina djeteta. Sve su to samo pretpostavke, ali nakon drugog gledanja filma one dobivaju još jasnije i čvršće konture. U komentarima filma nakon njegove premijere na pulskom festivalu 2013., na kojem je uglavnom opravdano osvojio čak sedam Zlatnih arena, uključujući i one za najbolji film, režiju, scenarij i glavnu mušku ulogu, do izražaja je donekle došlo nerazumijevanje scena u kojima Slavko dvaput počini samoubojstvo, nakon čega priča normalno dalje teče s njim živim. U tim scenama nije samo riječ o autorovom posezanju za apsurdom i elementima nadrealnog, nego i u tome da Jelčić vizualizira Slavkove fantazije o samoubojstvu, fantazije u kojima se opet manifestira protagonistova želja za bijegom od života i od samog sebe. Slavko neprestano kao da želi iskočiti iz vlastite kože, a kad se nađe u društvu on svoj razorni unutarnji nemir zbog kojeg će mu i pozliti prikriva šutnjom i povlačenjem u pozadinu, dok mu pogled prestrašeno klizi po drugim licima i okruženju.
„Obrana i zaštita“ je dominantno film stanja a vrlo oskudnih zbivanja, u kojem se zrnatom i efektno „prljavom“ fotografijom pojačava dojam dokumentarističke autentičnosti, drugi je plan u pravilu zamućen i nejasan, čime se dodatno apostrofiraju protagonistova nesigurnost i izgubljenost, a većina eksterijera s iznimkama onih na groblju i u šumi odvija se pred do kraja neizgrađenim objektima i onima u izgradnji. Time Jelčić daje i jasan društveni komentar o uže mostarskom i šire bosansko-hercegovačkom društvu koje smatra nedovršenim i možebitno nedovršivim. To je društvo u vječnoj tranziciji i mijeni bez konkretnog cilja, zajednica koju čine prestrašeni, nesigurni i izgubljeni pojedinci koji od neuhvatljivih i nevidljivih socio-političkih autoriteta bezuspješno i uzaludno traže obranu i zaštitu iz naslova.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
going going
Advanced Member
Serbia
12307 Posts
Member since 24/04/2012 |
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 12/10/2014 : 15:00:02
|
Nema, pretpostavljam da ciklus Sama the Mana ide jednom tjedno.
Ali zato ide odličan Hard Times Waltera Hilla s Charlesom Bronsonom iz 1975., sportska u suštini melodrama o očajnim marginalcima koji pokušavaju opstati i preživjeti, film sad preveden kao Teška vremena koji smo nekad gledali pod naslovom Čelična šaka.
Bronson je lutalica Chaney koji 30-ih godina prošlog stoljeća u doba velike krize počinje zarađivati kao boksač u ilegalnim uličnim mečevima, a kad počne pobjeđivati poveže se s mutnim menadžerom Jamesom Coburnom i propalim liječnikom Strotherom Martinom.
Najtoplije preporučam, a i Strother Martin je često glumio kod Peckinpaha pa je to odlična poveznica.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
going going
Advanced Member
Serbia
12307 Posts
Member since 24/04/2012 |
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
|
|
rommel
stripovi.com suradnik
.jpg)
Croatia
7436 Posts
Member since 26/11/2001 |
Posted - 12/10/2014 : 18:46:40
|
quote:
Originally posted by Johnny Difool
Nema, pretpostavljam da ciklus Sama the Mana ide jednom tjedno.
Ali zato ide odličan Hard Times Waltera Hilla s Charlesom Bronsonom iz 1975., sportska u suštini melodrama o očajnim marginalcima koji pokušavaju opstati i preživjeti, film sad preveden kao Teška vremena koji smo nekad gledali pod naslovom Čelična šaka.
Bronson je lutalica Chaney koji 30-ih godina prošlog stoljeća u doba velike krize počinje zarađivati kao boksač u ilegalnim uličnim mečevima, a kad počne pobjeđivati poveže se s mutnim menadžerom Jamesom Coburnom i propalim liječnikom Strotherom Martinom.
Najtoplije preporučam, a i Strother Martin je često glumio kod Peckinpaha pa je to odlična poveznica.
i coburn je bio čest kod peckinpaha a hill je radio scenarij bijega |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 12/10/2014 : 19:25:42
|
Pa da, ovo mu dođe kao polovično nastavljanje ciklusa Sama Packinpaha.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
vukozec
Advanced Member
5079 Posts
Member since 17/08/2013 |
Posted - 13/10/2014 : 13:19:34
|
Otegla se sinoć odbojka pa je preskočen Hard Times. Šteta, baš sam se veselio, nadam se da će mu naći drugi termin.
Ponedjeljak je odnedavno dan za SF na HRT3, prvo ide Na rubu znanosti (današnja tema je JNA i NLO :) ), pa kratki uvod u film, pa Atlantida, njemački film iz 1932. koji mi priznajem nije poznat.
Prije svega toga u ciklusu ratnih spektaklova Bitha za Britaniju. |
|
|
|
rommel
stripovi.com suradnik
Croatia
7436 Posts
Member since 26/11/2001 |
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 13/10/2014 : 20:14:30
|
Noćas u 00:41 na HTV 1 Danak anđelima (The Angel´s Share), r. Ken Loach, Velika Britanija / Francuska / Belgija / Italija, 2012.
U svom već pretposljednjem i u Cannesu 2012. Nagradom žirija ovjenčanom igranom filmu Danak anđelima, u kojem prati skupinu mladih škotskih delinkvenata i gubitnika predvođenih u osnovi dobrodušnim Robbiejem (Paul Brannigan), donedavno agresivnim momkom koji se pod prijetnjom odlaska u zatvor te suočen s kobnim posljedicama svoje agresivnosti i činjenicom da će uskoro postati otac čvrsto odluči promijeniti, veliki Ken Loach je prilično ležeran, duhovit i zabavan. I nezahtijevan, svakako, no to mu u konkretnom slučaju nije nedostatak. Robbie je jedan od četvero sebi sličnih prijestupnika osuđenih na stotine sati društveno korisnog rada, kroz koji ih vodi vrlo dobrodušan socijalni radnik Harry (John Henshaw). A onda Robbie uz Harryjevu pomoć shvati da posjeduje savršen njuh za raspoznavanje viskija i svih detalja u njima, pa se društvo malo šali na račun vrsta drva od kojeg su napravljene bačve, mirisa morskog povjetarca koji se ćuti u viskiju itd., da bi Robbie naposljetku krenuo na natjecanje u procjenjivanju skupocjenih i vrlo rijetkih godišta.
Među ostalim potpisnik sjajnih ostvarenja Kes, Domovina, Zemlja i sloboda te Tražeći Erica, Loach u Danku anđelima povremeno bezazleno ismijava snobizam, a film vrlo dobrog ritma nose slikoviti i s osloncem na prepoznatljive mane efektno profilirani karakteri. Socijalni kontekst je očekivano dojmljiv, a cjelina osvaja izrazitim šarmom i grubo-nježnim škotskim humorom. Onaj "danak anđelima" u naslovu je količina viskija, otprilike 2 %, koja godišnje ishlapi iz bačve, boce itd., odnosno koja ode u nebo anđelima. Svi kojima se svidio odlični Tražeći Erica uživat će i u ovoj razgaljujućoj komediji.
Kompletan film je na YouTubeu:
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
MSBlueberry
Senior Member
1692 Posts
Member since 18/02/2013 |
Posted - 14/10/2014 : 13:08:32
|
| Tipično za ˝Na rubu znanosti˝, puno priča i pokazuje, a na kraju ništa nije reka i pokaza. Komu trebaju takve emisije, ko to gleda? |
|
|
|
Darth Ivan
Advanced Member
Croatia
7978 Posts
Member since 21/03/2010 |
Posted - 14/10/2014 : 16:50:53
|
Ja sam mislio da je ta emisija ukinuta.
Ko to gleda? Netko sigurno gleda, mislim, čim se serijal emitira, koliko već, od 2002. ak se ne varam, publike očito ima. |
"Nothing lasts forever." |
|
|
|
Topic |
|
|
|
Danas na TV-u
