quote:

---

Originally posted by dsormaz1

Tko je vlasnik života? Ti, ja, ili Bog? Mislim da je svima jasan odgovor na ovo pitanje. Čak i najveći ateisti današnjeg doba gube tlo pod nogama kada ih se zatraži da svojim teorijama pukog 'slučaja' argumentiraju savršenstvo inteligentog dizajna, savršenstvo čovjeka samog i svega stvorenog. Nikad nitko, čak ni najveći znanstvenici svijeta koliko god se trudili nisu dokazali nepostojanje duše jer ona je prisutna u svim ljudima i dokaz je vječne postojanosti, Božje iskre u nama. Duša je neopipljiva dimenzija u koju Bog izlijeva svoje milosti ili pak čovjek unosi tamu ako odluči odbiti Božju intervenciju. U tom trenutku čovjek se odriče Boga upravo onako kako ga se odrekao 'pali anđeo'. On je svoju mržnju prema Bogu i čovjeku usmjerio na njega s ciljem da ga zavede, to savršeno biće Božje. Nažalost, on uspijeva u svome naumu a demokracija je plodno tlo za širenje njegove zaraze među Božjim ljudima.
Pravo lice demokracije odnosno demonska zaraza modernog doba izašla je na površinu nedavnim feminističkim prosvjedima u Argentini gdje su gole, razjarene žene i feminizirani, opijeni muškarci kao u nekom poganskom, demonskom ritualu slaveći smrt napadali, izazivali, pljuvali, vrijeđali, naguravali, ismijavali, ljude kojima je jedini grijeh to, što žele sačuvati život. Plešući oko vatre glasno su izvikivali 'abortion', 'abortion' i tako podsjetili na drevne ritualiste predvođene 'bogovima' smrti bluda i laži. Apsurd u tome je taj što je feminizam navodno pokret novog modernog doba koji navodno ima u cilju srušiti 'primitivne' poglede na ženu, život i čovjeka uopće.
Apsolutno nesvjesni da taj pokret u svojoj krajnjoj konzekvenci može vratiti društvo u najprimitivnije doba ljudskog postojanja, doba tame i animalizma. Naravno, skrili su se oni pod pojam 'zaštite žena' iako se najmanje bave tim područjem a najviše svim drugim izopačenim idejama po kojima bi žena trebala biti božica a muškarac je taj koji bi trebao biti pod njenom čizmom. Ta ideja također je vrlo stara, primitivna i poganska a osmišljenana na vjerovanju iz doba matrijarhata kad su smatrali da je Bog zapravo žena. Ova teorija datira od 700. godine prije Krista i tada su se ljudi klanjali ženskom demonu pod nazivom Lilit.
Toj istoj Lilit klanjale su se i prve pionirke feminizma tako da danas samo rijetki znaju tko se zapravo skriva iza tog pokreta. Većina pobornika feminizma baš kao u Argentini, zavedeni su ljudi koji nesvijesno, i gotovo kao da su začarani zagovaraju pravo na smrt.
Feministički pokreti počeli su se opet stvarati u 19. stoljeću, na krilima lijeve ideologije, poslije Francuske revolucije kada su u crkvu Notre-Dame, francuski revolucionari na oltar postavili bludnicu te joj se klanjali i ritualno orgijali u njezinu čast. Njegove glavne značajke poput prava na abortus vuku se još od antičkog doba, a pravu moć taj pokret dobio je opet danas kada demokracija sa svim svojim izazovima nesputane slobode postaje plodno tlo za širenje njegove zaraze. Zlu je jedini cilj natjerati čovjeka da se odrekne Boga, a to radi na način da uvjeri čovjeka u ovom slučaju ženu da je Bog upravo ona, žena. Njegov cilj je natjerati čovjeka da ubije drugog čovjeka u samom začeću jer on, kao 'bogočovjek' po njima ima na to puno pravo.
Iza feminizma se između ostalih društvenih gadarija, poput mržnje prema muškarcima, feminiziranja muškog roda, širenja besmislene nakaradne rodne ravnopravnosti i stvarnja bespolaca, skriva i ono najodvratnije a to je pravo na oduzimanje života, odnosno abortus. Feministiknje diljem svijeta poput ovih u najmanju ruku 'bolesnika' iz Argentine slave abortus kao njihovo pravo, ne razmišljajući o posljedicama koje on nosi sa sobom a države diljem svijeta dopuštaju to iživljavanje nad ljudskim životom. Dakle, zaoštreni feminizam nije ništa drugo nego vrlo stara 'religija' koja ima za cilj ljudski rod i ljudski život prizemljiti i obezvrijediti prvenstveno tako što ga ubijaju na samom začeću ili tako što ga mijenjaju. Danas se to odvija kroz pojam 'rodne ideologije' ili 'rodne ravnopravnosti' kojoj je jedini cilj dovesti čovjeka u bezdušno, nadasve životinjsko stanje; stanje besramnosti, bludnosti i stanja relativiteta.

---

quote:

---

Originally posted by Emir Pasanovic

quote:

---

Originally posted by lwood

to se može uzet u obzir ako pričamo o evropi i americi.
za druge krajeve svita feministički pokret je nebitan

---

Ovo je feminizam: https://www.youtube.com/watch?v=hg3umXU_qWc
Ovo je feminizam: https://www.youtube.com/watch?v=gjGL6YY6oMs
Ovo je feminizam: http://www.nobelprize.org/nobel_prizes/lists/women.html

---

quote:

---

Originally posted by Poli

quote:

---

Originally posted by dsormaz1

Tko je vlasnik života? Ti, ja, ili Bog? Mislim da je svima jasan odgovor na ovo pitanje. Čak i najveći ateisti današnjeg doba gube tlo pod nogama kada ih se zatraži da svojim teorijama pukog 'slučaja' argumentiraju savršenstvo inteligentog dizajna, savršenstvo čovjeka samog i svega stvorenog. Nikad nitko, čak ni najveći znanstvenici svijeta koliko god se trudili nisu dokazali nepostojanje duše jer ona je prisutna u svim ljudima i dokaz je vječne postojanosti, Božje iskre u nama. Duša je neopipljiva dimenzija u koju Bog izlijeva svoje milosti ili pak čovjek unosi tamu ako odluči odbiti Božju intervenciju. U tom trenutku čovjek se odriče Boga upravo onako kako ga se odrekao 'pali anđeo'. On je svoju mržnju prema Bogu i čovjeku usmjerio na njega s ciljem da ga zavede, to savršeno biće Božje. Nažalost, on uspijeva u svome naumu a demokracija je plodno tlo za širenje njegove zaraze među Božjim ljudima.
Pravo lice demokracije odnosno demonska zaraza modernog doba izašla je na površinu nedavnim feminističkim prosvjedima u Argentini gdje su gole, razjarene žene i feminizirani, opijeni muškarci kao u nekom poganskom, demonskom ritualu slaveći smrt napadali, izazivali, pljuvali, vrijeđali, naguravali, ismijavali, ljude kojima je jedini grijeh to, što žele sačuvati život. Plešući oko vatre glasno su izvikivali 'abortion', 'abortion' i tako podsjetili na drevne ritualiste predvođene 'bogovima' smrti bluda i laži. Apsurd u tome je taj što je feminizam navodno pokret novog modernog doba koji navodno ima u cilju srušiti 'primitivne' poglede na ženu, život i čovjeka uopće.
Apsolutno nesvjesni da taj pokret u svojoj krajnjoj konzekvenci može vratiti društvo u najprimitivnije doba ljudskog postojanja, doba tame i animalizma. Naravno, skrili su se oni pod pojam 'zaštite žena' iako se najmanje bave tim područjem a najviše svim drugim izopačenim idejama po kojima bi žena trebala biti božica a muškarac je taj koji bi trebao biti pod njenom čizmom. Ta ideja također je vrlo stara, primitivna i poganska a osmišljenana na vjerovanju iz doba matrijarhata kad su smatrali da je Bog zapravo žena. Ova teorija datira od 700. godine prije Krista i tada su se ljudi klanjali ženskom demonu pod nazivom Lilit.
Toj istoj Lilit klanjale su se i prve pionirke feminizma tako da danas samo rijetki znaju tko se zapravo skriva iza tog pokreta. Većina pobornika feminizma baš kao u Argentini, zavedeni su ljudi koji nesvijesno, i gotovo kao da su začarani zagovaraju pravo na smrt.
Feministički pokreti počeli su se opet stvarati u 19. stoljeću, na krilima lijeve ideologije, poslije Francuske revolucije kada su u crkvu Notre-Dame, francuski revolucionari na oltar postavili bludnicu te joj se klanjali i ritualno orgijali u njezinu čast. Njegove glavne značajke poput prava na abortus vuku se još od antičkog doba, a pravu moć taj pokret dobio je opet danas kada demokracija sa svim svojim izazovima nesputane slobode postaje plodno tlo za širenje njegove zaraze. Zlu je jedini cilj natjerati čovjeka da se odrekne Boga, a to radi na način da uvjeri čovjeka u ovom slučaju ženu da je Bog upravo ona, žena. Njegov cilj je natjerati čovjeka da ubije drugog čovjeka u samom začeću jer on, kao 'bogočovjek' po njima ima na to puno pravo.
Iza feminizma se između ostalih društvenih gadarija, poput mržnje prema muškarcima, feminiziranja muškog roda, širenja besmislene nakaradne rodne ravnopravnosti i stvarnja bespolaca, skriva i ono najodvratnije a to je pravo na oduzimanje života, odnosno abortus. Feministiknje diljem svijeta poput ovih u najmanju ruku 'bolesnika' iz Argentine slave abortus kao njihovo pravo, ne razmišljajući o posljedicama koje on nosi sa sobom a države diljem svijeta dopuštaju to iživljavanje nad ljudskim životom. Dakle, zaoštreni feminizam nije ništa drugo nego vrlo stara 'religija' koja ima za cilj ljudski rod i ljudski život prizemljiti i obezvrijediti prvenstveno tako što ga ubijaju na samom začeću ili tako što ga mijenjaju. Danas se to odvija kroz pojam 'rodne ideologije' ili 'rodne ravnopravnosti' kojoj je jedini cilj dovesti čovjeka u bezdušno, nadasve životinjsko stanje; stanje besramnosti, bludnosti i stanja relativiteta.

---

mogao si samo link staviti ... ti si Z.K. ili ...?

http://www.dnevno.hr/vjera/pro-life/107928-pravo-lice-demokracije-feminizam-je-danas-poganski-pokret-usmjeren-protiv-zivota.html

---

quote:

---

Originally posted by lwood

quote:

---

Originally posted by Poli

quote:

---

Originally posted by dsormaz1

Tko je vlasnik života? Ti, ja, ili Bog? Mislim da je svima jasan odgovor na ovo pitanje. Čak i najveći ateisti današnjeg doba gube tlo pod nogama kada ih se zatraži da svojim teorijama pukog 'slučaja' argumentiraju savršenstvo inteligentog dizajna, savršenstvo čovjeka samog i svega stvorenog. Nikad nitko, čak ni najveći znanstvenici svijeta koliko god se trudili nisu dokazali nepostojanje duše jer ona je prisutna u svim ljudima i dokaz je vječne postojanosti, Božje iskre u nama. Duša je neopipljiva dimenzija u koju Bog izlijeva svoje milosti ili pak čovjek unosi tamu ako odluči odbiti Božju intervenciju. U tom trenutku čovjek se odriče Boga upravo onako kako ga se odrekao 'pali anđeo'. On je svoju mržnju prema Bogu i čovjeku usmjerio na njega s ciljem da ga zavede, to savršeno biće Božje. Nažalost, on uspijeva u svome naumu a demokracija je plodno tlo za širenje njegove zaraze među Božjim ljudima.
Pravo lice demokracije odnosno demonska zaraza modernog doba izašla je na površinu nedavnim feminističkim prosvjedima u Argentini gdje su gole, razjarene žene i feminizirani, opijeni muškarci kao u nekom poganskom, demonskom ritualu slaveći smrt napadali, izazivali, pljuvali, vrijeđali, naguravali, ismijavali, ljude kojima je jedini grijeh to, što žele sačuvati život. Plešući oko vatre glasno su izvikivali 'abortion', 'abortion' i tako podsjetili na drevne ritualiste predvođene 'bogovima' smrti bluda i laži. Apsurd u tome je taj što je feminizam navodno pokret novog modernog doba koji navodno ima u cilju srušiti 'primitivne' poglede na ženu, život i čovjeka uopće.
Apsolutno nesvjesni da taj pokret u svojoj krajnjoj konzekvenci može vratiti društvo u najprimitivnije doba ljudskog postojanja, doba tame i animalizma. Naravno, skrili su se oni pod pojam 'zaštite žena' iako se najmanje bave tim područjem a najviše svim drugim izopačenim idejama po kojima bi žena trebala biti božica a muškarac je taj koji bi trebao biti pod njenom čizmom. Ta ideja također je vrlo stara, primitivna i poganska a osmišljenana na vjerovanju iz doba matrijarhata kad su smatrali da je Bog zapravo žena. Ova teorija datira od 700. godine prije Krista i tada su se ljudi klanjali ženskom demonu pod nazivom Lilit.
Toj istoj Lilit klanjale su se i prve pionirke feminizma tako da danas samo rijetki znaju tko se zapravo skriva iza tog pokreta. Većina pobornika feminizma baš kao u Argentini, zavedeni su ljudi koji nesvijesno, i gotovo kao da su začarani zagovaraju pravo na smrt.
Feministički pokreti počeli su se opet stvarati u 19. stoljeću, na krilima lijeve ideologije, poslije Francuske revolucije kada su u crkvu Notre-Dame, francuski revolucionari na oltar postavili bludnicu te joj se klanjali i ritualno orgijali u njezinu čast. Njegove glavne značajke poput prava na abortus vuku se još od antičkog doba, a pravu moć taj pokret dobio je opet danas kada demokracija sa svim svojim izazovima nesputane slobode postaje plodno tlo za širenje njegove zaraze. Zlu je jedini cilj natjerati čovjeka da se odrekne Boga, a to radi na način da uvjeri čovjeka u ovom slučaju ženu da je Bog upravo ona, žena. Njegov cilj je natjerati čovjeka da ubije drugog čovjeka u samom začeću jer on, kao 'bogočovjek' po njima ima na to puno pravo.
Iza feminizma se između ostalih društvenih gadarija, poput mržnje prema muškarcima, feminiziranja muškog roda, širenja besmislene nakaradne rodne ravnopravnosti i stvarnja bespolaca, skriva i ono najodvratnije a to je pravo na oduzimanje života, odnosno abortus. Feministiknje diljem svijeta poput ovih u najmanju ruku 'bolesnika' iz Argentine slave abortus kao njihovo pravo, ne razmišljajući o posljedicama koje on nosi sa sobom a države diljem svijeta dopuštaju to iživljavanje nad ljudskim životom. Dakle, zaoštreni feminizam nije ništa drugo nego vrlo stara 'religija' koja ima za cilj ljudski rod i ljudski život prizemljiti i obezvrijediti prvenstveno tako što ga ubijaju na samom začeću ili tako što ga mijenjaju. Danas se to odvija kroz pojam 'rodne ideologije' ili 'rodne ravnopravnosti' kojoj je jedini cilj dovesti čovjeka u bezdušno, nadasve životinjsko stanje; stanje besramnosti, bludnosti i stanja relativiteta.

---

mogao si samo link staviti ... ti si Z.K. ili ...?

http://www.dnevno.hr/vjera/pro-life/107928-pravo-lice-demokracije-feminizam-je-danas-poganski-pokret-usmjeren-protiv-zivota.html

---

usput neka neko toj zk objasni da prije nekih 70 godina ne bi pisala ništa niti bi je ko ferma 2 %.o pravu glasa bi mogla samo maštarit.

---

quote:

---

Originally posted by Poli


Ovako kako si ga ti stavio, covjek bi pomislio da si ti autor.

---

quote:

---

Originally posted by lwood

ma ne virujen da bi se Davor sakriva iza lažnog ženskog imena

---

quote:

---

Originally posted by fikus

Sva patrijarhalna društva nastoje žene ograničiti na prostor doma i reprodukciju, premda među njima postoje velike razlike u izražavanju modela, struktura, intenziteta i dimenzija patrijarhata. I premda je i u najrazvijenijim zemljama, kao što su SAD ili EU patrijarhat poprimio neke drukčije forme, on još nigdje nije prevladan. Istodobno treba imati na umu da su i novi društveni pokreti, osobito feministički, u mnogim razvijenim zemljama uvelike pridonijeli ostvarivanju ženskih prava, rušenju predrasuda o ženama i muškarcima te slušanju «ženskog glasa» na dobrobit svih žena svijeta, ali i muškaraca, premda mnogi od njih toga još uopće nisu svjesni. Neke od tih stečevina danas više nije moguće ukinuti (npr. žensko pravo glasa, obrazovanja, vlasništva) ma koliko to možda neki željeli, ali je isto tako još uvijek puno onih prava koja su vrlo krhka i lomljiva ili samo formalna, kao što su reproduktivna prava i prava jednakih plaća za isti rad.
Bez obzira na to što su se i teorije o reprodukciji već odavno odmaknule od preformističkih mehanicističkih postavki koje su vladale u njima još od 17. st., a prema kojima su ženski jajnici samo "nekorisni ukrasi" u reproduktivnom procesu, dok je muško sjeme aktivni izvor i poticaj ljudskog razvoja, te bez obzira na to što je uloga ženske jajne stanice, jajnika, reproduktivnih organa i žena kao nositeljica ploda te glavnih subjekata cijeloga toga procesa vrlo dobro poznata u suvremenoj znanosti, biologiji, medicini i praksi ginekologije i porodništva, stvarna uloga žena kao ljudskih bića danas, aktivnih i autonomnih subjekata u procesu ljudske reprodukcije kao da se nije puno pomaknula od patrijarhalnih antičkih pogleda Platona i Aristotela koji su žene definirali kao "po prirodi" inferiorna bića u odnosu na muškarca, intelektualno i moralno deficitarna te nesposobna za cijeli niz društvenih funkcija osim puke seksualnosti i prokreacije. Platon u svojim «Zakonima» tako klasificira žene i djecu, zajedno s drugim dijelovima imovine muškaraca – kao vlasništvo. On govori o "zajednici žena, djece, i cjelokupne pokretne imovine", koja spada u «privatnu imovinu pojedinca" (muškarca). Njihove osobine definira kao moralno «inferiorne», tj. "po prirodi" barem dvaput lošije od muškaraca". Aristotel, pak, tvrdi da su odnosi između onih koje on percipira kao «prirodno vladajuće» i «prirodne podanike» - kao što su muž i žena, ili gospodar i rob – dobri, prirodni i međusobno korisni, premda i sam priznaje da je tu «jedna strana moćnija od druge», kao u slučaju prijateljstva između «oca i sine, starijih i mlađih, muškarca i žene», tj. između svakog «vladara i podanika» . Biti najbolja žena zahtijeva mnoge kvalitete, kao što su šutljivost i čednost, koje su u muškarca nepoželjne. S druge strane, žena ne smije imati kvalitete kao što su muževnost, snaga ili pamet, koje se traže za dobra muškarca. Propisujući tako za dva spola odijeljene i često suprotstavljene standarde izvrsnosti, Aristotel nastavlja vagati savršenost žena nasuprot savršenosti muškaraca i zaključuje da žena, čak i najbolja moguća, ne dostiže muškarca. Budući da je procijenio ženu kao "prirodno" inferiornu muškarcu, Aristotel je, kao uvaženi logičar svoga vremena, izveo i "logičan" zaključak - budući da su žene "prirodno" inferiorne muškarcima, onda je jednako tako prirodno i da muškarci vladaju ženama. Prema nekim mišljenjima, glavni čimbenik u izvornom podvrgavanju žena muškarcima bio je ženski strah od ''slobodne sezone silovanja'', a ne sklonost žena bilo monogamiji, majčinstvu ili ljubavi. Trebala su proći stoljeća i tisućljeća da se takva slika o ženama počne mijenjati.
Razradu osnovnih postavki Aristotelove biologije dovršio je Galen, koji je tvrdio da je jedina razlika koja postoji između genitalija dvaju spolova ta da su njihovi različiti dijelovi u žena unutar tijela, dok su u muškaraca izvan, tj. da je vagina falusni “negativ”. Stoga žena niti ne može pridonositi sjemenu drukčije doli inferiorno. Galenov pristup bio je jedan od prvih bioloških objašnjenja inferiornosti ženskog kreativnog načela razvoja vrste. Kasnija objašnjenja takvog tipa, osobito razvijena u nekim znanstvenim i teološkim sustavima, samo su uspješno nadograđivala rodne predrasuda, koje su se u nekima od njih, osobito onim teološkim, zadržale i dan danas. Primjer velikih mogućnosti manipulacija na račun i na štetu žena u današnjoj modernoj znanosti jesu reproduktivni tretmani i politike reprodukcije koje se odvijaju pod okriljem znanosti, primarno medicine, genetike i biomedicine, te političkih institucija - države, ali i Crkve - koje, svaka sa svoje strane, pokušavaju unijeti što više vlastite moći utjecaja, direktnih intervencija, pa i nasilnih metoda bez naročitog obaziranja prema ženama koje su nosioci i zapravo "glavni akteri" svih tih reproduktivnih tehnika i postupaka
Prema "Općoj deklaraciji o ljudskim pravima", ljudska prava su zajamčena od rođenja. "Sva ljudska bića se rađaju slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima, bez obzira na razlike kao što su rasa, boja, spol, jezik, religija, političko ili drugo uvjerenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, vlasništvo, rođenje ili drugi status. Svatko ima pravo na život, slobodu i sigurnost osobe". Prema istoj deklaraciji, fetus nema ljudska prava, a ni Konvencija o pravima djece ne uključuje fetus. Garantiranje fetusima ljudskih prava nesumnjivo bi stavilo nerazumna ograničenja na prava žena i nametnulo pitanje je li vrijednost žena kao ljudskih bića marginalna u odnosu na fetus? Argumenti protiv priznavanja prava prije rođenja imaju mnoge praktične i teorijske temelje. Znanstvena ili medicinska nesposobnost utvrđivanja kada započinje ljudski život, filozofska i religijska raznolikost mišljenja širom svijeta isto kao i unutar zemalja u prošlosti je bio dovoljan temelj za odbacivanje zahtjeva za fetalnim pravima, i ti se čimbenici nastavljaju. U zadnjim desetljećima je odbacivanje zahtjeva za «fetalnim pravima» sve više bilo utemeljeno na njihovoj nekompatibilnosti sa ženskim ljudskim pravima. Učiniti drukčije reduciralo bi žene na puke posude lišene tjelesnog integriteta, prava da budu spolna bića i prava na život, ne samo u fizičkom smislu, nego i kao osjećajnih, samostalnih i racionalnih bića imenovanih da oblikuju svoje živote, da se odupru diktatima drugih, da budu poštovane kao pune osobe, da ne budu samo majke i da preuzmu ogromne odgovornosti trudnoće i roditeljstva, ali ne silom ili prisilom, nego kao dobrovoljno poduzimanje. Insistiranje žena na dobrovoljnom majčinstvu u svojim je temeljima i zahtjev za minimalnom kontrolom nad vlastitom sudbinom kao ljudskog bića, te odbijanje da se bude porobljen od strane drugoga, bio to zastupnik ili silnik patrijarhalne obveze ili fetus. Budući da se od bilo koje potpuno razvijene osobe ne zahtijeva da riskira svoje zdravlje ili čak značajni komfor da spasi drugu osobu ili čak i vlastito dijete nijedna potpuno razvijena osoba nema pravo subordinirati drugu na način na koji neki žele da neželjena trudnoća subordinira žene. Nametnuti nad potpunim ljudskim bićem takvu subordinaciju i rizik zbog potencijalnog ljudskog života je, nasuprot tome, apsurd jednako kao i krucijalna nepravda. Prekid trudnoće, je tako, iz teorijskih i praktičnih razloga, nedjeljiv od ženske jednakosti, dostojanstva i prava kao ljudskih bića. Međutim, prevladava mišljenje da bi o prekidu trudnoće trebalo raspravljati najviše u kontekstu reduciranja negativnih posljedica "nesigurnih" pobačaja na žensko zdravlje.
U konačnici ženska odluka o rađanju postaje krucijalna za osobnu dobrobit nje same i njezina djeteta/djece, odlučujuća za njezinu društvenu osobnost i prediktivna za njezine ekonomske horizonte. Zahtijevajući da se poštuje žensko pravo na prokreaciju, feministkinje su se suprotstavile prisilnim metodama obuzdavanja plodnosti, kao što je prisilna sterilizacija, ali i metodama odvraćanja od kontracepcije i uskraćivanja informacija o istoj, koje su se metode uvijek koristile, ovisno o političkim odlukama pojedinih vlastodržaca u pojedinim društveno-povijesnim, kulturnim i ekonomskim kontekstima. U svjetlu ženske povijesti gdje su žene oslikane u ne/milosti svoje reproduktivne biologije i «potrebe za racionalnim muškim vodstvom», i u svjetlu ženske povijesti prisilne ekonomske ovisnosti o muškarcima ili pravila potplaćivanja ženskog rada - često društveno prezrenih oblika posla – feministkinje su teško mogle ignorirati temu samo-determinacije žena, a to ne mogu ni danas. One su se uvijek zalagale za pravo na izbor - za ili protiv rađanja - tj. na potpuno dostupnu kontracepciju svih vrsta te neograničeni pristup legalnom, medicinski induciranom, neometanom i svim ženama pristupačnom prekidu trudnoće. Ali, budući da u društvu još uvijek vlada paradigma obitelji kao temeljne društvene jedinice složena od heteroseksualnog para i njihove djece, koncept planiranja obitelji ne uključuje one koji odbijaju imati djecu ili to nisu u mogućnosti. Premda su pravo na rađanje i pravo na nerađanje (uzdržavanje od rađanja) formalno prihvaćeni u korpusu ljudskih prava, ženske odluke o podizanju djece i majčinstvu su rijetko tako autonomne kakve bi trebale biti.
Tamo gdje ima samo jedna realna opcija bez mogućnosti izbora, tamo nema autonomije. Žene su općenito uvijek smatrale da je autonomija s obzirom na majčinstvo i moguća i poželjna, a velika većina feministkinja označila je majčinstvo kao potpuno kompatibilno feminističkim idealima, fokusirajući se na kritiziranje društvenih stavova i politika koje obezvrjeđuju i penaliziraju ženske reproduktivne aktivnosti, a nikako na majčinstvo kao takvo. Inherentnog sukoba između feminizma i pronatalitetnog stava da je majčinstvo važno za ispunjenje kao žene nema, te dapače, postoje brojni razlozi za žensko zadobivanje autonomne kontrole nad odlukama o majčinstvu kao primarnom feminističkom cilju, i to iz sljedećih razloga:
1. Budući da su pojedinci jedinstveni, pa su i njihove osobnosti i talenti enormno različiti, ne/imanje djece ne mora biti najbolji put za osobno ispunjenje svake žene. Jednako kao što je za mnoge žene majčinstvo neprekidni izvor radosti, za neke žene, majčinstvo može biti izvor frustracija;
2. Majčinstvo nastavlja ekonomski podcjenjivati žene. Tako, npr. adolescentica koja nosi dijete i želi ga odgovorno podizati ima teškoća u završavanju obrazovanja i pronalaženju pristojno plaćenog posla. Majke su također u riziku od povećanog osiromašenja u slučaju samohranog majčinstva i/ili razvoda, pa niti rad izvan kuće ne štiti majke adekvatno od toga rizika;
3. Postati majka može biti prijetnja ženskom zdravlju, oko čega se često olako prelazi ili se namjerno društveno zanemaruje. Trudnoća i porod nisu bez opasnosti.
4. Igrajući na ženske osjećaje neadekvatnosti i srama glede neplodnosti, reproduktivne tehnike prodaju bolne, rizične i skupe tretmane koji su često nedjelotvorni. Naravno, siromašne žene i parovi nisu čak ni u mogućnosti da ih plate. Upravo nedostatak autonomije, informiranosti i/ili ljudskih prava čini žene lakim metama za ovakve pristupe.
Inherentnog sukoba između feminističkih ciljeva i majčinstva nema, ali sigurno postoji manifestni sukob između feminizma i pronatalitetne dogme da je majčinstvo nužno za ispunjenje kao žene. No ono što doista motivira teoriju feminističkog glasa je činjenica da se ženama sistematski uskraćuje mogućnost da otkriju sebe za sebe, da interpretiraju sebe kako one misle da treba, da žive svoje živote prema svom vlastitom svjetlu, te da se u njihove živote, tijela, seksualne i reproduktivne organe stalno upliću neki drugi akteri, od onih koji u toj reprodukciji imaju neki doprinos, do čak onih koji ga ni na koji način nemaju, osim pukog moraliziranja. Takva se uplitanja smatraju zlonamjernima zbog čega ona nužno nalažu autonomiju teorije samo-determinacije, te afirmiranje uloge samo-znanja i samo-definiranja u osiguravanju ženskog samo-definiranja glede autonomnog odlučivanja o majčinstvu ili bez njega.
Budući da su još uvijek žensko tijelo, reproduktivni organi i žensko zdravlje najveći zalog ljudske reprodukcije, te da u toj reprodukciji same žene snose i najveće rizike cijelog toga procesa upravo za svoje zdravlje i živote, čini se, u najmanju ruku pravedno, da žene-subjekti zbog vlastitih zaloga i rizika trebaju imati i najvećeg udjela u pitanjima odlučivanja o reprodukciji. Sve dok tome nije tako i dok se u ženska tijela, reproduktivne organe i zdravlje upliću, često neopravdano ili čak nasilno i drugi akteri, a koji pritom ne snose nikakve rizike, ženska tijela ostaju samo «slomljena» politička tijela, podvrgnuta kontroli reproduktivnih tehnologija, eksperata i muške moći, te lišena svake autonomije i samodeterminacije.

---

quote:

---

Originally posted by dsormaz1

Najbolja definicija feminizma je ustvari: bijeg od vlastite prirode.

---

quote:

---

Originally posted by dsormaz1

quote:

---

Originally posted by lwood

ma ne virujen da bi se Davor sakriva iza lažnog ženskog imena

---

Tekst je potpisan inicijalima, iz toga se nije moglo zaključiti radi li se o autoru ili autorici.
Ali sve je to potpuno nevažno, jer kao što sam već rekao nije važno tko ga je napisao, pogađa žicu i to je to.

---

quote:

---

Originally posted by kiky

quote:

---

Originally posted by Kruger

netko je napisao na ovom topicu da je žena vlasnik svog tijela. malo mi je to čudno, kako netko može biti vlasnik samog sebe. nije to otići u trgovinu kupiti zimske gume za auto i postati vlasnik tih guma.

---

ovog nenormalnog trola moram da citiram čisto da se svi oni koji su ga stavili na ignore još jednom podsjete zašto su to učinili.

lakše je postati vlasnik zimskih guma nego vlastitog tijela?

a tko je vlasnik moga i bilo čijeg tijela tijela? da nije možda bozanić?

---

quote:

---

Originally posted by kiky

ovaj idiotsko-seksistički dzormasov post

---