Jednom do dva puta godišnje nešto mi jednostavno dođe, kad ugledam rahatlokum u trgovini, kupim si i jedem ga uz prvu jutarnju kavu. To je tako slatki grijeh. A dosta češće umačem kockice čokolade u crnu, gorku, vruću kavu. Malo tko to razumije, tu kombinaciju. Tu naviku sam davno pokupila u Zagrebu, navukla me jedna kolegica, i navodno ta tradicija porijeklo vuče iz Beča. Jedna od boljih stvari.
Minimalno jedna a najčešće dvije dnevno. Jaka, produženi espresso, bez šećera a najčešće i bez sladila (ako ide - onda natreen), eventualno s malo mlijeka. Nisam pušač, pa uz kavu idu novine. Tu sam tradicionalist, nikakav internet ne prolazi.
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite, i ta ce mi mladost teško pasti...
U kafiću produženi espresso, 1 šećer. Doma više ne pijem nessicu, kuham si tursku, jaku k'o ciganka da pobaci :) Uglavnom, ne pijem s mlijekom. i naučio me frend musliman da umačem rahatlokum, to mi je mrak u zadnje vrijeme
“Yesterday is but a dream, Tomorrow is only a vision. But today well lived makes every yesterday a dream of happiness, and every tomorrow a vision of hope.”
turska dupla u kućnoj radinosti...crka bi da je ne popijem...tu i tamo,kad ne stignem doma,espresso u kafiću...ostale pizdarije tipa nessica i ostalo-ponekad,kad nestane turske...
Jedna do dvije dnevno (obicna je ova druga sigurno prije 17h, poslije ne pijem). Prva jutarnja na poslu, crna (turska), ja dodatno sekrujem, obavezno mlijeko, doma kako kada, moze instant, moze turska, moze i crni caj (sa zacinima ili bez).
Ne volim grenku kavu.
Anything is possible dec d uej Be the Change You Want to See
Voltaire je navodno popio 50 kava dnevno, tako i Balzac. I da je najblaza kava, sipana u 50 mini soljica opet mi nije jasno kako jedno srce to izdrzi. Meni je 2-3 turske idealno, 5 je maximum, sve vise od toga bude mi lose.
ne volim kavu i ne pijem je jer ostavlja odvratan okus u ustima. kao i cigarete. ti rituali (čitaj ovisnosti) mi uopće nisu romantični niti simpatični.