| Author |
 Topic  |
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
 Posted - 30/11/2014 : 12:38:36
|
Nestala (Gone Girl), r. David Fincher, SAD, 2014.
Kad se napiše da je noirovska triler-drama "Nestala", adaptacija i kod nas objavljenog istoimenog bestseler-romana američke književnice Gillian Flynn, najuspjeliji film Davida Finchera još od na istinitim događajima temeljene triler-drame "Zodijak", to ne znači da je riječ o remek-djelu usporedivim s njegovim najboljim, najcjenjenijim i kako se čini eponimnim ostvarenjima "Sedam" i "Klub boraca" iz autorski najpotentnije faze tijekom druge polovine 90-ih. Film za koji je Gillian Flynn napisala i scenarij, u njemu prema vlastitim riječima ponešto izmijenivši završnicu zbog dodatne provokativnosti i težnje da iznenadi gledatelje koji su roman pročitali te očekuju poznati završetak, obiluje nedostacima koji bi se u rukama manje spretnog filmaša pokazali kao ozbiljne te za žanrovsko sidrište, dramsku i dramaturšku kompaktnost kao i za idejnu i izvedbenu uvjerljivost možda i kobne mane. Već i samim navođenjem noira kao žanrovskog predznaka gledateljima se može učiniti medvjeđa usluga, jer se može protumačiti kao otkrivanje možda i najbitnijeg detalja zapleta, preokreta poprilici smještenog na sredini filma nakon kojeg priča drastično mijenja smjer te se na prvi pogled čini da se dramska i narativna struktura počinju raspadati.
Unatoč tome, te iako objašnjenje prethodno viđenog koje slijedi pati od ozbiljnih nelogičnosti, nategnutosti i neuvjerljivosti, ono što Finchera i Gillian Flynn iskupljuje leži ne samo u vrlo sigurnoj i sugestivnoj režiji podcrtanoj dojmljivo atmosferičnom fotografijom Jeffa Cronenwetha i dominantno pastelnim koloritom, nego ponajprije u subverzivnosti, provokativnosti, kritičnosti, više posrednoj no izravnoj ironiji, blagoj no jasno naznačenoj satiričnosti te tamnim nijansama kojima se oslikava suvremeno ne samo američko društvo u njegovim najvažnijim segmentima. Još od na kultnom romanu "Klub boraca" Chucka Palahniuka temeljenom remek-djelu iz 1999. godine, preko adaptacije faction-knjige "Zodijak" Roberta Graysmitha i novele "Neobična priča o Benjaminu Buttonu" Erica Rotha, te biografske knjige "Društvena mreža" Bena Mezricha i donekle precijenjene ekranizacije glasovitog romana "Muškarci koji mrze žene" Stiega Larssona, Fincher se afirmirao kao autor jasno prepoznatljivog svjetonazora i senzibiliteta sklon obradama na različite načine manje ili više intrigantne i provokativne proze, fikcijske podjednako kao i faction i biografske. Ono što njega u svim navedenim naslovima, kao i u dijelom njegovoj aktualnoj političko-satiričnoj TV-seriji "Kuća od karata" koja je prerada izvrsne BBC-jeve istoimene serije iz 1990. godine, ponajviše zanima jesu odnos stvarnosti i pričina, igre manipulacije i stjecanja društvene i političke moći, nerijetko mizoginijom a rjeđe mizandrijom obilježene muško-ženske relacije, pitanja života, smrti i posredno ljubavi te tamnijim i tjeskobnijim tonovima obojane slike društva u pozadini kojeg su zločini i psihopatologija.
Tragajući za intrigantnim književnim predlošcima Fincher je ovaj put posegnuo za romanom nekadašnje televizijske kritičarke Gillian Flynn, u njemu ispravno detektiravši vješto ukomponirane podrivačke te društveno i medijski kritičke sastavnice s apostrofiranjem braka kao doslovce paklene institucije na kojoj počiva obitelj kao gotovo mitska jezgra američkog društva. Priča filma kao i romana počinje u prvom tjednu kolovoza, u jutro dana u kojem bi nekadašnji njujorški novinar sa spisateljskim ambicijama Nick Dunne kojeg solidno tumači Ben Affleck kao glumački najslabija karika filma, trebao proslaviti petu godišnjicu braka sa suprugom Amy koju utjelovljuje odlična Rosamund Pike. Nakon što i to jutro kao i često u posljednje vrijeme navrati u bar svoje sestre Margo koju tumači Carrie Coon, na njegove riječi da mu se baš i ne žuri natrag kući ona će zaključiti da nešto nije u redu. A kad se napokon ipak vrati doma, Nick će dnevni boravak zateći u neredu, Amy neće biti ni traga a neki će detalji jasno sugerirati da se tu odigrao nasilan sukob u kojem je potekla i krv. Kad mu u kuću ubrzo stignu detektivka Boney i njen pomoćnik, neminovno će im se nametnuti zaključak da je Nick čvrsto povezan s nestankom svoje supruge. Iako on tvrdi da nema pojma gdje je Amy i zašto je nestala, njegovo neprilično smješkanje pred kamerama odveć agresivnih medija i izostanak tuge na licu javnost će početi usmjeravati na zaključak da je on odgovoran za suprugin nestanak. Da nevolja bude veća, Amy je svojevrsna "ljubimica Amerike", lijepa mlada žena iz dobrostojeće ugledne obitelji koju su roditelji još u dječjoj dobi u vrlo popularnim knjigama predstavili kao Veličanstvenu Amy, malu junakinju i kći kakvu se samo poželjeti može.
I na toj će činjenici zajahati nasrtljiva i arogantna tračerska TV-novinarka, koja će uz suradnju budalaste Amyine prijateljice iz susjedstva, tipične predstavnice neobrazovane "tihe većine" javnosti koja robuje predrasudama i zaključuje bez ikakvog poznavanja činjenica, smjesta krenuti s konstruiranjem priče o Nicku kao nevjernom i nepouzdanom muškarcu. Iako će se on ubrzo i pokazati takvim, jer Amy vara s mladom studenticom što je simptom dvogodišnjih ozbiljnih problema u braku, počet će se otkrivati i neugodniji detalji iz Amyine prošlosti obilježene dvjema vezama s čini se agresivnim i psihotičnim muškarcima jednog od kojih se još uvijek ne može osloboditi. A kad detektivka u kući Nickova mentalno nestabilnog oca pronađe Amyin dnevnik s detaljnim opisom njihove veze i braka, počet će se odmatati klupko koje će Nicku zaprijetiti optužbom za ubojstvo i prisiliti ga na angažiranje odvjetnika i aktivniji pristup medijima.
Novom Fincherovu filmu štošta bi se moglo prigovoriti, od spomenutog naglog i ne baš uvjerljivog preokreta s mijenjanjem žanrovskog predznaka te mlakog Affleckova nastupa, preko potpunog zaboravljanja efektno uvedenih važnih sporednih likova Nickove ljubavnice i Amyina bivšeg dečka u drugom dijelu, do iznevjeravanja pravila uvedenog žanra noira u skladu s kojima bi se par lopova iz zabitog motela baš kao i zaboravljeni dečko u završnici morali pojaviti kao ucjenjivači i(li) svjedoci. Problematičnima se mogu činiti i rasplet u kojem je navodno nemoguće pronaći dokaze za viđeno i ono što se zna, kao i određena mizoginija ili pak iz druge perspektive mizandrija koje strože gledateljsko oko može detektirati. Naime, s iznimkom odvjetničke zvijezde koji je više dramska i društvena funkcija nego lik, u filmu je nemoguće pronaći makar jedan čak i sporedni čvrsti i postojani muški lik, onaj koji se neće dati manipulirati i koji neće iz razloga osobne i društvene udobnosti i prosperiteta pristati na laž i život u prividu. Nick nije takav lik, makar je jasno i razumljivo što njega navodi na završni izbor odnosno što taj izbor uvjetuje. S druge strane, s iznimkom Nickove mlade ljubavnice koja biva zaboravljena i budalaste susjede koja ima strogo određenu dramsku funkciju, pet najvažnijih ženskih likova plus šesti djevojke iz lopovskog para su staloženi, čvrsti, racionalni i probitačni, poneki i beskrupulozan i obojan tamnim tonovima, od same Amy preko Nickove sestre Margo i detektivke Boney do trač-novinarke i njene puno ozbiljnije i ambicioznije kolegice u interpretaciji Sele Ward.
Koristeći narativnu strategiju "nepouzdanog pripovjedača", Gillian Flynn i Fincher "Nestalu" oblikuju kao razmjerno snažnu subverzivnu kritiku suvremenog američkog društva u njegovim ključnim segmentima, u mitskoj idiličnoj provincijoi, medijima i dijelom pravosuđu, zajednice kojom caruju i koju definiraju intimne, bračne, obiteljske i medijske laži, manipulacije i zavođenja. Noir je žanr kao stvoren za to, osobito ako je u fokusu razoran prikaz braka kao zajednice sazdane na lažnim i nepostojećim temeljima, zajednice u kojoj prema Flynn i Fincheru snažne žene određuju pravila i ritam igre na koju muškarci, redom manipulaciji podložni slabići, pristaju. Nick je gotovo amblematski simbol takvog muškarca, onog koji je na kraju spreman i povjerovati u laž da je čak i ubojstvo izvršeno zbog njega, laž koje je svjestan no na koju pristaje, iako se sugeriranjem i prikazom njegove dotad prikrivene sklonosti nasilnim reakcijama u završnici naznačuju i druge mogućnosti, one koje u imaginarnom nastavku "Nestale" navješćuju zanimljivu međuigru mačke i miša dvoje središnjih likova.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
 |
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 01/12/2014 : 13:39:47
|
Ne vjerovali ili da, ovo je Jake Gyllenhaal koji je za potrebe snimanja filma "Southpaw" Antoinea Fuque nabacio 7 kg mišića i poput profi-boksača se posvetio treninzima.
Ide iz krajnosti u krajnost, od gubljenja 9 kila za Nightcrawlera do ovog.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
dante
Senior Member
.jpg)
Croatia
2478 Posts
Member since 16/01/2008 |
Posted - 01/12/2014 : 14:00:24
|
Ma jedini pravi southpaw je bio i ostao Rocky, dzaba Jakeu bildanje 
Salu na stranu, jedan od rijetkih glumaca danas koje sa zanimanjem pratim. Sumnjam da ce film biti nesto posebno, posto je Fuqua u pitanju, ali Gyllenhaal ce sigurno biti na razini. |
These pretzels are making me thirsty... |
|
|
|
Zlotvor
Advanced Member
7094 Posts
Member since 03/02/2010 |
Posted - 01/12/2014 : 17:03:52
|
Iden pogledat Nightcrawlera u sridu.
Web komentari kazu da je vrlo dobar do odlican.
Mene zanima sto kaze filmsko-forumska krema. JD, Bushido, doktore - el cemu film? |
Trljam ruke. |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 01/12/2014 : 17:17:25
|
O Nightcrawleru sam nekidan postao na topicu Dnevnik gledanja, pa da ponovim:
quote:
Noćne kronike (Nightcrawler) su odlične, vrlo pesimistična, mizantropska i potpuno mračna priča neposredno o američkoj (ali i ne samo njihovoj) televiziji danas, a posredno i o čitavom totalno shebanom društvu u kojem su nesreće, tragedije, krv i ljudski leševi ono što privlači najviše gledatelja i ono na čemu se grade karijere.
Pa je tako gradi i asocijalni i rubno autistični Louis Bloom (prezime a dijelom i ime vjerojatno ne slučajno asocira na Leopolda Blooma), sitni preprodavač metalnog otpada koji će, shvativši da bi se mogao afirmirati snimanjem ljudske nesreće i smrti, nabaviti skromni kamkorder i uređaj za probijanje policijskih frekvencija, pa će najprije sam a uskoro u pratnji plahog beskućnika Ricka krenuti u noćni lov za "senzacijama".
Bloom je moralna nakaza i psihički gadno pomaknut tip koji i tjelesnim izgledom (mršav poput kostura, upalih obraza i izbuljenih očiju) i kretnjama asocira na zvijer, i koji shodno tome nema nikakvih inhibicija, pa će hladno tragičnu scenu izmijeniti da izgleda "atraktivnija" te u ključnom slučaju, onom koji će mu odrediti karijeru, oboružan kamerom upasti u luksuznu kuću u kojoj je upravo ubijeno troje ljudi.
No ni urednici u medijima, oličeni u isprva "normalnoj" Nini Romini koju tumači nezasluženo pomalo zaboravljena Rene Russo, nisu suštinski nimalo bolji, pa će se ona pod Bloomovim utjecajem početi mijenjati, dakako na gore, da bi naposljetku završila u verbalnoj sceni s njim koja jasno asocira na strastveni seks.
Scenarist i redatelj Dan Gilroy, mlađi brat Tonyja Gilroya, sjajno kreira ozračje tjeskobe, pesimizma i razarajuće mizantropije, noćne vizure Los Angelesa su vrlo dojmljive, a Jake Gyllenhaal je ostvario možda i najbolju ulogu u dosadašnjoj karijeri.
Eto. Ne mož´ da omane!
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Zlotvor
Advanced Member
7094 Posts
Member since 03/02/2010 |
Posted - 01/12/2014 : 17:28:04
|
@JD - 
Cudno mi je samo kako mi je promaka taj post jer obicno proresetam sve topike di ekipa pise osvrte.
Enihau, nakon ovog dvojbe nema da cu dobro utrosit 20 krznenih bestija.  |
Trljam ruke. |
|
|
|
going going
Advanced Member
Serbia
11927 Posts
Member since 24/04/2012 |
|
|
jaki
Advanced Member
Croatia
27211 Posts
Member since 13/03/2004 |
|
|
JPorta
Starting Member
Croatia
37 Posts
Member since 12/02/2011 |
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
|
|
trolodtroje
Advanced Member
3277 Posts
Member since 14/09/2010 |
Posted - 05/12/2014 : 19:36:58
|
quote:
Kad se napiše da je noirovska triler-drama "Nestala", adaptacija i kod nas objavljenog istoimenog bestseler-romana američke književnice Gillian Flynn, najuspjeliji film Davida Finchera još od na istinitim događajima temeljene triler-drame "Zodijak", to ne znači da je riječ o remek-djelu usporedivim s njegovim najboljim, najcjenjenijim i kako se čini eponimnim ostvarenjima "Sedam" i "Klub boraca" iz autorski najpotentnije faze tijekom druge polovine 90-ih. Film za koji je Gillian Flynn napisala i scenarij, u njemu prema vlastitim riječima ponešto izmijenivši završnicu zbog dodatne provokativnosti i težnje da iznenadi gledatelje koji su roman pročitali te očekuju poznati završetak, obiluje nedostacima koji bi se u rukama manje spretnog filmaša pokazali kao ozbiljne te za žanrovsko sidrište, dramsku i dramaturšku kompaktnost kao i za idejnu i izvedbenu uvjerljivost možda i kobne mane. Već i samim navođenjem noira kao žanrovskog predznaka gledateljima se može učiniti medvjeđa usluga, jer se može protumačiti kao otkrivanje možda i najbitnijeg detalja zapleta, preokreta poprilici smještenog na sredini filma nakon kojeg priča drastično mijenja smjer te se na prvi pogled čini da se dramska i narativna struktura počinju raspadati.
Ej svaka čast onima, koji ovo razumiju is prve.
|
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 06/12/2014 : 00:10:41
|
Pretpostavljam da su ti duže rečenice problem? Hm, a još sam bio obazriv zbog čitanja na radiju na kojem se mora izbjegavati preduge rečenice.
Predlažem da na mjestima koja su ti problematična umjesto zareza staviš točke, i sve bi trebalo biti u redu.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Caleb
Advanced Member
.jpg)
Greece
16535 Posts
Member since 01/07/2008 |
Posted - 06/12/2014 : 00:44:05
|
@Johnny,
da li si pisao o filmu Grand Budapest Hotel? Meni se mnogo svideo, pa bih da procitam jos nesto vezano za film... |
Preveo: Goran Krickovic, Tekst interpretirali: Ljubiša Bacic, Nada Blam, Miroslav Bijelic, Vlastimir Ðuza Stoiljkovic i Nikola Simic, Magnetoskop: Miroslav Nikolov, Ton majstor: Rihard Merc, Realizacija: Slavko Tatic
https://www.youtube.com/watch?v=TkE5VYffiR0
|
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
|
|
Caleb
Advanced Member
Greece
16535 Posts
Member since 01/07/2008 |
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
|
|
dante
Senior Member
Croatia
2478 Posts
Member since 16/01/2008 |
Posted - 06/12/2014 : 19:43:14
|
Roberto Orci odustao od reziranja treceg Star Trek filma (yes! ), sad treba drzati fige da Edgar Wright prihvati gazu. Iako ne znam kolike su zapravo sanse, to bi bila odlicna opcija. |
These pretzels are making me thirsty... |
|
|
|
nagor
Advanced Member
Croatia
12553 Posts
Member since 21/02/2012 |
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 13/12/2014 : 23:07:52
|
Dječaci iz ulice Marksa i Engelsa, r. Nikola Vukčević, Crna Gora / Slovenija, 2014.
Drama "Dječaci iz ulice Marksa i Engelsa" drugi je film producenta, scenarista i redatelja Nikole Vukčevića, autora neuspjele romantične drame "Pogled s Eiffelova tornja" iz 2005., ujedno i ovogodišnji crnogorski kandidat za Oscara u kategoriji najboljeg filma s neengleskog govornog područja. Posrijedi je projekt čija je produkcija trajala pune četiri godine, ponajviše zbog nezahvalnog financijskog stanja u crnogorskoj kinematografiji, autor priče kojeg je cijenjeni Đorđe Milosavljević, (su)scenarist i redatelj niza manje ili više uspjelih ali u pravilu gledanih i zapaženih naslova od humorne triler-drame "Točkovi" i komedije "Ringeraja" koje je sam i režirao, preko hitova "Nebeska udica", "Nataša", "Jesen stiže, dunjo moja", "Konji vrani" i "Blijedi mjesec" Ljubiše Samardžića te akcijske krimi-drame "Apsolutnih sto" Srđana Golubovića i ratne drame s elementima fantastike "Neprijatelj" Dejana Zečevića do nagrađivane triler-drame "Ustanička ulica" Miroslava Terzića. Milosavljević je dosta iskusan scenarist koji je među ostalim surađivao na hit-serijama "Miris kiše na Balkanu" i "Cvat lipe na Balkanu" te na seriji "Jagodići", a još u 90-ima je nepotpisan surađivao na hitu "Tri palme za dvije bitange i ribicu" Radivoja Andrića. Kad se sve to ima na umu, opravdano je očekivati da film s njegovim potpisom, makar i samo kao autora priče, bude zreliji, osmišljeniji, zaokruženiji i uvjetno rečeno "pametniji" od onog što se konačno dobilo u "Dječacima iz ulice Marksa i Engelsa".
Ono što se, međutim, dobilo je u konačnici jedna prilično trivijalna i neuredna priča koja stalno intenzivno lavira između žanrova te dramskih i emotivnih registara, pa u konačnici ni u jednom segmentu ne uspijeva ispuniti ne samo gledateljska očekivanja, nego niti potencijal koji se u njoj isprva može naslutiti. Glas mladog Voje (Filip Đuretić) uvodi nas u storiju o tragičnoj sudbini svoje obitelji, koju je trajno odredila i usmjerila jedna odluka njegovog oca (Nebojša Glogovac) iz 1991. godine. Otac je tada trenirao podgorički košarkaški klub kojim je manje ili više iz sjene vladao moćni poslovni čovjek Andrija (Emir Hadžihafizbegović), prijetvoran i podao čovjek koji je redovito namještao rezultate i prodavao utakmice kluba Vojina oca. U to vrijeme Vojo je tek bio u trbuhu svoje trudne majke (Ana Sofrenović), koja je brižno skrbila o svom starijem sinu Stanku (Momčilo Otašević) i suprugu, obojici pomalo nepromišljenim i neodgovornim tipovima, barem kad je riječ o vožnjama motorom. Kad je otac jednog dana odlučio otkazati poslušnost Andriji i unatoč dogovorenom porazu svoju momčad odvesti do pobjede, Andrija je za kaznu dvojicu svojih ljudi poslao da ga premlate u nužniku, no ovi su pretjerali s primjenom sile te je otac poginuo od udarca glavom pri padu. Da tragedija bude veća, Andrija je ubrzo naložio preseljenje obitelji iz tadašnjeg stana na novu adresu u ulici Marksa i Engelsa, gdje je Stanka, majku i djeda invalida dočekao trošni i za život nepogodan golubarnik na krovu. Ipak, Stanko je tu upoznao nove susjede i prijatelje svojih godina (Branka Stanić i Miša Obradović) s kojima će uskoro osnovati bend Titograd koji će proslaviti hit "Ne brini".
No Stanku je na pameti neprestano bila osveta, te je jedne večeri, upravo uoči dotad najvažnijeg nastupa svog benda, s od švercera kupljenim pištoljem odlučio upasti u Andrijinu kuću i osvetiti se očevom ubojici. Ali u tome su ga spriječili policajci koje je obavijestila Stankova zabrinuta majka, te je Andrija nakon mladićeva ispitivanja i premlaćivanja u policijskoj postaji njega poslao u London. Priča se tada seli 15 godina unaprijed, a pripovijeda nam ju Vojo koji uživa u prvoj ljubavi s privlačnom djevojkom (Anđela Mićanović), s kojom bi na nagovor najboljih prijatelja (Julija Milačić i Zoran Dragičević) za koji dan trebao stupiti u seksualni odnos. Upravo u to vrijeme crnogorska vaterpolo-reprezentacija ostvaruje veliki međunarodni uspjeh o kojem izvještavaju svjetske televizije, pa tako Stanko (Goran Bogdan), sad fizički radnik i glazbenik u Londonu, među onima koji slave s vaterpolistima i još uvijek aktivnog menadžera Andriju. To će Stanka u trenu slomiti te će se on smjesta odlučiti vratiti u Podgoricu, opet nabaviti pištolj i ovog se puta konačno osvetiti za očevu smrt. Mnoštvo je pogrešnih odluka koje je očito neiskusan redatelj Nikola Vukčević donio tijekom realizacije na filmu. Možda najproblematičnija je ona o miješanju žanrova, pa tako cjelina neprekidno oscilira između potencijalno vrlo ozbiljne drame s elementima melodrame i romantične komedije koja nije niti smiješna niti uvjerljivo glumljena.
Dok su za dramu i melodramu zaduženi glumci srednje generacije (Ana Sofrenović, Emir Hadžihafizbegović i Nebojša Glogovac) i nešto viših godina (Goran Bogdan, Momčilo Otašević i Branka Stanić), za komediju je zadužena mlada postava koja međutim redom neprestano preglumljuje, šmira i afektira u tolikoj količini da se njihov dio priče pretvara u neartikuliranu i neduhovitu burlesku. Nezgrapan spoj tragične drame i komedije nadopunjen je pogrešnom odlukom da Momčila Otaševića u ulozi ne pretjerano starijeg Stanka zamijeni Goran Bogdan, iako među glumcima nema nikakve sličnosti a i Otašević bi s malo šminke sasvim solidno odradio taj zadatak. U redateljskom pogledu Vukčevićevo neiskustvo i nezrelost očituju se u konfuzno režiranim sekvencama koje bi trebale posjedovati snažan dramski naboj, no koje su posve nepotrebno opterećene skokovitim raskadriravanjima, bizarnim osvjetljenjima i zamagljivanjima slike te narativnom zbrkom, zbog čega ni dramski segment ne funkcionira na zadovoljavajući način. Dodamo li tome razmjerno preglumljivanje Emira Hadžhafizbegovića i bizarno podsjećanje na prošlost u liku taksista kojeg pretjerano egzaltirano tumači Petar Božović, jasno je zašto je konačna ocjena ovog filma u najboljem slučaju tek osrednja.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
Edited by - Johnny Difool on 13/12/2014 23:14:29 |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
|
|
Windwalker
Advanced Member
Croatia
4530 Posts
Member since 08/03/2008 |
Posted - 18/12/2014 : 08:33:42
|
Žalosno je čega sve na svijetu ima.
I još si daju ime ko da štite mir, a čisti su teroristi.
A ko da nije South Park stoput već sve ismijao. |
|
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
Posted - 19/12/2014 : 00:54:30
|
Vincent (St. Vincent), r. Theodore Melfi, SAD, 2014.
Humorna drama "Vincent" koju kao scenarist i redatelj potpisuje dugometražni debitant Theodore Melfi, autor nekoliko manje ili više zapaženih kratkih filmova, te koja je realizirana pod paskom izvršnog producenta Dona Cheadlea, oskarovca iz "Hotela Ruanda", ima sve predispozicije da bude teško gledljiva "ljiga". Od samog početka, dok upoznajemo protagonista, neopisivo čangrizavog, mrzovoljnog, neosjetljivog i što sve ne mizantropa Vincenta, čovjeka koji se utapa u alkoholu, koji do drugih ljudi drži manje negoli do lanjskog snijega, koji se i fizički uništava te je u stanju potpuno pijan na podu svoje kuhinje u lokvi vlastite krvi i alkohola među krhotinama stakla prespavati noć, gledatelju je sasvim jasno kakav je film pred njim i što Vincenta očekuje.
Dakako, odmah znamo da iza takvog njegova ponašanja i načina života mora stajati neka obiteljska drama i nesreća, ali i da nas kroz sljedećih stotinjak minuta očekuje Vincentov oporavak, upoznavanje s detaljima onoga što ga je dovelo u takvo stanje, makar kakva-takva resocijalizacija te u skladu s izvornim naslovom obiljem patetike praćena praktična apoteoza u završnici. Uistinu, sve nam to biva i isporučeno, a kao agens Vincentove transformacije također posve očekivano poslužit će jedan dječak, predvidljivo obilježen osobnim obiteljskim i socijalizacijskim nevoljama te nevjerojatno pametan, strpljiv i starmalo mudar, koji će s protagonistom ostvariti odnos uzajamne pomoći i zacjeljivanja manjih ili većih rana na duši.
Imajući na umu sve navedeno, pravo je čudo da "Vincent" naposljetku nije i ispao totalna "ljiga". Dapače, riječ je o prilično šarmantnom, zabavnom, duhovitom i dovoljno pametnom filmu koji uspijeva nadvladati većinu svojih nedostataka, točnije uspijeva ih preokrenuti u vlastitu korist a ponekad i prednost. Zasluge za to praktički u potpunosti pripadaju Billu Murrayu, izvrsnom komičaru koji i ozbiljnije dramske uloge redovito boja manje ili više izraženim nijansama humora te kojem ovakav tip uloge savršeno leži. Murray je glumac kojem je karijeru u zrelim godinama usmjerio redatelj Wes Anderson, dodjeljujući mu važnije ili sporednije role osebujnih te manje ili više bizarnih likova i čudaka kakvi su oni u humornim dramama "Obitelj čudaka" i "Panika pod morem", kao i efektne cameo i sporedne role u pustolovnoj humornoj drami "Dasrjeeling d.o.o.", u romantičnoj komediji "Kraljevstvo izlazećeg mjeseca", u krimi komediji "Hotel Grand Budapest" i glasovnu ulogu u odličnoj animiranoj pustolovnoj komediji "Fantastični gospodin Lisac".
Svakako, Murrayevu je karijeru tijekom posljednjeg desetljeća ključno usmjerila dojmljiva egzistencijalna drama "Izgubljeni u prijevodu" Sofije Coppole, u kojoj je on trajno "prisvojio" tip uloge rezigniranog i alkoholu sklonog cinika koji samoćom i verbalnim grubostima prikriva vlastitu ranjivost i osjetljivost, koju je odlično nadogradio u "Slomljenom cvijeću" Jima Jarmuscha. Takav je i njegov lik Vincenta, već na prvi pogled neurednog i vrlo odbojnog tipa koji svakome daje do znanja da mu je antipatičan i da ga ne želi u svojoj blizini, koji se bez imalo pardona otresa na konobare i bankovne službenice te koji naizgled uživa u uništavanju vlastitog tijela i duha.
Vincent novac troši kladeći se na konjskim utrkama te na jeftinu hranu i potoke alkohola, bankovni račun mu je u minusu a dužan je i kamataru Zuckou (Terrence Howard), održava površnu vezu s trudnom striptiz-plesačicom ruskog podrijetla Dakom (Naomi Watts), a kako se na početku čini jedino stvorenje o kojem donekle brine je mačak Felix koji mu je kućni ljubimac. Kad se u susjednu kuću dosele 12-godišnji Oliver (Jaeden Lieberher) i njegova majka Maggie (Melissa McCarthy), između njih i Vincenta će zaiskriti već pri useljenju, jer mu bivaju oštećeni automobil, ograda i drvo pred kućom. Na temelju toga Vincent zatraži naplatu duga, a kad shvati da Maggie zbog novog posla u bolnici ne može sasvim predano skrbiti o Oliveru, Vincent predloži da on za novčanu naknadu dječaka svakog dana iz škole dovede kući te da ga pripazi. Razumljivo, tu će se početi stvarati isprva krhka no ubrzo sve čvršća veza Vincenta i Olivera, koja će se dodatno učvrstiti kad Vincent dječaku pomogne u sukobu s nasilnim i agresivnim razrednim vršnjacima predvođenima arogantnim Ocinskim (Dario Barosso), te kad ga vođen time počne poučavati o samoobrani.
Tu je već jasno da je Oliver uspio probiti Vincentov oklop i da će isti nastaviti pucati tijekom sasvim konvencionalnog i nevjerojatno klišeiziranog razvoja njegova odnosa s dječakom i Maggie, kojoj po svim pravilima suprug odvjetnik i višestruki preljubnik u brakorazvodnoj parnici želi oduzeti skrb nad Oliverom. Dok klinac s Vincentom počinje odlaziti i na konjske utrke i u barove, doznajemo da Vincent svakog tjedna u staračkom domu posjećuje stanovitu Sandy (Donna Mitchell), ženu koja boluje od Alzheimerove bolesti i koja samo ponekad na trenutak prepozna. Murray izuzetno raspoloženim nastupom u ulozi koja mu idealno leži spašava stvar, premda film i ovako s približavanjem završnici počinje posrtati pod pretjeranom patetikom, sve do izrazito sentimentalne i nepotrebne sekvence pretvaranja Vincenta u sveca iz izvornog naslova. Ali Murray, zbog njega ovaj film vrijedi pogledati i više puta.
|
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite,
i ta ce mi mladost teško pasti... |
|
|
|
Topic |
|
|
|
Filmovi & co
