a trganja među pristalicama ova dva narativna/vizuelna "pravca" su česta, ponekad blaga, neretko napeta, nekako vazda zanimljiva, a konkretnog zaključka nigde. Pokušalo se sve svesti na scenarist vs scenarist ili crtač vs crtač, ali je posredi uvek bio obuhvatniji problem pravac vs pravac ili ukus vs ukus u globalnijem smislu.
Naravno da je žiža rasprave uglavnom u Zagoru, jer od svih likova on konstantno važe čas na jednu čas na drugu stranu, ali se u duhu rasprave nekako uvek prebacimo i na Texa.
Uglavnom, danas je 21.vek, potrebe čitateljstva se menjaju, forum sve puniji nekim novim klincima, a izdavačka kuća Sergio Bonelli Editore ponosno kaska po nekoliko koraka iza nekog univerzalnog strip-trenda, ako je posredi uopšte koračanje (zavisi od serijala), jer je njena baza uvek bila i biće- kolt, konji, indijanci, divljina, različite rase. Neko u tome uživa, a nekoga to smara.
Elem, da ne filozofiram previše. Neko i danas kupi strip da bi uživao u jednostavnostima jednog G.L.Bonellija ili Sergia Bonellija, u Texu tražio Galepov potez četkicom iako je isti pokojni ili u Zagoru tražio Ferrija iz 70-ih ili 80-ih godina čak i sada kada isti jedva drži četkicu u ruci. Tražiće ih toliko da će prihvatiti sve, pa i loše kopije, samo da bi ponovo uhvatio onaj delić nekadašnje emocije. Klasika je klasika. Ne petljaj previše sa kadrovima, ostavi mi kavez table na 3x2, nakon "kraj epizode" vrati sve na status quo, ne filozofiraj, ne diraj ništa. Ovako je baš baš lepo
Neko drugi, pak, smatra da se trebamo pomaći iz obrađenih šablona. Hoće da se eksperimentiše, da se nešto dešava, da se lik razvija narativno i grafički u što je moguće više smerova. Boriti se protiv statusa quo kontinuitetom, dopustiti novim stilovima da eksperimentišu, novim klincima da čitaju šta i njihovi stari, izbegavati stereotipe ili masovne izlete u "one dobre dane" preko "povrataka..." i "osveta..." starih neprijatelja, menjati naslovničara kada isti ne poseduje svežinu koja bi da krasi prizvod, daj mi nepoznato u kojem ću da uživam
šta da pričam? Sve je jasno, jel'da?
(samo nemoj, bogati, ono "nije mi jasno čemu ovako glup topic?!"Ako je glup, moderator će ga zaključati ili će nakon par dana zbog njegove neaktivnosti nestati. A glupost ostaje meni na obrazu, tako da je vama i nebitno)
Želim sada i ovde, statistički precizno da vidim kakav je odnos ove dve grupe na forumu
U kom od ova dva kanona želite videti strip (Zagor/Tex/nešto treće) koji ćete kupiti ovoga meseca?
P.S. stavio bih i opciju "balans" ali onda sam džaba pržio kokice
Šteta što nisi stavio balans, jer obožavam i kontinuitet i tradiciju. Ipak ako na pusto ostrvo mogu da ponesem samo kompletić Zagora 1-344 ili od 345 do gašenja. Bez razmišljanja pakujem u kofer 1-344. Isto važi i za ostale, samo rani radovi, kad se radilo sa entuzijazmom a ne samo štancovalo za kintu. Znači samo počeci Nathana, Dylana, Martina, Mister Noa... Izuzetak od pravila su rendžeri, i mali i ovi matori. Tu bih ipak kasniji period.
Na kraju prvi glas je dobila tradicija.
Ne sumnjam da će nas inovacija oduvati, kao što ne sumnjam da će prosek godina tradicionalnih glasača biti skoro četrdeset, a vaš ispod trideset.
Ja sam u svakom slucaju za inovaciju, ali ne u obliku koja nam je ponudjena u pollu. Boselli, Andreucci i co. su startovali na Zagoru jos prije vise od dvadeset godina, tako da se tu ne moze vise govoriti o inovaciji vec o nekom srednjem periodu, novijoj "tradiciji", ili slicno. Podrzajem inovaciju u tom smislu da se table slobodnije kadriraju, da se odmakne malo od klasicnog sistema 5-6 identicnih vinjeta po tabli. Zatim, treba da se pojaca kontinuitet, da se napravi cesce cijeli lanac prica koje su medjusobno povezane, slicno kao sto je slucaj sa odisejama. Tu ne mora nuzno centralna tema biti putovanje u daleke zemlje.
Ima mjesto i za jedno i drugo...na polici kod kuce. Ali ako cu gledati naprijed, a to i jest poenta tvog polla, onda izabiram inovaciju. I kao sto King Warrior naglasava, tu i Boselli nije dovoljan. Treba se ici jos dalje sa svjezom krvi. Kontinuitet je broj jedan i treba biti stalno prisutan a naslovnice obavezno modernizirati ako ce strip imati sanse da privuce novu publiku. Vrijeme je da ljudi koji su to zasluzili idu u penziju. A za one ciste nostalgicare ima vec hrpa klasike koja se moze nanovo citati. Volim i ja Nolittu ali kad te starije price citam ja donekle ugasim dio kritike u sebi i to gledam kao produkt jednog drugog vremena. Uzivam u njemu ali i prepoznajem da je njegovo vrijeme bilo i proslo i da se treba gledati unaprijed ako cemo i u buducnosti nastaviti dobijati novu klasiku.
Ako pričamo o Texu i Zagoru, onda je definitivno inovacija. Samo se ne bih složio sa Kingom i "srednjim periodom", meni inovacija kod Zagora počinje još sa Sclavijem i Vukom Samotnjakom, pa se nastavlja sa Demonima i ide preko Hiljadu lica straha, da bi svoj pravi zamah uzela sa Nestalim istraživačem. Manje više traje do danas.
Prve epizode Texa i Zagora su skoro-pa-nečitljive, što zbog scenarija, što zbog crteža. Uvek ću radije ćitati nešto od Andreuccija, Della Monice, Chiarolle, Ortiza, Ville ili De la Fuentea, nego Galepa ili Ferrija.
A ovo što važi za ta dva junaka, ne važi za, na primer, Dylana Doga.
I tradicija i inovacija, odnosno dovoljno klasičnih elemenata da mi priče i njihove scenarističke, narativne i crtačke izvedbe draškaju nostalgiju, a inovativnost i modernost u pristupu junacima, njihovim svjetovima i komponiranju priča.
Mislim da jedno ni u kom slučaju ne mora isključivati drugo, dapače, već da se i u posezanju za šablonama istima treba prići na svjež i moderan način, a da se jednostavnosti i formulaičnosti mogu isprepletati s kompleksnijim pristupima i ambicijama.
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite, i ta ce mi mladost teško pasti...
Jednostavno, ne može se zaboraviti tradicija, ali neki serijali ne mogu napredovati bez inovacije. Ali odabrao sam prvu opciju jer volim te stare epizode više od ovih novijih.
Ili se može graditi ili se može plandovati začahuren u mrtvoj formi. Inovacija ne pada s neba nego izvire iz pravilnog razmišljanja o postojećoj građi. Da bi imali Aristotela morao je postojati Platon. Da bi nastao britanski imperij morao je postojati rimski.
Renesansa je nastala iz promišljanja grčko-rimske ostavstine, neki drugi su tu ostavštinu konzervirali u ispraznoj formi.
Ja sam za totalnu inovaciju. Zašto Zagor ne bi mogao poput Orfana. Da se sedne, promatra, dogovara (u krugu pozitivnih scenarista) i da imamo recimo sezone, sa po 12 epizoda u sezoni. Mogu da budu usko vezane a ne moraju, mogu samo blago, mislim na epizode unutar sezone. A ne da imamo serijal...trči trči pa dobra priča. Znam da bi se izgubilo mnogo toga od tradicionalnog ali i ne mora da znači. Upravo su Orfani dobar kostur, šablon, uzmimo to kako god hoćemo... Mislim da nije ni to ništa novo, to je superherojski sistem. Ali bi ga itekako valjalo primeniti na Zagoru.
This is a bad time; show us the way. And if You can't show us the way. Then forgive us for being lost
Sada ispada da su Boselli i Andreucci tko zna koliko inovativni a kad su baš oni najbolji kad rade priče prema klasičnim avanturističkim svjetskim stripovima.
Inovacija koja ne poriče sve što je vezano uz tradiciju. Na Zagoru bi trebalo biti dopušteno nekim crtačima da donesu nešto novo.Isto vrijedi za scenariste.
Najgore bi bilo da nas guše recikliranjem priča po uzoru na stare darkwoodske "indijanci,banditi i pobune"...te da sve to crta Verni.
"Liston even smells like a bear. I'm gonna give him to the local zoo after I whup him"
Ne želim glasati, jer je pitanje krivo postavljeno, a i ne znam na koga si mislio pod frazom "i njihove kopije"? Bisi? Prisco? Torricelli? itd. ili su oni također inovacija?
Sada ispada da su Boselli i Andreucci tko zna koliko inovativni a kad su baš oni najbolji kad rade priče prema klasičnim avanturističkim svjetskim stripovima.
Naravno da nisu...daleko su oni od "modernog" Ali ovde govorimo o Zagoru i Texu, stripovima u kojima je njihov stil pisanja/crtanja "inovativan" u odnosu na one koji pokušavaju da ožive onaj iz cca 70-ih godina i drže se striktno toga
Ne želim glasati, jer je pitanje krivo postavljeno, a i ne znam na koga si mislio pod frazom "i njihove kopije"? Bisi? Prisco? Torricelli? itd. ili su oni također inovacija?
Šta je u pitanju pogrešno, ike666? Pitanje je jasno: da li više voliš danas da pročitaš priče koje je npr. napisao Boselli ili Burattini? Sa crtačke strane je stvar jasna. Ferrijev stil ili drugačiji stil?
Na koga mislim pod kopije? Nije valjda da ne znaš?
Šteta što nisi stavio balans, jer obožavam i kontinuitet i tradiciju.
To obožavam i ja. Da sam stavio balans svi bi glasali za njega, a mene zanima koji stil to ljudi preferiraju.
Ipak ako na pusto ostrvo mogu da ponesem samo kompletić Zagora 1-344 ili od 345 do gašenja. Bez razmišljanja pakujem u kofer 1-344.
Govorimo samo o epizodama od "Nestalog istraživača" pa na dalje, od kada se priče dvaju ražličitih struja nižu jedna za drugom. Klasike svi volimo i oni se ne stavljaju pod sumnju.
Govorimo o dobi kada postoji jedan (npr.Bosellijev) stil koji teži napred i drugi (npr. Burattinijev) čija je ideja da se ne razvija nego da se kreće u svetlu klasičnih priča
Ne želim glasati, jer je pitanje krivo postavljeno, a i ne znam na koga si mislio pod frazom "i njihove kopije"? Bisi? Prisco? Torricelli? itd. ili su oni također inovacija?
Tandem iz noćne more Boselli-Chiariolla koji me je natjerao da prestanem kupovati Zagora na neko vrijeme. Ovo je čisto egotripersko uništavanje genijalnog serijala. Konstatacija da je jedan Pepe nešto uništio pored Chiarolle je totalno suluda.
Normalno ovo gore je tvoje osobno subjektivno personalno intimno mišljenje na kojeg svakako imaš pravo.
Originally posted by thekide Ipak ako na pusto ostrvo mogu da ponesem samo kompletić Zagora 1-344 ili od 345 do gašenja. Bez razmišljanja pakujem u kofer 1-344.
Govorimo samo o epizodama od "Nestalog istraživača" pa na dalje, od kada se priče dvaju ražličitih struja nižu jedna za drugom. Klasike svi volimo i oni se ne stavljaju pod sumnju.
Govorimo o dobi kada postoji jedan (npr.Bosellijev) stil koji teži napred i drugi (npr. Burattinijev) čija je ideja da se ne razvija nego da se kreće u svetlu klasičnih priča
Ma idi, pa ja sam onda promašio temu. Al moram priznati da si me navuko sa opcijom tradicija gde su prve dve reči bile Bonelli-Ferri, a ono "i njihove kopije" nisam ni video.
Mada tek sad ne bih znao za koga glasati, jer ne vidim neku veliku razliku između inovatora Bosellija i tradicionaliste Bureta, sem u kvalitetu napisanog. Što će reći pre bih čitao novu priču tandema Boselli-Andreucci nego Burattini-Verni. Još kad mi Boselli ubaci dozicu SFa, ma milina.
Moja lista bi izgledala ovako: 1. Tradicija (prava) - Bonelli 2. Inovacija (rani pokušaji) - Sclavi, Capone 3. Inovacija (prava) - Boselli 4. Imitacija (prava) - Burattini