Nadam se da nitko nema u planu recenzirati ovo jer bih ja htio rezervirati recku.
Ja večeras šaljem recku Deeju
There he goes. One of God's own prototypes. A high-powered mutant of some kind never even considered for mass production. Too weird to live, and too rare to die.
Mislim da je Taniguchi slobodno mogao nabiti još 500 stranica i nekako povezati sva poglavlja tako da vode nekom "kraju". Ovako strip završava kako i počinje. Nema iznenađenja ni klimaksa, a to me je malo razočaralo.
Pa ne bih se složio, da je tako onda bi po kompoziciji nalikovao kojem god drugom stripu. Ovakav kakav je, Šetač je savršen.
No dobro, imam obaveza i ne mogu više visit za monitorom i čekat 3. po redu izmjenu u recki. I zahvaljujem Deeju na strpljenju i vremenu koje je odvojio. Greškom sam mu u zbrci poslao jednu od, ali ne i finalnu verziju teksta. Ovdje je riječ o više-manje gramatičkim greškama (iako i dalje vidim da piše Jeste li, umjesto Da li ste ) i par rečenica manje, par nekih drugih više, ali ipak... Slijedeće
@Opti Eh, Opti, moj Opti Pa nije ovo epizoda AF-a da se treba secirat toliko Mislim, namjerno sam izbjegavao sitničarenje upravo zato da ljudi sami otkriju strip i njegove detalje, al dobro, mislim da nema štete, jer sumnjam da će nekog previše zanimat koje su vrste ptice (a jesi lud ). Što se tiče informacija o filmu i nagrade, one će ostat u zanimljivostima i hvala ti na infou. Uglavnom, drago mi je da te se strip toliko dojmio. Pozz..
There he goes. One of God's own prototypes. A high-powered mutant of some kind never even considered for mass production. Too weird to live, and too rare to die.
Mislim da je Taniguchi slobodno mogao nabiti još 500 stranica i nekako povezati sva poglavlja tako da vode nekom "kraju". Ovako strip završava kako i počinje. Nema iznenađenja ni klimaksa, a to me je malo razočaralo.
Pa ne bih se složio, da je tako onda bi po kompoziciji nalikovao kojem god drugom stripu. Ovakav kakav je, Šetač je savršen.
Vrh bogova ima 1500 stranica pa nije bilokoji drugi strip. Šetač je preprejednostavan, nema kompleksnosti, više je strip za razbibrigu...
Pa prejednostavan je jer se bavi jednostavnom temom Ili to samo tako prividno izgleda jer smo mi zapadnjaci. Koliko sam skužio Šetač je prilično impregniran s tim nekakvim budističkim uputama za život. Tu ponajprije mislim na koncept samsare i karme (Hi Earl!) i onaj njihova pacifistička osmerostruka staza ili kaj već. Tu bi bilo dobro da stanem budući da malo znam o budizmu pa nek se na to koncentrira netko tko je bolje upućen. Npr onaj user Boddhisattva ak je još uopće aktivan. Ili Poli.
Za razliku od Vrha Bogova i Dalekog susjedstva ovaj se može čitati napreskokce. Priča-dvije, ovisi o prigodi, kao ona džepna izdanja poezije.
Crtež standardno predobar, samo bi volio više stranica koje su nacrtane vodenim tušem. Ak se to uopće tako zove Mislim na stranice 21, 22, 23, (uf! uf!) 24.
sumnjam da će nekog previše zanimat koje su vrste ptice (a jesi lud ).
A dobro, možda se nađe pokoji entuzijastični promatrač ptica, nikad ne znaš. Uglavnom, hvala na ubačaju mojih zanimljivosti u tvoju recenziju.
Originally posted by drogsy
Vrh bogova ima 1500 stranica pa nije bilokoji drugi strip. Šetač je preprejednostavan, nema kompleksnosti, više je strip za razbibrigu...
U tome je čar, Vrh bogova tlači svojom radnjurinom toliko da se osjećaš kao da si osvojio Everest nakon čitanja, a Šetač baš suprotno; opuštajuće štivo u kojem mogu uživat svi od 7 do 77 (nego, sretan ti 78.-i rođendan).
Što se tiče informacija o filmu i nagrade, one će ostat u zanimljivostima i hvala ti na infou.
Molio bih da se čaplje, ostale ptice i knjige izbrišu iz zanimljivosti. Unaprijed zahvaljujem.
There he goes. One of God's own prototypes. A high-powered mutant of some kind never even considered for mass production. Too weird to live, and too rare to die.
pojma nemam šta na tom stripu tako privlači neke stripofile, koji tako hvale Taniguchija i njegovo umetelno crtanje. I njegove scenarističke umetnije. Da li čitanje stipa i strip sam tako relaksira čitaoca, da postane svjestan okoline, svih živih bića oko njega, tišine, mira, skladnosti prirode i objekata? Da li smo stvarno bliže nirvani? Ili spoznaje samog sebe?
Ja sigurno mogu reći da nisam bliže mojoj biti. No, njegove su vještine crtanja nešto posebno - čisti tehnički crtež ali nekako bez filinga. Njegov maestralni prikaz izraza lica? Ma ajde .... polpizdehladnevode u odnosu na majstorom Mandrafina (Spaghetti Brothers). Čak pergament-sivo-dosadno-proziran (u smislu izraznog bogatstva (ili bogate izražajnosti?)) Leo je barem jednako dobar kao i Jiro. OK, priznajem da je vrlo dobar u crtanju detalja, ali to je to. Detalji su vrhunski (lišće, trava, kamen, staza ....). Minimalni dijalozi, ali puno šumova, zvuka .... čitanje tih na engleskom i djelomično na hrvackom uskoro postaje neugodno. Nekako imam dojam da je glavni protagonist (nema imena!) nedavno (glavni dio akcije stripa) doživio obiteljsku tragediju i traži/sakuplja raštrkane dijelove svog života. Ima i jedna osoba u njegovom životu, ne znam dal je kćerka ili supruga. Dakle - da li je izgubio ženu ili dete ne znam. Mož bit da sam totalno u krivu. I da završim sa pitanjem - što mu znači zadnji dio stripa.... 10 godina kasnije? Po meni sasvim nepotrebno, jer mi ne odkriva ama baš ništa.
Poseban strip ali me nije oduševio. Više nego bilo koji strip ovisi o stanju i raspoloženju čitatelja. Svakako nije za brzu konzumaciju. Problem je što, iako mi nije nešto dobar, nemam mu apsolutno ništa za prigovorit.
Znao sam već što očekivati još otkad sam pročitao jednu epizodu u jednom broju Q stripa.
Ne znam za ostale, ali meni je nekako probudio uspomene na djetinjstvo kad sam po cijele dane visio vani, verao se po drveću, (bezuspješno) pokušavao loviti slavuje da ih držim kao ljubimce.
Uglavnom, svakome se život kad-tad ubrza i nema puno vremena za sitna zadovoljstva, Šetač me podsjetio na neka bezbrižnija vremena i još danima nakon čitanja ne izlazi mi potpuno iz glave.
Postoji mnogo ruta ali evo jedne - krenem lagano ulicom Grada Mainza i vrlo brzo dođem do Keglića. Prekrasan park koji jednostavno mami svojom veličinom i drvećem koje je posađeno tako da uživate u njemu, da ga gledate i žudite za lišćem koje ponekad opada a ponekad i ne. sve boje godišnjih doba ovdje dolaze do izražaja i zato treba reći da grad ima 4 lica - toliko je godišnjih doba i svaka šetnja ovisi ne samo o tome gdje se šećete nego i kada se šećete. Ilicom nastavim do Britanskog trga, toga Malog placa kako ga Purgeri nazivaju, gdje se mješa ne samo mjesto i godišnje doba, nego i događaji - ovdje je nedjeljom (a dobrim djelom i subotom) sajam antikviteta, a često se zna naći istripova. na kraju krajeva, poetično je to;mi stripadžije i pripadamo u antikno doba. Ilicom dalje do Frankopanske, pa najužim središtem do Trga. Ovo je centar grada, mjesto susreta, rastanaka, doživljaja, nadanja, osjećaja...A ako je vikend, ovo je pulsirajuće mjesto, koje daje sve od sebe da se stopi saaljudskim dušama koje po njemu hodaju. Krećem dalje, radim krug po Gajevoj, Bogovićevoj...čI onda nazad. Ponekad popijem kavicu tu negdje (na Britancu nedjeljom često) a ponekad ne. Ali osjećam da svi moji koraci kao da ostaju usječeni u stze koje sam prošao. Kao da je po toj Ilici ostao zabilježen svaki korak svakoga čovjeka koji je ikada njom prošao.
Koraci pamte. I ulica pamti.
Morate biti ljubitelj šetnje da bi shvatili svu bit ovoga stripa. Ali to je i logično. da je strip o, npr. željeznici, sigurno bi ljubiteljima vlakova bio draži nego nekome tko ne gaji njihovu strast.
Volim šetati.
COUNT ZERO INTERRUPT an interrupt of a process decrements a counter to zero
Obožavam šetati. Šetnja mi izoštrava osjetila i podiže svijest na neku posebnu razinu na kojoj svaki detalj postaje zanimljiv. Kao da jasnije vidim svijet oko sebe i uočavam svo njegovo bogatstvo. Koliko god to nevjerovatno zvučalo, Taniguchijev Šetač ima isti efekt. Uspijeva me odvesti na duge šetnje japanskim uličicama za vrijeme kojih čujem motore automobila, lajanje pasa, cvrkut ptica i šum vjetra, osjetim miris šume i mora, toplinu užarenog sunca i osvježavajuću hladnoću vode, a sve to bez da se pomaknem iz kauča. Naravno, kao u svakoj šetnji, misli lutaju kao i noge i vode me na mjesta koja nikada prije nisam vidio i tko zna hoću li ih ikada više uspjeti naći. Šetač je melem za dušu i, ako već ne cijelo tijelo, barem za oči, zahvaljujući predivnom detaljnom (a opet toliko jednostavnom) crtežu. Kao i s ostalim melemima, a u svrhu vlastitog njegovanja, preporuča se opetovano korištenje u pravilnim razmacima.
Kao što Deers kaže, ovaj strip nije za brzu konzumaciju. Naravno da će autor strip bez naracije fokusirat na crtež i zvukove koji okružuju protagonista. Za čitanje ovako nečeg treba imat oko za detalj, jer se dosta toga o protagonistu može saznat samo iz crteža. Onaj ko je navikao gutat stripove brzinom svjetlosti neće skužit apsolutno ništa. A stvar je tome da je ovo djelo jednostavan odraz stvarnog svijeta koji nas okružuje, a ako neko očekuje pištolje, triler i sex onda je fulao s ovim stripom...zapravo fulao je s Taniguchijem općenito.
There he goes. One of God's own prototypes. A high-powered mutant of some kind never even considered for mass production. Too weird to live, and too rare to die.
Obično je sećanje nekako sivo, bledunjavo. Pa šta reći. Ovo nije strip. Više kao neka slikovnica doživljaja. Neverovatno kako je uspeo da prenese totalno male stvari iz svakodnevnice u mozak čitaoca. Ja sam oduševljen, delovalo mi je kao da su neke scene iz mog sećanja...ili u nekim kao da sam tamo. Jednostavno, ne napadno. A ima šmeka.
This is a bad time; show us the way. And if You can't show us the way. Then forgive us for being lost
Jiro Taniguchi - Šetač Izrazito pozitivno djelo majstora Taniguchia. Nakon napornog tjedna, baš mi je pasalo pročitati (pogledati?) ovako nešto, naizgled jednostavno, ali poprilično slojevito. Nisam neki šetač, ali u nizu situacija sam se identificirao sa likom ove knjige. Potrebno je malo da se istinski uživa u svakodnevnici - makar je lijepo putovati po svijetu, dječački nagon za istraživanjem može se upražnjavati i tu "doma", u susjedstvu, ulicama svoga grada. Čak isto mjesto, različitog dana ili pak različitog vremena istog dana može djelovati kao potpuno drugačija priča. Itekako volim analizirati elemente oko sebe, tako da me Šetač nekako najviše ulovio na toj karti. Naizgled najbanalniji trenutak, od pronađenog ruža ispod klupice, preko pogleda kroz razbijene naočale, može otvoriti čitav novi "film", vratiti neka sjećanja, dati novi pogled na nešto već utanačeno... Taniguchijev stil crteža inače volim, a odlično bpaše uz ovakvu tematiku jer čitatelju omogućava da bude šetač kroz kulise života njegovog lika.
strip kojem se treba stalno vraćati i vraćati, svakim vraćanjem dobiva punu dubinu i postavlja pred osobu stare spoznaje koje smo izgubili dok smo bili djeca.
FIBRA PREDSTAVLJA: Orka specijal 15 - Šetač
Posted - 09/01/2014 : 18:36:37
) i par rečenica manje, par nekih drugih više, ali ipak...
Šetač je preprejednostavan, nema kompleksnosti, više je strip za razbibrigu...
Mislim na stranice 21, 22, 23, (uf! uf!) 24.
.jpg)
