Mislim, u stvari siguran sam, da je ovu pricu 99% forumasa po prvi put procitalo ili u vrijeme izlaska u extra ediciji (ili VC) prije pet godina, ili u skeniranom izdanju, takodje u ovom vijeku jer nije internet tako davno uzeo mah. Rijetki su oni koji su imali kompletnu epizodu prije tog vremena. Dakle, dojmovi velike vecine ljudi su svjezi.
Jedino ako je 99% forumaša mlađe od 35 godina, pa nisu mogli da nabave na vreme. Doduše i ja sam samo drugu svesku imao sa 6 godina, ali sam i ostale nabavio u narednih par. Finansijski je bilo mnoogo težih Zagora za nabaviti.
Ja do VC-a nisam nikad imao u posjedu cijelu pricu, ali nekad su se svi razmjenjivali za citanje, a kupus sa svim stranicama bez naslovnice, bio je fakticki jednako vrijedan kao glancer. Zlatna vremena. Ova prica i Teleskopulos Malog rendzera, mislim da sam to 100 puta procitao. A Demoni ludila su mi tada bili =mnogo, mnogo zanimljiviji nego danas. Onaj dio kad Helingen objasnjava kako se nasao u svemirskom brodu je tada bio nesto najbolje ikada napisano.
Originally posted by Elderane84 Ova prica i Teleskopulos Malog rendzera, mislim da sam to 100 puta procitao. A Demoni ludila su mi tada bili =mnogo, mnogo zanimljiviji nego danas. Onaj dio kad Helingen objasnjava kako se nasao u svemirskom brodu je tada bio nesto najbolje ikada napisano.
Ha, isti broj čitanja - iste epizode - i ista omiljena scena u Demonima. Sećam se da sam tad maštao da ću moći kad riknem i ja kao i Hellingen da odem u neki beskrajni svemirski brod.
Ta me je scena uvek podsećala na film "Silent Running", a u to vreme se gutao svaki SF film koji bi mi pao pod ruku, kao i retke SF serije koje su išle na TVu: Star Trek TNG, Doctor Who...
Demone sam čitao odmah kada je izašla u ZS a Svemirsku braću tek u Ludens extra, kao i dosta drugih stvari od Nolitte što mi opet nije umanjilo vrijednost određenih priča.
Originally posted by Elderane84 Ova prica i Teleskopulos Malog rendzera, mislim da sam to 100 puta procitao. A Demoni ludila su mi tada bili =mnogo, mnogo zanimljiviji nego danas. Onaj dio kad Helingen objasnjava kako se nasao u svemirskom brodu je tada bio nesto najbolje ikada napisano.
Ha, isti broj čitanja - iste epizode - i ista omiljena scena u Demonima. Sećam se da sam tad maštao da ću moći kad riknem i ja kao i Hellingen da odem u neki beskrajni svemirski brod.
Ta me je scena uvek podsećala na film "Silent Running", a u to vreme se gutao svaki SF film koji bi mi pao pod ruku, kao i retke SF serije koje su išle na TVu: Star Trek TNG, Doctor Who...
Ja sam po videotekama trazio "svemirske" filmove, jer naravno da nisam imao pojma o izrazu SF. Nekad me sramota bude kad se sjetim tih vremena, koliko smo sad svi teski i zahtijevni postali... :(
Ja sam po videotekama trazio "svemirske" filmove, jer naravno da nisam imao pojma o izrazu SF. Nekad me sramota bude kad se sjetim tih vremena, koliko smo sad svi teski i zahtijevni postali... :(
Ja sam od svoje 16te do 29te (i pored gimnazije i faxa) radio u video-klubu, odgledao sve živo i neživo i za razliku od tebe nisam to prerastao. Jesam zahtevniji al se i dalje sve gleda.
15 godina mlađi brat mi i dan danas prigovara kako mogu da gledam te vanzemaljce ili čitam te stripove. A pokušao sam da ga kao klinca navučem na čiku u crveno-žutoj majici, ali nije uspelo. Pa, bar je jedini iz njegove generacije koji je čuo za John Waynea, Picarda i nažalost Zagora.
Danas ćeš lakše naći ZS 13 ili LMS 4 u odličnom stanju, nego još nekog tintona u školi.
Cek, bre, sta prerastao?? Pa ja iskljucivo gledam SF i EF, a to i citam. Prezirem ljude koji pricaju da su prerasli SF, kao da je to uopste nesto sto moze da se preraste.
Cek, bre, sta prerastao?? Pa ja iskljucivo gledam SF i EF, a to i citam. Prezirem ljude koji pricaju da su prerasli SF, kao da je to uopste nesto sto moze da se preraste.
Onda sam pogrešno razumeo rečenicu o sramoti-sećanja-vremena.
Ali svakako si prerastao Demone, a i kao predstavnik udarne trojke novog talasa (od milošte nazvani AntiKingovci), za očekivati je da si prerastao i sve ostalo.
Jok, ne prerastam ja nista :) Ne volim ljude koji "prerastaju". I sad volim da procitam demone, ali, sto ti rece, danas sam zahtjevniji ipak. Sto ne znaci da dobri, stari Nolita i Sklavi ne legnu bolje od Boselija pokatkad, ali samo je bitno da je fantastika u pitanju.
Jok, ne prerastam ja nista :) Ne volim ljude koji "prerastaju". I sad volim da procitam demone, ali, sto ti rece, danas sam zahtjevniji ipak. Sto ne znaci da dobri, stari Nolita i Sklavi ne legnu bolje od Boselija pokatkad, ali samo je bitno da je fantastika u pitanju.
Kod dobrog dijela ljudi je obrnuto, postali su zahtjevni zbog Nolitte i co, zato im je novi val autora izazvao hladan tus. I ja sam tada imao problema da se naviknem na nove stvari, ali sta da se radi, covjek mora prihvatiti promjene ili se odreci Zagora. I u pravu si, termin "prerastanje" ljudi vecinom koriste da bi podcijenili odredjeni strip i istakli svoj intelektualni "napredak". Treba ga izbjegavati.
Jok, ne prerastam ja nista :) Ne volim ljude koji "prerastaju". I sad volim da procitam demone, ali, sto ti rece, danas sam zahtjevniji ipak. Sto ne znaci da dobri, stari Nolita i Sklavi ne legnu bolje od Boselija pokatkad, ali samo je bitno da je fantastika u pitanju.
Kod dobrog dijela ljudi je obrnuto, postali su zahtjevni zbog Nolitte i co, zato im je novi val autora izazvao hladan tus. I ja sam tada imao problema da se naviknem na nove stvari, ali sta da se radi, covjek mora prihvatiti promjene ili se odreci Zagora. I u pravu si, termin "prerastanje" ljudi vecinom koriste da bi podcijenili odredjeni strip i istakli svoj intelektualni "napredak". Treba ga izbjegavati.
tako je i mene oprao taj tuš,hladni.
zadnji zagor pročitan,prelistan,kupljen bio je u kolovozu 91.u dva-tri dana rasprodao sam gotovo čitavu kolekciju zs i lms zagora.jednostavno sam zatvorio tu stranicu, i to lakše nego što sam mislio da će biti,nije bilo neke velike drame oko tog odustajanja jer su jednostavno došla vremena kada se preko noći odrastalo.
prvi moj susret nakon te pauze bio je 94 i lov na vuka.vidim ja na kiosku poznatog junaka,vidim piše broj 1 i pomislim,aj da kupim,da vidim šta je to u odnosu na dnevnikova izdanja. ali nema ferrija već polese..e tu me već malo štrecnulo oko herca,vidim druga epizoda u istom stripu,donatelli ju crta... malo mi je to zasmetalo,ipak sam ja stara dnevnikova škola,gdje se nije jedana epizoda nastavljala na drugu u istom stripu.i tu sam opet stao sa zagorom.
prije 3 godine ponovo sam ga počeo sakupljati,jednostavno ne mogu objasniti šta me je to ponovo vratilo,nostalgija,želja,ne znam ali znam da sam dobro uradio. ali sam sakupio čitavu kolekciju extra i redovnih,maxija i ostalih i tek onda se bacio na čitanje, i nije bilo otpora u prihvaćanju novih autora i crtača.(jedino taj cassaro,crni cassaro)
Ja moram zahvaliti epizodi Kralj orlova koja me je 2008. u klasik izdanju privukla i natjerala da ponovo krenem čitati, ne samo Zagora već i ostale junake.
zadnji zagor pročitan,prelistan,kupljen bio je u kolovozu 91.u dva-tri dana rasprodao sam gotovo čitavu kolekciju zs i lms zagora.jednostavno sam zatvorio tu stranicu, i to lakše nego što sam mislio da će biti,nije bilo neke velike drame oko tog odustajanja jer su jednostavno došla vremena kada se preko noći odrastalo.
Kod mene je kraj bio nekako prirodniji. Kasna Toninellijeva faza me je ubila u pojam. Kratke pričice, gde skoro u svakoj Zagor popije metak u glavu da bi par sati kasnije, uz malu glavobolju, nastavio gde je stao. Mislim da je epizoda "Slepilo" bila prva koju sam pročitao samo jednom (što je u to vreme bilo nezamislivo). Nastavio sam da kupujem i dalje, ali kad je kraj Dnevnikove ere došao par meseci kasnije, nisam se ni osvrnuo. Što kažeš, morali smo brzo da odrastemo.
Jok, ne prerastam ja nista :) Ne volim ljude koji "prerastaju". I sad volim da procitam demone, ali, sto ti rece, danas sam zahtjevniji ipak. Sto ne znaci da dobri, stari Nolita i Sklavi ne legnu bolje od Boselija pokatkad, ali samo je bitno da je fantastika u pitanju.
Kod dobrog dijela ljudi je obrnuto, postali su zahtjevni zbog Nolitte i co, zato im je novi val autora izazvao hladan tus. I ja sam tada imao problema da se naviknem na nove stvari, ali sta da se radi, covjek mora prihvatiti promjene ili se odreci Zagora. I u pravu si, termin "prerastanje" ljudi vecinom koriste da bi podcijenili odredjeni strip i istakli svoj intelektualni "napredak". Treba ga izbjegavati.
Da, prerastanje je zaista uzasan termin za ovakve stvari i jako je elitisticki. Uz to, da me ne shvati niko pogresno, kad kazem "zahtjevniji", vise mislim na drugaciji pristup naraciji, aj da kazem moderniji, iako je i taj izraz nekakav bezveze. Meni to vise lezi danas, i gotovo. Obecao sam sebi da nikad vise necu dozvoliti da zbog toga sto me neko iznervira tvrdoglavoscu, krenem da pisem mnogo losije o pojedinim starijim epizodama, nego sto zaista mislim. Ipak evidentno je da kod vecine citalaca koji zagovaraju staro, ne postoji nikakva gradacija, i ne radi se tu o Noliti i Boseliju, kad su nekome Magicne oci bolje od Nestalog istrazivaca. To je cista tvrdoglavost i nemogucnost prihvatanja ikakvih inovativnijih ideja. Plus ga pretjera malo da je Tonineli postavio zahtjevne standarde, Buratini kad hoce, sije ga po svim parametrima bez problema.
Ja do VC-a nisam nikad imao u posjedu cijelu pricu, ali nekad su se svi razmjenjivali za citanje, a kupus sa svim stranicama bez naslovnice, bio je fakticki jednako vrijedan kao glancer. Zlatna vremena. Ova prica i Teleskopulos Malog rendzera, mislim da sam to 100 puta procitao. A Demoni ludila su mi tada bili =mnogo, mnogo zanimljiviji nego danas. Onaj dio kad Helingen objasnjava kako se nasao u svemirskom brodu je tada bio nesto najbolje ikada napisano.
Meni je to i dalje jedna od najjacih scena u celom Zagorovom serijalu!
Trebalo bi da napravimo, kao sto su Natanneverovci pre izvesnog vremena, tabelu najintrigantnijih, najsokantnijih, najemotivnijih scena serijala.
zadnji zagor pročitan,prelistan,kupljen bio je u kolovozu 91.u dva-tri dana rasprodao sam gotovo čitavu kolekciju zs i lms zagora.jednostavno sam zatvorio tu stranicu, i to lakše nego što sam mislio da će biti,nije bilo neke velike drame oko tog odustajanja jer su jednostavno došla vremena kada se preko noći odrastalo.
Kod mene je kraj bio nekako prirodniji. Kasna Toninellijeva faza me je ubila u pojam. Kratke pričice, gde skoro u svakoj Zagor popije metak u glavu da bi par sati kasnije, uz malu glavobolju, nastavio gde je stao. Mislim da je epizoda "Slepilo" bila prva koju sam pročitao samo jednom (što je u to vreme bilo nezamislivo). Nastavio sam da kupujem i dalje, ali kad je kraj Dnevnikove ere došao par meseci kasnije, nisam se ni osvrnuo. Što kažeš, morali smo brzo da odrastemo.
Da,i meni je ta kasnija faza bila loša,polako mi ubijala želju za čitanjem.već nekako od ugašarevog ultimatuma osjećao sam napor u čitanju,zamaralo me sve to kao da sam osjećao kraj,rastanak mene i zagora.mislio sam zauvijek,ali sam se prevario. ako me sjećanje ne vara,moj zadnji zagor pročitan u dnevnikovoj eri bio je opsada tvrđave iri/pećina vetrova.
Ja do VC-a nisam nikad imao u posjedu cijelu pricu, ali nekad su se svi razmjenjivali za citanje, a kupus sa svim stranicama bez naslovnice, bio je fakticki jednako vrijedan kao glancer. Zlatna vremena. Ova prica i Teleskopulos Malog rendzera, mislim da sam to 100 puta procitao. A Demoni ludila su mi tada bili =mnogo, mnogo zanimljiviji nego danas. Onaj dio kad Helingen objasnjava kako se nasao u svemirskom brodu je tada bio nesto najbolje ikada napisano.
Meni je to i dalje jedna od najjacih scena u celom Zagorovom serijalu!
Trebalo bi da napravimo, kao sto su Natanneverovci pre izvesnog vremena, tabelu najintrigantnijih, najsokantnijih, najemotivnijih scena serijala.
evo nekih na brzinu,kojih se sjećam:
rakosijevo uskrsnuće u dvojki
pogibija manetole u epizodi do posljednje kapi krvi
oni vojnici desetkovani u močvari(epizoda seminole)
emotivan kraj epizode zbogom crveni brate
kraj epizode pomahnitali divljak
pokolj u prologu epizode vampir,
ma imaih hrpa,samo se treba prisjetiti,malo memoriju osvježiti
Hellingen 7
Posted - 21/06/2015 : 22:36:53
), za očekivati je da si prerastao i sve ostalo..jpg)
.jpg)
