| Author |
 Topic  |
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
|
|
DODSFERD
Advanced Member
Pitcairn Island
29953 Posts
Member since 14/03/2014 |
|
|
lwood
Advanced Member
Colombia
47575 Posts
Member since 09/12/2005 |
|
|
igor 12
stripovi.com suradnik
4634 Posts
Member since 24/01/2013 |
|
|
Just_Charlie
Advanced Member
.jpg)
8578 Posts
Member since 07/01/2008 |
|
|
lwood
Advanced Member
Colombia
47575 Posts
Member since 09/12/2005 |
|
|
Just_Charlie
Advanced Member
8578 Posts
Member since 07/01/2008 |
|
|
DODSFERD
Advanced Member
Pitcairn Island
29953 Posts
Member since 14/03/2014 |
|
|
Just_Charlie
Advanced Member
8578 Posts
Member since 07/01/2008 |
|
|
lwood
Advanced Member
Colombia
47575 Posts
Member since 09/12/2005 |
|
|
Just_Charlie
Advanced Member
8578 Posts
Member since 07/01/2008 |
|
|
Just_Charlie
Advanced Member
8578 Posts
Member since 07/01/2008 |
 Posted - 25/06/2015 : 12:58:24
|
Lijepo za pročitat
Čitaonica Žurnal
POČELO JE LJETO: Možda ćemo postati bolji ljudi!
Jebeš toleranciju. Tolerancija podrazumijeva tek snošljivost. Razumijevanje je ono što će nas promijeniti, a samim tim promijeniti i okruženje u kojem živimo
Piše: Marko Tomaš
VEČER
Htio bih napisati nešto lijepo. Htio bih da iz mojih riječi poteče rijeka, ili da se iz njih izdigne more, da ih se može osjetiti, namirisati, uroniti u njih i nestati među ribama i stijenjem. Ali imam previše talenta za depresiju. A svijet ljudi tom mom talentu ide na ruku. To je odgovor ljudima koji me pitaju zašto sve što pišem mora biti tako turobno.
KROKODIL
Postoje na svijetu neki događaji koji učine da pomislim da stvari koje radim nisu potpuno besmislene. Postoje, srećom, i takvi ljudi. Ima ih dosta i jedna od najvećih tuga je što ih ne mogu sve upoznati, što ne mogu sa svima provesti komad života. Čudno je kad osjetiš da se nalaziš među nekoliko stotina prijatelja a da nisi na facebooku. Čudno je kako pomisliš da svi ti ljudi jesu tvoji istinski prijatelji a ne znaš im ni ime.
Sredinom šestog mjeseca svake godine ispred muzeja Jugoslavije u Beogradu okupi se čudnovata sekta, sva sastavljena od prijatelja kojima ne znaš ime. Stvar se zove Krokodil. Neki ljudi kažu da je to književni festival, a ja ga vidim kao neki čudni obred koji nam svima probudi nadu da živimo upravo onakav život kakav trebamo živjeti. Ali takva su misna slavlja rijetka i neće promjeniti svijet, ali mogu otvoriti srca, barem onih nekoliko stotina sektaša koji uđu u krokodilske ralje u tih par beogradskih noći. Ili je i sama beogradska noć u tih par dana zubata krokodilska vilica? Vrag bi ga znao.
ŠETNJA SA PSOM
Šetao sam sa psom. Uobičajenom rutom prema željezničkom kolodvoru. Na klupi ispred jedne zgrade dvoje se zaljubljenih klinaca grlilo, neobuzdano klinački, kao kad si zaljubljen toliko da ne znaš što bi sa sobom. Izmamili su mi osmijeh, pas me odvukao u stranu i popišao se uz zid. Neka je baba naišla i počela vikati na klince: jašite se negdje drugo, mrš odavde! Uslijedio je verbalni rafal iz babinih usta.
Nešto se u meni slomilo. Djeca se vole, najčistije moguće, skrivaju se u nekom zapišanom prolazu, srca im nisu slomljena, nemaju se kuda skriti, ali nevoljenima je teško gledati ljubav. Dobili su lekciju, jednog dana kada i oni budu imali slomljena srca i budu nevoljeni vjerojatno će neke slične klince tjerati ispred svog ulaza, a sve kako bi se osvetili svijetu za taj trenutak u kojem im neka baba nije dopuštala da budu sretni. Kakav je to svijet u kojem je dječja ljubav uvrjedljiva? To je svijet u kojem živimo. Svijet u kojem se nevoljeni i umorni osvećuju zaljubljenima.
ADIO, PAPA
Prošlo je malo više od dva tjedna od posjete papa Franje Bosni i Hercegovini. Sve mi se činilo pretjerano. Svi su odjednom postali hipici. Ljubav i mir među ljudima. Čovjek u bijeloj kuti je barem na trenutak promjenio zrak koji dišemo.
Tako se činilo. Možda ćemo postati bolji ljudi. Pružiti ruke jedni drugima, pokušati se razumjeti. Jebeš toleranciju. Tolerancija podrazumijeva tek snošljivost. Razumijevanje je ono što će nas promijeniti, a samim tim promijeniti i okruženje u kojem živimo. Ali ništa od toga. To je bila kratkoročna magija.
Nepuni tjedan nakon papinog posjeta u Zenici i Splitu mržnja i glupost su ponovno pokuljale iz zagnojenog balkanskog vulkana. Zapravo, nisu nikad ni prestale kuljati. Čine to kad god imaju prigodu. Zato se, valjda osjećam ovako uljepljeno. Kao da svijetom hodam popljuvan. Ili hodam po popljuvanom planetu. Sve što sam osjetio kad sam vidio te vijesti je tjeskoba. Snage za ljutnju nemam. Dobacim eventualno do prezira i gađenja. Nekako uvijek nađem način da se smirim, a onda me na zlokobnoj mreži dočeka vijest o još jednoj manifestaciji mamlazluka. To nitko ne može zaustaviti, možda država koja zna što hoće, koja zna koje su joj vrijednosti, ali nju nemamo, a nećemo je tako skoro ni imati.
Vijest iz Doboja u kojoj je horda tikvana došla prosipati glupost i mržnju na jednom svečanom obredu me ponovno učinila tjeskobnim preko svake mjere. Ali nema se kuda pobjeći. Zavolio sam Graz a odmah nakon što sam pročitao vijest o događanjima u Doboju već na slijedećem kliku ugledao sam užas koji se dogodio na Herrengasseu.
U kakvoj to paklenoj rupi od svijeta živimo? Eh, da, u svijetu u kojem se nevoljeni i umorni osvećuju zaljubljenima. U svijetu u kojem ugledni novinari dobijaju otkaze. U kojem je najveći krimen misliti svojom glavom. Zbog nečega sam se upravo sada sjetio jedne scene iz Nostalgije Andreja Tarkovskog. Sjetio sam se oca obitelji koji je pokušao obitelj zaštititi tako što ih je zaključao u kuću kako ne bi imali doticaja s drugim ljudima. Kad su vatrogasci, ako se dobro sjećam, provalili u njihovu kuću i istjerali ih napolje, otac je držeći malenog sina za ruku pokušao pobjeći. Dječak je gledao oko sebe i upitao: tata, je li ovo kraj svijeta?
SKAKAVCI
Skakavci najavljuju smak svijeta. Neki dan, bio sam u Splitu, učinilo mi se da sam shvatio bit te priče. Turisti. To su ti biblijski skakavci. Pometu sve pred sobom i iza sebe ostavljaju pustoš. Ostavljaju puste gradove koji nakon svake sezone sve manje bivaju ispunjeni životom. Jer u njima više ništa nije po mjeri ljudi koji tu žive.
Mi, ljudi s juga, živimo u kulisama za nečiji provod. A sami ne znamo otići drugdje, jer najezdu turista skakavaca možemo iskoristiti tek da preživimo od jedne do druge najezde. Oni ne dolaze tu da vide kako mi živimo. Mi prilagođavamo sve oko sebe njihovim željama i potrebama, onima koje sami ne možemo priuštiti pa onda sjedimo u gradovima pustinjama i pravimo se da se ništa nije dogodilo, a, zapravo, samo imitiramo sami sebe i način na koji smo živjeli dok smo svijet oko sebe prilagođavali vlastitim mogućnostima. A sada vlastite domove prilagođavamo potrebama nekih potpunih stranaca. Jebeš ga, meni je tu nešto duboko pogrešno. Ali, dobro, ja sam tu samo da gunđam. I, jesam, protivnik sam progresa, jebo vas takav progres.
ZADAR
Iz Splita sam otišao za Zadar. U meni se sve komešalo. Toliko ljudi i utisaka, a ja, jebiga, i ljude i utiske previše primam k srcu pa onda tako slomljen i izgubljen bauljam okolo od Mostara do Beograda pa natrag, a onda preko Splita do Zadra i onda opet natrag. Ali osmijeh i mir mi vrate neki dragi, topli ljudi koji me dočekaju spremni da budu taoci svih mojih loših navika i, pogotovo, moje sklonosti da neprekidno gunđam. Čak i pozovu neke druge ljude da dođu slušati moje gunđanje i gledati me kako eksiram bijelo vino u pauzama nihilističkih eskapada.
Cijele dvije godine nisam bio u Zadru. Svaki je grad lijep onoliko koliko lijepih ljudi ima. A ja poznajem samo takve, lijepe ljude pa su mi i gradovi u kojima žive prelijepi. Tim više me uznemiravaju oni skakavci koji dođu i razore nam živote.
Ali lijepo je da me još uvijek može radovati jedan razigrani pas na morskim orguljama. Dobro je da me može nasmijati igrokaz zvani dalmatinska svadba koji se događao na tim istim orguljama. Dobro je dok još znamo razgovarati jedni s drugima i piti dugo u noć i ostati jedni drugima uspomene, živjeti zanosan život pa makar na trenutke. Upravo zbog toga nikada neću shvatiti one dobojske budale, niti one sa zeničkih tribina i poljudskog travnjaka.
To govorim ja, zagovornik razumijevanja, a ne tolerancije. Jebiga, tolerancija je izgleda jedina mogućnost. Podnošenje. Kakva tužna i jadna riječ.
(zurnal.info) http://zurnal.ba/novost/19089/pocelo-je-ljeto-mozda-cemo-postati-bolji-ljudi
|
~ Prvo suputnik onda put ~
|
 |
|
|
lwood
Advanced Member
Colombia
47575 Posts
Member since 09/12/2005 |
|
|
Just_Charlie
Advanced Member
8578 Posts
Member since 07/01/2008 |
Posted - 25/06/2015 : 14:30:56
|
quote:
Originally posted by lwood
quote:
Originally posted by Just_Charlie
Papili Franjo rastura 
Ima slučajeva u brakovima kada je „rastava neizbježna“, rekao je u srijedu papa Frane za opće audijencije na Trgu Sv. Petra. Štoviše, „ponekad može postati čak moralno nužna, kada se radi o tome da se slabijeg supružnika, ili malu djecu, izvuče od preteških rana izazvanih prepotencijom i nasiljem, zastrašivanjem i izrabljivanjem, otuđenošću i ravnodušnošću“.
http://www.jutarnji.hr/papa-franjo--rastava-braka-moze-biti-neizbjezna--pa-i-moralno-nuzna-/1371825/
zamišljan Amosa kako škrguče zubima  
Ja ne ali sad kad si spomenuo..urnebes! Orosilo mu se i čelo, evo.. |
~ Prvo suputnik onda put ~
|
|
|
|
DODSFERD
Advanced Member
Pitcairn Island
29953 Posts
Member since 14/03/2014 |
|
|
Johnny Difool
Advanced Member
Croatia
13988 Posts
Member since 21/02/2010 |
|
|
Just_Charlie
Advanced Member
8578 Posts
Member since 07/01/2008 |
Posted - 25/06/2015 : 20:12:49
|
Ne znam na koje se više smijem..ovo je genijalno i tako točno i urnebesno smiješno.
Književnica iz Makarske Dada Batinić na Facebooku je nedavno opisala kakva iskustva domaći imaju s turistima iz raznih država, a njezina duhovita objava postala je vrlo brzo veliki hit na toj društvenoj mreži. Njezin post lajkan je gotovo 9000 puta i podijeljen više od 4000 puta, a ubrzo je prevedena na engleski i objavljena na Redditu.
Njezin je tekst tako nasmijao tisuće ljudi diljem svijeta, pa ukoliko ga dosad niste pročitali, evo prilike:
Talijani te uvik pitaju govoriš li engleski, ali tvoj odgovor, ma kakav bio, ne razume jer engleski ne pričaju. Rečenica "Spik ingliš?" u njih se prenosi s koljena na koljeno i za nju su svi čuli. Vuču se po kući ka slina po maramici i uvik in svašta triba, obično ono što u sebe doma nemaju. Svi sve pitaju uglas i isprid tebe se posvade prije negoli odgovoriš. Kad odu, taj apartman više ne moreš nikome iznajmit jer ga triba piturat, deratizirat, a najbolje-spalit! Fale ti cijevi od vode, fali ti pepeljara...fali ti i živaca da o Talijanima uopće pišeš.
Bosanci, meni najmiliji gosti, uvik u autu dovedu makar osobu više negoli auto more primit. Kako priđu granicu, nije jasno. Čin parkiraju, ispadaju vanka s osmijehon, ko da nisu putovali 5, 6, 7, 8 sati po najvećoj vrućini. Puten, kažu, stali u Jablanicu, donili ti malo pečenoga, pa u Blagaj, donili ti urmašicu, a u Metkoviću kupili marmeladu od nektarina, mislili ponit kući, ali in se sviđaš pa ti dali i to. Grle te i ljube iako se prvi put vidite. Rezervirali su apartman na sedan dana, a lovu potrošili drugi dan ujutro. Nesritni i nikakvi spremaju se kući, povest će i rođaka nazad, trevili ga jutros na plaži, doša samo na dan. Kako su ti se uvukli pod kožu, daš in pet dana gratis. Rođaku također. Oni plaču od sriće, ti jecaš. Pitaju te šta ti je, ne znaš ni sam. Otad ste najboji prijateji pa zimi, dakako, ideš u njih. Više spize izideš u tih sedan dana negoli u sebe cilu godinu. Kad se vratiš doma oni te svako malo pitaju kako si, a ti njih samo kad in misliš doć u goste. Kad o njima pričaš svome društvu, spominješ ih ka čimavice koje ti liti navrnu pa ne moš zaradit, a kad oni svojima govore o tebi, svaki njiov prijatej misli kako si super pa te zafrendava na fejsbuku. Zaključiš da si ograničen dalmatinskin mentaliteton i gadiš se sam sebi u periodu od 1.10. do 1.6.
Ako je Švabo reka da će doć u subotu u 10.00 more bit autocesta zatvorena zbog bure, more mu umrit mater, ali njega eto u 10:00:00. Prema njima se ophodiš ka i oni prema tebi, službeno, ko da si doša u općinu sređivat papire. Gledate se malo ladno, malo s nerazumijevanjen, ti strepiš jel ti išta fali, a njima smeta i da ih pitaš kako su. Nakon toga ih više ne vidiš i ne čuješ. Pari da ih nema, ne troše ni vodu ni struju, jedino što svaki dan na konop obise novi šugaman. Ti poštuješ kućni red zbog njih, televiziju slušaš na 20, a ćaći zapritiš da ćeš ga ostavit u staračkome pojača li na 30. Mobitel ti ne zvoni nego drće, a taman i da si dobijo na lotu, prošapćeš jupi. Kad odu, daješ stan samo Amerikancima da se izbalansiraju energije.
Amerikanci non-stop laprdaju i zvizneš na živce još na kolodvoru. Nijedne rečenice u njih nema bez najmanje dvi podštapalice i jasno ti je zašto naš čovik uspije u stranome svitu. Za Hrvatsku su prvi put čuli igrajući društvenu igru. Skupilo se njih šest pa jedan nabojo na zemljopisnoj karti di će društvo ove godine prije fakulteta. Prst mu zavatijo i susjedne zemlje no, za razliku od BiH i Srbije, Krejša je na moru. Za Neum isto nikad nisu čuli. U avionu su izguglali sve o našoj povijesti od stoljeća sedmog naovamo, vidili pošto su nan kurve i spiza i čude se da znamo šta je wi-fi. Potraš ih prije negoli ste došli do apartmana.
Poljaci nisu sigurni je li Makarska grad u koji su naumili ić, niti znaju kako su do tebe došli. Pitaju te svašta, ne čuju ništa. Pitaju more li se na planinu i kad je najboje ić. Rečeš da je najboje prije sunca, nikako u podne, odu u podne. Rečeš da je dućan pedeset metara livo, odu desno do izlaza iz grada. Pitaju te di je nudistička plaža, neće se tamo kupat nego da ne bi zabunon na nju nabasali. Uputiš ih nistrmo, javna plaža in je 5 minuta od kuće. Kad se vrate, pokazuju ti slike koza i pripoznaš među kozama Andriju Bakujina koji živi u Velikome brdu, deset kilometara odavde. Svaki put kad ih pogledaš glupavo se smješkaju i u sebi misliš da su tribali odsjest u kakvome centru za skrb. Porazbijaju ti pola inventara, optuže te da in prpaš po stvarima jer ne mogu nać svoj otvarač za konzerve. Zaštopaju perilicu za suđe jer teču skupa sa manistron gurnu unutra. Kad odu, malo razmišljaš o Hitleru.
Englezima je sve ekselent, osin šta prezirno komentiraju ono što vide i dotaknu. Srdela je odlična, ali zar nemate fish and chips? S mladima je lakše, čuli su za Dubrovnik i Zrće pa in objasniš da si ti između. Odma će sutra tamo ili vamo, zavisno od autobusnih linija. Moraš in sve naplatit unaprid jer loču, padnu s balkona istu večer i naredne dane provedu u bolnici. Odeš jednon u posjet, poneseš kilo limuna i litar soka, Englez je još u komi, vratiš sve doma. Potrošio si, ali nije ti žaj.
Australci ti plate deset dana, ali kako prvu večer svrate u pivnicu tako ih narednih devet dana više ne vidiš. Dođu doma tek deseti dan, u istoj majci i istin gaćama u kojima su ih vidio i prvi dan. Panično traže pasoš, kasne na avion. Ljube ti i grle mater, itaju se na susidu s kojon ne govoriš, vidili je da zaliva isprid kuće. Dovikuju se sa prolaznicima, mašu svima. Mašeš skupa sa susjedon (profesionalci ste), a kad zamaknu za prvu okuku, njoj jebeš mater i popiješ malo vode s cukron da te ne kolpa. Za Australce se ne triba sekirat da neće stić na avion jer se još nije dogodilo da oni nemaju sriće. Uvik se potrefi da je gužva oko ukrcaja pa kasnili tri sata ili tri dana uvik stignu na vrime.
Francuzi, čin su došli, zapisuju na šta će se žalit ne bi li dobili povrat novca. Odma se pogodiš da in vratiš 100 eura samo da te ne gnjave za svaku sitnicu. Za njiove pare iznajmiš apartman u tete i vratiš se kad oni odu.
Česi ubace stvari u stan, nameče ceradu na auto i nema šanse da će sist za volan do kraja odmora, iako obilaze cilu Rivijeru. Znaju svaku samoposlugu u gradu, upoznati su sa besplatnin zbivanjima, kulturnin znamenitostima, bauljaju po plaži i planini....Tek kad su sve izvižitali sidnu popit kriglu pive. Ko što Čehinja voli pokazat sise, tako Čeh voli pokazat drob. Ko što se Čehinja, koristeći razvedenost obale, kriomice kresne s našin spasiocen na plaži, tako Čeh kriomice loče pivu, izgovarajući se da mora u kafić na zahod. U muškaraca i dalje dobro kotira "fudbalerka", a ženske se strižu nakratko i to tako da ne znaš jel je ostriglo ili počupalo. Da se ne misle oće li izgorit ili neće, sprže se odma prvi dan pa se među svojima fale ko je crveniji. Žaj ti je kad odu jer su razdragani i nema u njima zla. Njiova ćer ti se ionako oženi za rođaka, viđat ćete se.
Hercegovac ne rezrvira ništa jer je još za vrime rata kupijo stan u Makarskoj. Kako nije od vele odanja, gleda kako bi dotra prva dva kola od mercedesa u plićak. Kad izađe iz auta sidne u najbliži kafić i pije tri deca dok žena iskrcava sve iz gepeka. Ona ita peraje, maske, dicu, suncobrane, rukavice... Polak toga dica odma meću na sebe. Kad su dica u moru, mater in sidi pod suncobranon i motri na njih ka bejvoć iako ne zna plivat. Dica deranjen nadjačavaju jet-ski egzibicije i cila plaža gleda šta ta dicu mogu. A mogu slijedeće: začepit nos rukon i stisnit usta da poplave, pa taknit glavon more. Tako nekih stotinjak puta, ali s istin žaron i povicima. Jedini način da se njih riješiš je da zovneš "pauka".
Austrijanac, ka i Slovenac, ako i dođe, dođe na bicikli ili makar s auton koje vuče pet šest bicikli na krovu. Ne iđe na more nego ga vidiš na po staze kad odeš na planinu kopat kunpire. Voziš golfa tricu TDI i do vrha "Sv. Jure" je mrtva trka. Pokušavaš ga izgurat sa staze ali digne biciklu na zadnje kolo i ruvinaš auto o kamen. Dođe na vrh prvi, a od polak litra vode koje ima sa sobon, ostalo mu četiri deca. Daje tebi jer ti u autu ne radi klima.
P.S. Svaka sličnost sa stvarnin osobama je slučajna. Moguće je npr. da Hercegovac nema stan nego kuću...itd.
http://www.jutarnji.hr/osvrt-makaranke-na-turiste-u-hrvatskoj-postao-svjetski-hit--nitko-me-nije-ovako-rasplakao-od-smijeha-/1371284/ |
~ Prvo suputnik onda put ~
|
|
|
|
mr murdoc
Advanced Member
Switzerland
14557 Posts
Member since 02/01/2006 |
|
|
lwood
Advanced Member
Colombia
47575 Posts
Member since 09/12/2005 |
|
|
lwood
Advanced Member
Colombia
47575 Posts
Member since 09/12/2005 |
|
|
Just_Charlie
Advanced Member
8578 Posts
Member since 07/01/2008 |
Posted - 25/06/2015 : 21:06:50
|
A-ha! Ima i nastavak
https://www.facebook.com/dada.batinic/posts/10153411769509287
Čehe, Srbe, Mađare, Hrvate, odnosno sve koji vam dođu u kuću, tretirate ka jednu naciju. Mrzite ih podjednako, napisala je Dada Batinić u urnebesnom nastavku..
Koliko god gostiju imali, vama je malo i sezona je uvik, što se vas tiče, podbacila. Nervirate se zbog gostiju koji bi van došli u sedmi i osmi misec jer van više odgovara da dođu u veljači. Iznajmljujete podrum na zadnjemu katu koji, zbog visine, ima egzotično ime- potkrovlje. Tu sušite slaninu zimi, a robu liti.
Za generalno čišćenje potkrovlja triba van 10 minuta. Mrave koji mravinjaju od balkona, priko boravka, do spavaće, izgazite i pometete za 8 minuta. Preostale dvi minute potrošite stavljajući mišomor po kantunima prostorija. Dozvoljavate držanje kućnih ljubimaca nadajuć se da će doć neko s mačkon.
S obziron da boravite na katu ispod, gosti su van na vr glave.
Čehe, Srbe, Mađare, Hrvate, odnosno sve koji vam dođu u kuću, tretirate ka jednu naciju-Gosti. Mrzite ih podjednako. Kad stignu, gledate ih ko da su oni zajebali vas, a ne obrnuto. U apartman, koji naplaćujete 60 eura dnevno, uložili ste prije dvi sezone 20 eura iverice. Uokvirili ste portret pokojne matere za koju gosti misle da van je ćaća. Pokazujete gostima di je šta, ohrabrujete ih da pitaju šta ih zanima, a na svako pitanje se obrecnete da vi niste turistička zajednica. Oni bi na planinu, a ni vi nikad niste bili gori. Uostalon, zadnjih 30 godina se niste okupali u moru. Ali imate kad??
Gosti vižitavaju apartman, otvaraju škafete. Prvi ne uspijevaju otvorit, a drugi je rastočila vlaga pa dopola izvučen neće ni naprid ni nazad. Tresete njime gori-doli, tamo-vamo, naplatićete in 60 eura iverice, što dotaknu-unište. Vaša mala in zaviruje u torbe i kufere, već je našla igricu na gošćinon mobitelu, zlato materino...
U boravku vise gobleni koje ste vezli prije 40 godina i koji su uvatili više od pedeset nijansi sive. "Krbavska bitka", "Dječak koji hvata leptire", "Ljubičice" i portret neke plačipizde raspoređeni su funkcionalno, tako da pokriju neogletani zid i rupu di je bio planiran dimnjak.
U boravku imate razna čuda tehnike. Objašnjavate gostima razliku između upaljenog i izgašenog radija, kad je upaljeno- krči. Pomicanjen igle za pletenje, koja služi umisto antene, kontrolirate jačinu krčanja. Ako gost želi prominit stanicu, vrisnete da ne dira ništa jer može nešto pokvarit. Nakon dnevnog boravka, pokazujete in i kužinu. Kužinon zovete plinski rešo na balkonu. Balkon je na južnoj strani, pa ako ostavite đezvu vode na pločican, uskuvat će i sama. Gosti pitaju di je pogled na more jer ste rekli da se s ponistre vidi Šolta. Uvridite se i viknete maloj da dođe na balkon. Dite je taman našlo takujin od gošće. Ko traži, taj i nađe, oči materine... Stisnete se u najliviji kantun balkona i podignete malu na ramena. Ona pokaže more u daljini. Gost neće da digne ženu na ramena i, ka i obično, puni potencijal vašeg apartmana ostaje neiskorišten. Pokazujete dalje, toliko je toga kod vas da obilasku nikad kraja. Skrenete in pažnju na kutiju od banana u kojoj držite pjate, beštek i dvi- tri teče. U tin tečama, van sezone, iskuvavate krpe i mudante. Upozorite goste da beštek diraju rano ujutro ili kasno navečer jer se po danu usije na balkonu, a željezo se tali. Jesu gledali Terminatora?
Sa otpada ste prije 20 godina pokupili akropalne pjate(narod svašta baca!) i po flekama od cikle i jaja znate koliko ste gostiju imali. Akropal je ka i stara Englezica, more se prat i strugat, ali mrlje od sunca neće nestat. A je li šporka? Božesačuvaj!
Kupaonicu ste renovirali jučer, kupili ste tapetić u dućanu "sve po 8". Kad gost ugazi boson nogon na nj, tapetić mu, s obziron da je predviđen za blato na cipelama, odstrani mrtvu kožu sa stopala. Kupaonica nema prozora, pa ako se gost tušira u utorak, kupaonica je do nedilje u magli. Tuš zavjesa je nekad bila bijela. Ne perete je, ionako je uvik u doticaju s vodon. Gostima dajete reklamni šugaman kojin van sezone brišete kuhinjske površine. Šugaman pušta boju, pa kad se gost otare, na leđima mu piše "Žuja je zakon". Uzimate izolir traku iz koje najednon zapuše. Objasnite koje žice je bolje ne dirat jer u slučaju strujnog udara nestaće letrike u ciloj kući. Gosti kažu da mogu i bez fena.
Spavaća soba je prije bila ostava, ali ste je preuredili. Ubacili ste bračni krevet za jednu osobu koji je s tri strane stisnut zidovima. Dok se čovik dobro ne razbudi misli da je živ zakopan. Gosti se žale na klaustrofobičnost, ali ih umirujete rečenicon da je sve više ljudi s psihičkin smetnjama. U sobi je lampa sa štednon žaruljon pa, ako će gost čitat prije spavanja, lampu vaja upalit ujutro da se do noći skupi svitla makar za jedno oko.
Ako van se učini da gosti nisu zadovoljni apartmanon, dreknete da pripreme pasoše i osobne. Gosti drću ko da su na carini, nema nacije koja se ne plaši policije. Pokupite pare i provjeravate dokumente. Pljucate u kažiprst pri okretanju svake stranice jer je grubo kad van se papir lipi za prste. Ispljuvane pasoše vratite vlasnicima, a pare ćete brojit doma. Za vas je novac osobna stvar i nije vam ugodno kad vas gledaju za vrijeme intimnog odnosa. Kad su gosti platili, rečete in da klima, ako je misle palit, košta 10 eura, a 5 eura ako ne misle. Izađete i tresnete vratima, opadne inkarat oko štoka. Učinili ste sve kako spada, dočekali ih, pokazali stan, naplatili, sad samo tribate istrpit 7 dana dok ne odu.
Kad ste vidili da su gosti ošli u grad, vi odete u potkrovlje. Popijete in malo soka iz tetrapaka, uzmete dvi kocke čokolade, proprpate malo po stvarima. Zapuše lagani burin pa skinete gošćinu košulju s konopa. Vajat će van za u crkvu, a njoj ćete kazat da u Makarskoj bura iščupa i drvo, a kamoli neće košuju ispod ščipalice.
Rano se dižete, oko 5h, u doba kad komunalno prazni kante u ulici di živite. Vičete s terace da najprije isprazne vašu jer da je krcata ka pripuna guzica. Komunalac turira kamion na uzbrdici, dime zadnje gume, neostavaren san mu je Formula 1. Puca caklo u drobilici jer staklenu ambalažu sortirate isključivo po praktičnosti: pune pivske boce držite u frižideru, prazne bacate u škovace. Smećar itne ispražnjenu kantu, promaši zid, pa kanta leti desetak metara do magistrale. Na nju naleti cisterna, praska plastika, a vi, urlajući, jebete svima traljavu mater. Gosti u panici izlijeću na balkon misleći da je počeo rat. Čuli su da u vašoj zemlji to krene iz čista mira. Umirujete ih rečenicon da lako ti je spavat do podne onome ko nema šta sa sobon.
Snervali ste se pa vas je protralo u zahod. Sideći na školjki čitate novine, riješavate križaljke i upišete A.Ć kako van je i kazalo, ostalo ne znate. Prođe i ura vrimena, a onda vas na školjki zamini muž. On nadopuni križaljku registracijskon oznakon Splita. Da vozite, znali bi i vi. Kad pustite vodu, šumi ka na Plitvičkin jezerima. Gosti opet izlijeću na balkon, misle da je tsunami. Umirujete ih rečenicon da i vi čujete kad oni prnu. Ako se kogod od njih digne navečer pišat, mlatite u plafon drškon od metle jer imate lak san. Neobzirnost i bahatost kod drugih vas iritira. Da su barem svi ko vi... |
~ Prvo suputnik onda put ~
|
|
|
|
lwood
Advanced Member
Colombia
47575 Posts
Member since 09/12/2005 |
|
|
DODSFERD
Advanced Member
Pitcairn Island
29953 Posts
Member since 14/03/2014 |
|
|
Just_Charlie
Advanced Member
8578 Posts
Member since 07/01/2008 |
|
|
lwood
Advanced Member
Colombia
47575 Posts
Member since 09/12/2005 |
|
|
Topic |
|
|
|
Kolekcija ludosti i zanimljivosti iz novina
Topic Locked
