26. je travanj 1986. U Černobilu se srce reaktora nuklearne centrale počinje topiti. Oblak pun radionuklida putuje tisućama kilometara. U to vrijeme Emmanuel Lepage ima 19 godina. U nevjerici gleda i sluša informacije s televizije. 22 godine kasnije, u travnju 2008., odlazi u Černobil kako bi tekstom i crtežom dočarao život preživjelih i njihove djece na iznimno kontaminiranoj zemlji. Kada je onamo odlučio otići na nagovor udruge Dessin'Acteurs (Crtaktivisti), Emmanuelu se činilo da izaziva smrt. Kada se nađe u vlaku koji ga vodi u Ukrajinu, gdje se nalazi nekadašnja centrala, muči ga jedno pitanje: što ja ovdje radim?
Kolorka 40 • Jednog proljeća u Černobilu • 160 stranica • Kolor • 215 x 280 mm • Tvrdi uvez • Scenarij Emmanuel Lepage • Crtež Emmanuel Lepage • Prijevod Jelena Prtorić • Lektura i redaktura Aleksandar Gucunski • Dizajn Melina Mikulić • Datum objavljivanja 25.4.2015. • Cijena 180 Kn
26. travnja 1986. u bloku 4 nuklearne elektrane u Černobilu reaktor se ipak nije počeo topiti. Bilo je na korak do, dogodilo se sve najgore osim taljenja, što bi bio doslovce deveti krug pakla. Spriječeno je u zadnji čas, imali smo "samo" osmi. Tako da je 22 godine poslije život u većem dijelu Bjelorusije i Ukrajine ipak bio moguć...
Ne upuštajte se u raspravu s budalama, spustit ce vas na svoju razinu, a potom vas zatuci iskustvom.
Ispričavamo se na maloj grešci - na koricama je ostala nepromijena cijena od 160 kuna, trebalo je biti 180, kao i za Atentat. Ispravna, sluzbena cijena je 180 kn.
Proleće je stiglo. Konačno! Iako Lepažovog Mućaća smatram za tek prelepo oslikanu osrednjost, jedva dočekah ovaj strip dokumentarac... strip reportažu... kako li se već zvanično zove ova, ne tako česta, forma u stripu. Strip ima svojih vrlina i mana, pa iako je očišćen od jeftinih senzacija (ono, deca sa sedam ruku, mutanti, sranja...), i bavi se običnim likovima na neobičnom mestu, previše se bavi samim autorom i ostalim učesnicima ekskurzije. Lepažu za remek-dela definitivno fali scenarista, ne ume čovek sam da skocka priču bez praznog hoda i lutanja, i to mu je glavna mana. Naravno, svaka priča o manama pada u vodu kad se stigne do crteža, koji ovde (slučajno, jelte) podseća na fotografije izložene radijaciji, zrnaste i mutnih boja. Ma svaki mu kadar vredi više od 10000 reči i svaki je kadar priča za sebe. Lagano ovo treba gustirati, if ju ask mi. Da zaključim, meni je Jednog proljeća u Černobilu važan biser u kolekciji, a vi kako oćete.
Kome nije dosta ove teme, nek pogleda i fenomenalni Land of Oblivion.
Tri ljuta moderatora suzbijala spam. Jedan dobi povišicu, ostade ih dva...
ovde imamo stanje u Cernobilju 22 godine nakon nesrece. unutar zabranjene zone je horor, crtezi (zapravo ovde je rec o mocnim slikama) svega tamo su zastrasujuci, mucni. opet oko zone ima zivota, upecatljivog i neobicnog. vegetacija buja na sve strane, divljaci ima posvuda i jos jednom ovde Lagape razvaljuje predivnim slikama. a svaka slika nosi autorski pecat. mix svega, svi ti kontrasti i suprotnosti su snaga ovog stripa. tragedija Cernobilja se prikazuje kroz proslost, sadasnjost i neveselu buducnost, pri cemu ovde imamo i tragediju pojedinca i tragediju kolektiva. a opet postoji radost, tu se deca, zelja za zivotom. portreti, osmesi, oci pojedinca ostaju i posto se strip zatvori. Lapage je mozda malo dosadan jer prica malo vise o sebi na samom pocetku stripa, posle toga on je posmatrac, i dozira sebe u stripu taman potaman.
Za turu gde je dolazila ova kolorka favorit mi je bio Kabaret, i za malo da ovaj strip ipak bude ispred njega, nijanse su odlučile odn. sklonost ka žanru...
Lepage Oh cure su me malo razočarale jer sam dosta očekivao od tog stripa, ali ovde sam dobio baš to što sam želeo da vidim i + ono što je zapravo turn over u samom stripu. Prikaz Černobilja samog autora koji je očaran životom gde ga ne bi trebalo biti. Lepage je odradio strip na način koji bi mogao da bude text book kako bi neki slikari radili kada bi se "spustili" na nivo stripa.
Meni za razliku od kaspera nije čak dosadan ni taj lični pečat jer je dobra preduvertira u ono šta ga očekuje i onog što će ga naterati možda da pogleda unutar sebe. Zapravo tu stripu daje dodatnu vrednost jer ga baš to diže iznad "dokumentarnog".
Fascinantan strip (ili možda bolje reći neka vrst anti-stripa, odnosno kako piše Unngenant dobrim dijelom je poput text-booka).
Lepage me uvijek vizuelno očara i zarobi svojim stripovima na način da nakon čitanja često razmišljam o pročitanom i nacrtanom.
Inače, složio bih se s ovim:
Originally posted by Unngenant
Prikaz Černobilja samog autora koji je očaran životom gde ga ne bi trebalo biti. Lepage je odradio strip na način koji bi mogao da bude text book kako bi neki slikari radili kada bi se "spustili" na nivo stripa.
Meni za razliku od kaspera nije čak dosadan ni taj lični pečat jer je dobra preduvertira u ono šta ga očekuje i onog što će ga naterati možda da pogleda unutar sebe. Zapravo tu stripu daje dodatnu vrednost jer ga baš to diže iznad "dokumentarnog".
Prelijepo nacrtan/naslikan strip. Posebno mi se svidjelo kako Lepage vješto koristi boju i kontrast između "obojenih" i "neobojenih" crteža. Chief Warhead je gore napisao da priča luta i tu je potpuno u pravu. Priča zaista pati od ponavljanja, lutanja, prenaglašavanja poante. Ostavljam otvorenom mogućnost kako je to i bila Lepageova namjera kako bi čitaocima dočarao svoju zbunjenost i strah.
Zbirno, još jedan Lepageov strip koji je dobar, ali nije vrhunski. Zbog crteža zaslužuje mjesto u svakoj kolekciji.
Kako vec rekoste odlicno nacrtana slikovnica, vrijedna uistinu oka majstorskog. Pokusaji da se definira trauma sa distance su takoder hvalospjeva vrijedni. Dokumentarac u svojoj najvjestijoj izvedbi..kapa dolje. Ali...po meni prilicno licemjerno obradeno stivo koje samo sebe zdere i uvlaci u vec zacrtanu putanju ocekivane predodbe. Autori su kao usvojene placipicke i nemam nikakve simpatije prema njihovom odnosu ka istoku. Sve je ovdje nekako sa visoka, i sve je u rukavicama i cizmama ..gumenim dakako. Sve je pickasto i prepuno kliseja.. Ovo je iskrivljena slika jednog dogadaja, jednog naroda i jedne ideologije..ovo je usudio bi se reci jedna nenamjerna propaganda. Kao slikovnica ..stoji, kao stivo..se ne broji..jebiga.
“To live is the rarest thing in the world. Most people exist, that is all.”? Oscar Wilde
Originally posted by mr murdoc Autori su kao usvojene placipicke i nemam nikakve simpatije prema njihovom odnosu ka istoku. Sve je ovdje nekako sa visoka, i sve je u rukavicama i cizmama ..gumenim dakako.
hm, al to je klasican pogled Zapada (Fra, Eng) ka Ukajni. meni je do bas dobra odradjeno, licno mi se takav pogled gadi ali je TAKAV
Originally posted by mr murdoc Autori su kao usvojene placipicke i nemam nikakve simpatije prema njihovom odnosu ka istoku. Sve je ovdje nekako sa visoka, i sve je u rukavicama i cizmama ..gumenim dakako.
hm, al to je klasican pogled Zapada ka Ukajni. meni je do bas dobra odradjeno, licno mi se takav pogled gadi ali je TAKAV
Da, ali sam ipak morao reci.. Uostalom ne volim kada ljude tretiraju kao zivotinje iz zooloskog parka ili u ovom slucaju Freak Show
“To live is the rarest thing in the world. Most people exist, that is all.”? Oscar Wilde
i ja sam razmisljao o tome dok sam citao strip, na kraju sam presudio da je autor dobro predstavio samoga sebe, bez sminke. mada kako vreme prolazi i ja sam nekako blizi stavu da je ovo slikovnica...