| Author |
 Topic  |
|
WOLF-HUNTER
stripovi.com suradnik
Bosnia and Herzegovina
2633 Posts
Member since 25/12/2013 |
|
|
DragonSlayer
New Member
.jpg)
Croatia
266 Posts
Member since 22/01/2013 |
|
|
Just_Charlie
Advanced Member
.jpg)
8577 Posts
Member since 07/01/2008 |
 Posted - 23/06/2015 : 00:42:16
|
Ne znam što me vuče skoro svake noći oko ponoći da posjetim stranicu željna nove priče.. Valjda nije fora po danu. 
I kiša je počela padati iza leđa mi otvorena balkonska vrata i kako ulazim u priči u crkvu sve više tonem i klizim u kauč, otpuzala sam skoro s njega i navukla dobro jastuk iza leđa i osvrćem se oko sebe jezom prožeta...joj što volem taj osjećaj i potom strah po hodnicima i leđima uza zid do sobe, skačem po šalterima da upalim svjetlo prije nego u sobu uđem ... luđakinja, totalna!  
Crkva
Ova se priča dogodila davno prije automobila, autocesta ili motela. Ljudi su putovali sporo i dugo na konjima ili kočijama. I vagoneri – kako su prije zvali ljude koji često putuju, bili su jako umorni od puta i željeli su naći mjesto gdje mogu prespavati.
Jedan vagoner – Božo Nikolić je krenuo na jedno dugo putovanje. Vozio je potrepštine za jednu farmu u Ličkoj Rječici. To putovanje je trebalo trajati 2 dana. Kada je počela padati noć, postajalo je hladno, a i Božo je postajao umoran i gladan. Stoga je on odlučio negdje stati da odspava.Vidio je jednoga farmera koji se vraća sa polja i Božo ga upitaše ga gdje može naći neko mjesto da odspava. Starac mu odgovori da nema nikakvog odmorišta u blizini ali zna jednu prečicu do Ličke Rječice, ali mu preporučava da tamo ne ide po noći. Kada ga Božo pitao zašto, on mu odgovori da je taj put uklet.Ali Božo je bio preumoran i rekao je starcu da će ipak ići tim putem. Rekao je da se ne boji da tamo ima duhova i da je putovajući Likom čuo mnogo takvih legendi i da nijedna nije bila istinita.Božo je ipak otišao prečicom i nakon nekoliko sati je shvatio da ta ''prečica'' ustvari nije prečica. Oko njega je bilo samo mračno, zastrašujuće drveće i čuli su se zastrašujući zvukovi iz šume. Nakon nekog vremena Božo je uočio s lijeve strane malu bijelu crkvicu. Božo je zaključio da su vjerojatno otključana vrata crkvice i da u crkvici može prespavati, a ujutro nastaviti s putovanjem. Došao je do crkve, otvorio škripava vrata i ušao u crkvu.
Crkva je bila prazna. Nije mogao vjerovati kako je imao sreće što je našao tako mjesto u sred šume. Božo je legao na klupu u stražnjem dijelu crkve i ubrzo je zaspao.Sat vremena poslije Božu je probudio čudan zvuk iz prednjeg dijela crkve. Čuo je zvuk ponovno, ali ovaj put glasnije. Božo je našao svijeće, ali nije našao šibice da ih upali. Duboko je udahnuo i krenuo u prednji dio crkve. Kada se približavao u mraku je vidio nešto bijelo da se polako kreće. ''Tko je to?'', upitao je Božo. Jedini odgovor koji je dobio, bilo je glasno, bolno stenjanje.
Božo je našao šibice u svome džepu i pokušao je zapaliti svijeću, ali neuspješno. Sada se već bio jako prestrašio kada je vidio da mu se to približava. Kada mu se više približila, mogao je vidjeti da je to žena u dugoj, bijeloj haljini, njezina duga, neuredna kosa prekrivala je njezino lice. Sve je glasnije stenjala kada mu se približavala.Božo je počeo bježati prema vratima i pokušao je ponovno upaliti svijeću, ali ponovno neuspješno. Žena se još više približila njemu. On je primijetio da je prednji dio njezine haljine umrljan blatom.
''Šššššštto želiš???'', pitao je Božo, njegov glas je podrhtavao od straha. Došao je do vrata, ali vrata su bila zatvorena. Žena se približavala sve bliže i bliže i njezino stenjanje je postajalo glasnije.Božo je ponovno pokušao upaliti svijeću i ovaj put je jedva uspio. I kada je podigao svijeću u zrak, prepao se i počeo je teško disati – njezino lice je bilo točno pred njegovim. Oči su joj bile krvave, koža blijeda i ispucana kao stara, bačena lutka. Pokušala je dodirnuti njegovo lice i u tom djeliću sekunde Božo je mogao da su njezini prsti bili slomljeni i prljavi.
Božo je otvorio vrata i trčao u svoju kočiju, mogao je čuti njezine korake iza sebe. Brzo je odvezao konje i sjeo na vozačevo mjesto i prije nego je krenuo, žena ga je vukla u pokušaju da ga sruši iz kočije.
Božo je ipak uspio pobjeći i rano ujutro je stigao u Ličku Rječicu. Uletio je u restoran i srušio se na stolicu. Zapalio je cigaretu i samo sjedio. Ljudi su ga samo gledali.Jesi li dobro?'', pitao ga je vlasnik restorana. Božo mu je ispričao priču o duhu. Vlasnik ga je gledao neko vrijeme i rekao mu: ''To nije bio duh. Mislim da si vidio Helenu Ivanković. Policija ju već traži nekoliko dana.''
Vlasnik je počeo objašnjavati Boži o Heleni. On je rekao je Helena mlada djevojka koja je pobjegla iz ludnice. Ona je rodila izvan grada, a nije imala muža i bojala se što će mještani govoriti o njoj, pa je ona ubila dijete i zakopala ga duboko u šumi izvan grada.Ali nju je izjedala krivnja i poludila je. Nije ju se više moglo kontrolirati, pa ju je njezina obitelj strpala u ludnicu. Dok je bila tamo, ona je tamo plakala i govorila da je imala dijete koje je sada samo negdje u hladnoj šumi. Ali problem je bio što ni ona više ne zna gdje ga je zakopala.jedne noći kad je doktor otišao u Heleninu sobu da joj da lijek, nje tamo nije bilo.
Nakon što je Božo rekao da je ona u crkvi, policija je tamo otišla, ali tamo su pronašli samo blatne otiske nogu. Božo nije ostao u gradu dovoljno dugo da sazna što je bilo Heleni.Božo se kune da više nikad neće ići prečicama u koje nije siguran da su sigurne, koliko god one skraćuju put.
I naučio je da treba slušati priče koje narod govori, zato što u njima uvijek ima malo istine, ako pažljivo slusas... |
~ Prvo suputnik onda put ~
|
Edited by - Just_Charlie on 23/06/2015 00:43:09 |
 |
|
|
Just_Charlie
Advanced Member
8577 Posts
Member since 07/01/2008 |
Posted - 23/06/2015 : 00:53:00
|
Ovo me dotuklo. Zapuhao mi kroz vrata povjetarac i poigrao se zavjesom..mislim da mi je hitno trebao zagrljaj u prvoj trećini priče i nisam znala da se mogu sklupčati u taj položaj da me nigdje nema, prestravljena pogleda na zavjesu i što po meni puše...izdržala sam tako čitati dalje i ostatak nije tako jebeno skeri pa sam opet cool s ovim poslima poslije ponoči. Kako jebeno dobro.
Ljudi sjene
Da li vam se ikad dogodilo da dok mirno sjedite, nešto radite, krajičkom oka primijetite neke obrise koji se pomiču, a kad pogledate nema ničega, a kako se to češće ponavlja znate da ne umišljate? Ili još famozniji osjećaj da vas neko promatra? Po svoj mogućnosti najvjerovatnije vas neko i promatra osim znatiželjnog susjeda. Ne, ne radi se o shizofreniji. Ljudi diljem svijeta svjedoče ovom fenomenu. Kažu da ih obično vide krajičkom oka na par trenutaka, no u zadnje vrijeme pojavljuju se čak i kada ih se direktno gleda na nekoliko desetaka sekundi. Mogu prolaziti kroz materiju kao da ona ne postoji. Iako uglavnom ljudi tvrde da su to neki nedefinirani humanoidni oblici, više poput magle, i uvijek su tamni čak i u tamnoj prostoriji (tamniji su od same tame) neki tvrde da im se mogu vidjeti crvene oči. Zovu ih «shadow people» ili ljudi sjene po naški.
Dakle što su ljudi sjene? Postoji dosta teorija, a evo par glavnih:
Prvo šta će svi skeptici izjavit je da je sve to plod mašte. Naša mašta se poigrava s nama, ili možda je to sjena uzrokovana farovima automobila. Naravno ovo bi se moglo primijeniti u većini susreta, ali ne može objasniti baš sva viđenja ljudi sjene.
Druga teorija je teorija o duhovima (koja je i meni prva pala na pamet), no ta teorija nije baš kompetentna jer postoje mnoge razlike duhova i ljudi sjene. Pojave duhova uvijek su bjelkaste, transparentne, i dobro definirane ljudskim oblikom, često odjeveni, dok su ljudi sjene tamni, više poput sjene (kako im samo ime govori), i iako imaju čovjekoliku konturu, zbog tame nije moguće uočiti ikakve detalje na njima, osim crvenih očiju. Dakle ova teorija bi se možda mogla i eliminirati, no opet možda je to neka nova vrsta duhova.
Da su demoni ili drugi entiteti osim duhova moglo bi se pretpostaviti zbog njihove tamne boje. No ukoliko su to demoni, moramo se zapitati koja je svrha ovakvog prikazivanja? Prema predajama oni su zli, straše i muče, no demoni mogu biti mnogo strašniji od neke tamne maglice.
Možda su astralne projekcije, dio nas koji napušta naše tijelo dok npr. spavamo, no astralne projekcije osoba obično nalikuju tim osobama, zbog čega je došlo do deformacije oblika? Možda zbog neuvježbanosti?
Teorija o putnicima kroz vrijeme kaže da su možda naši potomci našli način za prevladat prepreku vremena, no kako svaki pomak u prošlost donosi promjenu vremenskog toka u budućnosti, moguće da je to način da prolaze i promatraju bez nekog većeg utjecaja. Ovo bi moglo objasnit zašto ljudi na njima uglavnom vide samo definirane oči.
Bića iz drugih dimenzija – čak je današnja znanost uvjerena da postoji više od 3 naučene dimenzije. Ukoliko postoje druge dimenzije moguće je da nekakva bića nastanjuju te dimenzije. Po jednoj teoriji dimenzije postoje paralelno s našom što želi reći da su svuda oko nas, a ta «bića» možda znaju kako prolaziti iz njihove dimenzije u našu. Kad bolje promislim ova teorija mi najviše leži. Jer i kod opisivanja svemira percipiram ga poput višedimenzionalnog prostora. Ali ova teorija, za razliku od ostalih, najmanje je proučena te postavlja najviše pitanja.
Te na kraju dolazimo do famoznih vanzemaljaca. Pošto je sve uz pojavu, viđenja ovih bića bizarno, i na rubu svake lucidnosti, lako je pretpostaviti da su oni (ili bar jedna vrsta od njih ukoliko ih ima više) došli u obliku ljudi sjene. Prema svjedočenjima «Grey-i» mogu prolaziti kroz zidove, zatvorene prozore, mogu se samo pojaviti iz ničega i opet tako nestati… Ali nekako sumnjam u ovu teoriju, mali zeleni, sivi kojegod da su boje – da se pojave ili bi pokušali stupit u kontakt s nama ili bi se bolje sakrili ili bi izgledali puno strašnije.
Naravno da se neke od ovih teorija preklapaju, duhovi i vanzemaljci mogu biti bića iz drugih dimenzija, ili putnici kroz vrijeme. No problem je što ne postoji efikasan način da se dokaže ili odbaci niti jedna od ovih teorija. Bar ne za sad.
Moguće da smo u kontaktu s nekim novim bićima, i da smo na pragu otkrića nekog interdimenzionalnog prolaza.
A opet moguće je da su sve to samo sjene |
~ Prvo suputnik onda put ~
|
|
|
|
Just_Charlie
Advanced Member
8577 Posts
Member since 07/01/2008 |
Posted - 23/06/2015 : 00:57:47
|
Navukla sam se..
Elizabeth Bathory, rođena u Mađarskoj 1560. godine, bila je plemkinja, članica bogate i moćne obitelji. No, već u ranoj dobi razboljela se od jedne vrste epilepsije. Osjetljivo je dijete trebalo pažnju, no majka se nije bavila njome – sva je briga prepuštena dadilji, koja joj je u svemu povlađivala i ugađala. Prijelomni trenutak u razbuktavanju njene poremećenosti bio je kad je kao mala prisustvovala izvršenju smrtne kazne nad Ciganinom optuženim za izdaju – rasporili su jednom konju trbuh i ušili nesretnika unutra. Okrutnost tog čina nije je dirnula, naprotiv – shvatila je da može raditi što želi s onima koji nisu plemićkog roda.
Udala se vrlo mlada, s 11 godina (neki izvori kažu s 15), za 26-godišnjeg Ferencza Nadasdyja. Rodila je troje djece, dvije djevojčice i sina, koje je nedugo po rođenju predala dadilji. Unatoč tome što je potpuno ignorirala vlastitu djecu, u tome je bilo i nešto dobroga – nije ih uključila u mučenja kojima se «u slobodno vrijeme» bavila.
Mučila je samo mlade djevojke, one na pragu djevojaštva. Primjerice, između nožnih prstiju umetnula bi im papir i zapalila ga, smijući se dok bi one pokušavale mašući nogama ugasiti plamen. Slamala bi im vrat otvarajući im usta do krajnjih granica, dok im vratna kralježnica ne bi pukla. Ako je bila dobro raspoložena, morale su «samo» posluživati gole, među mnoštvom muškaraca. Što je bila starija, izmišljala je sve gora mučenja – namazala bi sluškinje medom i ostavila ih među kukcima i grabežljivcima, ili bi ih izbacila na najveću zimu i polijevala ledenom vodom dok se ne bi smrznule.
Nakon muževe smrti postala je opsjednuta svojom ljepotom i mladošću. Jednom ju je sluškinja pri češljanju slučajno počupala, na što ju je ošamarila do krvi. Učinilo joj se tada da joj je koža na ruci, na mjestu koje je bilo poškropljeno krvlju, mekša i glatka. Uputila se svojim savjetnicama, vješticama Darvuliji, Heleni Jo i Dorki, koje su joj rekle da može očuvati mladost ako se kupa u krvi djevica. Odmah je ubila nesretnu sluškinju i okupala se u njenoj još toploj krvi.
U godinama što su uslijedile iz sela u okolici dvorca nestale su stotine djevojaka. Elizabeth je imala posebne sprave za njihovo mučenje i "cijeđenje" krvi, a jedna je čak služila poput krvavog "tuša". Te su se strahote dugo zataškavale jer je tada plemić bio vlast u svom kraju, a mogao mu je suditi samo kralj. No, čak ni bogata i utjecajna Elizabeth Bathory nije mogla zataškati smrt više od 650 djevojaka, koliko ih je bilo na popisu nađenom u njenom pisaćem stolu.
Uhvatili su je kad joj je ponestalo žrtava u okolici pa je otvorila školu za mlade plemkinje nižeg ranga, koje se nakon dolaska u Csjethe nikad nisu vratile kućama. Nakon što je bio svjedok stravičnih prizora u dvorcu, grof Thurz ju je do suđenja stavio u kućni pritvor.
Suđenje se održalo 1610. godine, no ona mu nije prisustvovala. Njene savjetnice vještice osuđene su na smrt, dok su nju zazidali u jednu prostoriju kule njenog dvorca i ostavili joj samo jedan otvor za zrak, hranu i vodu. Umrla je 1614., u dobi od 54 godine, nakon što je prethodno odbila čitav niz svećenika koji su joj nudili posljednju pomast i odrješenje grijeha. Dokumenti sa suđenja, koji potvrđuju istinitost ove priče, čuvaju se danas u Budimpešti, u državnom arhivu.
Krvava je grofica pokopana u obiteljskoj grobnici, uz cvijeće i neke počasti, za razliku od stotina mladih žena koje je ubila, čije su kosti po šumama razvukli vukovi ili su istrunule u magli oko njene kuće strave i užasa. |
~ Prvo suputnik onda put ~
|
|
|
|
Just_Charlie
Advanced Member
8577 Posts
Member since 07/01/2008 |
Posted - 23/06/2015 : 01:04:43
|
Ned merem više, majke mi. Ukrasni veliki jastuk visoko mi iznad leđa kao štit i ne mrdam nikud u mračni hodnik dok se ne oporavim. Da sad nešto šušne, umrila bi. Srećom, nemam lutki, letjele bi kroz prozor .. idem na oporavak na neki seksi tuttin topić da ovo zaboravim ..
Klaun
.Djevojka iz ove priče se odlučila opustiti gledajući televiziju, nakon što je spremila djecu na spavanje. No pažnju joj je vrlo brzo zaokupila jeziva lutka klauna u kutu sobe, koja kao da ju je promatrala.
Djevojka je nazvala poslodavca, oca obitelji koji je sa svojom ženom taman večerao u finom restoranu, te ga upitala moželi gledati televizor u njihovoj sobi, jer ju ta lutka klauna prilično plaši. Otac ju je brzo prekinuo i naredio da odmah zove policiju, uzme djecu i pobjegne iz kuće. Ona je uplašeno pitala zašto, a otac joj je rekao da oni nemaju nikakvu lutku klauna, ali da su mu djeca nekoliko puta rekla da su vidjela tog klauna, što je on pripisao njihovoj mašti. No već je bilo kasno za bijeg… |
~ Prvo suputnik onda put ~
|
Edited by - Just_Charlie on 23/06/2015 01:05:32 |
|
|
|
lwood
Advanced Member
Colombia
47169 Posts
Member since 09/12/2005 |
Posted - 23/06/2015 : 01:07:43
|
quote:
Originally posted by Just_Charlie
Ned merem više, majke mi. Ukrasni veliki jastuk visoko mi iznad leđa kao štit i ne mrdam nikud u mračni hodnik dok se ne oporavim. Da sad nešto šušne, umrila bi. Srećom, nemam lutki, letjele bi kroz prozor .. idem na oporavak na neki seksi tuttin topić da ovo zaboravim ..
Klaun
.Djevojka iz ove priče se odlučila opustiti gledajući televiziju, nakon što je spremila djecu na spavanje. No pažnju joj je vrlo brzo zaokupila jeziva lutka klauna u kutu sobe, koja kao da ju je promatrala.
Djevojka je nazvala poslodavca, oca obitelji koji je sa svojom ženom taman večerao u finom restoranu, te ga upitala moželi gledati televizor u njihovoj sobi, jer ju ta lutka klauna prilično plaši. Otac ju je brzo prekinuo i naredio da odmah zove policiju, uzme djecu i pobjegne iz kuće. Ona je uplašeno pitala zašto, a otac joj je rekao da oni nemaju nikakvu lutku klauna, ali da su mu djeca nekoliko puta rekla da su vidjela tog klauna, što je on pripisao njihovoj mašti. No već je bilo kasno za bijeg…
udala se?  |
depresivni iskompleksirani primitivac i nadrkana budala kojeg financira stari i koji sa skoro 50 godina nema ni žene ni posla.Pa naravno da je ljut na sve, a narocito na one koji su uspješni.
Jbga Lwoode nisam ti ja kriv kaj nisi uspio u životu |
|
|
|
Just_Charlie
Advanced Member
8577 Posts
Member since 07/01/2008 |
|
|
Just_Charlie
Advanced Member
8577 Posts
Member since 07/01/2008 |
Posted - 24/06/2015 : 00:48:48
|
O.O ovakve su mi oči koliko sam horror priča večeras pročitala. Dobro ušuškana i ispravno okrenuta na kauču da nema ničeg osim zida iza leđa.
Vjetar je samo jednom zašvijukao i nešto mi je proizvelo čudan, škripav zvuk, a ne mogu biti vrata jer su dobro zatvorena i izolirana da kroz njih ništa ne može zaškripati tako ..
Sad sam ok, pa mogu i ovdje nabaciti jednu priču.
NAPAD NEVIDLJIVOG ČOVIJEKA
U podne, 10. svibnja 1951. godine ulice filipinskog glavnog grada Manile bile su pune prolaznika, jer su službenici u to vrijeme izlazili na pauzu za ručak. Usred najveće gužve, na aveniji Rizal, jedna mlada tamnoputa djevojka dozivala je u pomoć, mašući rukama kao da se od nekog brani. Prolaznici su začuđeno zastajkivali, a onda odlazili dalje, jer pored mlade žene nije bilo nikoga, ona kao da se branila od nevidljivog napadača. I dalje je zapomagala na sav glas: „Pomozite mi molim vas. Zar ne vidite da me hoće ubiti!“ Ljudi su samo odmahivali glavom, i vjerojatno zaključivali da se radi o psihički poremećenoj osobi u trenucima živčanog napada. Tada je djevojka, kao da je na trenutak uspjela da se otrgne nečijim rukama, potrčala kroz gomilu, a onda užasno vrisnula:“On me je ugrizao!“
Na blijedoj i napola onesviještenoj ženi prolaznici su zaista ugledali jasne tragove zuba na koži i ranu iz koje je tekla krv. Tog trenutka uslijedili su novi ugrizi, a jedan od promatrača, uvjeren da je djevojka histerična, predložio je da je odvede u policijsku stanicu. Putem do stanice Filipinka se još tri puta bolno trzala, a novi tragovi zuba pojavljivali su se na različitim dijelovima njenog tijela.
Kada je stigla do policije, i ruke i noge bile su joj krvave. Hitno je stigao liječnik i počeo ispitivati djevojku. Saznao je da se zove Klarita Viljanova, da ima 18 godina, da živi sa tetkom i da odnedavno radi kao bolničarka. Pregledavajući rane, liječnik je slušao njenu priču kako se iznenada, niotkuda, pojavio neki strašan čovjek, bacio se na nju dok se oblačila i ugrizao je na nekoliko mjesta. Pokušala se spasiti istrčavanjem a ulicu, ali on ju je i tamo slijedio. Sada već siguran da je pred njim bolesna osoba, liječnik je ipak, tobože zainteresiran, upitao Klaritu kako je izgledao taj čovjek. „Bio je mali, užasan, velikih očiju. Imao je na sebi nešto kao pelerinu i ogromne bijele zube“.
Još kada je čovjek koji je dopratio Klaritu u policijsku stanicu izjavio da nije vidio nikakvog napadača, doktor je dežurnom policajcu u pola glasa objasnio da je djevojka epileptičarka i da je u trenucima napada sama sebe izgrizla. Iskusni policajac, navikao da zapaža detalje, samo je zavrtio glavom i pokazao na vrat Klarite i upitao ga kako je mogla samu sebe ugristi za vrat i leđa? Dok je sada i liječnik zbunjen i zaprepašten šutio, pred njihovim očima djevojka je zavrištala i činila pokrete kao da se otima vičući da je čudovište ponovno tu i da je opet napada. Liječnik joj je pritrčao u namjeri da je spriječi da sama sebe povrijedi, ali je ugledao nove još vlažne ugrize na njenim obrazima i ramenu. Pozvao je još jednog liječnika, pa su odlučili da Klaritu prebace u bolnicu, a policajac je o svemu obavijestio gradonačelnika Manile Arsenija Laskona.
Dok ju je četvrt sata kasnije vozilo hitne pomoći nosila u bolnicu, nesretna djevojka još se borila protiv nevidljivog napadača. U posebnoj sobi psihijatrijskog odjeljenja prizor se ponovio još nekoliko puta, čak i u prisustvu doktora, gradonačelnika i nadbiskupa Manile. Doktorila Marijana Lara uputila je na hitnu analizu tragove sline koji su ostali oko mjesta ugriza, a ona je pokazala ne samo da ne pripada Klariti, nego uopće nije ni ljudskog niti bilo kakvog poznatog porijekla.
Slučaj mlade Filipinke jedan je od najbolje dokumentiranih jer ga je objavila sva filipinska štampa, kao i brojne intervjue sa doktoricom Marijanom Lara. Klarita Viljanova do večeri kobnog 10. svibnja već potpuno se smirila, a doktorica je morala konstatirati da djevojka ne pati ni od kakvih psihičkih smetnji. Ostala je u bolnici dok joj rane nisu zarasle, a poslije toga nikada više nije susrela nevidljivog napadača. |
~ Prvo suputnik onda put ~
|
|
|
|
Just_Charlie
Advanced Member
8577 Posts
Member since 07/01/2008 |
Posted - 24/06/2015 : 00:52:36
|
I meni još nije jasno kako nekima od vas nije jasno ono u stripu Iguana i ona novinarka i ona maska i ona erotika i strah i ono sve što vam nije jasno.
p.s. radim na tome.
|
~ Prvo suputnik onda put ~
|
Edited by - Just_Charlie on 24/06/2015 00:53:10 |
|
|
|
Just_Charlie
Advanced Member
8577 Posts
Member since 07/01/2008 |
Posted - 24/06/2015 : 00:57:38
|
DVORAC GLAMIS
Dvorac Glamis nalazi se u Škotskoj. Na prvi pogled izgleda kao dvorac iz bajki. Danas je turistička atrakcija, no vrijeme ima svoju priču, priču koja je jezovita.
Za razliku od ostalih dvoraca koje opsjedaju duhovi, priča o dvorucu Glamis još je sočnija. Stoljećima je među svojim zidinama uspio sačuvati strašnu tajnu, koja ni dan danas nije otkrivena. Tajna nema veze sa krvavom mrljom koje se ne da isprati čak ni dan danas, niti sa činjenicom da je Lady Glamis spaljena kao vještica. Tajna koju Glamis čuva leži u rješenju nekoliko grotesknih slagalica bizarnih događaja.
Brojeći prozore s vanjske strane dvorca i unutarnje nailazimo na prvu misteriju - izvana ih je za 2 više - što upućuje na to d se negdje nalazi tajna odaja. O noj se nagađa već punih 600 godina. Navodno su sluge čule da je kralj James 5. nekoga tamo zatvorio. Čule su zvukove koji su dopirali iz zidova. Vjeruje se da je tamo bilo deformirano dijete, rezultat neprekidnog križanja u rođaka u obitelji.
1486. godine obitelj Ogilvies je tražila zaštitu od obitelji Glamis. Ogilvies su odveli u jednu prostoriju i tamo ih držali više od mjesec dana bez hrane i vode. Kad su otvorili prostoriju samo je jedan član te obitelji bio živ. Naime, da bi preživio pojeo je svoju obitelj. Da nije možda to ta tajna odaja?
U 17. stoljeću, crnog roba su skinuli i lovili ga lovačkim psima. Psi su ga rastrgali, dok su dame uživale u “igri”. Njego duh trči dvorcem i vršti. Nekako u isto vrijeme mlada je sluškinja slučajno otkrila tajnu odaju, a ono što je vidjela natjeralo ju je da vrišteći ode iz dvorca. No, dva radnika su je sustigla, te su joj iščupali jezik. Pokušala je ponovno pobjeći ali su je opet uhvatili te su je onda ubili. Njen duh luta po dvorcu Glamis.
1904. godine. 13. Earl od Strathmorea, rekao je svome prijatelju: “Kad bi samo zano prirodu ove strašne tajne, kleknuo bi na koljena zahvaljujući Bogu što nema veze s tobom.” A kada ga je kćer upitala za tajnu, rekao joj je da nijedna žena ne smije znati tu tajnu.
Pitanje i dalje ostaje - o kojoj se groznoj tajni radi? Kakva je to tajna koja stoljećima uspijeva ostati tajnom, a ipak zgražati sve one koji su upućeni u samu priču???? |
~ Prvo suputnik onda put ~
|
|
|
|
Just_Charlie
Advanced Member
8577 Posts
Member since 07/01/2008 |
Posted - 24/06/2015 : 01:06:05
|
Ja imam gorski kristal, kažu da je najmoćniji..nestao mi je skupa s lancem na kom mi je visio i ponekad sam ga nosila oko vrata. Kupala ga sunčevom svjetlošću i tekućom vodom.. tko zna gdje mi se zametnuo..a bio mi je za srećicu i dobru energiju.
SPIRITIZAM I PRIZIVANJE DUHOVA
Vjerovanje u mogućonost komuniciranja s dušama mrtvih je drevno, a moderna faza spiritizma datira iz 1848. godine. Neobjašnjiva “kuckanja” u kući, micanje namještaja i zvukovi koji su postali tako nezgodni da je i spavanje bilo nemoguće, samo su od nekih fizičkih fenomena spiritizma.
Spiritizam je nauka, tj. istraživanje da li zaista postoji “život” poslije života. Spiritizam je jedini način da se stupi u kontakt sa umrlima koji se sada nalaze u drugoj dimenziji. Moni ljudi koji su bez razmišljanja, iz dosade ili puke znatiželje išli prizivati duhove nisu imali lijepa iskustva.
Prizivanje duhova može biti iznimno opasno, jer se mogu prizvati zle duše, a ne one koje se očekuju. Ali, da li je moguće prizvati duhove s onoga svijeta? Mnogi znameniti pisci, istraživači, znanstvenici i političari iz prošlosti iskreno su vjerovali da je to moguće. Iako suvremena znanost neosporava mogućnost duhovnog svijeta, drevene civilizacije i sve religije svijeta smatraju da je duhovni svijet dio naše stvarnosti.
Omiljeni jezik duhova je pucketanje, udaranje, kuckanje. Praktičniji duhovi stvaraju spiritističku abecedu. Svakom slovo odgovara određni broj udaraca koji odgovara njegovom mjestu u abecedi. (A=1, B=2, C=3,….Z=26). Duhovne osobe ne razgovaraju direktnos ljudima. Potreban je posrednik, medij, koji će prenositi njihove poruke i materijalizirati njihvoo prisustvo.
Sedmero teenagera su prije nekoliko godina iz razonode odlučili prizivati duhove. Nisu znali kog aprizivaju. Jedan od tih teenagera ima bioenergiju pa je na seansu ponio svoj gorski kristal. On je ujedno bio i medij.
U početku nisu imali baš puno sreće s prizivanjem duhova. Nakon nekoliko pokušaja prizivanja, uspjeli su prizvati duha. Uspjeli su uspostaviti komunikaciju. Prvo što se dogodilo je što su popucale sve žarulje u kući. Medij ga je uspio upitati zašto je ljut, jer je u sobi postalo hladno i jezivo. Prvo su mislili da je sve to samo šala.
Ritual su izvodili sa gorskim kristalom i slovima. Kada su ga ponovno upitali zašto je ljut, kristal se pomicao na slova: „Bit ćete kažnjeni“. Zatražili su ga da nešto učini ako je stvarno tu. U tom trenutku svaka čaša u kući je popucala. Nakon toga, teenagere je obuzeo strah. Shvatili su da su prizvali zlog duha.
Medij je opet postavio pitanje zašto je ljut. A na to pitanje kristal se pomaknuo na slova:“Ovdje sam ubijen.“ Prije nego što su mu uspjeli postaviti sljedeće pitanje ponovno je odgovorio „Bit ćete kažnjeni“ i komunikacija je prekinuta. Svi su ostali izbezumljeni. Poslije su se svemu tome smijali.
Nakon toga sedam dana je bilo sve normalno. Onda su im se počele događati čudne stvari. Lupanje od ponoći do zore, koraci škripanje i grebanje po zidovima. Teenageri su se opet našli i shvatili da im se svima, njima sedemo, događaju iste stvari.
Jedne večeri jedan od njih je nešto malo poslije pola noći, čuo korake kroz kuću, škripanje po zidovima i onda u jednom trenutku nešto mu je prišlo blizu. Vrata od sobe su se u tom trenutku otvorila i nešto je zagrebalo na štok od vrata. Izašao je iz sobe i ugledao je sjenu u dnevnom boravku kako sjedi u fotelji.
Na stolu je plesala kao neka životinja, imala je rogovr na glavi i dlakave noge kao koza ili jarac i u trenutku kad ga je pogledao, prestao je plesati i pogledao ga, imao je crvene sjajne oči. Teenager je pokušao upaliti svjetlo, ali nije mogao. Od straha se nije mogao pomaknuti. Nakon par sekundi sve je to nestalo.
Istu večer se nešto vrlo slično dogodilo djevojci koja je prisustvovala seansi. Čula je kako joj netko dolazi. Pomislila je da je to njen otac. U jednom trenutku vrata sobe su se naglo otvorila i njen pokrivač je pao sa nje. Pokušala se je okrenuti da vidi tko je, ali nije uspjela. Imala je osjećaj da ju je nešto uhvatilo za glavu i ne dajojo da se okrene, osjetila je dah na licu i vratu. Nije mogla ispustiti ni glasa. Nakon par sekundi ju je pustilo.
Teenageri su odlučili poduzeti nešto. Saznali su koga su prizvali. U toj kući živio je čovjek koj se bavio sotonizmom, prizivao je demone. U toj kući ubijen je 1966. Godine, zbog sumnje da je kriv za nestalu djecu i mučenje te djece. Bavio se crnom magijom.
Lokalno stanovništvo govori da nikada nisu pronašli tijela te djece. Kažu i da su se iz te kuće znali čuti navečer plač, škripanje, koraci i lupanje. Tada je nestalo sedmero djece, isto onoliko koliko ih je i prizivalo tog duha. Poslije toga teenageri se više nisu čuli ni vidjeli, mnogi su se odselili i onda je sve to prestalo.
Da li je sve ovo samo puka slučajnost ili ne, moja je preporukA da ne prizivate duhove jer nikad ne znate koga ćete prizvati. |
~ Prvo suputnik onda put ~
|
|
|
|
xilrion
Advanced Member
.jpg)
Croatia
3023 Posts
Member since 16/12/2010 |
|
|
Just_Charlie
Advanced Member
8577 Posts
Member since 07/01/2008 |
|
|
Just_Charlie
Advanced Member
8577 Posts
Member since 07/01/2008 |
|
|
DODSFERD
Advanced Member
Pitcairn Island
29953 Posts
Member since 14/03/2014 |
|
|
melkajk
Average Member
.JPG)
509 Posts
Member since 07/10/2011 |
Posted - 21/07/2015 : 18:47:44
|
| Jucer sam prolazio kraj one kuce u Skrinjarima. Stvarno jezivo izgleda, ne znam je li zbog crnog kriza, lokacije ili svega sto sam slusao o njoj 90-ih...creepy |
“Yesterday is but a dream,
Tomorrow is only a vision.
But today well lived makes every yesterday a dream of happiness, and every tomorrow a vision of hope.” |
|
|
|
DODSFERD
Advanced Member
Pitcairn Island
29953 Posts
Member since 14/03/2014 |
|
|
igor 12
stripovi.com suradnik
4602 Posts
Member since 24/01/2013 |
|
|
DODSFERD
Advanced Member
Pitcairn Island
29953 Posts
Member since 14/03/2014 |
Posted - 28/07/2015 : 09:33:21
|
| Izgleda da oni prije poduzmu neke sigurnosne mjere; kolac u srce i nema ustajanja ni duha ni tijela. |
Sinaitakala Tu'imatamoana 'i Fanakavakilangi Fakafanua |
|
|
|
DODSFERD
Advanced Member
Pitcairn Island
29953 Posts
Member since 14/03/2014 |
|
|
Willer
stripovi.com suradnik
1300 Posts
Member since 10/08/2003 |
Posted - 18/08/2015 : 23:13:04
|
| Sir Arthur Conan Doyle prviatno se bavio ovakvim stvarima i baš je bio spreman nekritički povjerovati u sve i svašta. A Holmes mu, naprotiv, katkad razotkriva natprirodno, zanimljivo. Negdje sam čitao da su on i slavni iluzionist Harry Houdini znali razgovarati o tome, ovaj drugi je bio puno više skeptičan, iako ništa nije odbacivao u startu. Koliko znam, do kraja života nije uspio otkriti ništa natprirodno. Bilo ga je puno teže preveslati pošto je bio iluzionist pa je znao ponavljati trikove, u svakom slučaju imao je iskustva zahvaljujući zanatu. Neka vrsta njegovog nasljednika je James Randi, bivši iluzionist koji već dugi niz godina nudi milijun dolara onome tko mu pokaže neku paranormalnu sposobnost. Pa, ako bi se netko želio okušati, lova nije loša. |
|
|
|
lwood
Advanced Member
Colombia
47169 Posts
Member since 09/12/2005 |
Posted - 19/08/2015 : 07:28:56
|
jel se u paranormalne aktivnosti konta i glasovanje mrtvih?
mislin šteta ne pokupit lovu. |
depresivni iskompleksirani primitivac i nadrkana budala kojeg financira stari i koji sa skoro 50 godina nema ni žene ni posla.Pa naravno da je ljut na sve, a narocito na one koji su uspješni.
Jbga Lwoode nisam ti ja kriv kaj nisi uspio u životu |
|
|
|
Willer
stripovi.com suradnik
1300 Posts
Member since 10/08/2003 |
Posted - 19/08/2015 : 08:54:01
|
quote:
Originally posted by lwood
jel se u paranormalne aktivnosti konta i glasovanje mrtvih?
mislin šteta ne pokupit lovu.
Vidiš, nije mi dosad palo napamet, ali mislim da je to to. Eto prilike, sad će i onako izbori, odnesemo Randiju popis birača i izvještaj DIP-a i GONG-a poslije izbora. Lova je sigurna, dijelimo pola-pola. |
|
|
|
lwood
Advanced Member
Colombia
47169 Posts
Member since 09/12/2005 |
Posted - 19/08/2015 : 09:30:57
|
dogovoreno  |
depresivni iskompleksirani primitivac i nadrkana budala kojeg financira stari i koji sa skoro 50 godina nema ni žene ni posla.Pa naravno da je ljut na sve, a narocito na one koji su uspješni.
Jbga Lwoode nisam ti ja kriv kaj nisi uspio u životu |
|
|
|
Topic |
|
|
|
Horror Topic
