Either in a small town like Wickedford and in Greater London, there’s no rest for the deceased!
DYLAN DOG 349 Frequency: monthly LA MORTA NON DIMENTICA (DO NOT FORGET THE DEAD) Release: 29/09/2015 Plot: Paola Barbato Script: Paola Barbato Artwork: Bruno Brindisi Cover: Angelo Stano
"Two very special clients come to the Nightmare Investigator’s doorstep: the former inspector, Bloch, and his trusted Jenkins, who ask for Dylan’s help to shed light over the mysterious reappearance of a man who had just deceased in Wickedford… Meanwhile, in London, Carpenter is tangling with the “dummies case”: dead people who were stripped of their entrails and came back to walk among the living… And behind all that there’s an old acquaintance of ours: Nora Cuthbert."
Čak i sa ovakvim naslovom, koji zvuči kao stih iz nekog narodnjaka koji trešti neposredno prije izlazak u grad i ritualnog opijanja, "Kraljica noći" ostaje jedna natprosječna Dilanova epizoda, iako u velikoj mjeri neshvaćena. U ovakvom obliku pokazuje nam opasnost klasičnog postupka pri pisanju Dilanovih priča - preuzimanja kostura radnje, pa i pojedinačnih prizora, iz poznatih filmskih dijela horor žanra, uz naknadno preispitivanje i širenje motiva. Opasnost je u tome da "uzor" bude previše upečatljiv, poznat, ikonički - i da, snagom asocijacija na originalno dijelo, naknadne namjere i postupci DD scenariste budu sasvim zasijenjeni, neprimjećeni, neprotumačeni. Opasnost je manja kada se pođe od filma koji nije opštepoznat, ali ima vrijednih ideja za ponuditi, koji se mogu dalje razviti - tako "Zona sumraka" može biti kultna epizoda serijala, a da njeno pozajmljivanje motiva iz filma "Dead and Burried" ne upropasti čitalački užitak i uruši uvjerljivost narativnog univerzuma priče. U tom kontekstu, Sklavijeve dodatke - filozofiranja o vječnom životu, monotonija svakodnevnice, smrt i zaborav, pa i pozivanje na Poovog "Valdemara" - ćemo sagledavati kao originalne autorske postupke koji oplemenjuju i usložnjavaju priču. No Kjaveroti je, pišući "Kraljicu noći", pomalo pretenciozno odabrao jedan od najvećih, najinteligentnijih i najpoznatijih horor filmova svih vremena (kombinacija faktora koja se ne viđa tako često!), čiji su nezaboravni prizori postali dio kolektivnih nesvjesnih strahova - "Istjerivača đavola" (1973).
Većina čitalaca, sudeći po komentarima (na scomu) posmatra ovu epizodu tek kao još jedno Kjaverotijevo besramno kopiranje horor-motiva daleko boljih dijela, bez naročitog razumijevanja istih, uz poneku dobru pojedinačnu scenu ili repliku, ali potpuno konfuznu i nerazrađenu cjelinu. Uzmemo li Kjaverotijev nivo kvaliteta u globalu... pa, onda smo svrstali "Kraljicu noći" tamo gdje joj je i mjesto, prozreli je skroz, zar ne? no... ne, ni blizu. Priča koristi pojedinačne vizuelne motive iz "Istjerivača", i u određenom smislu dotiče podjednako duboke nivoe nesvjesnog, prožimajući ih strahom kao i sam film, zapljuskujući nas čistom snagom arhetipskog - ali... njen prodor u nesvjesno, nekontrolisano, kreće se u sasvim drugom pravcu. Ako "Istjerivača" široko definišemo kao film koji se bavi roditeljskim strahovima, narastajućom paranojom, strahom i nerazumijevanjem koji su usmjereni prema sopstvenoj djeci... blizu smo istine. Sile adolescencije uistinu mogu djelovati kao demonske - kao nešto što obuzme, obuhvati vaše dijete i promijeni ga iz korijena, sve do nivoa potpunog neprepoznavanja i nemogućnosti komunikacije (istina, u ekstremnim slučajevima). Kriza identiteta, kroz koju adolescent mora proći i pronaći viđenje sebe, identitet... tako često kompromis između onoga što roditelji žele i stvarno autonomnih izbora... zatim, bujanje seksualnosti, nove, strane sile u tijelu, tradicionalno označavane kao mračne i zle, uništitelja nevinosti... seksualnosti, koju pokušavaju kontrolisati različitim mehanizmima odbrane, uz ono tako poznato miješanje krivice i želje, uz dvosmisleni stav društva ka seksualnosti mladih... istovremeno permisivan i restriktivan... konfuzija... gubitak kontrole... preobražaj... da, jasno je zašto je ulazak u adolescenciju umjetnički darovito predstavljen pomoću demonskog zaposjedanja, i tako proniknut do u svoju srž, uhvaćenim užasom trenutka. Ipak, i dalje se radi o razvoju, napredovanju: društvo zahtijeva razriješenje, odbacivanje dječjeg i infatilnog, i navikavanje na nove uloge. Bolan, težak, možda polovičan - ali ipak napredak, i jedna od poslednjih pravih prlika da se nadoknadi propušteno. Istina, ovim opisujemo samo djelić "istjerivača", bez spominjanja sukoba vjere i nauke... uloga koju vjera danas može imati u našem životu... i, iznad svega, naše nezaštićenosti pred kosmičkim silama, demonskim, mračnim, nerazumljivim. Jer smo odbacili naivne religijske predstave i njihovu sigurnost zarad beskrajnog mraka kosmosa kojim titra svijeća - nauka, svijeća - razum, krhko i nesigurno. A tu je i etika, i žrtva kao osnov iste: žrtva sebe, zarad drugog, a i zarad nas, da bismo bili ono što možemo biti... dobri, kao otac naš nebeski, koji oprašta.
Ali, religiozni aspekti "Istjerivača" svakako nisu inspirisali Kjaverotija u pisanju ove epizode. Ne, on nam predstavlja, kroz krhka stanja svijesti, gusto tkanje košmara, jednu drugu, primordijalnu, duboku silu u čovjeku - REGRESIJU, bilo u vidu želje da se ponovo bude zaštićeno dijete, ili plod u majčinoj utrobi, ili čak još samo jedan dio ništavila, oslobođen tereta individualnosti. Već prva scena stripa se jasno psihološki pozicionira: nekoliko 14godišnjih djevojčica se igra, još uvijek kao djeca, ali već na prelazu u adolescente, svjesni da odrastanje i život dolaze. Da svijet dolazi po njih. A glavna junakinja naše priče, opsjednuta djevojčica, počinje da ludi, ispunjena odvratnošću pred crnim tunelom odraslosti, u koji je guraju, tiskaju, bezobzirno. Želi da se vrati, da ponovo bude dio nekoga, jer je teret samostalnog postojanja prestrašan. I onda u njenu svijest dolazi Kraljica Majka, i uzima je pod svoje. Ovakvu, naizgled prilično banalnu priču, Kjaveroti, svjesno ili nesvjesno (ha!), obogaćuje arhetipskim značenjima, dubokim psihološkim kontekstom. Kraljica majka istovremeno vlada smrću i životom; njoj su smrt i život jedno te isto, reklo bi se. Zašto? Šta je ona? Kako se postavljamo prema njoj? Radi li se tek o petparačkom strip-zlikovcu? (i da i ne; dvodimenzionalnoj slici koja je znak nečeg višeg, teže opisivog) Rođenje i smrt, u određenom smislu, predstavljaju ulaz i izlaz: u ovu našu kratkotrajnu egzistenciju nečega zasebnog, neponovljivog, možda čak i besmislenog, ali što je svekako drugačije od ostalih ljudi - i u toku odrastanja postaje svjesno te razlike. Ovaj teret individualnosti sa sobom nosi dvostruki teret: mogućnost da živimo i sanjamo o smislu, svrsi, da se povežemo sa drugima kao diferencirana individua, ali i duboki strah i otuđenje. Prvobitno otuđenje ili prvobitni grijeh - odvajanje od prirode, jednog nesvjesnog jedinstva, postojanje svijesti i odvojenosti kako od drugih, tako i od spoljašnjeg svijeta. Osjećanje otuđenosti, nestvarnosti, nemoći su kroz istoriju proganjale mnoge ljude, kao i dan-danas: i taj problem je, paradoksalno, postajao teži sa razvojem civilizacije i čovjeka. Jer diferencijacija i jačanje svjesnog dijela psihe, ego-identiteta, nužno sa sobom povlače i rušenje naivnog, prvobitnog jedinstva neizdiferenciranih jedinki i veću odvojenost. U takvoj situaciji, mnogi nemaju snage živjeti sami, stajati sami, imati vjere i voljeti sebe samog.
I u takvom sumraku psihe, komešanju njenih razvijenih i nerazvijenih dijelova, dolaze arhetipske figure, a jedna od njih je lik kraljice majke, magna mater, velike majke-rađateljke, ali i sa negativnim, uništavalačkim aspektom. Duboka ambivalentnost prožima ovu figuru, čak i u stranicama običnog horor stripa: istovremena privlačnost i gnušanje, rađanje i uništavanje, dobro i zlo. Ove suprotnosti se prožimaju u beskonačnoj međuigri. Majka je dobra jer rađa, jer daje mogućnost postojanja, jer nas bez nje ne bi bilo. Majka je zlo kada ukida djecu kao zasebne ličnosti i pretvara ih u djeliće sebe, kada ne zna najtežu lekciju majčinske ljubavi: pustiti dijete da odraste, da samo stoji i brine se za sebe. Majka nas privlači kao što nas privlači prvobitni haos, u kome nema granice između "mene" i "tebe", ili nema uopšte onoga "ja". Kada nam je individualnost teret. Uostalom, bitisanje znači biti-u-riziku spram svijetu, otvoriti mu se. Nemaju svi životne snage za to, ili je gube pod udarcima subdine. Majka je zlo kada predstavlja smrt, enigmatični kraj materije koja se raspada i vraća u neogransko, materije koja je eventualno produžila vrstu a sama umrla i u prah zemni se vratila. Materije koja je sanjala, mislila, pjevala i tvrdila da je jedinstvena, da je neko. Na kraju dolazi veliko izjednačavanje - u smrti, misao koja je paradoksalno (kao i sama Majka) i grozna i utješna. Riješava dilemu otuđenja - po cijenu ukidanja svega, i dobrog i lošeg.
Tako i u ovoj epizodi sve djeluje kao obični paravan, papir na kome su nacrtane figure - Dilana, Bloka, istrage i Engleske i đavola i pogodbi i posjednutosti - ali koju nagrizaju plamen i tama, crveno i crno, svijetlo i mrak. Pomalja se figura Magna Mater - rođenja i smrti, tereta života bez koga, ipak, ništa ne bi imalo smisla, čežnje za izgubljenim rajem i poništavanjem sebe, ali i radosti što sam Ja, drugačiji, jedna čestica koja živi u drami i riziku, i odbija da bude dio beskrajne mase i tame. Barem još neko vrijeme. Jer se čovjek može braniti samo ironijom i pokušajima da bude dosljedan sebi, kao Dilan; a ne da bude manje od ičega, kao ludaci iz ludnice Harleč koji kliču velikoj majci i žele da joj se vrate.
Uostalom, još je Arđento shvatio i utrošio dva sjajna filma da objasni (Terza madre nećemo spominjati) - kako Majke vladaju svijetom, ovako sumanutim. Inferno i Suspiria, Mater Tenebrarum i Lacrimanum i Suspiriorum...
Procitao Dyd kolor 9 veceras. Najvise me se dojmilo "Sedefno dugme" prica o ljubavi koja traje i poslije smrti i " Nemirne duse", prica o ljudskim predrasudama i gluposti.
"Kompromisi u kolekcionarstvu su one stvari koje ce ti omoguciti da dozivis starost sa pozamasnom ustedjevinom!"
• 55 god.Alan Forda u HR • Od 1970.-2017.izdana su 1063 broja (ukljucujuci Klasik, Super KL, Zlatni KL) • • Od 2022.Alan Ford u originalnim tablama formata 17x24 cm u novom kolekcionarskom TOP izdanju •
Je l' ono Virdžil na poslednjem kadru druge strane? Hoće li to Blok dobiti neznanog unuka? To bi bilo interesatna dinamika...
DISCLAIMER: Mišljenja izražena u mojim postovima mišljenja su jednog forumaša, a ne izdavackih kuca sa kojima saradjujem. Ko hoce da se raspravlja u vezi njih – može, naravno, ali raspravlja se sa forumašem Djoletom, ne sa „urednikom toga-i-toga” ili „prevodiocem toga-i-toga”. Za zvanicno mišljenje u vezi nekog izdanja, dogadjaja ili licnosti možete se obratiti izdavackim kucama putem njihovih zvanicnih kanala komunikacije. Hvala.
Interakcija između Blocha i Dylana je najzanimljiviji dio priče, ostalo - djeca, Adrian i cijeli zaplet oko njih škripi na svakom koraku. Ima previše teksta kojim Medda pokušava objasniti apsurdne situacije u koje se doveo.
Halloween Express Plot and script: Giulio Antonio Gualtieri, Stefano Marsiglia, Michele Monteleone Artwork: Giorgio Pontrelli
"In an empty movie theater, Dylan meets an attractive woman, Julie… Together they will enter a London ridden with figures from the past: people who died a violent death… And it’s the Halloween night, when everything may happen in the foggy streets of the city."
Sul filo della spada (On the edge of the sword) Story and Screenplay: Andrea Cavaletto Drawings: Luca Dell'Uomo
"The dweller of Craven Road investigates about strange events connected to an exhibition about feudal Japan, a time dominated by superstition and magic, when humans and demons fought for supremacy over earth and air… and our hero ends up falling in love with Nanako, the organizer of the exhibition.."
A cena con il morto (Dinner with the dead) Plot and script: Giovanni Di Gregorio Artwork: Ugolino Cossu
"What’s the link between the mad homicidal fury that hit the British capital city and the “Cain’s Hand” restaurant? What’s the role in all that of Frederick Lloyd, owner of the theme restaurant, where the leit motif is murder? Dylan will have to find out."
Anything is possible dec d uej Be the Change You Want to See
Nemam neku inspiraciju za pisanje komentara, tako da ću biti kratak. Recchioni je opet napisao priču koja je bolja od onih ostalih autora. "U službi kaosa" nam donosi svijet današnjice, a John Ghost je njegovo utjelovljenje. Jeftina tehnologija je natopljena krvlju izrabljenih ljudi, a ta krv zove osvetu, to je osnovna premisa. Sviđa mi se što je svaki kadar iskorišten sa svrhom, nema scena koje su tu tek tako da popune prostor. Također je dobro što se iza svega ne krije isključivo John Ghost nego je i on dio nečega većeg, goreg. Bilo je tu magije, filozofije kaosa, citata iz popularne kulture, koljačine, a u mnogim stvarima se i čitatelji mogu prepoznati. Ne želim ići u detalje jer su onda spojleri neizbježni. Bigliardo je odličan, Stano također premda je nacrtao nešto više od desetak stranica. Šteta što nemamo ediciju koja bi išla paralelno sa Talijanima jer bi volio da možemo svi komentirati u isto vrijeme, ovako je čekanje predugo. Zaključak - jedna od onih epizoda koje se čitaju više puta.
Halloween Express Story and Screenplay: Antonio Giulio Gualtieri, Stefano Marseille, Michele Monteleone Drawings: Giorgio Pontrelli
"In an empty cinema, Dylan meets the beautiful Julie ... Together you forward in a London populated by figures from the past, he died a violent death ... It's Halloween night: anything can happen in the foggy streets."
Una notte al museo (Night at the Museum) Story and Screenplay: Andrea Cavaletto Drawings: Luca Dell'Uomo
"The dweller of Craven Road investigates strange events linked to exposure on feudal Japan, an era dominated by superstition and sorcery, in which men and demons battled for dominion of earth and air ... and our ends fall in love with Nanako, the organizer of the exhibition."
La mano di Caino (The hand of Cain) Plot and script: Giovanni Di Gregorio Artwork: Ugolino Cossu
"Does it relate to the senseless killing spree that hit the British capital with the restaurant "The hand of Cain"? What role in this bloody affair Frederick Lloyd, the owner of the local theme, whose main theme is the murder? A Dylan the task to find out."
Zna li tko boldanu ekipu?
Sad sam vidio da je Gualtieri Recchionijev i Bartolijev (rip) kompa iz Auree. Nisam ni sumnjao. Recchioni je ko neki glavonja iz hrvatske drzavne uprave, krenuo uhljebiti sve svoje u Bonelli.
Kaizoku ou ni ore wa naru!
Edited by - Giuda Ballerino on 04/09/2015 12:43:48
To bi se moglo reći da ovi Recchionijevi fušare i ne znaju raditi, ali to se do sada nije dogodilo, što ne znači da nije moguće. Draža mi je sva njegova (talentirana) "rodbina" od svih ovih samozvanih autora koji izbacuju nečitljive radove.
Dylan Dog
.jpg)
Posted - 27/08/2015 : 21:03:38
(1).jpg)
46 god. Alan Forda u HR 
