Author |
Topic |
mr murdoc
Advanced Member
Switzerland
14557 Posts
Member since 02/01/2006 |
Posted - 07/09/2015 : 20:38:42
|
quote: Originally posted by kasper
i ja sam razmisljao o tome dok sam citao strip, na kraju sam presudio da je autor dobro predstavio samoga sebe, bez sminke. mada kako vreme prolazi i ja sam nekako blizi stavu da je ovo slikovnica...
Nadimo se onda na pola puta i pice popijmo ..pak dal ce biti zesta ili piva..ehh ..to vjerovatno stoji u zvijezdama..ili monolitima boga sunca..
|
“To live is the rarest thing in the world. Most people exist, that is all.”? Oscar Wilde |
|
|
kasper
Advanced Member
10882 Posts
Member since 04/11/2001 |
|
mr murdoc
Advanced Member
Switzerland
14557 Posts
Member since 02/01/2006 |
Posted - 08/09/2015 : 16:13:10
|
quote: Originally posted by kasper
bad bad bad bad bad bad bad bad bad bad bad bad bad badvajzer
Moze ..u ozracju ozracenoga |
“To live is the rarest thing in the world. Most people exist, that is all.”? Oscar Wilde |
|
|
Oki
Advanced Member
Croatia
5300 Posts
Member since 10/02/2011 |
Posted - 01/11/2015 : 13:35:44
|
Kada bih kao na komentarima za recenzije davao ocjene za ovaj album...ovaj strip bi ocjenio sa 4,7,10,7. ...što bi na kraju gledajući na onaj dobiveni postotak izgledalo dosta loše, osrednjih 70%, no...evo, 15-ak minuta nakon što sam "u komadu" pročitao ovaj strip, ja sam jako zadovoljan, je da tu nema neke priče, radi se o dokumentarcu, jednom istraživačko umjetničkom putopisu, glavnu ulogu imaju (postapokaliptički) krajobrazi, te naravno ljudi, obični ljudi koji su ostali živjeti tamo gdje im je srce bez obzira na opasnosti po zdravlje/život od radijacije koja im prijeti.... Umjetnička rješenja koja je Lepage upotrijebio su praznik za oči, možemo reći i nikada odštampane razglednice iz Pripjata koje su vrlo zastrašujuće i impresivne,a pregledavajući sve te "razglednice" ćete osjetiti sve ono sa čime vas je autor htio upoznati i mislim da je u tome u potpunosti uspio, zato 10-ka čista ko' suza, crtež za divljenje!
|
|
|
Residents
New Member
Serbia
138 Posts
Member since 15/02/2015 |
Posted - 19/11/2015 : 16:36:36
|
Ono sto prvo uoci citalac, prilikom listanja stranica je odsustvo boja, ili je ima u neznatnim kolicinama. Preovladavaju sive nijanse u velikim kolicinama, pa bi se covek mogao pitati, -A zasto kolorka? U odnosu na prethodni Lepazov strip-Mucaco-, oseca se veliko odsustvo kolora i zelene boje u neogranicenim kolicinama(kao da Juzna Amerika, i moze da se prikaze u drugim bojama). Prica je sumorna, prati sumorne lokalitete, i siva joj odlicno stoji. Crtez je hladan,bez trunke zivota,samo na momente autor joj daje zivot i toplinu, ali to traje trenutak, dok se ne vrati u realnost i seti se gde se nalazi. Svi znamo i barem smo culi za Cernobil (u secanju su mi ostale pijace krcate neprodate zelene salate). Radioaktivni oblaci su prekrili skoro celu Evropu, porast maligniteta kod stanovnistva, vodi izravno od nesrecne nuklearke u Ukrajini. Radnja je dokumentaristicka i prati autorov boravak u neposrednoj blizini nuklearke.Sam strip, nije previse upecatljiv i ne obara s`nogu barem na prvo citanje. Uglavnom su to cinjenice koje su prenesene u strip, za koje smo vecina znali. Ali opet lepo je sve to videti iz umetnikove vizure, sto Lepaz jeste u svakom slucaju. Zanimljivo bi bilo da se opet organizuje jedna takva slicna tura, sa vecom distancom vremena nego tada. A u duhu svih ovih desavanja izmedju Ukrajine i Rusije u zadnje vreme. Prolog od nekih 30-ak stranica bi bio pravi zavrsetak, i sigurno bi pricu podigao na visi nivo. Ocena-7+,8- |
|
|
Zula
Senior Member
1045 Posts
Member since 07/10/2015 |
Posted - 19/11/2015 : 18:06:42
|
Glavni lik, pa i junak, ovog stripa je sam autor. Postapokaliptični krajobrazi i njihovi žitelji, sa svim ostalim činjenicama, samo pomažu da doživimo promjene koje se događaju našem junaku. Od početnih misli, strahova, dilema – ići ili ne, što me tamo očekuje, kao se ponašati kad dođem,... do smijeha i bezbrižnog veselja na kraju. Naš junak postepeno otkriva i prihvaća život koji proviruje i opstaje u raznim oblicima u prikazanim uvjetima. Način crtanja i boje (njihov početni izostanak i njihova eksplozija pod kraj) samo prate tu transformaciju misli i doživljaja. Jednog proljeća u Černobilu shvaćam kao osmijeh životu te zbog teme i izvedbe – 10. |
|
|
dino alic
Junior Member
Croatia
363 Posts
Member since 23/01/2003 |
|
zarmix
New Member
254 Posts
Member since 30/05/2012 |
Posted - 09/02/2016 : 12:25:24
|
Jednog proljeća u Černobilu reportažni je strip u stilu Joe Saccoa (Palestine, Footnotes in Gaza, Safe Area Goražde, The Fixer), s tim da mu scenaristički ipak nedostaje nenadmašan novinarski Saccoov nerv. Fotografski način crtanja/slikanja prilagođen je dokumentarističkoj formi i sumornoj temi. Kao danak konzumerističom vremenu reporteri/aktivisti su tretirani kao turisti katastrofe. Za ulazak u zabranjenu zonu dozvole im je nabavila specijalizirana komercijalna agencija.
Jednog proljeća ... predivna je likovna mapa i svjedočanstvo s putovanja u središte tame. Vanjski izgled Černobila vara, a Lepage uporno pokušava nacrtati nevidljivo. Diskretno povremeno korištenje boja u laviranom tušu (?), slike koje se prelijevaju preko dvije strane ... owesome. Emmanuel Lepage istinski je umjetnik, crta i slika u najboljoj francuskoj tradiciji kao Gibrat, ali po mom skromnom mišljenju ga nadmašuje. Rijetko se može naići na takav rad u stripu. Možemo samo biti sretni što se odlučio baviti ovim medijem, kao što smo sretnici što ga je za svoj poziv odabrao, na primjer Alan Moore.
Treba imati i na umu da prihod od autorskih prava ovog strip putopisa ide u fond za pomoć oboljeloj djeci Černobila. Dijete koje plače sačuvalo je sva sunca, sva ljeta. Dijete koje plače obećalo je sačuvati nježno srce. (Riječi pjesme Anne Sylvestre koja se pjevala za vrijeme boravka francuskih aktivista u Ukrajini.) |
Edited by - zarmix on 09/02/2016 14:16:09 |
|
|
Mrkva
Senior Member
1184 Posts
Member since 11/09/2016 |
Posted - 01/04/2017 : 10:20:34
|
Mislim da pri ocjeni ovog stripa moram biti šire ruke od onoga što mi je bio prvotni dojam, tako što ću mu dati 10/10.
Razlog tomu je, kao i obično, proširivanje granica mog uskog svijeta. Zanimljivo je da sam u početku (dok se autor još „premišlja“, a obitelj ga odvraća od odlaska) stalno imala dojam da je autor jedan burzujski avanturist koji je tu došao zbog općeraširene sklonosti fetišizaciji ljudske patnje i katastrofa - ali me to nije niti malo odbilo od samog stripa. Na kraju krajeva, u Černobilu je sasvim legitiman „mračni turizam“, opsesiranje strašnim događajem, memorijalna politika, a koliko shvaćam, Pripjat je ostao „grad duhova“ u najuzem smislu sintagme (što ga čini idealnim odredištem za one koji su skloni mitomaniji apokaliptičnih scenarija). Zanimljivo mi je bilo i sljedeće: dok je činjenica da je radioaktivni oblak nadvio i Europu autoru bio poticaj da ode u Černobil i suoči se s posljedicama ljudskog djelovanja (što je definicija „pollution tourism“), za neke druge izazvalo je psihozu (pa su tako Francuzi uporno dokazivali da za njih nema apsolutno nikakve opasnosti).
Povukla bih paralelu i s odnosom prema Černobilu u Ukrajini i Bjelorusiji (koje su podjednako bili zahvaćene djelovanjem radionuklida): jedni (Ukrajina) likvidatorima daju status ratnih veterana i okrenuti su očuvanju sjećanja na traumu, a drugi (Bjelorusija) likvidatorima su ukinuli povlastice 2007. i nemaju tako izrazene memorijalne prakse. Mislim da je to treperenje između negiranja (i pokušaja zaborava) i opsesije (i čuvanja memorije) u stripu najvrjedniji komad psihološke analize.
A kad smo kod likvidatora: još mi je jedna stvar bila izrazito zanimljiva dok sam čitala strip. Dječačka heroizacija, ali u isto vrijeme strah koji je autor osjećao gledajući likvidatorske maske, nalazi svoj epilog pri susretu stvarnog likvidatora (izgledao je staro i oronulo i na taj način autor se suočava s gorkom istinom o tome što katastrofa od čovjeka učini, ali davanje lica maski ima i određeni pročišćujući efekt - vraća likvidatora iz nekog alienskog zločinca ponovno među ljude).
Sami likvidatori vjerojatno su u vremenu katastrofe bili poneseni idejom herojstva, no strip prikazuje i ono što biva poslije herojstva i čini to umjereno...a i majstorski.
Zadnja stvar koja mi je poškakljala srce bio je prikaz opsesije radijacijom, a kasnije zaboravljanje da radijacija postoji: autor prvo crta u rukavicama, da bi neko vrijeme kasnije, osvojen vegetacijom, legao na travu. Taj prvotni opsesivni strah za vlastitu dobrobit (pa su tako pri prvim obilascima bacili dijelove odjeće u smeće, stalno koristili mjerač radijacije itd.) i onda kasnije zaboravljanje (a radijaciju je teško zaboraviti, premda je nevidljiva) i sazivljavanje s lokalnim stanovništvom, čini da je ovaj strip za mene nadišao izd*kavanja jednog francuskog intelektualca. Jedino što stripu eventualno mogu zamjeriti jest vješto izbjegavanje prikaza vjerskih praksi. Koliko sam pročitala u drugim izvorima, ljudi su nakon nuklearne katastrofe izgubili povjerenje u znanost i okrenuli se religiji, no ovdje o tome nema govora. Moguće je da se autori naprosto nisu susreli s prakticiranjem vjere, no prije bih rekla da je za njih ona bila lišena značaja pa na nju nisu stavili naglasak.
Ma ono, apsolutni 10/10.
|
|
|
ziki
New Member
279 Posts
Member since 22/08/2010 |
|
izivko
Advanced Member
Germany
12522 Posts
Member since 25/07/2003 |
Posted - 02/04/2017 : 18:17:18
|
Nakon nedavno pročitanih Reise zum Kerguelen-Archipel (Voyage aux îles de la désolation) i Weiß wie der Mond (La lune est blanche), dugo neću uzeti u ruke nešto od ovog autora. Dosadno do zla boga... |
Have mercy |
|
|
DiSkAcH
Advanced Member
Croatia
6264 Posts
Member since 05/12/2016 |
Posted - 06/08/2017 : 08:30:43
|
Evo i ja sam ga procitao. Pogledao sam valjda sve dokumentarce o Cernobilu koje sam mogao naci pa bi semoglo reci da mi je tematika donekle poznata, a i ocito me zanima.
Ovaj strip je predivno nacrtan, i nekakav autorov osvrt na Zonu i njegov posjet istoj, zanimljiv je, ali se prebrzo cita i iskreno osim crteza, nije me se bas nesto previse dojmio. |
-Hi Honey, did you miss me? -With every bullet so far... |
|
|
Manny
Average Member
572 Posts
Member since 21/08/2011 |
Posted - 24/08/2020 : 00:04:09
|
Lepaž je odličan ovde, pravi jedinstvenu autobiografsku strip reportažu o Černobilju, u kojoj već na samom početku preispituje sebe i svoje razloge odlaska na put. Reportaža se brzo pretvara u ličnu priču koja pokušava uhvatiti duh današnjeg Černobilja, koji živi u senci grozne nesreće i pored neposredne opasnosti, ali istoveremeno je pun nepatvorenog slovenskog žovijalnog duha i nestvarno lepe prirode. Lepažev crtež (sa intrigantnom i metaforičkom upotrebom boje) je na mnogim mestima uverljiviji od fotografija, dugo sam zurio u njih u neverici.
Strip prati i neobičan album Filipe Olivera koji možete preslušati na: https://philippeollivier.bandcamp.com/album/malenki-minki
idealan je za čitanje, oseti se i napetost u suočavanju sa nepoznatim, i strah od realne i nevidljive opasnosti, ali i radost i život postapokaliptičnog jutra (negde na tragu Poslednjeg balkanskog tanga Borisa Kovača).
Lep strip kojem se planiram vraćati. |
|
|
going going
Advanced Member
Serbia
11867 Posts
Member since 24/04/2012 |
Posted - 24/08/2020 : 23:38:50
|
quote: Originally posted by Manny
Lepaž je odličan ovde, pravi jedinstvenu autobiografsku strip reportažu o Černobilju, u kojoj već na samom početku preispituje sebe i svoje razloge odlaska na put. Reportaža se brzo pretvara u ličnu priču koja pokušava uhvatiti duh današnjeg Černobilja, koji živi u senci grozne nesreće i pored neposredne opasnosti, ali istoveremeno je pun nepatvorenog slovenskog žovijalnog duha i nestvarno lepe prirode. Lepažev crtež (sa intrigantnom i metaforičkom upotrebom boje) je na mnogim mestima uverljiviji od fotografija, dugo sam zurio u njih u neverici.
Strip prati i neobičan album Filipe Olivera koji možete preslušati na: https://philippeollivier.bandcamp.com/album/malenki-minki
idealan je za čitanje, oseti se i napetost u suočavanju sa nepoznatim, i strah od realne i nevidljive opasnosti, ali i radost i život postapokaliptičnog jutra (negde na tragu Poslednjeg balkanskog tanga Borisa Kovača).
Lep strip kojem se planiram vraćati.
Jako lepa recenzija! |
|
|
Odoakar
Junior Member
481 Posts
Member since 04/02/2017 |
Posted - 07/10/2021 : 21:13:22
|
Mislim da mi je ovo najbolji Lepage do sad. Nema iznimnih scena poput valova kakve nalazimo u Ar-Menu ili Samotnim otocima, ali tematikom mi je puno zanimljiviji. Fascinantno je kojom lakoćom Lepage kombinira različite tehnike i koliko to dobro izgleda.
Ne znam da li je inspiraciju uzimao iz Stalkera od Tarkovskog, stilski i ugođajem me dosta podsjetio na film, posebno onu scenu kad napokon ulaze u Zonu i sepiu zamjenjuju živopisne boje...nešto slično nalazimo i u stripu kad ulazi u šumu, a na crtežima mu se počnu pojavljivati jarke boje.
|
|
|
Topic |
|
|
|