Za festival u Lucci, malenom gradiću u Toscani, 40-tak km-a udaljen od Firenze, prvi put sam čuo 2009. godine, no tek sam prošle godine postao svjestan njegove stvarne veličine i značaja u Italiji i svijetu stripa općenito, zbog čega se trenutno probudila jaka želja za odlaskom na isti.
Planovi za taj relativno skup izlet su počeli u sedmom mjesecu kada sam se susreo sa članom Frikijem, koji je ondje bio prošle godine, i koji je ljubazno i nesebično podijelio sa mnom sve potrebne informacije. Inače, njegov izvještaj možete pogledati ovdjehttp://forum.stripovi.com/topic.asp?TOPIC_ID=46068&whichpage=1
U početku sam trebao ići tamo s burazom, no njega su omeli ispiti, nakon toga s kolegama s posla, koji su u međuvremenu odustali, da bi na kraju tamo išao sa starcima (nego kako drugačije?). prijevoz je trabao biti proveden s autom, naravno, no moja mama je inzistirala na avionu, nimalo ne shavaćajući da je najbliži aerodrom u Firenzi i da će nam u svakom slučaju trebati auto. bilo je čak i suludih kombinacija da prvo s Croatiom Airlines odemo u Munchen, pa onda drugom aviokompanijom do Firenze, budući da CA ima samo liniju za Milano. Na kraju je (moj) razum prevladao i išli smo autom.
Ako posjedujete malenog dizelaša, poput Renault Clia s 1.4 motorom, za put od otprilike 672 km-a će vam trebati rezervoar i dvije trećine. Litra u Sloveniji je bila oko 9 kuna, u Italiji oko 8,70 ako se dobro sjećam (na benzin smo potrošili oko 800 kuna). Što se cestarine tiče, za Sloveniju je porebna vinjeta (15 eura za tjedan dana), a u Italiji se plaća gotovinom. Na ruti Venecija-Bologna-Firenza staje se na dvije naplatne kućice, prvi put 10 eura, drugi put 22 (sveukupno neki sedamdesetak eura u oba smjera).
Ovako izgleda jedan od brojnih ugostiteljskih objekata na ugibalištima u Italiji. Unutra je dućan i restoran. WC se ne plaća (Petrol u Sloveniji naplaćuje pol eura). Usput, ako planirate po putu piti gazirana pića i jesti grickalice, opskrbite se već u Hrvatskoj i to dobro, jer ćete to u italiji platiti i do 3-4 puta skuplje. Npr. Cola od pola litre košta 2,50 eura, a obični mali šugavi sendvič čak 5 eura! Mislim da prosječna plaća u Italiji iznosi oko 2000 eura, dakle i do tri puta više nego u hr., ali bojim se da to ne znači baš puno.
No da se vratimo na veselije stvari. Na jednoj od benzinskih smo naletjeli na prekrasni ferrari DSSM-a!
U Luccu smo stigli nakon 7 i pol sati vožnje (stigli bi i za manje da nismo stajali 3-4 puta). U Sloveniji nije bilo nikakve gužve, a u Italiji smo znali naletjeti na koju zbog sudara (Talijani uopće ne daju žmigavac kad se prestrojavaju, a rijetko koji će vas pustiti da se uključite u promet).
Zvuči nevejerojatno, ali smještaj smo uspjeli naći upravo u Lucci mjesec dana prije festivala, odnosno dva smještaja jer zbog rezervacija ni u jednom nismo mogli ostati dva dana za redom. Prvi je bio udaljen dva kilometara od samog središta grada, a drugi je bio tik uz zidine stare jezgre gdje se i održava festival.
Ovo je bilo prvo prenoćište. Jedna noć za 130 eura. Vlasnici, zamislite, ne znaju engleski.
A ovo je drugo prenoćište. Noć za to u centru smo platili 300 eura, što objašnjava vlasnikovu novu c klasu koja je bila parkirana ispred. Vlasnik je bio jako ljubazan i bilo je baš simpatično s njime se sporazumjeti na talijansko-engleskome. Ja znam nešto sitno talijanskog, rezultat dvanaestogodišnjeg čitanja Bonellija.
Moja malenkost ispred zidina. Za prvi dan smo uglavnom obilazili grad, a ne šatore, djelomično zbog umora od putovanja, a djelomično zbog toga što nisam uspio naći buksu gdje se prodaju ulaznice (da, baš sam se izvrsno pripremio). U prosjeku svaka peta osoba je znala engleski, a od petero ljudi koje sam ispitivao dobio sam pet različitih smjernica.
prolaz kroz glavna vrata
Inače, grad je stvarno prekrasan. Sve te visoke šarene kuće zbijene jedna na drugu stvarno probude pjesnika u vama. Šteta jedino što je čak i voće skupo. Moja mama je jedan grozd platila 4,50 eura, a neki mali kruščić u pekari smo platili 1,40 eura. Smiješno mi je bilo to što sam u trenutku kada sam vidio cijenu pomislio "oh, konačno nešto jeftino" dok se u stvari radilo o 10 kuna, a, za usporedbu, moj pekar u ulici prodaje pravi veliki kruh za 6 kuna. Ah!
Malo arhitekture
S obzirom da je osim festivala stripa bio i Haloween, grad je bio pun izloga s maskeradom i u gotovo svakom izlogu je blia izložena bilo kakva referenca na devetu umjetnost, makar obrt nije imao nikakve veze s istom.
rekviziti. katane od plastike su se prodavale za 25-35 eura. htio sam kupiti jednu, ali sam se suzdržao. bilo mi je glupo hodati u gradu punom cosplaya sa mačem u ruci.
A i izgleda da je fora sjediti u izlogu i pričati na razglasu, that's the thing now.
Naravno, bilo je i one-man banda (Jim Morissonovo proročanstvo)
Štandovi gdje se prodaju stari stripovi bili su smješteni na jednom malom trgiću
Pogled izbliza
A na ovu sliku sam posebno ponosan; prekrasan eksemplar Moebiusovg turista u trenutku dok slika štandove
U gradu je sveukupno bilo između 40-50 šatora, što malih, što velikih, i u biti je samo za velike trebala ulaznica. Ja sam ulaznicu za petak (venerdi) platio 18 eura. za taj novac dobijete narukvicu (u ovom slučaju zelenu), ulaznicu i kartu na kojoj su označena sva glavna događanja.
za ovakve male šatore nije bila potrebna ulaznica
ljubavni par iz Peter Jacksonovog Hobbita (valjda)
Na jednom od većih trgića bio je postavljen trostruki šator (kojeg sam nažalost zaboravio slikati izvana) koji je imao najveću ponudu stripova, ali idrugih stvari.
stripići
Mislio sam da je Blast, što se stranih jezika tiče, preveden samo na hrvatski. ajd', baš mi je drago.
350-ti broj Dylan Doga u posebnoj ediciji je koštao 7 eura, a u biti se ni po čemu ne razlikuje od redovnog osim posebne naslovnice i tekstualnog dodatka od dvadesetak stranica. Kompletene epizode zagora i texa su koštale 15 eura. to sam zapamtio jer sam ih kupio.
U staroj jezgri je i cijela jedna sekcija grada bila izolirana za "Japan Town", odnosno areu gdje se mogao kupiti raznorazni merchandise iz japana, uglavnom igračke. nije ni čudo da je red ondje bio najduži.
unutar "Japan Towna"
Još malo unutrašnjosti
Igralište s gumenim podom
Bandaijeva "kutija"
unutar nje su bile izložene figurice i nakit mjesečeve ratnice!
Žene su me jedva pustile da ovo slikam
štandovi unutar "Japan Towna"
Roboti iz Mobile suit gundama su koštali od 35 eura nadalje. sad mi ježao što nisam jednog kupio
ž obleka
Mikasa (su casa) Ackerman, jedna od brojnih na festivalu
Nisam se usudio pitati za sliku, bojao sam se da mi ne razvali tintaru
Lucy iz "Elfen lieda" i Ayanami Rei iz "Evangeliona"
hehe, ovo je posljednje mjesto na koje bi me starci odveli... Na strip festival. ;)
Odlične fotkice!
Koliko su im bili rabljeni stripovi, recimo neki redovni Bonelliji?
Jesi uspio crteže dobiti od koga ili je gužva prevelika za nešto takvo?
Redovni stariji bonelliji i u šatorima i na ulici su se mogli kupiti za 1 ili 2 eura.
Nažalost, nisam susreo niti jednog autora, i jako mi je žao zbog toga, ali sam sam si kriv. Otišao sam tamo potpuno neorganiziran i nepripremljen. Da mi se starci nisu umiješali ne bih vjerojatno ni našao mjesto za noćenje. Štandove sam obilazio u petak popodne, 6 sati bez da sam i na trenutak sjeo da odmorim. Jbg, ako ostanem zaposlen, bit će bolje iduće godine, hopefully without parents.
Sutra ću još nadopuniti izvješće, oči će mi iscuriti
Odlican izvjestaj. Poison Ivy je hot-cool, ona u zuto-crnom je pcelica Maya😊 Neka bonelli izdanja su u HC-u,ne bih imao nista protiv i SC izdanja,a ipak onaj "zimska zmija" se talasa ko Jadran. Mno i Tex "Vendetta Indiana" je kostao koliko ono? N.Never je u HC-u,neki album,magazin ili slicno?
"Kompromisi u kolekcionarstvu su one stvari koje ce ti omoguciti da dozivis starost sa pozamasnom ustedjevinom!"
Lucca Comics and Games 2015 - izvještaj
Posted - 18/11/2015 : 17:31:34
(nego kako drugačije?). prijevoz je trabao biti proveden s autom, naravno, no moja mama je inzistirala na avionu, nimalo ne shavaćajući da je najbliži aerodrom u Firenzi i da će nam u svakom slučaju trebati auto. bilo je čak i suludih kombinacija da prvo s Croatiom Airlines odemo u Munchen, pa onda drugom aviokompanijom do Firenze, budući da CA ima samo liniju za Milano. Na kraju je (moj) razum prevladao i išli smo autom.
.jpg)
.jpg)
