Što nemaju sve patentne olovke oštrilo u poklopcu? Inače, to uopće nisu zastarjele olovke. Idealne su za učenike nižih razreda osnovne škole (mina od 2mm). Posebno stoga jer je proizvodnja drvenih olovaka i oštrila toliko degradirala zadnjih trideset godina da učenici potroše više vremena oštreći olovke nego pišući s njima. Moj sin je bio glavna faca u razredu kad se pojavio s tim "novim" izumom.
Nemaju sve oštrilo. Imam olovka sa oštrilom straga, a i onih sa običnom kapicom, bez ičega (čak ni gumice) ispod!
Ovo pero proširenog vrata, srebreno, što ti piše Birmingham, ti je ono, što sam ti već spomenuo u ranijem postu: Leonardt DP518 litographic. Ponekad iz ove firme ne stavljaju na sva pera logotip, jer im je predugačak, inače, jedna su od tri velike Birminghamske firme koje proizvede pera (uz Joseph Gillott i William Mitchell), te mnoštvo manjih "manufaktura". Vjerujem da su te najviše obradovale ove Brauseove 513-ice, a Gillottovo Artist Pen pero No1950 je prepoznatljivo zbog širokog vrata, u odnosu na malu glavu, što je jako praktično za usađivanje u većinu držala. Gillottova pera uskog vrata i sitne građe su problematična za usađivanje i u originalna Gillottova držala (tri njihova mapping pera ne uračunavam u to, jer za njih proizvode posebno držalo). Vidim da te raduje i držalo sa mehanizmom za pričvršćivanje! Ja imam tri takva komada, stara, plastična, koja sam malo koristio sredinom 80-ih godina, ali sam odustao iz bizarnog razloga. Naime, tada sam koristio TOZ-ov Leonardhi tuš, koji je u to vrijeme bio izuzetno kvalitetan, ali je bočica imala usko grlo u koje mi držala s mehanizmom nisu mogla ući! Tako sam koristio improvizirana držala (slično ovim tvojim "naputcima" mladim crtačima), obično napravljena od držala starih kistova, na koja sam gumenom cjevčicom, ili selotejpom, pričvršćivao pera. Ova "anonimna" pera ne moraju biti i loša. Često su to kopije ovih velikih proizvođača, koje nimalo ne zaostaju kvalitetom. Ja imam punu kutijicu takvih "anonimnih" pera češke proizvodnje, koja sam kupovao 80-ih, a kasnije sam vidio, kada su mi postale dostupne svjetske marke, da su to kopije njihovih modela, i to vrlo dobre!
Pero za koje kazes da je Leonardt DP518 litographic je vrlo neobicno. Niti ima razdvojene krake niti ima rupicu. Nisam ga jos isprobao ali pretpostavljam da vuce paucinastu liniju uvek iste debljine ma koliko ga pritisli. Natpis iznad Birmigham je necitljiv, vidi se samo ...& co. a kao oznaka modela stoji No518 tako da je sigurno klon tvog Leonardta. Apsolutno anonimno pero je teska neelasticna kojestarija za koju je skolsko pero Winsor Newton. Manji anonimusi, nalik na Brause 511, ponasaju se vise kao francuska Atom pera. Tvrdo ali vrlo lepo ide po papiru, znaci ne preostro.
Iznenadjenje je ovaj veliki zzuti Hardtmuth No 302... Nikad ne bih od tako sirokog pera ocekivao toliko tanku liniju... Ubilo se za iscrtavanje pustinjskog kamenja...
Pa, mene taj veliki Hardtmuth No 302 i nije po tome iznenadio. Dapače, vidjevši ga na tvojim slikama, uveliko sam i očekivao da će proizvoditi jasnu tanku liniju, jer mu je iz slike jasno razaznati građu, koja upućuje na ta svojstva. Najprije, ima samo osnovni, uzdužni procjep (bez bočnih) pa je osuđen na tvrdoću, ili medium ili hard, u ovom slučaju očigledno hard, jer ima, razmjerno svojoj dužini i širini, malu udaljenost od vrha do rezervoara (u ovom slučaju polumjesečaste rupice za zadržavanje tuša). Uz to, krakovi mu naglo iz tankog presjeka na vrhu prelaze u čvrste listove, koji osiguravaju tvrdoću, prilikom pritiska na papir. Uz sve ostalo, riječ je o relativno debeloj stjenki pera, a da je polukružni promjer pera manjeg radijusa, bilo bi još tvrđe i jasnije te još tanje linije. Znam da ovo zvuči kao znanstveni traktat o perima, ali je gola činjenica, pošto vladam tehničkim znanjima o materijalima izrade pera. Možda jednom drugom prilikom, ako bude interesa, širem auditoriju preciziram kako prepoznati karakteristike pera iz slike, odnosno njegovih vizualnih performansi, bez da ga se proba...
Usput, ovo pero No518, moj model ima, a vjerojatno i tvoj (pogledaj malo bolje!) uzdužni rascjep, koji je izuzetno tanak i jedva golim okom vidljiv. Pritisni ga malo na tamnoj podlozi, vjerojatno će ti se ukazati razdvojeni krakovi. Rezervoara (rupice) za tuš nema, dakako. Na mojem modelu, kojeg imam u originalnoj Leonardtovoj kutiji (sadrži dva držala, 11 različitih pera i magnetić za vađenje istih iz pregradaka kutije)doslovce piše C. Brandauer & co Birmingham made in England No518. C. Brandauer je brand tvornice Leonardt, kao i brand General, pa ako netko ima pero s takvim natpisom, to mu je sve Leonardt iz Birminghama.
Dok Mogorović poslika svoja pera, evo nekoliko pera sa kojima sam ja radio. Nisam radio sa njima bar desetak godina i ne pravdam se, ali tuš na nekim perima je ostao od klinaca koji su crtali sa njima pa nisu odmah isprali...
Plavo pero u sredini, sa cevastim vratom je isealno za crtanje ''spanish style'' stripova (Gonzales, Zanoto, Maroto)... steta sto zahteva posebno drzalje.... Ova tvoja drzalja su prilicno neodrzavana, sram te bilo. Steta sto je ono malo plavo ustvari za decu, prekratko i ima los balans...
Dok sam crtao sa njima držala i pera bila su kao iz dućana. Možda sam ih tri puta koristio u zadnjih desetak godina. Nije to opravdanje zašto nisu čisti... Idem ih sad oprati!
Vidim u bisleya prilično pera sitne građe, uglavnom (kako mi se čini, jer su ili korodirana ili nečista)kopije ovih "velikih" marki, izvedenice Brauseovih 511 i 513. Ima tu lijevo i dva krupna lisnata Leonardta, (plavi steno No40 i ovaj bronzotic), a desno se zavukao i Joseph Gillott No290 (ovaj mali, isto tako plavi). Slažem se sa Kercem da su ova, ne jedno nego dva (i žuto!), držala lošeg balansa jer su prekratka. Ovo cjevasto pero je nešto stariji tip mapping pera, koja Japanci, inače, zovu - maru pera. Točno je da trebaju posebna držala, ja sam ih nabavljao iz Engleske i Njemačke. U pravilu su hard, rjeđe medium izvedbe, stoga i jesu prilagodljiva oštrijem crtačkom stilu, kako Branislav reče, "spanish style". Usput, evo jedan link da malo demistificiramo ovo Leonardt pero sa mikronskim procjepom, bez rupice: http://www.scribblers.co.uk/acatalog/Leonardt-Litographic-Nib-786.html#SID=129 Ukoliko nakon klika ne pronađete izravno ovaj link, upišite ručno, naći ćete ga sigurno.
Veceras sam hteo da isprobam to cudo od Leonardta bez rupe... Proba je skroz neuspela posto je pero fenomenalno osetljivo i platilo je cenu tumbanja po kutijama... drugim recima jedan krak je za mikron nizi od drugog, dovoljno da se ama bas nikakva linija ne moze povuci.... Steta...
Na prilozenoj slikici, tlo u prvom planu je uradjeno onim velikim zzutim Haardtmuth perom koje je u sustini kaligrafsko i daje interesantne deblje-tanje rezultate kada se vuce slobodna linija. Stena levo gore je ono apsolutno bezimeno pero, osetljivo na pritisak ali i neprijatno ostro tako da sam imao utisak da tusiram iglom od inekcije... Stena desno i sitni Apacci su kopije Brausea, a indijanci u prvom planu dobri stari i prilicno potroseni Brause 513... [url=http://fotkica.com/slike.php?slika=1_51849087_Pueblo.jpg][/url]
Znači, nisi ništa izvlačio kistom, rubne linije ili slično (osim, popunjavao sjene). Svakako, rezultat je neloš, no takav je i kadar, da zahtjeva precizne i sitne alate (eh, sad: Ferri bi to sve iscrtao bolesnom upornošću kistom broj 2!). U tvojoj iskusnoj ruci, ovi relikti uvijek će dati dobar rezultat! Pokušaj ovaj problem sa Leonardtom, ako je već razlika u dužini krakova "mikronska", riješiti laganim okomitim trljanjem pera od metalnu ploču (bilo kakav glatki komadić metala) u sirovoj obradi (dakle, ne bojan ili lakiran). Ja tako rješavam neugodno oštra pera, koja, kao ovi "anonimusi", zapinju po papiru, a da im se ne izgubi finoća linije. Tako bi se i krakovi tvog pera mogli izjednačiti, samo treba to nježno rediti, da ne ostaneš bez oba kraka.
Probao, i nema mu spasa... Imam pravu stvar za te stvari, onaj beli smirgl kamen iz Art Pen kompleta, ali ne vredi...suvise je celik elastican.... No, s obzirom na veliki format originala, takvo minuciozno pero bi verovatno ionako ispalo beskorisno.... ostavicu ga da svima pricam da ''i mogorovic ima takvo''
Zadnjih tridesetak godina jako retko koristim kist za crtanje. Iskljucivo za ''kreccenje''... Nije da ne umem, nego to traje mnogo duzze i brze zamara... a profi tempo ne dozvoljava ekskapade radi umetnickog efekta....
Ispravka netočnog navoda! Mogorović nema takvo pero, nego - ispravno! Šalu na stranu... Ponukan tvojim pokušajem, sinoć sam i ja malo isprobao svoj primjerak pera (nisam od kada sam ga kupio u kompletu) i mogu ti reći da iscrtava zaista finu, mikronsku crtu, kao stvorenu za udaljene pejzaže, u petom planu kadra i slično. Ono što je zanimljivo je, da ima izuzetnu elastičnost, bez obzira na nedostatak rupe, koja je objektivno, oslabljenje konstruktivnog dijela pera, a time i preduvjet za elastičnost krakova (elastična pera u tu svrhu imaju i dodatne bočne zareze). Umjerenim pritiskom može se respektabilno varirati debljina linije. Međutim, ono što je izvan očekivanje je da, uvažavajući činjenicu da nema rupe (dakle niti rezervoara za tuš prilikom umakanja), izuzetno dugo traje crta do potrebe novog umakanja u bočicu! Tuš se, jednostavno, "lijepi" sa donje strane, između stjenki u konkavnom dijelu pera, čineći kuglicu, dostatnu za nekoliko decimetra dugu crtu (ovisno o pritisku, odnosno debljini linije). Tome je kumovala konstruktorova zamisao, da ima vrlo kratak procjep između krakova, koji opet, naglo iz špica prelaze u puni cilindrični profil pera. Što ti je znanstveni pristup! Stoga je rupica, ustvari, nepotrebna.
Trebam pomoć. Zna li netko kako "ispravno" skenirati akvarele?
Nabavio sam dobre vodene boje i papir. Za probu pribora napravio sam "završnu scenu" Ken Parkera. Zadovoljan sam rezultatom ali kad sam skenirao crtež ono što sam dobio je skroz bezveze. Skener je "pojeo" boju.
Prvo fotke.
Ovo je fotka na indirektnom suncu
Fotka na direktnom suncu
Fotka pod štednom žaruljom
A ovo je izašlo iz skenera
Poprilično je isprano. Pokušao sam stvar "popraviti" igranjem s gamama, kontrastima i intenzitetima i dobio svakakve užase.
Zna li netko kako "vratiti" boju? Pogotovo plavu koja je očito najviše pogođena, a onda posljedično žuta pojača.
Dobro bi bilo reći koja od ove četiri slike (pretpostavljam logično - prva) najviše sliči po tonalitetima i zasićenosti boja originalu, a zatim, koje boje (na toj najsličnijoj) najviše odudaraju od originalnih, a koje su najvjernije, odnosno neizmijenjene (ako takvih pri određenom uvjetu fotografiranja uopće ima). Usput navedi i kojim akvarel bojama radiš, i na kojem papiru. Ti elementi mogu više pomoći nekome tko se razumije u podešavanje skenera za ovakve slučajeve (znam iz iskustva nekih tiskara).
Nisam neki znalac u tim stvarima, ali meni se čini da je skener boju "pojeo" zato jer se njegova svjetlost reflektira od papira pa jednostavno ispadne svjetlije nego što stvarno jest. Ja sam takve stvari jednostavno rješavao u Photoshopu: Duplicate layer; Blending mode na 'Multiply' pa se poigraj s Opacity (vjerojatno će 100% bit previše, sam ocijeni na koliko ti se najviše sviđa).
Hvala na odgovorima. Prva slika je najsličnija originalu. Pogođene su više manje sve boje ali na različite načine. Najviše je oštećena plava. Poznato mi je da skeneri vole ignorirati plavu boju (zato se i koristi plava olovka za postavku tabli) pa sam očekivao da će biti određenih problema, no nisam očekivao da će skener potpuno ignorirati neke nijanse. To se najbolje vidi na nebu kod slike gdje je culture vulture pojačao boje. Pojavljuju se vertikalne pruge kao da je bojano drvenim bojicama. Mislio sam da postoji neki štos kako to jednostavno riješiti.
Puno ti zavisi od kvalitete i mogućnosti skenera, razlučivosti koju postaviš pri skeniranju i opcija kod skeniranja koje ti skener nudi. Probaj raditi 10ak predpregleda i mijenjaj postavke do optimuma na skeneru. Svakako smanji svijetlo i kontrast u postavkama, poslije ti je lakše manipulirati sa skenom u PS. Skeniraj na 600 dpi, pa smanji na 300, kvaliteta je bolja nego kad skeniraš na 300 dpi pa ostaviš na 300.
nisam očekivao da će skener potpuno ignorirati neke nijanse. To se najbolje vidi na nebu kod slike gdje je culture vulture pojačao boje. Pojavljuju se vertikalne pruge kao da je bojano drvenim bojicama. Mislio sam da postoji neki štos kako to jednostavno riješiti.
Da, Multiply blending mode, nažalost, uvijek izvuče te neke nečistoće... Al to lako riješiš tako da malo pobrišeš taj kopirani layer na tih par problematičnih mjesta. (Posebno ako imaš grafički tablet, a pretpostavljam da imaš.) A možeš i probat stavit na Overlay ili tak neki mekši mode.
Inače, ne znam koliko imaš iskustva s pripremom boja za tisak, al imaj na umu da ekranski prikaz boja ionako nikad neće posve odgovarati onome što ćeš dobiti u tisku. (Ne izgledaju isto ni na dva monitora, a kamoli još između originala, monitora i tiska.) Čak i ako imaš kalibriran monitor i stalnu tiskaru i sve te lažne nade, jedini način da ti boje ispadnu točno onako kako hoćeš ti je da ih sve pretvaraš u Pantone nijanse, koje prethodno odabireš iz njihovih knjižurina. Sve u svemu, ja se ne bih previše sekirao oko vjernosti boja originalu. Dok god su ti na originalu boje dobro i skladno odabrane, ostat će dovoljno tog sklada i na najgoroj reprodukciji da se vidi da znaš što radiš. A savršenu reprodukciju nećeš takoreći nikad postići.
Edited by - culture vulture on 18/01/2016 21:22:28
nadam se da imaš Photoshop, jer u Gimpu ćeš to NIKAD napraviti.
što se samog skena tiče, čini mi se da imaš malo (nije strašno) previsoku ekspoziciju, pa bi vjerojatno bilo dobro malo smanjiti svjetlinu i kontrast skeniranja, pa pojačati kontraste i svjetlinu u Photoshopu naknadno kako bisley preporuča. nećeš izgubiti puno bita boje jer i nemaš puno nijansi u tamnijem spektru.
Hvala svima na pomoći. Na kraju je ispalo da je kombinacija svih savjeta dala najbolje rezultate. Bisley je rekao da prtljam po skenerovim postavkama. Uspio sam naći gdje je to “skriveno”. Čovjek se začudi što je sve tamo postavljeno po defaultu. Korekcija smearinga, granulacije, auto tone i slična čudesa. Uglavnom, SVE TREBA ISKLJUČITI, a najgori je Auto tone. Ta stvar izgleda odlučuje što je ton, nijansa samog bijelog papira i onda sve svjetlije nijanse baca u bijelo. To je glavni žderač plave boje. Drugi super štos je ovo culture vultureovo da se duplira layer i onda smanji opacity gornjeg na 50-tak posto. To izravna boju i ton ali ne potpuno. Za potpuno ravnanje treba napraviti ovo što sugerira jurica. Naprave se dva odvojena skena. Jedan normalne orjentacije, a drugi zarotiran za 180 stupnjeva i onda se oni preklope pa se opacity na gornjem smanji na 50-tak posto. Evo, sve gorespomenuto primjenjeno na crtežu (primjetite koliko je nebo sada glat i puno boje).
Alat čini majstora - pravi pribor za crtanje
Posted - 31/12/2015 : 12:37:15
... 
[/url]
