Sjetim se s vremena na vrijeme, pa me kopka - tamo negdje tijekom 80ih je na teveu (Televizija Zagreb? Uglavnom, prethodnik HTV-a) prije svakog crtanog bila najavna slika (možda kraća animacija?) s nekakvim vukom u naslonjaču; tako nekako, možda sam pobrkao. Zna li netko na što mislim? Pokušao sam pronaći ali bez rezultata, ne znam kako bih uopće to tražio.
Ovih Dana da klincem gledam Nick jr da hrvatskom sinhronizacijom koja je skoro svuda odlicna, Ali je naprosto briljantna u "Malom kraljevstvu Bena I Holi". Sama serija je genijalna I enim da Su I glumci bili inspirsani I bas bi voleo znati koja ekipa to radi. Pa ako neko zna, neka prijavi :)
Ovih Dana da klincem gledam Nick jr da hrvatskom sinhronizacijom koja je skoro svuda odlicna, Ali je naprosto briljantna u "Malom kraljevstvu Bena I Holi". Sama serija je genijalna I enim da Su I glumci bili inspirsani I bas bi voleo znati koja ekipa to radi. Pa ako neko zna, neka prijavi :)
Ovih Dana da klincem gledam Nick jr da hrvatskom sinhronizacijom koja je skoro svuda odlicna, Ali je naprosto briljantna u "Malom kraljevstvu Bena I Holi". Sama serija je genijalna I enim da Su I glumci bili inspirsani I bas bi voleo znati koja ekipa to radi. Pa ako neko zna, neka prijavi :)
Dječak i svijet (O Menino e o Mundo), red. Alê Abreu, Brazil, 2013.
Priča o senzibilnom klincu koji, pateći zbog očeve odsutnosti, iz svog sela kreće u daleki svijet u potragu za ocem, prožeta je asocijacijama na Langov "Metropolis" ali i na tradiciju Zagrebačke škole crtanog filma, konkretno na filmove Dušana Vukotića, jer moderna urbana stvarnost s kojom se protagonist susreće i u kojoj se zatječe s jedne strane nudi gotovo cirkusko šarenilo i bogatstvo, a s druge otuđenost, osamljenost, izgubljenost i hladnoću.
Koristeći se brojnim izvedbenim tehnikama, drugi Abreuov dugometražni crtić suvremeni svijet viđen očima djeteta prikazuje na dominantno jednostavan način, često gotovo tek skicozno kroz pojednostavljene oblike i ravne linije te s izraženim koloritom, oponašajući stil crtanja nekog djeteta.
Malog protagonista i njegove slučajne suputnike okružuje beskrajan svijet sazdan od razlomljenih geometrijskih oblika, a ljudski su likovi izgledima krajnje minimalistički pojednostavnjeni te se doimaju kao da su stigli iz nekog filma Henryja Selicka ili da ih je nacrtalo dijete.
S obzirom na spomenuto bogatstvo geometrijskih oblika kao i na vrlo dinamičnu priču, naglašena likovna dvodimenzionalnost pikareske u kojoj je realan svijet sagledan kroz nadrealističke naočale s elementima fantastike, i u kojoj zvučnu kulisu čine nasumce odabrani zvukovi i riječi, posve je primjerena.
Ponajviše zbog jednostavne a dojmljivo stilizirane animacije, kao i podjednako značenjski simplificirane ali dinamično ispripovijedane priče, zasluženo za Oscara nominiran "Dječak i svijet", nagrašen i na Animafestu i na festivalu u Annecyju, predstavlja posebno i vizualno impresivno gledateljsko iskustvo.
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite, i ta ce mi mladost teško pasti...
Pjesma mora (Song of the Sea), red. Tomm Moore, Irska / Danska / Belgija / Luksemburg / Francuska, 2014.
Prošle godine nominirana za Oscara u kategoriji najboljeg animiranog filma, gdje je nezasluženo poražena od neusporedivo konvencionalnije i poprilici u podjednakoj mjeri inferiornije "Ekipe za 6" iza koje stoji Pixarov mag John Lasseter, te ovjenčana Europskom filmskom nagradom, "Pjesma mora" predstavlja još jedno naglašeno emotivno i poetično, nadrealno i metafizičko, te sa snažnim asocijacijama na idejni i izvedbeni prosede Hayaoa Miyazakija realizirano bavljenje Tomma Moorea keltskom tradicijom, mitovima i legendama, na način sličan onom viđenom u i kod nas distribuiranoj "Tajni Kellsa", njegovu filmu iz 2009. godine.
U središtu zbivanja su dječak Ben i njegova šestogodišnja sestrica Saoirse, klinci koji s ocem Conorom, plemenitim i dobrodušnim, ali i razočaranim i često odsutnim svjetioničarem, odrastaju na svjetioniku na kojem on radi.
Razlozi Conorova zanemarivanja djece i okretanja alkoholu, činjenice da Saoirse još nikad nije izgovorila ni riječ (pri čemu ostaje nedefinirano da li to ne može ili ne želi, iako se može pretpostaviti da je posrijedi ovo drugo, jer s bratom i ocem normalno neverbalno komunicira), kao i Benova većinom grubog ophođenja prema sestri, leže u detalju da je njihova supruga i majka Bronagh nestala (gledatelji pretpostavljaju da je mrtva) netom nakon rođenja Saoirse.
No ne samo zbog šutnje djevojčice, nego i zbog detalja da nju često posjećuje jato tuljana te toga što ona puhanjem u čarobnu morsku školjku pokreće svojevrsne krijesnice koje će njoj i Benu postati vodiči u pustolovinama, od samog početka slutimo da se iza svega krije nešto mnogo dublje i intrigantnije.
Tema kojom se Tomm Moore u ovom kao i u prethodnom filmu bavi, odnosno poruka koju šalje, je ona kojom se u "Tajni Roana Inisha" 1994. pozabavio John Sayles a u "Ondine" 2009. godine Neil Jordan.
Sva trojica drže da su Irci izgubili vezu sa svojim korijenima, tradicijom i legendama, a ono za što se zalažu jest povratak istima, čime bi ponovo uspostavili ravnotežu s prirodom, a time i ravnovjesje u samima sebi.
Protagonisti "Pjesme mora" su arhetipski par naivne i prostodušne djece koja kreću na mitsko putovanje tijekom kojeg će upoznati neobična bajkovita stvorenja, pri čemu autor emotivne pasaže pametno izmjenjuje s onim tjeskobni(ji)ma, pazeći da u kreiranju idejno i značenjski tezične cjeline nikad ne zapadne u patetiku niti dociranje.
Film imponira i dojmljivim crtežom u kojem je moguće pronaći utjecaje ne samo starih irskih majstora nego i impresionizam i apstrakciju Vasilija Kandinskog iz vremena Plavog jahača, te njegovim radovima nadahnutog Paula Kleeja.
A poveznice s Miyazakijem lako je detektirati u elementima fantastike, ekscentričnim likovima i simbolici mora.
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite, i ta ce mi mladost teško pasti...
Inserti iz "Pjesme mora" i uporaba keltske glazbe s tradicionalnijim i suvremenijim ruhom, u "Saoirsinoj pjesmi" i "Lullaby". Iznimna vizualna i zvučna raskoš:
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite, i ta ce mi mladost teško pasti...