Zaboravio sam napisati, ta prva epizoda, koju je nacrtao Feri, mi je jača od svih ostali koje su nastale. Neke su po temi i priči bile bolje, po ideji i namjeri također, ali ta prva epizoda je bolja od svih ostalih jer ju je nacrtao Feri, usadio mu je duh.
Pa sad ... Feri možda nije nikad bio najbolji crtač što se tiče anatomije, no ni Diso sa svojim, možda, idealnim umrtvljenim crtežima, ništa značajno nije postigao, jer je Feri davao živahnost koji Diso nikad nije moga dati.
Uhm, neznam kakve logike ima uspoređivati Disoa i Ferrija, možda da je Ferri nacrtao još koji broj pilota, ovako je to stvarno premalo materijala za usporedbu...
Zašto da je nacrtao još koji broj pilota? Taman da Ferri nije nacrtao niti jedan kadar Mr No-a on ima svoj nivo crtačkog znanja i na osnovu toga ga možemo porediti i sa Moebiusom. Dobro, teško je njih dvojicu porediti jer Ferri ne konzumira drogu dok je Moebius volio ekpserimentisati sa raznim halucinogenim gljivama i ludim meksičkim pejotl kaktusima, ali dobro... poredimo ga sa Disom
Možda je teško razumjeti, ali Diso je uvijek bio bar za klasu kompletniji crtač od Ferrija, da ne kažem bolji.
ne znam, ove epizode su mi definitivno najbolje posljednjih xy godina. dojam je subjektivan jer sam maloprije pročitao,al ovo kaj je bure složio s fenomenalnim priscovim crtežom je genijalno na toliko razina.
pratimo tri paralelene priče koje se savršeno izmijenjuju jedna za drugom!
socijalna tematika perua, pljačke konkvistadora i robovlasničkog sustava daju politički kontekst priči, akcije ne fali i točno je savršeno ukomponirana u storytelling, ostaju nam neke neduomice oko nekih likova koje možemo očekivati u slijedećim epizodama što daje puno prostora za razmišljanje i pretpostavke, zatim priča o atlantidi savršeno paše s obzirom na mjesto radnje te na kraju zagor kao lik; ne postoje banalni monolozi, ne postoji "prazan hod" u njegovoj suštini kao glavnog junaka koji ovdje definira svoju sudbinu i historijsku ulogu.
Burattini citira samog sebe i ono dno dna od epizode "Povratak u pećinu" ili kako se već zove. Zaista mu samokritičnost nije vrlina. Smorio je na kraju s onim sestrama i inkubatorima... jao
Malo me iznenadila sporost kraja ove priče. Imam dojam da je priča zapravo nekakav uvod (što je u jednu ruku istina) zbog meni nedovoljno dorečenog kraja, no zadovoljan sam pročitanim.
Početak "Zelenog labirinta" mi je zasad sasvim uredu. Ako tim tempom nastavi idući broj, mislim da ga budem pročitao za 10 minuta