Kao što možete zaključiti iz naziva našeg profila ovaj topik otvara jedan porodični tandem, a čiji sastav čine: tata (41) i sin (13). Odmah da napomenemo da nijedan od nas dvojice nije nikakav naročiti stručnjak za strip, niti talentovani majstor koji traži svoje mesto pod suncem devete umetnosti, ali ono što nas dovodi na ovaj forum jeste pre svega ljubav prema likovnoj umetnosti i ljubav prema dobrim pričama. Zapravo, od toga je sve i krenulo... obojica volimo slušati, čitati, ali i smišljati raznorazne priče, pa smo odlučili neke od njih pretočiti u ’’vidljivu ’’ formu. Dugo smo se premišljali na koji način to da uradimo, da li putem pisanog romana, stripa ili neke animacije, ali na kraju smo se ipak odlučili da to bude strip i iskreno se nadamo da nismo napravili grešku u tom izboru.
A evo i da vas upoznamo kako smo u našem malom strip-autorkom timu organizovali podelu poslova:
Ideje za scenario: Sin Scenario: Tata Tekst: Tata Skica: Tata Crtež: Sin Kolor: Sin Kompjuterska obrada: Tata i sin
U skladu sa našim radnim, školskim i drugim obavezama odredili smo jednu dinamiku posla na stripu koju ćemo pokušati ispoštovati sve do njegove konačne realizacije. Budući da nismo ni scenaristi ni crtači, strip koji ćemo vam predstaviti je apsolutno amatersko delo, rađeno iz puke zabave (imajte to u vidu kada nas budete kritikovali), a koje pored toga što će nama kao autorima naših ruku delo ostati samo jedna draga uspomena, ujedno želimo i da pružimo (nadamo se) dobru zabavu svakome kome se naš strip dopadne.
Epizoda koju smo odabrali da bude naš prvenac zove se ’’Zeutron’’.
Unapred se izvinjavamo zbog lektičkih, crtačkih i drugih grešaka i želimo vam prijatno čitanje.
I priča počinje... Početak prvog poglavlja, odnosno dalji nastavak priče planiramo objaviti u roku od nekoliko dana ukoliko ne bude nekih nepredviđenih okolnosti.
sinu cestitke za crtez a tati dobronamerna kritika da bi scenario trebalo prilagoditi vizuelnom pripovedanju a tekst svesti na tridesetak rechi po oblacicu
mladjo, martiz, bisley i Vlaadisha, hvala vam na podršci, a Vlaadishi takođe hvala i na savetu kojeg u potpunosti prihvatamo. To je nešto na šta ćemo sasvim sigurno obratiti pažnju u nekim narednim projektima, i koliko god to bilo moguće i u ovom (s obzirom da je scenario već gotov a skice dobrim delom već odrađene).
Zanimljivo. Osim previše teksta, kako reče Vlaadisha. Sin, trinaestogodišnjak, crta više nego ujednačeno, tako da se njegovo crtačko nesavršenstvo uopće ne primjećuje, što je veoma bitna karakteristika temeljitog crtača. Primjerice, našega Thorgala. Nesavršen, ali ujednačen i čist crtež, često puta daje zavidne rezultate, upakiran u zanimljiv scenarij, ali i u dobro kadriranje, naravno. Ovdje je na djelu pravo, školsko, ali jako dobro školsko kadriranje. Proučeno do "akademske" razine. Slobodno mogu reći, da je to akademsko, udžbeničko kadriranje. Predvidljivo i već viđeno, ali prostudirano i odmjereno. Za jedan rani strip, prvi praktično, jako dobro pripremljeno. Čestitam!
@ emirem - Hvala! Buduci da smo za sada još uvek velike neznalice u oblasti stripa, priznaćemo da nikada do sada nismo ni čuli za dotičnog autora, a kamoli da smo upoznati sa njegovim radom, tako da je svaka sličnost sa njegovim delima puka slučajnost. Na žalost, koliko god se trudili da budemo originalni, u mnoštvu objavljenih dela teško da možemo izbeći nesvesno kopiranje nečijeg stila, scenarija ili makar nekog njegovog dela. Kao primer našeg nesvesnog ’’plagiranja’’ možemo navesti i opasku jednog našeg poznanika koji je pogledao naše objave na ovom forumu i odmah prokomentarisao da je scena kada silovito snežno nevreme zaveje čitave oblasti, a zatim se njegovim topljenjem otkrivaju nepoznati predeli u kojima se obreva glavni junak, u potpunosti opisana u jednoj od epizoda Barona Minhauzena, a takođe smo i sami sebe uhvatili u nesvesnom plagiranju jednog toponima koji se spominje u ovoj našoj priči, a koji je vrlo sličan toponimu iz Spilbergovog filma ’’Bliski susreti treće vrste’’ (Devil’s peak), a čega smo postali svesni tek kada smo pogledali film nakon pisanja scenarija, bez obzira na to što smo isti gledali i pre toga, ali potpuno zanemarivši taj detalj, čak i u podsvesti. Verujemo da se sa takvim situacijama sreću mnogi autori, ali sve je dobro dokle god samo pogađamo nečije priče ili izmišljena mesta, a ne stvarne događaje. Teško nama ako uistinu krene da se događa sve ono što izmišljamo.