Rauch nas efektno uvodi u priču.U maglovitoj, olujnoj noći brod plovi uz obalu i vodi se prema svjetlu spasa.Posada i kapetan nisu zabrinuti,stari su to morski vukovi,iskusni,sa stotinama oluja iza sebe.Pričaju o sladostrastima koje ih čekaju u luci,netko će naći toplo i podatno žensko tijelo,netko će pak burnu noć saprati iz misli sa bocom dobrog ruma. Ali odjednom se ispred njih pojavljuju oštre hridine koje svojim vrhovima nemilosrdno razbijaju brod.Kapetan zaziva Boga u pomoć ali i bog se sakrio jer u ovoj olujnoj noći vlada sotonin okot,Zeb Dowler i njegovi sinovi.Lešinari u ljudskom obliku koji nasukavaju brodove lažnim svjetionikom te potom kolju preživjele u potrazi za plijenom. Početak priče neodoljivo podsjeća na Nolittinu Morske hijene,osim par bitnih razlika.Ovdje se priča vrti oko strvinarstva nad brodskim olupinama,tamo je tek mali segment priče u potrazi za Digging Billom.Nolitina priča ima sretan ishod po pomorce i brod,ovdje ih Dowlerovi masakriraju jednog po jednog i pri tom čitatelju pokazuju preferaciju i efikasnost baratanja oružjem,svaki lik ima svoje omiljeno hladno ili vatreno oružje. Dowlerovi su odlično profilirani kao tipična redneck familija i sve što ide uz to.Teksaški masakr motornom pilom,Pogrešno skretanje,Brda imaju oči,čitatelju će proći kroz glavu.Svi elementi su tu.Ali uz nešto netipičnosti u karakteristikama. Zed,pater familias je inteligentan i proračunat,kao i najstariji sin mu,njegov nasljednik.Brzi su na okidaču,stari sačmaricom a sin revolverima ubija preživjele.Ostala trojica sinova komotno se mogu nazvati nusproduktom redneckstva.I izgledom i ponašanjem i inteligencijom.Ne znaš koji je gori i odvratniji sa tim da Saul ipak nosi titulu najodvratnijeg,najiritantnijeg i najgoreg koljača,odlično barata noževima i trančira ljudsko meso. Brat mu Rufus,komotno se može prijaviti na audiciju za Pogrešno skretanje ,sjekirom voli pomilovati protivnika i zadnji,oko sokolovo,snajperist Castor.A baš je Rufusu Rauch dodao dimenziju zaljubljenosti,kao da je na neki perverzni način rekao da jedini od njih ima dušu. Zanimljivo je da je Rauch vješto izbjegao ubaciti majku obitelji,nisam siguran da li se spominje kao preminula,ali bilo bi zanimljivo vidjeti koju bi joj ulogu namijenio,nijemog statiste ili pak suučesnika u toj disfunkcionalnoj obitelji. Još jedan lik je zaokupio našu pažnju,Stormy Jack.Razbojnik,krijumčar i ubojica,ali ga Zagor i Rauch iz samo sebi znanih razloga gotive toliko da ga čak i ljudinom oslovljavaju. Zanimljiva i pamtljiva priča baš zbog te debilne familije koja ostaje čitatelju u sjećanju.Chiarolla mi je ovdje odličan,za razliku recimo od Gospodara oluja.Njegove morske epizode pune debilnih likova i koljačine su najbolje.Tajna jednoroga i Tajanstveni otok
Sjećam se da sam jednom putovao vlakom na posao i čitao ovu epizodu Kuća na hridinama. U odjeljku su bila još neka dva starija tipa i kada sam završio s čitanjem jedan me pita da mu posudim jer već dugo nije čitao Zagora. Nakon 15-ak minuta vratio mi strip uz komentar ni Zagor nije što je nekad bio, kakav je ovo čudan crtač, gdje je onaj stari koji je tako dobro crtao. Ta epizoda će mi najviše ostati u sjećanju zbog te situacije jer sam radnju zaboravio već nakon nekoliko mjeseci.
Meni je to jedna od najbolje nacrtanih Chiarollinih epizoda, jednostavno mi se njegov crtež uklapa u okoliš i klimu a posebno je dao doprinos crtežom likova. Perfektno je ocrtao ljude daleko od društva koji su se bacili na kriminal
Nista cudno. I u djetinjstvu je Donateli bio "onaj sto ne crta Zagora kako treba". Muka je kad odrasli tako misle, za djecu je sasvim razumljivo. Bilo kako bilo, ja se radujem svakoj Chiarollinoj epizodi. Koliko god da je los senario, on to ljudski bar odradi i da svoj pecat.
Naravno da je čudan kada za 2 mjeseca nacrta maxi od preko 300 stranica, pa to ne može nitko drugi. Okoliš još može proći, ali likovi najčešće izgledaju kao da su zahvaćeni nekim opasnim virusom, pravi horor ugođaj kao stvoren za Dylan Doga.
O dotičnom gospodinu Chiarolli mogu reći samo jedno: on mi na Zagoru isto što i Joe Kubert na Texu, a o tome što o ovome drugom mislim, e o tome bolje nećemo.
Za koga ja navijam samo je moja stvar. A ljubav je jedna, jedina...
ne znam otkud to prozivanje Donatellija... meni je kao klincu sveto trojstvo na Zagoru bilo Ferri-Donatelli-Bignotti...
Meni je Bignoti bolji od Donatellija samo da se zna!!Ovdje se često Donatelli spominje kao jedan od naj Zagorovih crtača a Bignoti kao jedan od lošijih,ne znam zasto ali eto meni je Bignoti bolji,Donatelli mi pase za price tipa Bijes Osaga ili Sloboda ili smrt ali definitivno ne za Helingena...
U Nultom času Donatelli je dosta dobro prikazao tjeskobnu atmosferu u šumskom okršaju s vojnicima. Kasnije kada se u priču uključio i Hellingen dojam je malo pao, ali je još uvijek to njegov dosta dobar rad. Drugo pojavljivanje Hellingena ne uzimam za ozbiljno jer je tu Donatelli bio na svom početku rada na Zagoru i nije još imao definirani stil.
ZAGOR
Posted - 11/09/2016 : 07:21:59
.jpg)
(1).jpg)
.jpg)
