Meni baš dobro sjeo. Zanimljiv subjektivan prikaz jednog doba koji je autor proveo tamo.
Zainitrigirao me autor nakon ovoga, primarno jer volim "travelogue" stil (nevezano u kom formatu). Planiram uzeti vani njegove radove o Burmi i Jeruzalemu, Burma me nekako najviše zaima jer mi je više manje nepoznanica.
Najzanimljivija stvar koju sam naučio iz ovog Delisleovog djela je da se dobar dio francuske animacije danas odrađuje u Sjevernoj Koreji. To je ujedno i način na koji je autor dospio u tu, inače vrlo zatvorenu zemlju. Pyongyang je svojevrsni dnevnik njegovog dvomjesečnog boravka u istoimenom gradu, koji me se nije naročito dojmio. Čini mi se da se Delisleov portret države i njenih stanovnika po ničemu ne razlikuje od onoga što bi rekao/napisao prosječan stanovnik "zapadnog" svijeta koji ju nikad nije ni posjetio. Od čovjeka koji je tamo bio dva mjeseca i još imao potrebu pisati o tome, očekivao sam malo dublji uvid i neku drugu perspektivu. Razumijem da je u pitanju specifična država u kojoj stvari ne funkcioniraju kao drugdje, ali dovoljno bi bilo da je samo primijenio malo drugačiji pristup prema onim stanovnicima s kojima je imao češći kontakt, umjesto da se, kako sam ja stekao osjećaj, ismijavao iz njih. Strip ima neke zanimljive detalje i autorov karikaturalan crtež je dopadljiv (barem ispočetka, s vremenom postaje previše prazan, iako je to možda bila i namjera), ali njegova osobnost i pristup drugoj kulturi (kakva god ona bila) mi se ne sviđaju, a kod ovakvog djela to je najizraženiji element.
Jerusalem je bolji, Delisle počne ko u Pjongjangu ali u drugoj polovini postane odličan. Je li neko pročitao Shenzhen i Burmu, kakvi su u poredbi sa Pjongjangom ili Jeruzalemom?
Jerusalem je bolji, Delisle počne ko u Pjongjangu ali u drugoj polovini postane odličan. Je li neko pročitao Shenzhen i Burmu, kakvi su u poredbi sa Pjongjangom ili Jeruzalemom?
Shenzhen i Pjongjang su mi jednako dobri, Burma lošija, Jerusalem najzanimljiviji. Redukcionističko crtanje mi ide na đigericu u njegovom konkretnom slučaju, nemam pojma zašto.
Meni je Burma puno bolja i zanimljivija od Pyongyanga.
Burma Chronicles mi ima širinu i zanimljivost, dok mi je doživljaj Pyongyanga sličan Shanerovom.
Moze biti da sam subjektivna, zbog poretka čitanja (Burma mi je bila sad zadnja). Priznat ću da je Pyongyang daleko više egocentričan strip (thus ono što je Shaner eksplicirao da mu nije sjela osobnost glavnog lika) od Burme, ali njegov pripovjedački način naprosto mi je postao toliko poznat (za pet plus) da mi se činio predvidljivim.
gi delil crta i piše o onome što je video/doživeo tamo gde su ga poslali - šta zapravo možeš misliti ili reći o zemlji u kojoj si se našao nakon pregleda ove fotogalerije, sada već ubijenih e-novina?
A da su radije slikali u proljece ili ljeto, te po suncu (mada ima kasnije i tih slika)? :D
Ono sto ne znas, to te ne boli, i ako (zaista) ne znas za nista drugo ...
A mi na zapadu zavisimo od previse konzumiranja svega i svacega i okruzeni smo tonama nepotrebnih @-stvarcica bez kojih bi nam zivot sigurno bio ljepsi, samo sto ih se sami ne mozemo odrijeci, pa ti to napravi jedino rat ... ili prosvetljenje.
Dobro, ne bih da zivim u SK, ali isto tako ne bih ni u Americi. Zapravo, nigdje drugje, bas mi je ljepo u dezeli. :P
Anything is possible dec d uej Be the Change You Want to See
gi delil crta i piše o onome što je video/doživeo tamo gde su ga poslali - šta zapravo možeš misliti ili reći o zemlji u kojoj si se našao nakon pregleda ove fotogalerije, sada već ubijenih e-novina?
nije li upravo to o čemu gi govori, te crta i piše?
Je, upravo to. Ali baš to mi nekako ne odgovara. Čini mi se da biti tamo i razgovarati s ljudima mora dati koliko-toliko drugačiju sliku od one koju imamo preko medija, a njegova je jednaka.
Je, upravo to. Ali baš to mi nekako ne odgovara. Čini mi se da biti tamo i razgovarati s ljudima mora dati koliko-toliko drugačiju sliku od one koju imamo preko medija, a njegova je jednaka.
Odgovore na ova pitanja dobit ćeš tek kada osobno posjetiš Sjevernu Koreju.
Comics is any art you can read. -- Sean T. Collins
gi delil crta i piše o onome što je video/doživeo tamo gde su ga poslali - šta zapravo možeš misliti ili reći o zemlji u kojoj si se našao nakon pregleda ove fotogalerije, sada već ubijenih e-novina?
nije li upravo to o čemu gi govori, te crta i piše?
Je, upravo to. Ali baš to mi nekako ne odgovara. Čini mi se da biti tamo i razgovarati s ljudima mora dati koliko-toliko drugačiju sliku od one koju imamo preko medija, a njegova je jednaka.
Je, upravo to. Ali baš to mi nekako ne odgovara. Čini mi se da biti tamo i razgovarati s ljudima mora dati koliko-toliko drugačiju sliku od one koju imamo preko medija, a njegova je jednaka.
Odgovore na ova pitanja dobit ćeš tek kada osobno posjetiš Sjevernu Koreju.
A bilo bi zanimljivo otići tamo, zar ne?
Originally posted by Opti
Kakvu drugačiju sliku si očekivao
Ne znam ni sam točno kakvu, ali posjet nekom mjestu/državi/čemugod ipak pruža neki drugačiji kut gledanja na stvari, zar ne? Naravno, sasvim je moguće da su stvari upravo takve kakvima ih je opisao Delisle, ali i ako jest tako mogao je pokazati malo više razumijevanja za te ljude, bar se meni tako čini.
U veljači ove godine na ZagrebDoxu sam gledao izvrstan dokumentarac Ispod sunca ukrajinsko-ruskog autora Vitalija Manskija, i slike Sjeverne Koreje su identične onima u Pjongjangu i na fotkama iz e-novina.
Zahvaljujući činjenici da je autor državljanin prijateljske Rusije (rođenjem je Ukrajinac), vlasti u Pjongjangu su mu omogućile da ondje provede čitavu godinu i da kamerom prati jednu osmogodišnju djevojčicu, njezine roditelje te ljude s kojima se susreću u radnim okruženjima, u školi i na poslu.
Strogi nadzornici su u stopu pratili filmaša, određivali što smije snimati i kada, a sve je u svakom trenutku i na svakom koraku bilo precizno režirano i koreografirano.
Apsolutno sve, od jutarnjih buđenja do večernjih odlazaka na spavanje čitave obitelji, doručci, ručkovi i večere, odlasci u školu i na posao te povratci kući, razgovori s kolegama na poslu, nastava u razredu i školske priredbe... apsolutno sve i u stopu.
Išlo se čak dotle da su na trgovima i ulicama organizirane masovke s običnim šetanjima ljudi na "prepunim" mjestima koja su inače posve prazna, ljudi masovno izlaze iz kadrova i ulaze u njih, kad nestane goriva u autobusu javnog prijevoza svi putnici guraju vozilo, i svi su dakako oduševljeni u svakodnevnim ritualiziranim slavljenjima velikih vođa i njihovih veličanstvenih djela.
No domaćini nisu znali, jer im je sofisticiranija tehnika nepoznanica, da autor kameru ostavlja uključenu i kad oni vjeruju da je isključena, pa je snimljeno sve - sva režiranja svih snimljenih scena u obitelji, školi, na poslu i na ulicama.
A kamera izdajnički bilježi i nelagodu roditelja koji moraju sudjelovati u idealiziranoj predstavi, i demenciju partijskih glavešina koji dječici u školi drže predavanja o revoluciji pa se gube i ne znaju o čemu pričaju, sve do suza male protagonistice koja je neprestano izložena iznimnoj opresiji od strane režima i njegovih kerbera.
Sjajan film koji, na Shanerovu žalost, nudi baš ovakve slike kakve možemo vidjeti i kakve je Delisle nacrtao.
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite, i ta ce mi mladost teško pasti...
Rekao bih ne samo na moju nego na žalost svih nas, a pogotovo ljudi koji tamo žive. Si gledao možda Det røde kapel (Crvena kapela)? Je gledao možda tko drugi? Čuo sam da je jako dobar, a nikako da dođe na red.
čitao sam izvješća ljudi koji su pobjegli...strijeljanja u skolama kojima moraju djaci nazociti amerika je najgora zemlja svuda je nered samo u njih nije ljudi tamo ne znaju za neke osnovne pojmove... npr medjunarodna zajednica i tako radni logori zbog biblije ili gluposti brat ti nes zasere i tebe posalju u logor