| Author |
 Topic  |
|
Dobrica Cosic
New Member
202 Posts
Member since 10/12/2016 |
 Posted - 18/12/2016 : 20:06:28
|
quote:
Originally posted by King Warrior
quote:
Originally posted by Dobrica Cosic
Malo pre pročitao omaž Sclaviju Zenit 666...Lepo je što sam na trenutak video povratak u Golnor, o čemu sam mastao vise od 33 godine, a opet je sve nekako bez veze. Ti jednodelni stripovi mi dođu kao nekakvo zezeanje, drukčije je kada priča ode na tri nastavka.
Tu si u pravu, pa ipak cijela ova prica je ispala sasvim solidna, mislim da je u ovom slucaju tih 94 stranica taman.
Kako ti se svidjeo Piccatto?
Nakon onih nekoliko prikazanih tabli imao sam sumnju da ce to na nesto liciti, ali eto i vuzelno je epizoda ispala sasvim ok.
Pa dobro, crtež prelazna ocena ali jedva(najveći promašaj užasno loše nacrtani trolovi, ni približno upečatljivi i zli kao Donatelijevi)i ništa više. Po mome mišljenju mogao je povratak u Golnor da ode i na tri nastavka, Burattini je mogao malo da prepričava i pojašnjava...Šta je bilo sa Crnim gospodarom, sa Vukom samotnjakom, Demonskom maskom itd.Uzalud protraćena sasvim dobra zamisao(jedino dobro u vezi ovog stripa). |
 |
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13122 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 20/12/2016 : 20:54:40
|
quote:
Originally posted by solar
Ajmo ljudi, evo recenzije pa komentirajte:
http://www.stripovi.com/recenzije/zagor-zg-lugg-7-ocajnicka-utrka/1945/
Očajnička utrka je odlična.
Toliko dobra da je privremeno stavljam na listu najboljih Zagora (privremeno, jer je to prvi Burattini, u mojim istraživanjima, koji ulazi na tu listu; pa mu malo progledam kroz prste u ovoj jednostavnoj, ali adrenalinskoj priči).
Znači, za sada dajem ocjenu 9, možda čak 9,5.
Čim sam otvorio i našao se usred Zagorovog eksplozivnog trka, ocjena je skočila na 7. Znači, prvih par kadrova - ocjena odmah 7 za cijeli strip.
Kada je na scenu ušao nosorog, mislio sam da se Burattini zabunio napisavši ovo. Naime, usporedo čitam njegov užasni period, tamo oko Kukaca ubojica - i to je pravo mučenje (kada čovjek to vidi, ne može mu biti jasno kako uopće netko može povući paralelu između Burattinija i Bosellija, još se pitati "tko je bolji?" Očito je tko je bolji).
No.
Ovdje ispucava mitraljezom Gatling.
Ne, nema ova priča nikakvu poantu, niti ideju, niti poučava, niti je po ičemu bitna; sve to ne smeta da bude odlična. Da bude pravi Zagor.
Patak je istakao te neke momente, koje s vremena na vrijeme 'zaboravimo'. Zagor se bori za pravdu i pravicu, tako jednostavno. I efektno, dan danas, u doba kad je tobože sve upitno.
Stoga,
"Flashback sam po sebi jeste doneo neke sjajne trenutke (odličan gag sa Trampyjem, povratak u zaboravljeni klasični Zagorov karakter, „masna“ horor atmosfera oko kuće na litici itd.) i služi balansiranju i obogaćivanju ritma i atmosfere priče. Kada pročitaš sve u kompletu, doprineo je pozitivnom čitalačkom iskustvu i dao „Predatorima“ određenu dubinu. Ali, ja se lično ne mogu oteti ustisku suvislosti tako opširnog izleta u flashback s jedne, i nedorečenosti centralne linije sa druge strane. Sama Susan Shooner kao sekundarni motivator, zbog koje se prvi flashback i desio, mi se čini neubedljivom i, pored spomenute funkcionalnosti Chica kao primarnog motivatora, nepotrebnom."
ovdje je sve rekao i sam sebe misinterpretirao.
Recenzija je, kao i uvijek, na visokoj razini, no... ja se ne mogu složiti s tumačenjem. Ne sa zaključcima koje Patak donosi, jer oni slijede egzekucijom iz pretpotavki koje stavlja. A jedna od pretpostavki, koju ne mogu prihvatiti jest: Zagor je "najveći predator".
Ovo ne može.
Strip Zagor ne govori to, jer tada bi on bio urađen, nemam pojma, da čitam takve gluposti, onda bih rekao Propovjednik ili Sin City ili tako nešto bezveze.
Da je Zagor najveći predator, onda bi srčika stripa bila svađanje čovjeka na animalnost, možda bestijalnost i potvrđivanje vitalnosti. Ne bi bilo traženja pravde, nego bi pravda bilo: onaj tko je moćniji taj je u pravu.
O tome se ne radi u Zagoru.
Zagor je, najjednostavnije rečeno da svi razumiju, prije svega dobar čovjek koji tu dobrotu potrđuje i u borbi kada treba (a to je non-stop, jer borba je... temeljna situacija koja se ne da odstraniti). Ali nema ništa predatorsko.
U vrlo rijetkim trenucima, Zagor pada u animalno, primordijalno... bijesno. Tek u tim rijetkim trenucima ga je Nolitta 'profilirao', jer njemu nije stalo do psihologije.
Zagor nema karakter, osim kao sekundarno, sporedno, irelevantno.
Zagor je ideja, a ideje nemaju psihologiju. Stoga je, s jedne strane, tako blizak čitatelju, a s druge, tako dalek... jer, čitatelj, što više postaje čitatelj stripova, ili tobožnjih_dobrih_stripova, traži psihologiju... ili jeftinu psihologiju, darknajt gluposti, mračne strane i labirinte ljudske duše.
Čitatelj, pod dominantnim uplivom ovakvih darknajtizacija i csi-profilizacija, zbunjeno traži te stupidnosti i u - našemu junaku. Misleći kako time produbljuje lik, kako dobiva nešto, "dimenziju".
Sve je to plitko dozlaboga. Ali o tom potom.
Vraćam se Patkovom lijepom sažetku.
Slomit ću mu srce (nek mi ne zamjeri;) moram malo baciti stinkizma):
nema nedorečenosti centralne linije.
"Centralna linija" je jednostavna obična akcija i ništa tu nije niti može biti dorečeno. Zagor sredi nosoroga, zmaja i gorilu i to je to. Čisto ko suza. Baš u ovoj elementarnosti, krije se snaga koju je Burattini, nemam pojma, zabunio se. Galerija opasnih faca sa Prusom, to je postavka kakva treba za ovu akciju. Gotovo u Bosellijevom heavy metal stilu, otpočetka do kraja. Sjekira i sablja. To je to.
Prus kao negativac, tako se radi. Prus o kojemu nije ispričao genezu, zabunio se i - ušao u legendu.
Što će o prusu pričati. Prus je pop-kulturalni strip-treš element o kojemu čitatelj zna da je zajeban. Da je Prus.
Kako je Patak dobro rekao, flashback je dao neke vrhunske momente (jeziva kuća na hridi, vjetar, klasik-atmosfera a la Nolitta, Trampy). U tom sklopu i Susan funkcionira, jer, iako je to klišej nad klišejima, ne treba ništa drugo za ovu akciju; za ovoga nosoroga u trku. Zagor ne može podnijeti bespomoćnost i jad, te se uključuje u adrenalinsku bedmotoskuter vožnju kroz tarzansku džunglu i otok s kojega puca pogled na pučinu. Ne pitaj ništa, Šeki je to.
Rekao bih još koju, ali da ne duljim.
Zagor on the road again, sve ide ravna crta-cilj. Da nema dva-tri buratinizma (naime, ja baš naprotiv, mislim, da smetaju 'ljudske priče' crnca, Maora... daj, makni mi to Burattini. Kad ćeš shvatiti da ne trebaš ama baš svakoga čovjeka na svijetu opravdati... da ti ne znaš zašto on postoji, kuda ide, otkuda dolazi? Burattini baš voli totlanu transparentnost: sve, ama svaka, ma koliko beznačajna sitnica, mora biti objašnjena a la Burattini. On to voli, samoga sebe voli vidjeti kao onoga koji poznaje sve, pogotovo kauzalna objašnjenja. Bezvezna, suha, suhoparna, mrtva mehanička objašnjenja povezanosti svega sa svime na svijetu), dakel, da toga nema, ovo bi bio klasik.
Jer,
ne zaboravimo:
nema detekcije!!
Napokon nema detekcije, ništa Zagor ne istražuje (makar sam za sebe 'zaključuje' a la Bure) i to je - najveća usluga koju nam je Burattini uradio. |
|
|
|
solar
Moderator
.jpg)
Croatia
21432 Posts
Member since 16/03/2004 |
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13122 Posts
Member since 29/12/2001 |
|
|
solar
Moderator
Croatia
21432 Posts
Member since 16/03/2004 |
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13122 Posts
Member since 29/12/2001 |
|
|
nagor
Advanced Member
Croatia
12553 Posts
Member since 21/02/2012 |
|
|
PijaniPatak
stripovi.com suradnik
Germany
10035 Posts
Member since 20/02/2010 |
Posted - 20/12/2016 : 21:32:03
|
Ama, Stinky, Zagor kao "najveći predator" nije moja teorija već Burattinijeva izjava o misli/ideji/nadahnuću koja funkcioniše unutar priče. Tako je inače u poslednje vreme sa Zagorom, primetio si. Danas je dobri stari Zagor, sutra mu je atlantiđanin ćaća, prekosutra mu Holmes glanca lulu, petkom veče indijanski advokat, subotom veče se pobratimljuje sa šeretama, mamurnom nedeljom razbija radne stolove sekirom...ovde, Buratiniju je palo na pamet da istakne zverstvo. A na meni je bilo da od tog govneta zamesim pitu :)
Da zaključim: Patak ne pretpostavlja. Patak zna! 
I nema slamanja srca. Slamaš kada nestaneš. Sada gore grudi balkanske
|
DNEVNIK CITANJA:
Etika junaštva i deklišeizirani koreni u “Zagor prica...”
|
Edited by - PijaniPatak on 20/12/2016 21:32:52 |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13122 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 20/12/2016 : 22:24:12
|
znači, toliko sam vam falio;)
budemo još pričali, ne da mi se sada pisati. zanima me kako komentiraš tu stvar, Burattinijevo spajanje nespojivog, praktički kontradikcije. dobro, kontradikcija je prejaka riječ, ali recimo da je "narativna logika" iskrzana, izgradnja ne teče kako bi to "logika" zahtijevala. a vidjet ćeš na što mislim, kada otvorim pogled na par momenata u priči... a sve to ipak ne smeta da priča bude baš jaka. |
|
|
|
adriano
Advanced Member
Croatia
4528 Posts
Member since 12/11/2009 |
Posted - 21/12/2016 : 08:02:30
|
| Ovo je bozelijevski Buratini samo po količini akcije. Po svemu drugom srećom nije. Da je, bilo bi još najmanje 20 likova u priči, ne bi bilo dramatike i nasilu bi pročitao do kraja. Buratini ima tu potrebu objašnjavanja, ali i to mi je bolje nego bozelijevi automatizirani likovi. |
|
|
|
PijaniPatak
stripovi.com suradnik
Germany
10035 Posts
Member since 20/02/2010 |
Posted - 21/12/2016 : 09:17:50
|
quote:
Originally posted by stinky
znači, toliko sam vam falio;)
budemo još pričali, ne da mi se sada pisati. zanima me kako komentiraš tu stvar, Burattinijevo spajanje nespojivog, praktički kontradikcije. dobro, kontradikcija je prejaka riječ, ali recimo da je "narativna logika" iskrzana, izgradnja ne teče kako bi to "logika" zahtijevala. a vidjet ćeš na što mislim, kada otvorim pogled na par momenata u priči... a sve to ipak ne smeta da priča bude baš jaka.
Ne znam da li pod "kontradikcijom" i "iskrzanom narativnom logikom" podrazumevaš ovu priču (jer, to sam se izjasnio u tekstu) ili Burattinijev opus uopšte. Ako ciljaš na ovo drugo, Burattini nema dugoročne logike osim one o ženskom šamanizmu (objasnim u recenziji "Mumije sa Anda" koju upravo privodim kraju). Zagor nije karakterno ili psihološki izgrađen lik već neutralni narativni centar adaptivan samo aktuelnoj i prolaznoj fabularnoj konstrukciji. Kao što sam rekao: kada treba da bude detektiv odnosno ispred čitaoca ili istovremen sa razvojem naracije, pa i korak nazad, što se tiče detekcije, bez obzira na kontradiktornost, profil glavnog lika će biti prilagođen potrebi (umesto obrnuto. Npr. ćaća Moore je u moru intervjua izjavio kako je ključ njegovih priča upravo njegova navika da se apsolutno udubi u lika, da ga shvati na emotivnoj i psihološkoj bazi, jer ništa ne diktira kreiranje priče kao sam lik. Na taj način su izvedeni legendarni radovi poput Stvorenja iz Močvare, Nadzirača i V for Vendetta). Kao i sa detekcijom, isto važi i za karakternu crtu glavnog lika, njegov odnos sa unutrašnjim sobom i svojom okolinom, njegova reakcija na promene u okolini...
Burattini to nema, njegov Zagor je kauzalan i prati pogrešne norme koje je (veeeeelika jedna izmišljotina iz kancelarije Zagor staffa) postavio Sergio Bonelli. Njegova narativna logika je, ponavljam, samo trenutna i ničim ne utiče razvoj budućih naslova.
Nolitta, Capone, Boselli, Capone, Toninelli, ponekad čak i Rauch i Mignacco s druge strane...oni su znali/znaju koga pišu.
Elem, gore si lepo izneo epizodu ali si malo konkretnoga napisao a da mogu da ti odgovorim na to. Čekam nadopunjeni pogled  |
DNEVNIK CITANJA:
Etika junaštva i deklišeizirani koreni u “Zagor prica...”
|
Edited by - PijaniPatak on 21/12/2016 09:20:06 |
|
|
|
teller
Advanced Member
Slovenia
18873 Posts
Member since 02/06/2008 |
Posted - 21/12/2016 : 09:23:24
|
Bravo Stinky, svaka čast za komentar OČAJNIČKE UTRKE...
Slažem se 100% sa komentarom. |
CITAJTE TELLERA,... DA BI POSTALI BOLJI LJUDI!
STRIP JUNAK KOJI UCI POŠTENJU I PRAVDI!
|
|
|
|
adriano
Advanced Member
Croatia
4528 Posts
Member since 12/11/2009 |
Posted - 21/12/2016 : 10:00:36
|
po meni je buratinijeva ženska šamanska epizoda promašaj. Što se tiče dugoročne bozelijeve logike mislim da niti ne postoji, nego on samo stvara njen privid. Ustvari kod bozelija se stalno kao čeka neko finale, tj. objašnjenje i viši smisao ranijih epizoda, ali mislim da do toga nikada ne bude došlo. On je načeo neka pitanja na koja ne zna dati odgovore. quote:
Originally posted by PijaniPatak
quote:
Originally posted by stinky
znači, toliko sam vam falio;)
budemo još pričali, ne da mi se sada pisati. zanima me kako komentiraš tu stvar, Burattinijevo spajanje nespojivog, praktički kontradikcije. dobro, kontradikcija je prejaka riječ, ali recimo da je "narativna logika" iskrzana, izgradnja ne teče kako bi to "logika" zahtijevala. a vidjet ćeš na što mislim, kada otvorim pogled na par momenata u priči... a sve to ipak ne smeta da priča bude baš jaka.
Ne znam da li pod "kontradikcijom" i "iskrzanom narativnom logikom" podrazumevaš ovu priču (jer, to sam se izjasnio u tekstu) ili Burattinijev opus uopšte. Ako ciljaš na ovo drugo, Burattini nema dugoročne logike osim one o ženskom šamanizmu (objasnim u recenziji "Mumije sa Anda" koju upravo privodim kraju). Zagor nije karakterno ili psihološki izgrađen lik već neutralni narativni centar adaptivan samo aktuelnoj i prolaznoj fabularnoj konstrukciji. Kao što sam rekao: kada treba da bude detektiv odnosno ispred čitaoca ili istovremen sa razvojem naracije, pa i korak nazad, što se tiče detekcije, bez obzira na kontradiktornost, profil glavnog lika će biti prilagođen potrebi (umesto obrnuto. Npr. ćaća Moore je u moru intervjua izjavio kako je ključ njegovih priča upravo njegova navika da se apsolutno udubi u lika, da ga shvati na emotivnoj i psihološkoj bazi, jer ništa ne diktira kreiranje priče kao sam lik. Na taj način su izvedeni legendarni radovi poput Stvorenja iz Močvare, Nadzirača i V for Vendetta). Kao i sa detekcijom, isto važi i za karakternu crtu glavnog lika, njegov odnos sa unutrašnjim sobom i svojom okolinom, njegova reakcija na promene u okolini...
Burattini to nema, njegov Zagor je kauzalan i prati pogrešne norme koje je (veeeeelika jedna izmišljotina iz kancelarije Zagor staffa) postavio Sergio Bonelli. Njegova narativna logika je, ponavljam, samo trenutna i ničim ne utiče razvoj budućih naslova.
Nolitta, Capone, Boselli, Capone, Toninelli, ponekad čak i Rauch i Mignacco s druge strane...oni su znali/znaju koga pišu.
Elem, gore si lepo izneo epizodu ali si malo konkretnoga napisao a da mogu da ti odgovorim na to. Čekam nadopunjeni pogled
|
|
|
|
King Warrior
stripovi.com suradnik
22315 Posts
Member since 10/11/2007 |
Posted - 21/12/2016 : 10:21:34
|
Au, hardcore komentari. Izgleda da je bas u modi oplesti po Burattiniju. Cinjenica jeste da je u Italiji najomiljeniji Zagorov autor i da je u posljednjih 10 godina napisao 7-8 od 10 najboljih epizoda.
Nisam neki njegov fan, ali ne znam bas koliko je u redu u ovoj mjeri oplesti po njemu. Trenutni trend ili ne, to jednostavno nije objektivan pogled. |
|
|
|
thekide
stripovi.com suradnik
Serbia
1811 Posts
Member since 18/11/2013 |
Posted - 21/12/2016 : 10:34:22
|
quote:
Originally posted by PijaniPatak
Zagor nije karakterno ili psihološki izgrađen lik već neutralni narativni centar adaptivan samo aktuelnoj i prolaznoj fabularnoj konstrukciji. Kao što sam rekao: kada treba da bude detektiv odnosno ispred čitaoca ili istovremen sa razvojem naracije, pa i korak nazad, što se tiče detekcije, bez obzira na kontradiktornost, profil glavnog lika će biti prilagođen potrebi (umesto obrnuto.
Ali zar to nije problem svih, ili bar većine SBE junaka?
Svi zavise od scenariste koji ih trenutno obrađuje. Retki su autori koji, poput Bosellija, mogu da prilagode tuđe junake svom stilu pisanja a da opet zadrže suštinu lika. Naravno, neki će reći da je upravo tu problem - što je promašena suština.
Za njih je Buretov Zagor jedini pravi i nema veze što je on "neutralni narativni centar", bitno je da je aktuelna fabularna konstrukcija prepoznatljiva (čitaj: Sergiova).
|
Edited by - thekide on 21/12/2016 10:35:23 |
|
|
|
kasper
Advanced Member
10882 Posts
Member since 04/11/2001 |
|
|
adriano
Advanced Member
Croatia
4528 Posts
Member since 12/11/2009 |
Posted - 21/12/2016 : 10:50:58
|
| kad god se povede priča buratini - bozeli, buratiniju se pripisuju mane koje se mogu pripisati svakom bonelijevom stripu, dok se bozelijeve jednostavno previde. Prilikom čitanja mi je najbitnija dramatika i napetost radnje, a to po meni bozeli nema. Neka mi netko objasni koja je to njegova " dugoročna logika" koju buratini ne posjeduje. Da li je to Zagorovo božansko porijeklo i poslanje koje će nam u nekom trenutku biti objavljeno? šta je to što čini bozelija boljim od buratinia? Mogu nabrojati 20 buratinijevih epizoda koje su logički, detektivski, dramatski superiorniji od bilo kojeg bozelia. Šta je to u morskoj stravi i 7 gradova cibole? opet sam ih nedavno pročitao i fakat ne kužim taj master piece. Otvoren sam za druga mišljenja, jer bi se htio nadograditi i unaprijediti, ali mi treba pomoć. |
|
|
|
PijaniPatak
stripovi.com suradnik
Germany
10035 Posts
Member since 20/02/2010 |
Posted - 21/12/2016 : 10:54:00
|
quote:
Originally posted by thekide
quote:
Originally posted by PijaniPatak
Zagor nije karakterno ili psihološki izgrađen lik već neutralni narativni centar adaptivan samo aktuelnoj i prolaznoj fabularnoj konstrukciji. Kao što sam rekao: kada treba da bude detektiv odnosno ispred čitaoca ili istovremen sa razvojem naracije, pa i korak nazad, što se tiče detekcije, bez obzira na kontradiktornost, profil glavnog lika će biti prilagođen potrebi (umesto obrnuto.
Ali zar to nije problem svih, ili bar većine SBE junaka?
Svi zavise od scenariste koji ih trenutno obrađuje. Retki su autori koji, poput Bosellija, mogu da prilagode tuđe junake svom stilu pisanja a da opet zadrže suštinu lika. Naravno, neki će reći da je upravo tu problem - što je promašena suština.
Za njih je Buretov Zagor jedini pravi i nema veze što je on "neutralni narativni centar", bitno je da je aktuelna fabularna konstrukcija prepoznatljiva (čitaj: Sergiova).
Ne bih rekao da je problem.
Jer, nisam ja mislio na poštovanje originalne suštine lika već stvaranje sopstvene (nebitno da li je ista samo varijacija originala ili apsolutna razlika) po kojoj autor može sam sebe da vodi. Nismo li videli takve lične varijacije i razlike na npr. Dylanu Dogu? Da li smetaju te razlike kada priča ispadne odlično? Naravno da ne. Kukaćemo za Sklavijevim bolesnim genijem tek kad nas trenutna naracija razočara.
Ovo jeste osipanje po Burattiniju, ali ne ono kuku-Sergio i hail-svi ostali. Žao mi je kada vidim kako se bez sopstvene žiže lika pogubi u naraciji tražeći rešenje svih usputnih tehničkih komplikacija samo u fabularnim varijablama i usput izgubi Zagora. Boselli, Rauch, Mignacco, Marolla i svi pre njih nisu imali taj problem.
A ima u sebi sve što mu treba da serijski izbacuje sve dobre epizode. Šteta što je od silnih načina interpretacije izabrao baš onu pogrešnu |
DNEVNIK CITANJA:
Etika junaštva i deklišeizirani koreni u “Zagor prica...”
|
Edited by - PijaniPatak on 21/12/2016 10:56:18 |
|
|
|
adriano
Advanced Member
Croatia
4528 Posts
Member since 12/11/2009 |
Posted - 21/12/2016 : 12:03:19
|
| koju pogrešnu, da li tu koja se oslanja na fabulu? koja je bozelijeva interpretacija ispravna? di je on nadogradio lik Zagora u odnosu na nolitinog? |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13122 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 22/12/2016 : 14:06:13
|
quote:
Originally posted by PijaniPatak
Ne znam da li pod "kontradikcijom" i "iskrzanom narativnom logikom" podrazumevaš ovu priču
da, mislio sam porazgovarati o ovoj priči
nisam imao vremena, budem danas iznio par opaski - pa da prokomentiraš/prokomentirate, zanima me što mislite o toj stvari |
|
|
|
stinky
stripovi.com suradnik
Croatia
13122 Posts
Member since 29/12/2001 |
Posted - 22/12/2016 : 18:47:48
|
Recimo ovako.
Otvaranje sa trkom, i to kadar na noge u trku - efektno. Odmah smo 'unutra' (kako si rekao "u središtu stvari"). Te su stranice atraktivne, dinamične... ne predatorske, nego Zagor otvoren usred akcije i imamo izuzetno potvrđivanje tjelesnosti (jedna Zagorova strana koja se podrazumijeva, ali ju nemamo često prilike vidjeti ovako 'elaboriranu', da sve u priči sudjeluje, u funkciji je potvrđivanja tjelesnosti, u smislu tjelesne spreme, spretnosti: 'noge', trk, nosorog, otvorena poljana, distanca, razmjer nosorog-Zagor-litica, frenetično izmjenjivanje misli u Zagorovoj glavi...)
Burattini je napokon učinio prostor sastavnim dijelom priče (što je, dragi adriano kojega treba učiti, kod Bosellija često - otuda i veća atraktivnost njegovih epizoda).
Znači,
mi smo u središtu stvari, u jednoj survival adrenalinskoj pustolovini - to nam je efektno dočarani, dojmljivo te time ujedno, poznato.
Zatim rez.
Norfolk. Ovdje preskačem na dio sa tajanstvenom kućom. Kadrovi mračnog, olujnog neba, vjetrovito, tajanstvena kuća, noćna atmosfera, bljesak munje, zvukovi, stravično lice na prozoru pojavljuje se na trenutak, magla - ovo znači gotičku atmosferu. Burattini gradi gotički ugođaj. I ovo nam se sviđa, dojmljivo, efektno.
Međutim,
ta dva "efekta" nisu baš u suglasnosti. "Jezivo" u pravom smislu je samo to gotičko, gradnja tajanstvene "strah od nepoznatog" atmosfere. Survival pustolovina, pogotovo na otoku s kojega puca pogled na pučinu, nije jeziva - ona je do krajnjih granica napregnuće. Nijedna životinja nije jeziva; životinje su opasne, pogotovo kada su, kao ovdje, stavljene kao grabežljivci, kao strašno u prirodi. Otvaranje s nosorogom je odlično, njegova masivnost u trku izaziva strah-o-poštovanje. Ali ne jezu.
Znači,
gotička atmosfera koja priprema survival je određeni promašaj narativne logike.
Ipak, u cjelini ta stvar ne smeta.
Upravo zbog obrnutog redosljeda; kada je stavio in media res, Burattini si je otvorio mgućnosti da daje svakakva objašnjenja, pa i ovo gotik-objašnjenje stvari.
Drugi primjer iskrzanosti.
Štakori kao protivnik. To su jedine životinje koje se, izdaleka, može vezati uz gotičko. Ipak, oni prije prizivaju odvratno. Štakori jedini nemaju monumentalnost; jedina životinja koja ne izaziva strahopoštovanje. No, iako su štakori kronološki prvi protivnik, mi ih dobivamo u sredini stripa. Gotičko je već odavno izblijedilo. I opet je Burattini pogodio s takvim pretumbavanjem. Štakori, početna odvratnost je ipak samo zagrijavanje za "monumentalne" životinje. Njih dobijemo u letu, u sredini stripa u flešbeku.
No, uz štakore je vezan drugi jedan moment, gotovo kotradiktoran.
Veliki kadar na 132. str. Ovo me momentalno asociralo na dilandogovsko. Stvar sa štakorima i bunarom je u klaustrofobiji. Štakori, crne mrlje oko Zagora koje ga guše. I tu je "kontradikcija": Zagor se zapravo (a mi to znamo) nalazi u zelenoj tarzanovskoj džungli, na prostranim poljanama, na otoku s kojega se pruža pogled na pučinu. Taj prostor nije nimalo klaustrofobičan, naprotiv. Pučina je oceanska, a to je najveća moguća otvorenost. Beskonačnost.
Klaustrofobija u bunaru sa gušećim štakorima i zelena i plava otvorenost, te otvaranje u punom trku (koje već samo po sebi asocira na velike prostore), začudne kombinacije. Nema "logike", ali funkcionira.
Dapače,
pogledajte da Burattini zapravo smjenjuje klaustrofobične situacije (u klancu sa zmajevima, u gustoj džungli sa gorilama, u kavezu sa morskim psom) i otok, otvorenost usred oceanskog beskraja. Ajmo misliti da je to uradio promišljeno, namjerno. Da je zajebaniji nego je to pokazao u beskrvnim detekcijama. Ovakve proturječne stvari daju odličan rezultat, za razliku od njegovog suhog racionalizma.
Na kraju, ova se epizoda mora svidjeti i Ponchu: eksplozivni trk i svladavanje udaljenosti u kombinaciji sa klaustrofobičnim momentima i fakin ljigavim štakorima; Zagor stoji na zidinama (gotičkog) dvorca i gleda balon i galebove, a pogled se gubi u dalekom, najdaljem, oceanu. |
|
|
|
Topic |
|
|
|
Zagor gigant 7 - Očajnička utrka
