| Author |
 Topic  |
|
mladjo
Advanced Member
.jpg)
Croatia
20013 Posts
Member since 15/04/2007 |
 Posted - 24/08/2016 : 02:39:31
|
Mahovina ljubavi,
Ne skida naše snove
Jer snovi su
Samo ljubav bez beznađa
Koje želi
I sniva
Biti svoja
Ljubav je ljepota, u nježnim snovima žele
Biti iznenađene i obljubljene
Od ljubavnika
I careva
Koji vole
I ljube
Strašne snove ljubavne
Jer oni nisu u njima
I ne sanjaju
Sreću i ljubav
Biti voljen
To je cilj
Ljubavi moja.
|
COUNT ZERO INTERRUPT
an interrupt of a process decrements a counter to zero
|
 |
|
|
mladjo
Advanced Member
Croatia
20013 Posts
Member since 15/04/2007 |
Posted - 24/08/2016 : 02:45:19
|
Ljubav je vatra.
Bea budućnosti i sreće.
Jer ja te volim.
i baš me briga za njihova
i njena mišljenja
jer tvoja ljubav je vatra i voda
koju nijedna plima
Ne može pobiti.
Sreća u tebi
je ljubav u meni
Ti si moja neograničena ljubav
Koju nisam i ne mogu voljeti
Jer si misao i poruka.
moje ljubavi. |
COUNT ZERO INTERRUPT
an interrupt of a process decrements a counter to zero
|
|
|
|
RAKOSI4
Advanced Member
.jpg)
5003 Posts
Member since 23/07/2016 |
Posted - 24/08/2016 : 02:51:26
|
quote:
Originally posted by mladjo
Mahovina ljubavi,
Ne skida naše snove
Jer snovi su
Samo ljubav bez beznađa
Koje želi
I sniva
Biti svoja
Ljubav je ljepota, u nježnim snovima žele
Biti iznenađene i obljubljene
Od ljubavnika
I careva
Mladjo u međuvremenu noćas posjetit će te jedna vampirica , na krilima noći , u gluho doba noći . Isisat će sve sokove iz tebe , jedna seksi vampirica , nemoj je razočarat pokucat će ti na prozor i doći u obliku šišmiša  .Evo sad je šaljem.
Koji vole
I ljube
Strašne snove ljubavne
Jer oni nisu u njima
I ne sanjaju
Sreću i ljubav
Biti voljen
To je cilj
Ljubavi moja.
|
|
|
|
mladjo
Advanced Member
Croatia
20013 Posts
Member since 15/04/2007 |
Posted - 24/08/2016 : 03:07:20
|
quote:
Originally posted by RAKOSI4
quote:
Originally posted by mladjo
Mahovina ljubavi,
Ne skida naše snove
Jer snovi su
Samo ljubav bez beznađa
Koje želi
I sniva
Biti svoja
Ljubav je ljepota, u nježnim snovima žele
Biti iznenađene i obljubljene
Od ljubavnika
I careva
Mladjo u međuvremenu noćas posjetit će te jedna vampirica , na krilima noći , u gluho doba noći . Isisat će sve sokove iz tebe , jedna seksi vampirica , nemoj je razočarat pokucat će ti na prozor i doći u obliku šišmiša .Evo sad je šaljem.
Koji vole
I ljube
Strašne snove ljubavne
Jer oni nisu u njima
I ne sanjaju
Sreću i ljubav
Biti voljen
To je cilj
Ljubavi moja.
Ma samo šalji
Neka voli
i obljubljuje
Neka traži sreću u ljubavi ludoj. |
COUNT ZERO INTERRUPT
an interrupt of a process decrements a counter to zero
|
|
|
|
mladjo
Advanced Member
Croatia
20013 Posts
Member since 15/04/2007 |
Posted - 24/08/2016 : 03:14:06
|
tko će da mi sudi
ako ljubav opjevam
tko će ovim ljudima reći ludim
Da sreću tražim i da ludim...
Sreću tražim i u nju vjerujem
Ljudi su stoka i tu ne pretjerujem...
Nema vjere, život je sve što imamo
ljubav je sve za što se borimo
ne daj tugi da te slomi!
ovo je sreća što se oko tebe lomi! |
COUNT ZERO INTERRUPT
an interrupt of a process decrements a counter to zero
|
|
|
|
RAKOSI4
Advanced Member
5003 Posts
Member since 23/07/2016 |
|
|
RAKOSI4
Advanced Member
5003 Posts
Member since 23/07/2016 |
|
|
mladjo
Advanced Member
Croatia
20013 Posts
Member since 15/04/2007 |
Posted - 24/08/2016 : 17:33:03
|
| S obzirom da sam ovo pisao pod popriličnim utjecajem alkoholnih opijata, još je dobro i ispalo :D :D |
COUNT ZERO INTERRUPT
an interrupt of a process decrements a counter to zero
|
|
|
|
mladjo
Advanced Member
Croatia
20013 Posts
Member since 15/04/2007 |
Posted - 08/09/2016 : 18:30:29
|
Evo malo sam eksperimentirao sa pisanjem u stilu „svakodnevnice“ odnosno cilj mi je da pokušam što više odraditi dijaloge i stil približiti tome da se i najednostavnije stvari u životu napišu tako da budu zanimljive za čitanje. Moram na netu naći neku dobru školu pisanja ili dobre savjete pa da i pod stručnim vodstvom malo „očvrsnem“ u pisanju.
Sasvim običan dan
Sonny se probudio oko pola jedanaest. Spavao je deset sati. Pored njega su stajale dvije boce Gina i par limenki pive. Mislio je da će spavati duže jer je dan prije bio na moru i prošetao 17 kilometara. Išao je spavati u 15 do 1.
Digao se, počešao po dupetu i otišao si staviti kavu.
-Bok srce.
Ženski glas ga je pozdravljao iz dnevne sobe.
Tko je dovraga to?
-Bok.
-Hoćeš da nam napravim doručak? – kaže umiljati ženski glas.
-Može. Zapravo ima već graha, idem samo kupiti kobase i kruh.
-Može.
Mala je bila dobra. 175 cm, 50 kila, male grudi i dobra guza.
Sonny je izašao u Spar. Bilo je kišno vrijeme. Sonny je obožavao kišu.
Izabrao je najeftinije Gala kobasice (500 grama za 10 kuna), kupio je veliki kruh i vratio se nazad u stan.
Ona je veselo pjevala nad pećnicom, skinula grah sa peći i krenula ga sipati u tanjure.
Sonny je ispekao kobase i servirao ih. Uzeo je žlicu graha i stavio je u usta-KOJI KURAC, ŠTA JE OVO??!
-Srce, to ti ja zovem Irish bean.
-Šta?!
-U grah sipam malo viskija da bude bolji. Imam i svoju pljosku uvijek kod sebe.! Bolje je od Irish coffeya svakako. Zakikotala se.
-Jebeš to.
Počeo je jesti kobase. Dama je bivala sve veselija i veselija. Činilo mu se da je ono „malo“ viskija u grahu bilo pola litre.
-Čuj, ja ne znam kako se zoveš.
-Ja nemam imena.
-A je li?
-Ne, ja sam prosječna žena koja živi prosječnim životom i zato sam stopljena u bezličnu masu.
-Prosječne žene ne sipaju pola litre viskija u grah.
-To su sitnice koje ne mijenjaju bit.
Zazvonio je telefon.
-Halo?
S druge strane je bila debela pijandura od susjede sa gornjeg kata. Imala je 39 godina i već 20 je bila teški alkoholičar.
-Sonny jel' imaš ti struje?
Imam.
-Ja nemam.
-Pa plati račun.
- Duhovito. Ma izgleda da pola zgrade nema struje, pa sad provjeravam kako je kod koga.
-E pa moja polovica ima i jebe mi se za tvoju – veli sa smiješkom Sonny .
-Dođi na Irish bean.
-Na šta?
-Ma zaboravi. Bok.
Čim je spustio slušalicu, telefon je ponovno zazvonio. Bio je Bistri.
-Čuj Sonny bumo gledali tekmu večeras? Malo mi je glupo gledati te tekme bez gledatelja.
-Pa ako je bez gledatelja, onda je ni ti ne možeš gledati.
-Ma ne, gledatelja nema samo na stadionu, a mi doma gled…čekaj, zajebavaš me?
-Ne, ja sam čuo da bez gledatelja znači da nema tekme ni na telkaću. FIFA je dosta stroga u tim stvarima.
-Ufff jebemu, uopće mi to nije palo na pamet. Pa kak' ćemo onda…
-Moram iči. Bok Bistri.
Sklopio je slušalicu, otišao u dnevnu sobu, na komponentama pustio Chopinova Nocturna i vratio se u kuhinju. Djevojka je pojela popriličnu količinu graha i sada je tukla po whiskeyu.
-Tebi to stvarno ide mala, jel'?
-A što nam drugo preostaje u ovom sjebanom gradu? Nema posla, nema ljudi, nema radosti. Jesi li ikada bio zaljubljen?
-Uvijek i nikad.
-Ja jednom. Patio je od kroničnog alkoholizma. Bio je bubnjar u jednom jazz bandu. Pio je i pušio neprestano. Čak si je spojio na slavinu u kuhinji da mu teče pivo umjesto vode!
-Jebena ideja.
-Je, prvih par dana. Nakon toga je i posuđe prao s pivom. Tvrdio je da je pivo bolje od deterdženta.
-Simpatičan momak.
-Da. Bio je simpatičan momak.
Skuhao je kavu. Njoj je nalio rakije unutra.
Sjedili su u tišini i upijali Nocturna. Zazvonilo je zvono na vratima.
Ispred je bio čovječuljak od nekih 145 centimetara u odori poštanske službe.
-Evo ga Sonny! Povrat poreza! Rješenje je tu, vjerojatno je danas sjelo i na račun. Koliko si dobio ove godine?
-Nedovoljno. Ali poslužit će.
Potpisao je, uzeo kovertu i zatvorio vrata. Otvorio je omotnicu i vidio da je dobio 8 524 kune povrata.
-Hajde Irish, idemo trošiti pare! Samo da se istuširam, pa krećemo.
Nakon tuša, i oblačenja izašli su na stubište i pozvali lift.
Lift nikako da dođe.
-Čuj, hajmo pješke valjda se negdje zaglavio.
-Čekaj, slušaj!.
Tum, tum ,tum…
Nedje u dubini čulo se lupkanje iz okna lifta.
-Jebote, netko je zapeo! Idemo vidjeti.
Potrčali su prema dolje i došli do trećeg kata gdje je lift na pola bio spušten ispod ulaza ali se još gornja polovica vidjela. Iznutra je dopiralo lupanje. Sonny pokuša otvoriti ulazna vrata kako bi došao do kliznih vrata lifta. Jedva je uspio i onda je krenuo sa kliznima. Udaranje, koje je dopiralo iznutra, bivalo je sve jače i jače kako je bio bliže unutrašnjosti. Sonny nije znao od kud potiče jer ta ravnomjernost nije mogla dolaziti od samog kvara, nego se unutra nešto dešavalo. Otvorio je klizna vrata i ostao skamenjen. Poštar patuljak je ševio pijanduru sa gornjeg kata.
-O sunce ti jebem!
Tum,tum,tum…
-Čuj Sonny, daj zatvori vrata, vidiš da sam u poslu! Mrdam, a još i nju držim jer je sva urokana.
-Dobro, ti si znači zakočio…
-Da, da živio, serbus!
-Ok stari, samo ti trpaj. Jel' trebaš cuge?
-Ne, ima ona u džepu. Živio!
Sonny zatvori obadva vrata i krene s Irish pješice do stubišta.
-Čovječe, Sonny jesi mu vidio…
-da. Jebiga, negdje se ipak kompenziralo to kaj je mali rastom.
Izašli su u toplo jesenje popodne i krenuli trošiti novce i život.
|
COUNT ZERO INTERRUPT
an interrupt of a process decrements a counter to zero
|
|
|
|
mladjo
Advanced Member
Croatia
20013 Posts
Member since 15/04/2007 |
Posted - 14/09/2016 : 22:16:42
|
Sonny je odveo Irish u Petrinju na jednodnevni izlet. Imao je tamo dvije kuće, jednu iznajmljenu, a drugu za povremeno druženje sa curicama poput nje. Sjedili su u kući i gledali televizor. Neki voditelj je pričao gluposti vezane za politiku. Irish je rekla da ga osobno zna, da je prijatelj njezine majke.
Da znam ja njega, majka mu je pravoslavka, a otac je bio divan čovjek – reče Irish i zagrize batak.
Sonny se nasmiješi. Dobra fora. A i Irish je rekla ranije da joj je majka srpkinja, tak da nema ni govora o zlobi nego o čistoj zajebanciji. Zanimljivo, pomisli Sonny, znam joj nacionalnost, a ne znam joj ime.
Sjedili su neko vrijeme i jeli piletinu koju su zalijevali bijelim vinom. Na televiziji je bio izvještaj o potresu .
-Evo Sonny, odi tražiti sad ove ribe beskućnice, te bi ti valjda dale! Ma vraga, kad bi te vidjele vratile bi se pod ruševine.
-He he duhovito.
Na televiziji je tada bila priča o nekom kretenu koji je ševio dvadeset godina mlađu ribu.
-jebi ga – reče Sonny, tak ti je to. Nepošten jebe, a pošten najebe.
-Dobra poslovica – kaže Irish.
Otvorili su drugu bocu vina i počeli je piti. Vijesti su se nastavile oko vječno istih stvari – gluposti i netrpeljivosti.
'Ko na tvrdoj stini svoju glupost piše…
-Zavist i zloba su zapravo dvije iste stvari-reče Sonny, a kod glupih ljudi one su najizraženije. „Kako je lepo biti glup“ – kaže pjesma ali ja mislim da nije tako. Smatra se da glupi ljudi imaju manjak problema jednostavno jer im je život jednostavniji i svodi se na ustaljeno ponavljanje obrazaca , odnosno jednu tupu jednoličnost kojom se njihovi glupi životi podgrijavaju. Ali nije tako jer ono čega glupi ljudi imaju napretek je ljubomora. Ljubomora prema svima koji imaju više. Zašto je to tako i zašto se uvijek nađe „neprijatelj“? Odgovovor je u loše spojenim sintaksama mozga koji mora imati neprijatelja. –
-Irish je slušala, a Sonny je nastavio.
-Postoje dvije vrste mržnje:mržnja prema onome koji je uspješniji/bolji/pametniji i mržnja prema određenoj naciji/skupini/rasi. Iako su kvalitativno iste, ove dvije mržnje razlikuju se u stupnju konkretnosti . u prvoj imamo mržnju usmjerenu na određenu konkretnu personu dok je u drugom slučaju ta mržnja uopćena.
-Dobro, a zašto neki mrze, recimo crnce, a drugi Srbe, Židove…?
-Ma stvar je samo tko ti je susjed. Da umjesto Srba imamo crnce, mrzili bi njih. Isto tako da Poljaci umjesto Rusa i Švaba imaju Srbe i Hrvate mrzili bi njih. Sve je stvar susjedskih odnosa – reče Sonny. Sad je već bio pijan.
-Uglavnom, dosta filozofije. Hajmo malo uživati u ovom gradu. Znaš kako znaš da li je grad teška vukojebina? Ako vani u disku vidiš ekipu sa maskirnom jaknom. A ovdje već dugo toga nije bilo. Mislim da je grad napredovao i da je ponovo, nakon dvadeset i pet godina dogurao do svog starog sjaja samo-vukojebine.
-Obuci se, idemo!
|
COUNT ZERO INTERRUPT
an interrupt of a process decrements a counter to zero
|
|
|
|
mladjo
Advanced Member
Croatia
20013 Posts
Member since 15/04/2007 |
Posted - 22/09/2016 : 15:59:20
|
Izašli su u elitni petrinjski restoran.
Elitan je zbog toga - objasnio je Sonny - što u njega ne puštaju muškarce sa maskirnim jaknama unutra. To je veliki napredak za petrinjsko civilno društvo.
-Grozan si. Pa neka se ljudi oblače kako hoće.
-Je, ali dok je maskiran, teško ga je naći i naplatiti mu račun. Zbog praktičnih razloga, ta moda ovdje ne vrijedi - reče Sonny sa smješkom i uđe unutra.
-Mogao si propustiti damu da uđe prva - reče mu Irish dok su sjedali za stol.
-vidi se da ne znaš bonton.
-kako to misliš?
-u birtije prvo ulazi muški, a vrata se otvaraju tek na izlazu.Za restorani nisam ziher ali bolje je ne riskirati.
-Ajde, recimo da ti vjerujem.
došao je konobar i dao im menu. Želite li aperitiv prije jela?
-Da, može, reče Sonny, dajte nam dva BANIJA LIBRE.
-Svakako - reče konobar i ode.
-BANIJA LIBRE? Kaj je to?
-Moj izum. Ovdje ga stalno toče. Znaš kako je CUBA LIBRE rum-kola? E, pa ja sam izumio BANIJA LIBRE - u čašu za martini se uspe rakija šljivovica, pomješa se sa malo loze i na vrh čaše se kao ukras stavi šnita špeka. Fino izgleda a i dere svojski.
-Ti nisi normalan, pa ja to nikada neću piti!
-Hoćeš, hoćeš, već je naručeno. Osim toga ne budi partibrejker. Jedna čašica nikoga nije ubila. Dve već jesu ali jedna je fakat bezopasna.
-Dobro, neka ti bude.
Konobar je poslužio piće. Sa zvučnika je svirao Balašević.
-Jebešga volim Djoleta - veli Sonny - ali sa zadnjeg koncerta su nas izbacili nakon pola sata.
-Zašto majke ti?
-Ma bezveze - nastavi sonny opušteno. - Znaš kako na njegovom koncertu, kad svcira pjesmu Neki novi klinci kod stiha "kad sam dobio par mandarina i malog bijelog zeca" ljudi bacaju plišane zečeve na njega?
-Da, i?
E, pa mi smo bacali mandarine.
-VI STE ŠTA?
-Bacali smo mandarine. bilo nam je već dosadilo to što mu svi, uključujući i nas bacaju te plišane zečeke, pa smo odlučili razbiti monotoniju. Problem je što su ga dvije-tri mandarine zviznule u glavu. On se čak i nije naljutio ali su redari dosta loše podnijeli tu promjenu u bacanju. Poslije smo čak tražili mandarine nazad (naravno, bili smo pijani) ali nam nisu dali.
-A jeste majmuni.
-Ha da.
Ja isto volim djoleta - kaže Irish čitajući menu. Čovjek, osim što ima odlične stihove ima i ispravan stav do kojeg drži i pod najvećom paljbom. za to treba imati muda.
-Bome, u pravu si. Što ćemo pojesti' Predlažem dva petrinjska s prilogom.
-može.
naručili su hranu i još dva Banija librea.
-Kako je ovdje sa Srbima' Jel' ima svađa.
-Ma ne, sve je normalno.
Sonny se nasmiješi. -Sad si me sjetila kad su Predraga raosa pitali tam negdje '93 "Kada će se normalizirati odnosi sa Srbima?" a on je odgovorio "Pa normalni su, u ratu smo".
-hahaha stari luđak Sjećaš se kak je s onom pištaljkom urlal na onoj sjednici?
-Jao ono je jedan od najboljih videa na Youtubeu ikada. Raos je legenda. Pukal je skroz ali je i dalje legenda.
Stigla je još jedna runda.
-Znaš - veli Irish već malo prirpita i štucajući - ako će ovo naše potrajati, moram ti reći da ja imam tešku narav.
-Nema veze, imam ja tešku ruku.
-Molim? Ne bi valjda...
-Ma zajebavam se, daj se opusti.
-Ah dobro, hik, već sam pomislila da...Uff što ovo lupa.
-Ja ti velim, još dva .tri i zaboravit ćeš ne samo di si nego i koja je godina.
-ajde, valjda neće biti tako strašno - veli Irish sa smiješkom.
Stiglo je jelo. Obadvoje su bili gladni i krenuli su tamaniti šnicle.
-Bok Sonny! - reče čovjek koji je upravo ušao u restoran.
-Bok Mile! kak si?
-Ha ide, vidimo se kasnije?
-Može!
-Friend of yours? - upita Irish punih usta.
Sused Mile. Ja ga zovem sused Srbin. Dobar čovjek. Samo danas je tužan. Godišnjica je kako mu je rođak Rade poginul.
-Pa kaj je bilo?
-Opal je u bunar.
-Strašno! Pa kaj nisu odmah reagirali susedi ili netko drugi?
-Ma jesu ali niš' se nije moglo. To je sve bilo u sekundi. Jadan čovjek.
-Da, užas. |
COUNT ZERO INTERRUPT
an interrupt of a process decrements a counter to zero
|
|
|
|
igor 12
stripovi.com suradnik
4602 Posts
Member since 24/01/2013 |
Posted - 22/09/2016 : 19:07:10
|
Jao,što sam se plaća i plaća istrošio u kafiću do vojarne Zrin,to je bila naša baza,baza maskirnih.
|
Vamos a la playa tralalalala |
|
|
|
mladjo
Advanced Member
Croatia
20013 Posts
Member since 15/04/2007 |
Posted - 23/09/2016 : 01:24:13
|
| Ma vratit će se to ponovo u modu kad-tad, moda je ciklička. tam' negdje 2024 svi ćemo nositi fudbe, maskirne uniforme i bakine džempere.zapravo bakini džemperi se već nose samo se sad zovu hipsterski puloveri. |
COUNT ZERO INTERRUPT
an interrupt of a process decrements a counter to zero
|
|
|
|
mladjo
Advanced Member
Croatia
20013 Posts
Member since 15/04/2007 |
Posted - 18/10/2016 : 11:43:19
|
Kontejneri
Drrrn, drrrn.
-Halo?
-Gospon Općinarić?
-Ja sam, recite s kim razgovaram?
Ovdje vaš susjed X sa broja 24. Čujte vani su ti kontejneri koji užasno smrde, jel' bi se moglo to nekako riješiti, mislim, mora biti neko rješenje na korist svih?
-Naravno, mi smo donijeli odluku da se maknu samo ne znamo gdje. Malo je to na kraju ispalo komplicirano.
-Kako molim?
-Pa gledajte, ne možemo ih prebaciti preko jer će onda smrditi njima, na istočnoj strani je Bipa, a na jugoistočnoj ona prodavaonica bicikala, uglavnom ne mremo ih tu nigdje premjestiti sam tak.
-A da se ukinu dva parkirališna mjesta?
-Prije ćete zaustaviti zemlju da se više ne vrti oko svoje osi nego da ubijedite Zagrebparking u to. Inače, jeftino prodajem naljepnice „Službeno vozilo Zagrebparkinga“ pa ako želite…
-Kako molim?
-Ma to si nalijepite na auto i onda parkirate gdje hoćete, ne bu vas pauk diral.
Odlično! Pošto komad?
500 kn.
-Može, prodano!
Ok, čujemo se kasnije, živili!
Pozdrav!
Drrrn drrrn.
-Halo?
-Majo!
O šefe!
-Čuj, kam da maknemo te kontejnere, pa to je fakat sad već glupo, kam ćemo s njima?
-Jao šefe, ne znam, ali mora se nešto napraviti. Nego zvao je Joso iz Zagrebačkih cesta, u vezi onoga asfalta što si tražio. Rekao je da mu je ostalo za dva kilometra viška iz rekonstrukcije Gajeve, pa bi mogli to gore zviznuti na Kustošijski venec.
-Odlično! Jel' treba neka odluka?
-Ma ne, bude on to dopeljal sutra i odmah budu napravili sve to.
-Bravo za Josu, to je pravi majstor. Nego, kaj ćemo s ovim kontejnerima?
-Pa zvizni ih preko!
-Ma ne mre, pa onda njima bu smrdilo. Ali vidiš, zapravo, tam preko je šef HDZ-a, ak već treba smrditi, nek onda smrdi njemu.
-Hahaha, tako je. Nego uglavnom, tu pored kontejnera su klupice i ljudima užasno smrdi.
-Odlično, maknut ćemo klupice.
-Hehehe, vrlo pragmatično
A da zagrebparking ukine dva mjesta?
Khm, šefe…
-Ma znam, samo imam puste želje. Znam što ćemo, odrezat ćemo dva drveta. Tak i taksu tu već 100 godina, ljudi su ih se zasitili.
-Duhovito ali neće proći.
-Imam ideju!
-Koju šefe?
-Staviti ćemo ih na sred ceste! Tako će biti dovoljno udaljeni od svih i nikome neće smetati!
-Šefe pa ne mre to…
-Sutra sastanak Vijeća ispred kontejnera, sami ćemo ih premjestiti!
Sutradan se na ulici skupilo svih 7 vijećnika. Premjestili su kontejnere nasred ceste i onda se zavezali užetom za njih. Promet je u potpunosti bio blokiran, skupilo se naroda, jedni su davali podršku vijećnicima, a drugi su govorili da ih treba spaliti skupa sa smećem. Došao je i gradonačelnik koji je u svojoj bezgraničnoj mudrosti donio vrlo pragmatičnu odluku:kontejneri ostaju nasred ceste, a za automobile će se napraviti podvožnjak. Međutim, nakon što je podvožnjak sagrađen, ispostavilo se da kontejneri ipak nisu dovoljno udaljeni od zgrada, tako da i dalje smrde stanarima, samo sada smrde svim stranama jednako. Tako da su vraćeni na početnu poziciju. A na mjestu na cesti gdje su stajali napravljene su fontane. Potrošeno je 37 miliona kuna na podvožnjak i 247 miliona na fontane,a sve u svrhu da se konačno riješi taj problem sa smećem koji je još uvijek ostao neriješen. Na kraju su svi pristali na jedino moguće rješenje – zgrada na broju 24 je iseljena (stanari su prebačeni u Sopnicu) te je nakon iseljena srušena.
Tako da fino sada kontejneri nikome ne smrde.
Konačno.
|
COUNT ZERO INTERRUPT
an interrupt of a process decrements a counter to zero
|
|
|
|
mladjo
Advanced Member
Croatia
20013 Posts
Member since 15/04/2007 |
Posted - 18/10/2016 : 20:42:54
|
Prvi kontakt, zadnji kontakt
Snijeg je bio zaveo cijelo brdo i samo se mali dim vidio iz kućice na brijegu koja je stajala na malom proplanku okružena borovima. Iznutra je dopiralo toplo svijetlo iz vatre kamina, a trofeji ubijenih životinja bili su obješeni na svim zidovima toplog dnevnog boravka. Ubojica i njegov sin gledali su kroz prozor mladi bračni par kako zagrljen leži ispred kamina. Ubojica je imao baseball palicu, a njegov sin nož.
-Hajdemo unutra – reče glavni među njima.
Opljačkati i ubiti. To je njihov cilj. Pljačka radi pljačke i ubojstvo radi čistog užitka.
Ubojica je bio veteran u ubojstvima. Krv kako šiklja iz žila, užasnuti krici i pogledi koji jednostavno ne vjeruju da im se to dešava, samrtni hropac i užas na zaleđenom mrtvom licu. A kad ih je bilo dvoje, bilo je još i bolje. A ako su bili emocionalno povezani, to je već prava sreća. Prvo koknuti jednoga, i onda uživati u katatoničnom užasu druge osobe koja istovremeno zna svoju sudbinu i doživljava nevjerojatnu duševnu bol zbog smrti sebi drage osobe. Sadist i psihopata. Ništa ga nije uzbuđivali kao ubojstvo i mučenje. Ni seks. Ništa.
A sin? Sin je odrastao s njim .
Tiho su otvorili otključana vrata (čemu zaključavati, pa nema nikoga miljama okolo) , tiho, bez škripe prošli hodnik na ulazu i našli se u dnevnoj sobi bez da su primjećeni.
Ušli su unutra. Par se okrenuo i pozdravio ih-
-Dobro došli zemljani.
Ubojica je zastao.
-Ha?
-Tata,, mene ovi plaše, daj im reci…
-Zaveži budalo!
-Slušajte majmuni, dajte nam sve pare koje imate i sve vrijedno.
Smijeh je i dalje neprikosnoveno stajao na licu muškarca i žene.
Vatra je i dalje mirno i toplo pucketala.
-Vi hoćete…Novac? Pa dobro, ako je takav običaj. Počeli su vaditi novce iz džepova. Puno novca. Stotine. Tisuće. Desetke tisuća. Uskoro je cijeli pod ispred njih bio ispunjen novčanicama od stotinu dolara. Par se i dalje smijao i dobroćudno gledao u Ubojicu i sina.
Nešto je bilo duboko pogrešno u cijeloj toj situaciji i Ubojica je to znao. Njihova nasmiješena lica, hladnokrvno ponašanje, te rečenice koje izgovaraju…pa i novci. Od kuda su ih izvadili toliko? Kao da su se materijalizirali u džepovima. Ništa mu nije bilo jasno. Ali novci i želja za krvlju pomutili su mu razum i natjerali ga da zaboravi na sve sumnje. Krenuo je prema njima vođen željom za čistim i nepatvorenim nasiljem.
Dvoje ljudi sada se okrenulo prema njima i dalje sjedeći. Iza njih je pucketala vatra, a ispred njih je bila gomila novca.
I dalje su se smiješili.
Ubojica je zamahnuo.
Prvi udarac je pogodio muškarca u lijevu stranu lica, malo iznad uha. On se savio pod udarcem ali na Ubojičino zaprepaštenje, smiješak nije nestao. Scena je bila stravična i groteskna. Čovjeku se krv spuštala niz lice, a osmijeh je bio jednako jak. Ženi također.
Ubojica je potpuno poludio. Počeo je mahnito lupati po čovjekovom licu, nanoseći mu teške ozljede po čelu, tjemenu, licu i zubima. Za to vrijeme, sin je napao ženu koja je također bez ikakvog zvuka trpila ozljede od noža. Lice, trbuh, ramena, čak i prepone – sve je bilo izbodeno i krv je liptala na sve strane. Nakon tridesetak sekundi i desetak udaraca i jedan i drugi su stali. Bili su umorni i zadihani.
I zaprepašteni.
Ispred njih prizor je bio stravičan. Muškarcu je falilo pola lica. Lubanja je bila razbijena na nekoliko mjesta, krv je tekla iz ušiju, jedno oko mu je bilo izbijeno i svi prednji zubi su mu falili.
Ali osmijeh…Osmijeh je i dalje bio tamo.
Žena je sjedila u lokvi krvi. Bila je blijeda jer je skoro sva krv istekla iz desetak rana.
Ali i ona nije izgubila svoj smiješak.
Tada se desilo nešto potpuno suludo. Lica su se i muškarcu i ženi počela izduživati. Prvo lagano, a onda sve više i više. To izduživanje bilo je popraćeno glasnim, dubokim tonom koji je zvučao kao da dolazi iz najdubljih ponora zla. Uskoro su im glave bile razvučene na više od pola metra, a istovremeno su bivale sve uže i uže.
I tada se dogodilo. Prvo je iz usta počeo izlaziti dim koji je uskoro počeo poprimati fizički oblik. Nakon što je izašao u cijelosti, počeo se vrtiti oko svoje osi sve se više ukrućujući te je na kraju pred Ubojicom i sinom stajalo dvoje bića sa drugog svijeta. Bića su se skoro u potpunosti sastojala od očiju. Crvene krvne žile prelazile su im preko cijelog „tijela“, a na dnu očiju bila su im usta puna šiljastih zuba. Nisu imali noge, lebdjeli su u prostoru.
Ubojica i sin stajali su kao paralizirani cijelo vrijeme a onda je ubojica zaurlao:“Bježimo!“
Krenuli su ali nisu daleko stigli. Iz usta obadva stvorenja izašla je plavičasta maglica koja ih je obadvojicu dotakla u predjelu struka. Istok trenutka su se sledili. Ostali su zaleđeni u pokretu, usred koraka, sa izrazom čistog straha na licima.
Trganje tijela je počelo gotovo istovremeno. Svi mišići i krvne žile na Ubojičinom i sinovom tijelu bivali su sve napetiji i napetiji. Jedino su im glave bivale netaknute, a na njima se, kao zaleđen, i dalje prikazivao čisti užas. Prvo su otpale ruke. Nakon toga noge. Krv je špricala na sve strane, a uskoro se i trup dvoje jadnika počeo rastavljati i organi su popadali po podu. Pluća, jetra, srce…sve je ležalo u ogromnoj masi krvi, mesa i kostiju.
A glave su stajale u zraku. Glave pune užasa. Glave bez tijela i života koji ih je napustio.
Dva sata kasnije, vatra je i dalje pucketala u prekrasnom kaminu. Muškarac i žena sjedili su mirno i zaljubljeno pored nje i divili su se njenoj toplini. Na zidovima su i dalje bili trofeji životinja.
Samo su sada na zidu uz njih bila i dva nova trofeja – Ubojice i njenog sina. Mozak im je i dalje radio i lica su im i dalje odavala sliku iskonskog užasa.
I gledali su prema paru koji je bezbrižno gledao u vatru.
|
COUNT ZERO INTERRUPT
an interrupt of a process decrements a counter to zero
|
|
|
|
mladjo
Advanced Member
Croatia
20013 Posts
Member since 15/04/2007 |
Posted - 26/10/2016 : 23:02:01
|
Sonny i Irish (nastavak)
Šetali su Petrinjom.
-Kako je ovo lijep grad.
-Da da, i najveća vukojebina je prekrasna pod uvjetom da dovoljno kratko ostaneš.
-To si ti izmislio?
-Ne, Tomić.
Hodali su nasipom Petrinjčice. Petrinja se nalazi na ušću Petrinjčice u Kupu. Sama Petrinjčica prolazi kroz grad i dijeli ga na pola, a tokom prolaska kroz grad (oko 2 km) teče kroz ukopani nasip dubok 7-8 metara s tim da je ipak dio i iznad tla nekih metar,metar i pol. Većinom je duboka najviše do metar, osim u vrijeme velikih kiša kada poplavi sve živo. Bilo je vruće i Sonnyju padne na pamet: - Hajmo se spustiti na luftiću do Kupe!
-Haha, pa jesi li ti normalan? Murija će nas pokupiti, ljudi će se derati, mislim da...
-Ma hajde, jednom se živi! Što nam mogu! Ne bu trajalo duže od pola sata, a baš bu bilo fora. Ne znam za slučaj da je to itko dosad napravio!.
-Ajde, ali jedino ako ponesemo i cugu. nisam luda da idem bez nje.
-Narafski. Možemo ponesti i nekaj za jelo.
I sat vremena kasnije, nalazili su se na mostu, na ulazu Petrinjčice u grad. Spušali su luftić u rijeku. Bio je nekih dva metra dugačak ali i isto toliko širok što je bilo vrlo bitno jer je na njemu, osim dvoje ljudi, trebalo biti mjesta i za poprilično cuge i hrane. našlo se mjesta čak i za jedan suncobran.
Krenuli su. Kazić je svirao osamdesete, Sonny ga je našao u kući sa kazetom unutra i to hitovi Duran Durana.
U početku su išli jako polako te su povremeno naletavali na dno ali ništa im nije moglo promijeniti dobro raspoloženje. Jeli su,cugali i zajebavali se.
See them walking hand in hand across the bridge at midnight…
-Jebote, ovim tempom će nam trebati više od sat vremena!
-Pa što onda? Opusti se. Sve što trebamo i sve što imamo nalazi se na ovom luftiću. Treba li ti nešto više od ovoga? Čak smo i fizički ovim nasipom odijeljeni od ostatka svijeta. Ovo je odlično.
Atmosfera je bila sjajna.
Girls on film, girls on film…
Ljudi su gledali sa obadvije obale. Prvo su bili začuđeni ali uskoro su pozitivni uzvici dolazili sa svih strana. Samo je pokoji djedica lijeno vrtio glavom u negodovanju tipa „U moje vrijeme…“
Sve u svemu, Sonny, Irish, a i dobar dio grada sa njima uživao je u svemu tome.
Sonny naglo stavi ruku među Irishine noge.
-HEJ KOJI TI JE, PA LJUDI SU…!
-Joj daj se opusti, zar to ovo barem malo ne pali? Neka gledaju!
-Ne, makni se sa mene, ne mogu dopus…
Sonnyjev jezik ju je prekinuo usred rečenice. Popustila je vrlo brzo. Počeli su se sve žešće ljubiti pritom skidajući odjeću sa sebe. Uskoro je publika uživala u divljem seksu koji je Petrinjčica lagano nosila prema Kupi.
In touch with the ground
I'm on a hunt down after you
Smell like I sound I'm lost in a crowd.
And I'm hungry like the wolf…
Postoje 4 mosta do Kupe, a na posljednjem, ekipica je vidjela dvoje mladih golih ljudi kako opušteno leže, ispijaju cugu i slušaju mjuzu. Na licu su imali izraze sreće i smirenosti. Sve je bilo u redu.
|
COUNT ZERO INTERRUPT
an interrupt of a process decrements a counter to zero
|
|
|
|
mladjo
Advanced Member
Croatia
20013 Posts
Member since 15/04/2007 |
Posted - 06/11/2016 : 19:40:22
|
Ljepota tuge
John je bio na ivici smrti. Već se bio pomirio sa njom ali onda je ipak nekako opstao i nije se odlučio na taj veliki iskorak. Mnoge su ga brige stiskale a on se dosta puta nije znao nositi sa njima. Nije imao posla, udebljao se, a i žene su ga izbjegavale. Imao je samo jednu stvar na svojoj strani – inteligenciju. Bio je iznimno pametan ali biti iznimno pametan u društvu gdje se cijene glupani i nije bila neka velika pobjeda. Živio je sam, preživljavao je od pisanja za druge tako da skoro nitko nije ni znao kako zapravo odlično piše.
Gledao je na televiziji premijera i nije si mogao pomoći – pljunuo je u televizor. Taj pizdek mu je ozbiljno išao na živce. Znao je da neće promijeniti ništa, a opet su budale glasale za njega. Ljudi su glupi. Da, u redu ali od te činjenice se on neće najesti. A još gore, ni napiti. Bio je žedan. Jako žedan. Bilo mu je dosta jefinog kosovskog vina od dvije litre u plastičnoj boci po cijeni od 17 kuna ali nije mogao kupiti ništa bolje. Poželio je nešto žestoko ali prije bi se ubio nego da počne kupovati bombice badelovog konjaka po kioscima. I zato je otišao van po već dobro znani kiseliš. Bio je umoran, tužan i sam na svijetu. Išao je vodovodnom ulicom prema Vrutku i tada je pored rampe ugledao nju. Rampa je bila spuštena, a šest kolosijeka je bilo potrebno prijeći da bi se došlo do druge strane. Ona je stajala iza spuštene prve rampe i čekala. John joj se lagano primicao ne hajući za ničim. Provukao se ispod i stao pored nje, čekajući vlak da prođe. Gotovo uvijek je netko prelazio unatoč spuštenoj rampi jer je vidljivost bila odlična sa obadvije strane ali John je skoro uvijek čekao jer jednom je morao platit 500 kuna zbog nedozvoljenog prijelaza. Najgluplje izgubljenih 500 kuna ikada. Imala je slušalice na ušima, marte, staru poderanu vestu i ofucani krombi kaput preko svega toga. Noge su joj bile tanke, jako tanke, a dupe minijaturno. „guzica k'o 20 novčić od 20 lipa“ sjetio se jednog svog frenda koji je znao komentirati slične pozadine. Bila je lijepa i tužna, „ljepota tuge“, pomisli John. Mogla je imati oko 25 godina. Jako mu je trebalo piće.
Vlak se lagano približavao , sa nekih 50-ak kilometara na sat. Išao je iz smjera zapada, trećim kolosijekom.
I tada je skočila.
John je krajičkom oka vidio pokret, a onda je shvatio da je riječ o skoku. Djevojka je odskočila sa mjesta i krenula trčeći prema trećem kolosijeku.
-NE!
U trenutku dok je još skakala Johnu je bilo jasno. Iste sekunde je krenuo prema njoj, mahnito je pokušavajući stići. Vlak je bio na desetak metara od njih. Ona je skočila, a on je skočio za njom. Obadvoje su pali na kolosijek. Vlak je bio na 5 metara od njih. On je brzo otkotrljao i sebe i nju sa pruge. Vlak ga je pogodio u desnu nogu momentalno mu smrskavši koljeno. Poludio je od bola. Ali vlak je prolazio i… Vlak je prolazio! Živi smo! Obadvoje smo živi! Obad…Pao je u nesvijest.
Bol je bila neizdrživa. Ma glupo je to reći kad na kraju ipak nekako izdržiš. Sve u svemu nije se sjećao koliko je bio u nesvijesti. Povremeno je i kroz nju osjećao bol, kao da je ona jača od svega što ga drži na svijetu. Ipak je u jednom trenutku došao sebi.
I vidio vlakić.
Vlakić je skakutao po njegovom trbuhu pa, idući gore dole, i po prsima vođen lijepom mršavom, 25.godišnjom rukom bivše samoubojice.
-Evo ti poklon. Pod ovaj se možeš baciti, a da se ne ozlijediš – rekla je i nasmiješila se.
Teško mu je bilo govoriti, ma teško mu je bilo išta raditi jer je bol bila prejaka ali bio je sretan.
Smrt više nije bila blizu ni za jednog od njih.
|
COUNT ZERO INTERRUPT
an interrupt of a process decrements a counter to zero
|
Edited by - mladjo on 06/11/2016 19:43:51 |
|
|
|
mladjo
Advanced Member
Croatia
20013 Posts
Member since 15/04/2007 |
Posted - 21/11/2016 : 21:17:27
|
Sjednica odbora Zajedničke radne organizacije uskoro je trebala početi. Bili su prisutni predsjednik, zamjenik predsjednika, tajnik, članovi tajništva, predsjednik Izvršnog odbora, članovi Izvršnog odbora, članovi Mjesnog odbora organizacije sa ,pogađate, predsjednikom, i njegovim zamjenikom, te još dva-tri preostala člana organizacije koji su nekako ostali bez ijedne funkcije. Mora se i to ispraviti pod hitno, jer kakva je to organizacija u kojoj svaki član nema barem neku funkciju. Na kraju krajeva, dobrog kadra uvijek fali.
-Gospodine predsjedavajući, imate riječ.
-Hvala tajniče. Kao što znate sada je na redu izvještaj o radu organa odbora za proteklih godinu dana. Sažeo sam ga na samo nekoliko strana. Uglavnom, sam sadržaj i kvaliteta djelovanja odbora proizvela je sinergijski učinak sa drugim organizacijama koje su na poljima djelovanja od krucijalne važnosti činili potrebne zamaške ka učinkovitijem djelovanju kako cjelokupnih organa tako i pojedinačnih članova. U svakom trenutku postojala je pripremljena jedna od mogućih akcija koje bi motivirale kako naše članove ali i glasače u cjelini na potrebiti izlazak na izbore čime bi se još jednom dokazala...
-Khm, oprostite...
Predsjedavajući je u čudu zašutio.
I svi drugi su zašutjeli. Javio se Sonny.
-A što ste vi gospodine zapravo radili?
-Molim, mladi gospon, kako to mislite? Podsjećam vas da sam ja...
-Ma dobro, dobro, hajde se nemojte odmah tako ljutiti, recite mi molim vas koje ste konkretno akcije napravili? Evo, nabrojite ih dvije?
-Ma tko je ovaj balavac? - obrati se predsjednik tajniku. I što ovo znači?
-Pa evo, ja imam samo jedno jednostavno pitanje: Što ste dovraga radili?
Nastao je muk.
Predsjednik je počeo sa objašnjavanjem:Niste zaslužili ovo mladiću ali odgovoriti ću vam:Cijelo ovo razdoblje svi mi radimo za stranku i to krvavo. Koliko smo samo kao Vijećnici održali sjednica? Ha? Znate li koliko je to posla?
-Ali za to ste plaćeni.
-Ma slušaj ti...
-A osim toga sjednice su svaka dva mjeseca. A naknada sjeda svaki mjesec ako se ne varam...
Također, jedno je Vijeće (za koje ste plaćeni) a drugo je organizacija. Znači, govorimo o organizaciji - koje su to konkretne stvari koje ste delali? Tu vas nitko ne plaća, ne?
Predsjednik je pocrvenio. Žila glupača mu je izašla na čelu. Kipio je.
Mi ovdje radimo krvavo da bi između ostalog i vama bilo bolje, a vi ovdje...
Dobro ali što točno to radite?
-Pa zar ne vidite koliki je sinergijski učinak naših akcija koje smo u prethodnom raazdoblju...
ALI ŠTA STE RADILI??! NABROJITE JEDNU AKCIJU U ZADNJIH GODINU DANA!!!
Nastalo je komešanje.
Pa eto, obilježili smo Dan žena, Osmi mart.
-Niste to vi obilježili nego republička organizacija, a vi ste se samo tamo našli. I ako se ne varam od cijele naše organizacije bilo vas je samo dvoje.
-Dijeljenje karanfila za prvi maj!
Opet isto, kao i gore.
-Dan Repub., ovaj, Dan državnosti.
Republička isto...
-Dan borbe protiv AIDS-a...
-Republičkaaaa.....
Evo znam. Organizirali smo svečanu večeru za djecu koja se bave karateom.
To je ona udruga koju vodi vaša supruga?
Predsjedavajući je skočio i primio Sopnnyja za vrat. Pali su na pod.Bio je jak ali ga je Sonny ipak savladao pogodivši ga bistom Ive Lole Ribara u glavu. Cijela bitka je trajala manje od minute ali nitko se nije uključio u nju s obzirom da apsolutno nitko nije navikao poduzimati inicijativu, odnosno reagirati na bilo koji način. Predsjednik se dizao uskrvavljene glave, prijeteći Sonnyju velikim debelim kažiprstom.
-Vidjet ćeš ti mali zbog ovoga! Na sljedećoj sjednici Izvršnog savjeta Nadzornog odbora na republičkoj razini poduzet ću da te se izbaci van!!!.
-Nećete vi ništa.
A zašto majmune? Zašto si tako siguran?
-Jednostavno, prvo, da bi se to tijelo sastalo treba skupiti kvorum, koji se nije skupio već dvije godine, a osim toga, ako dođem na saslušanje, morati ću kao svoju dužnost napomenuti da ne plaćate članarinu.
-Molim?!!
-Da,da, imate više od 10 000 kuna neplaćenih dugovanja prema organizaciji. Napominjem da niti jedan član ne može biti niti na jednoj funkciji u organizaciji ako ima nepodmirena dugovanja prema članarini što znači da se vi, u teoriji, ni ne bi mogli kandidirati na sljedećim unutarorganizacijskim izborima. Naravno, tu je i problem kako ćete objasniti to što već godinama bez problema imate funkcije unatoč tome pravilu. To bi značilo da tajnik organizacije nije javljao točne podatke u središnjicu i da...
-KAKVE SAD JA VEZE IMAM S OVIM?!! ZAČEPI GUBICU MALI!!!
-Dajte se smirite gospon drug tajnik. Srce vam bude skočilo na 200 otkucaja. Nego, baše se nešto pitam, koliko ima članova ova naša organizacija?
Oko 350, zašto?
Pa koliki je iznos mjesečne članarine?
-Pa oko...Ma što ti hoćeš uopće?
-Pa tako, malo mi je čudno da smo stalno u nekakvom minusu. Ok, vjerojatno određeni broj članova kasni sa plaćanjem ali najveći broj članova redovito plaća. Kako onda stalno fali novaca? Na što ti novci idu?
-Pa na redovite rashode poslovanja organizacije.
-Dobro, a koji su to?
-A što ću vam ih sada tu nabrajati?
-Pa što pišete na uplatnicu kada plaćate troškove?
-Pa redoviti rashodi...
-To samo upišete? Bez ikakvih stavki?
Sada je bista Ive Lole Ribara letjela prema Sonnyju. Izmaknuo se na vrijeme ali zato je usnuli zamjenik predsjednika izvršnog odbora (koji se za cijelo vrijeme trajanja sukoba nije trgnuo iz drijemeža) dobio direktan udarac u glavu. Velikih posljedica nije bilo jer se se gospodin samo prebacio iz drijemeža u dubok san.
-Znači, svi izdaci, koji uopće nisu navedeni plaćaju se, ako se ne varam određenoj firmi kojoj je vlasnik gospođa čiji brat ima isto prezime kao i...
I predsjednik i tajnik sada su zajedničkim snagama nasrnuli na Sonnyja. Obadva su ispuštali grlene zvukove, nalik medvjeđim. Sonny se izmaknuo i njih su dvojica pala na pod. Zatim je udario nogom u jaja predsjednika, a drugom nogom u trbuh tajnika. To ih je primirilo na neko vrijeme. Ostatak ekipe se sad već lagano probudio iz drijemeža ali su i dalje nezainteresirano gledali cijeli događaj. Predsjednik je prvi progovorio.
-Dobro mali, što hoćeš?
Ostvake svih vas ovdje.
Odjednom kao da je cijela prostorija poludjela.
-OSTAVKE??!
Sad su svi odjedanput imali nešto za reći. Nastala je užasna buka.
-Pa ja sam ovdje već 25 godina...
-A što ću raditi ako odem odavde...
-Zašto ostavka, pa nisam ništa maznul već...
Predsjednik ih je primirio. -Dobro mali, jesi li ti normalan?
-Ha gledajte, to vam je jedina šansa. Znači imamo malverzacije sa neplaćanjem članarine, malverzacije sa financiranjem privatnog biznisa iz novaca članarine, imamo problem gdje ste vi, kao predsjednik vijeća, firmi svoje snahe dali zemljište na korištenje za male pare u poljoprivrednoj zoni koja je onda prenamijenjena u poslovnu, zamjenik predsjednika je istovremeno i član uprave i jedini član nadzornog odbora Organizacijskih Trgovačkih društava, na glasanje za tijela organizacije izlaze i članovi koji bi danas tebali imati 150 godina, a i dalje su evidentirani u bazi, svi ovdje prisutni dobili su barem jedan kredit po kamati od 0,1% u zadruzi koju vodi vaš nećak a koja dobija poticaje od države, također ste i...
-Dobro dosta! Ajmo svi ostavke na stol.
Ostatak društva je počeo nešto sebi gunđati u bradu.
-Ali šefe...
.SVI OSTAVKE I BUDITE KUŠ SUNCE VAM JEBEM!!!
Okrenuo se ka Sonnyju. _-A ti mali, slušaj, ako samo pisneš nekome...
-Ma nema beda, hefe, samo ti mene imenuj odmah za povjereneika i to je to.
-A bio bi povjerenik, jel'da?
-Da. Da konačno ovdje nešto proradi. I što je najbolje ne treba nam uopće ogranak organizacije, sve ću raditi sam.
-Još ćemo se mi vidjeti mali!
-Ne sumnjam u to.
I sve je došlo na svoje mjesto. Banda je dala ostavku, izglasala Sonnyja za povjerenika i sada već nekoliko mjeseci lokalni povjerenik vodi sve poslove. Bilo je nekoliko pokušaja ubojstva ali sve u svemu Sonny se nije žalio.
Ulicama Sonnyjevog Chicaga sve od tada pravda vlada. |
COUNT ZERO INTERRUPT
an interrupt of a process decrements a counter to zero
|
|
|
|
boudleire
Starting Member
Montenegro
23 Posts
Member since 12/12/2016 |
|
|
mladjo
Advanced Member
Croatia
20013 Posts
Member since 15/04/2007 |
Posted - 08/01/2017 : 19:30:29
|
Posljednje misli
Uzeo je bocu JimBeana i strovalio niz grlo dobra dva deci. Peklo ga je kao u peći ali uživao je. Stisao je zube u bolnom neuzviknutom urliku i osjetio kako ga želudac razara. Krv koja mu je kapala sa lica prljala je njegovu Benetton majicu.
Krv nije bila njegova.
Obrisao je nož o hlače.
-Jebi ga - pomisli - kad se već prljam, onda da to napravim kako treba.
Steven je ležao i urlao od bolova. Ruke su mu bile na trbuhu iz kojeg je liptala krv. Jako ali ne previše, pomisli Craig. Ovako može preživjeti još nekoliko sati.
-Znaš li da je ovaj način umiranja jedan od najsporijih?- Da ti pustim neki film, da ti prođe vrijeme?
-Odjebi!
-Hm, hm, nikada nisi bio društven. Hoćeš malo cuge? Mogu ti je natočiti direktno u trbuh
Steven je zarežao. oči su mu sijevale divljom bjesnoćom U jednom sumanutom pokušaju, probao je dohvatiti nešto, bilo što, samo da barem nekako zamahne prema govnaru koji ga je probo 3 puta u trbuh. Ali ništa. Nije imao snage. A bol ga je razarala.
-Znaš što je fascinantno? - upita Craig? Umirući imaju nekoliko vrsta ponašanja. Jedni ne vjeruju da se to njima dešava. Oni imaju onaj zablenuti, iznenađujući pogled, pogled koji ne vjeruje, koji traži neko drugo objašnjenje za to što im se događa. Drugi plaču. Samosažaljeveju se u te zadnje trenutke svojih života. A neki su bijesni. Čak i blizu smrti ne mogu bez bijesa. E, ti si jedan od takvih. Dobro, to sam i očekivao.
Steven procvili kroz zube pune krvi. - Jebi se gade! Uživaj, ali i ja uživam. Jer znam da ti tvoja draga Lou leži six feet under.
Udar cipele je bio toliko snažan da je automatski izbio sve Stevenove prednje zube. Nije mogao ni jaukati od bolova. Samo se još više presavinuo u bolnom grču.
-Znaš što je dobro kod cipela od 600 eura? - upita Craig? Neuništive su. Traju jako dugo. Samo treba mijenjati pete. A i dobre su za udaranje stoke poput tebe.
Zapalio je Cigaretu. Camel. Slabe, su, pomisli. Dobro, ne baš slabe ali bile su puno jače. Nekad su bile 1.1 Marlboro je bio 1.0 A danas...Mah, rade i cigarete za pičkice, pomisli. Rothmans...Uff, to je bila cigareta. 1.4.
Steven je bljuvao krv i gušio se u kašlju.
Craig je mirno pušio.Uživao je u cigareti.
Znaš, nije ona tebe nikada voljela - kroz krv iscijedi Steven. Da i je, ne bi se mrdala sa...kof, kof, ufjbmti...sa najboljim prijateljem od muža. A ja sam je samo iskorištavao, to priznajem. Daš mi pljugu?
Craig mu doda pljugu i zapali je.
Uh, jebemti...Što je dobar ovaj Camel. Samo sad ih rade slabije...
-Da, pizdarija.
-Čuj, oduvijek sam volio pare. One su mi najbolji prijatelj, a ne ti.
Uvukao je jedva dim. - I što sam mogao? Kada mi je rekla da će dignuti sve pare s računa i pobjeći sa mnom, pristao sam. Ali nema tih para zbog kojih bi je, kaugh...trpio, to ti priznam. Ti si drugo, ti si je volio.
-Da...
Jedno vrijeme su pušili u tišini.
-Jebena kučka - tiho veli Craig.
-Jebena kučka - ponovi Steven.
Steven se pokušao podignuti ali je zaboravio da su mu koljena smrskana. Urlajući je pao na pod.
-Jebemti život, daj dovrši ovo! - zaurlao je zadnjim atomima snage.
Craig uzme bocu Jim Beama i razbije mu je o glavu. Nakon toga uzme pištolj i ispali Stevenu tri metka u čelo. Dok je ležao u lokvi krvi, cigareta mu je još uvijek visjela iz usta.
-Pljuga te nadživjela stoko - pomisli Craig i na miru povuče dim.
Izašao je van sav krvav i sa pištoljem u lijevoj ruci. Ljudi su ga gledali. Nije mario.
Ušao je u stan. Istuširao se i obukao. Uzeo je novce s kojim su ga htjeli ostaviti i otišao van.
Sunce je sijalo kao da nikada neće zaći. |
COUNT ZERO INTERRUPT
an interrupt of a process decrements a counter to zero
|
Edited by - mladjo on 09/01/2017 08:03:26 |
|
|
|
Just_Charlie
Advanced Member
.jpg)
8577 Posts
Member since 07/01/2008 |
Posted - 09/01/2017 : 00:33:09
|
Steven nije nista pomislio niti mirno povukao dim jer ima tri metka u celu.
Ispravi ime tom kurvinom sinu.:) |
~ Prvo suputnik onda put ~
|
|
|
|
mladjo
Advanced Member
Croatia
20013 Posts
Member since 15/04/2007 |
|
|
Risar_69
Advanced Member
Slovenia
11679 Posts
Member since 05/05/2008 |
|
|
mladjo
Advanced Member
Croatia
20013 Posts
Member since 15/04/2007 |
Posted - 01/02/2017 : 16:50:07
|
quote:
Originally posted by Risar_69
Fino za čitati, čestitam.
Hvala! |
COUNT ZERO INTERRUPT
an interrupt of a process decrements a counter to zero
|
|
|
|
mladjo
Advanced Member
Croatia
20013 Posts
Member since 15/04/2007 |
Posted - 05/04/2017 : 15:05:09
|
Let
Johnny je izašao na balkon, popeo se na betonsku ogradu, raširio krila i poletio.
Iako su mnogi iznenađeno zijevali u čudu gledajući čovjeka koji leti, mnogi su se sjetili da je sam Johnny to najavljivao već tjednima. Izjavljivao je mrtav hladan da će sada jednog dana samo raširiti krila i poletjeti. Mnogi su mislili da se šali, neki su mislili da se misli na drogu odnosno tu vrstu „uzdizanja“ a dosta njih je jednostavno mislilo da je lud.
Međutim Johnny nije bio lud.
Prvi dan je otišao do svoje velike bivše ljubavi i pozvao je na spoj. Došao je do nje doma, raširio krila i rekao „poleti sa mnom!“. Ona je stajala skamenjena jedno vrijeme ali nakon nekoliko trenutaka se opustila i dopustila je da je Johnny vine u visine. Na kraju krajeva, što su sve zajedno doživjeli, ovo i nije nešto baš toliko čudno. Sletili su u restoran na sjeveru grada, ručali, malo letjeli na modrom nebu Zagreba i onda otišli kod nje doma. Ustanovila je da su joj krila jako seksi.
Drugi dan je došao poziv iz crkve. „Vodstvo prodavača magle me zove“ reče Johnny svojoj dragoj i odleti. Baš ga je zanimalo što imaju za reći.
Oni su mu nudili sve. Samo je trebao reći da je dar od boga. Johnny im je rekao da to nema veze sa nikakvim bogom i da su njegova krila nešto sasvim drugo. Ona su bila izraz težnje da se oslobodi svih okova koje mu je društvo nametalo i htio je poletjeti kako bi iza sebe ostavio sve one mane koje mu sredina nameće. Želio je biti slobodan. A u visinama nikada ne bi bio sam jer tu je njegova draga koja nema krila ali nema veze – njegova su dovoljna za njih dvoje.
Njima se to nije svidjelo. Ali nisu mu mogli ništa. Poletjeo je u zrak slobodan i nesputan.
Treći dan je došao poziv od vojske. „Čovječe ti samo letiš i bacaš granate! Sve ti damo! Sve!“
Nije uzeo ništa.
Četvrti dan ga je zvao premijer. Prvo mjesto na listi, sva službena putovanja bi išao sa njim („mislim, ono, kužiš, ja držim govor a ti lebdiš iznad mene, kaj nije to jebeno, ne?“) a o drugim beneficijama da ne govorimo („mislim, ono, kuiš, ima dama koje bi ubile za tebe. Nemoj me krivo shvatiti nije loša ta tvoja ali nema cice i nije baš prezgodna, mislim daj da ti ja sredim nekaj“)
Johnny je slegnuo krilima i otišao.
Letio je do otoka, do rijeka i jezera, do drugih gradova i naroda. Ponekad sam a ponekad s dragom. Imao je sve.
Prve prozivke došle su od svećenika koji su mu govorili da je „pali anđeo“ koji donosi smrt i bolesti, a mnoge vidjelice su se klele da su ga vidjele sa rogovima na glavi.
Onda su došli iz vojske i prijetili mu da prestane jer je prijetnja nacionalnoj sigurnosti. „Što ako negdje baci bombu?!“ – urlali su.
Uskoro je i Vlada donijela „Zakon o prisilnom slijetanju i podvrgavanju medicinskim tretmanima“ kako bi otkrili tajnu njegova leta. Policija ga je počela tražiti.
Uskoro se i narod okrenuo protiv njega. Čovjek koji nesputano leti i uživa u ljubavi bilo je previše za njih. Nisu mogli podnijeti njegovu sreću i različitost. Svagdje gdje bi se pojavio bio je izložen vrijeđanjima, a često i fizičkim napadima. Gađali su ga kamenjem, stolicama, čašama…svime što im je došlo pod ruku. To Johnnyju više nije imalo nikakvog smisla.
Sandoci je otok na maldivima bez i jednog stanovnika. Odnosno sada je imao dva. Johnny i njegova draga su sjedili na plaži i uživali jedno u drugom. Ništa im više nije bilo potrebno. Dobro, koliba sa strujom, hrana, piće, glazba, filmovi i knjige su isto bili tu, nije da su nešto štetili. Sve je to bilo na raspolaganju njima dvoje, a zauzvrat je Johnny samo morao par puta mjesečno obići otočje i javiti vlastima da li ima kakvih problema. Bili su sretni jer su bili daleko od svega što ih je napadalo.
Imali su ljubav, more i krila.
A, još to nisu ni znali, bilo ih je troje.
|
COUNT ZERO INTERRUPT
an interrupt of a process decrements a counter to zero
|
|
|
|
Topic |
|
|
|
BANIJA LIBRE - konačni naziv,a ima i novog štiva!
