Da li ima zainteresovanih domacih izdavaca za ovo? Fibra ili Darkvud?
Naravno, da se čitalo to. Odličan strip. Svakako ga je treba pročitat, kupit HC izdanja i onda još jednom pročitat barem jednom godišnje. Fear agent 4 life.
ja sam ga probao citati tog Fear Agenat nekoliko puta i ne ide mi... ne znam sta me odbija jeli one vanzemanljske zivotinje/insane ili sta? sto crta ili sta..ali dobro ima se dosta toga i citati pa nema veze
LOKOT I KLJUČ 1-6 Visoka očekivanja su se djelimično ispunila. U pitanju je dobro osmišljena priča, Hil je sjajno slagao i posložio kockice, priča ima glavu i rep, vuče te da čitaš dalje. Ali... likovi mi se uopšte nisu zavukli pod kožu. Jedini lik do kog sam držao je Taj, za ostale mi je živo pucao k.... kako će završiti. Svi su pretjerano kul, pretjerano hrabri, pretjerano zreli, jednostavno pretjerani u svemu... apsolutno se nisam mogao saživjeti sa njihovim problemima. Dijalozi su mi velikim dijelom bili izvještačeni, a humor je nepostojeći (tj. u pokušaju je, ali očito je da Hil nije neki vickast tip). Ipak, dobro složena priča koja intrigira izvlači ovaj serijal. 7,5/10
Fascinantno mi je koliko se ovaj čovjek udubi u istraživanje predloška za neki svoj strip, a još više koliko ga onda eksploatiše. Neki ga prozivaju zbog toga (slično kao i Morisona), ukazujući na hermetičnost takvog djela, ali meni je to gotivno, jer navede i mene u istraživanje i učenje nečeg novog. Žao mi je što nisam više čitao Lavkrafta, jer ovo je strip kao stvoren za zaluđenike likom i djelom ovog pisca. Strip se ponajviše poziva na Lavkraftova djela, naročito Ktulu mitos, ali i na djela nekih njegovih kolega pisaca, pošto su oni između sebe dosta toga pozajmljivali, tvoreći tako još veću mitologiju. Trejd sadrži "prolog" u vidu dvodijelnog "The Courtyard" i četverodijelni Neonomicon, koji se na njega direktno nastavlja. Prolog govori o FBI agentu Saksu koji istražuje seriju brutalnih ubistava od strane više nepovezanih izvršilaca, koje ga upućuje na noćni klub i lika po imenu Karkosa, navodno dilera nekom novom gudrom. Tu počinje čitav Ktulu haos, koji se nastavlja u Neonomiconu, ovaj put sa novim FBI agentima i nekim novim i starim licima. Očekujte dosta brutalnosti, seksa, monster-seksa, silovanja i tripova, sa odličnim za(s)vršetkom. Ko neće da se malo bakće s wikipedijom i internetom, može i da zaobiđe, jer ga ova priča neće zadovoljiti u smislu "odoh da pročitam ovo od tačke A do tačke B", i vjerovatno je (ako nije prethodno bar malo prostudirao Lavkraftova djela) neće baš ni razumjeti. Crtača Barousa ne volim, a ovi kolori Avatarove izdavačke kuće su mi strava i užas, tako da vizuelno nisam baš raspamećen, ali ima dobrih momenata i na tom polju. Sigurno ću pročitati Providence (mislim da je to prikvel čitave ove priče) kad izađe posljednji broj, trenutno je na 11 od 12. 8/10
Zanimljiv pokusaj prikaza prahistorijskog svijeta kroz zivot gmazova i njihove svakodnevice kojoj mi mozda nikada nebi pridavali neko posebno znacenje. Gola borba za zivot prikazana kroz razne verzije. Svakako cool stvar za vidjeti.
Vec sami koncept price mi nije djelovao obecavajuce. Zasto? Jer u prvih nekoliko stranica mozemo pretpostaviti vise manje sto ce se dogoditi kao sto je to slucaj sa slicnim pricama, bile one u stripu, filmu itd. Zbog ovako epskog dogadjaja terminator sam kao lik puno gubi na svojoj vaznosti.
Ross je pravi primjer kako crtez moze izvuci losu pricu. Da je ovo crtano u marvelovom stilu ovo bi bio pravi fijasko. Zato je Ross tata od zanata.
I da, gdje da idu komentari na stripove koji nisu najbolje od americkog nesuperherojskog stripa?
Na drugo citanje; ocito je kako se Fortier uhvatio u kostac sa prevelikim zalogajem. Prica koja je jednostavno preveliki zalogaj za jednog pocetnika i za ocekivati je kako ce imati unaprijed predvidljive nedostatke. Jednostavno rat kao rat ne odskace od slicnih klisejiziranih vec ispricanih prica. U cemu je razlika izmedju skyneta i terminatora u odnosu na druge? Nema je. U tome je osnovni problem. Vjerujem da je sam Fortier znao i bio svjestan te cinjenice, ali sto se moze. Ipak je izdavac previse trazio kada je zahtijevao od njega zavrsnu pricu ionako nedovoljno definiranog serijala.
From the nineteenth century to the twenty-first, cannabis legislation in America and racism have been inextricably linked. In this searing nonfiction graphic novel, Box Brown sets his sights on this timely topic.https://us.macmillan.com/books/9781250154088
Tko je nova izdavačka kuća iz Amerike. Ovo nije pitanje Tko ima finih stripova i free onlajn sveske za pregled https://tkopresents.com/ a imaju i novog Ennisa i Lemira. Goodnight Pardise je vrh.
Pošto još nije objavljen, tek ćemo vidjeti spada li u najbolje od američkog nesuperherojskog stripa, ali nije mi pala na pamet bolja tema za staviti link, a čini mi se da zavređuje pozornost.
Pošto još nije objavljen, tek ćemo vidjeti spada li u najbolje od američkog nesuperherojskog stripa, ali nije mi pala na pamet bolja tema za staviti link, a čini mi se da zavređuje pozornost.
Duncan Fegredo ostavlja vizualno jak dojam.
Kod Hellboya mi je bio bolji od Mignole.
Alex de Campi mi se svidjela kao scenaristica na Smoke-u, doduše čitao sam samo prvi dio sa Kordejevim crtežom.
Osobno ne volim kada je puno različitih autora na nekom stripu.
Pošto još nije objavljen, tek ćemo vidjeti spada li u najbolje od američkog nesuperherojskog stripa, ali nije mi pala na pamet bolja tema za staviti link, a čini mi se da zavređuje pozornost.
Duncan Fegredo ostavlja vizualno jak dojam.
Kod Hellboya mi je bio bolji od Mignole.
Alex de Campi mi se svidjela kao scenaristica na Smoke-u, doduše čitao sam samo prvi dio sa Kordejevim crtežom.
Osobno ne volim kada je puno različitih autora na nekom stripu.
To može biti katastrofa, ali može biti i jako zanimljivo, kao na primjer Nelson. Ako nisi čitao predlažem da baciš oko.