Umovi su nam zatrovani traženjem “dubljeg razloga“
Zanimljiva je priča oko nastanka slike konja.
....
Ali što je sa slikom? Ima li ona uopće smisla bez cijele priče, ima li smisla prikazati konja na livadi u velikom formatu, kao u doba Stubbsa, ma koliko dobro bio naslikan, ili je zabavna priča o propaloj narudžbi jedino što iskupljuje i „drži“ ovo djelo?
Teško je reći, jer su nam umovi zatrovani traženjem „dubljeg razloga“ u slikarstvu, razloga koji tobože nadilazi sliku. Dakle, glavno pitanje pred ovim kljusetom nije što će sada s njime umjetnik, nego što ću s njime ja, ili bilo koji drugi kritičar? Kako zauzdati neki umjetnički rad koji se tako divlje rita i opire imperativima suvremenih klasifikacija (najlakši je odgovor, dakako, žigosati ga anakronim, dakle društveno nepoćudnim, no je li on i najispravniji)? I čemu uopće potreba za definiranjem djela u ograničavajućim parametrima aktualnog vremena?
"Am I an Artist?" I can't help but wonder how many nuclear physicists get up out of bed each morning and ask themselves whether they are nuclear physicists. Granted, if one is a nuclear physicist, one has concrete evidence of the fact–education, background, job title, and hours of working each day with whatever it is that nuclear physicists work with–but an artist has a few concrete pieces of evidence as well: Paint; canvas; brushes; paper; pencils; clay; some sort of easel, palette, or workspace–all of which are jumbled together somehow to create an oil painting, a drawing, sculpture, piece of jewelry, or some other product that others look at and call "art."
So it would only make sense to call the person who made it an "artist." Ah, but nothing in life is simple, and many people–some of whom are nuclear physicists–work at a day job and do art on the side, in the evenings, on the weekends, in place of eating lunch–and while what they produce looks like a painting or a sculpture or a piece of jewelry, they torture themselves by asking all the time, "Am I an artist? Am I a real artist?"
Some people ask themselves this so much that they stop producing whatever artwork they have been producing, until they can get an answer to the question.
But to some extent, does it really matter? And whose definition of "artist" are you using anyway?
jadna cura bolje crta od cike? ciko vise zaradjuje ,a ne zna crtat? cura nema para al bas se trudi? slike od cike su preapstrakne? ciko nosi japakne kakve cura silno želi? cura je glupa i piše cijene po zidu?
dakle,moderna umjetnost je upravo i nastala da razbije konvencionalnu formu koje se već stoljecima odrzavala.da pokaze da se moze promatrati svijet iz drugacije perspektive.da se ne držimo komforne zone tisucama godina već da se deforimira postojeca;što znači napredak.i mnogi koji su zakoračili u svijet eksperimentiranja su loše prošli jer je užarena masa navikla dobivat standardiziranu količinu svoje porcije.jasno mi je da slike poput bijele crte ne sadrže formu i tesko je artikulirat ,ali zasto bi se netko zamarao.to je omjer jedan na n tu koji dolazi do izražaja za koji ljudi popizde i daju ogromne novce (obican hype) (i zasto bi se netko zamarao kako netko trosi svoje novce) dok ostalo samo nastavi propadat.mediji vole prezentirat kao da se to događa svakodnevno.
jadna cura bolje crta od cike? ciko vise zaradjuje ,a ne zna crtat? cura nema para al bas se trudi? slike od cike su preapstrakne? ciko nosi japakne kakve cura silno želi? cura je glupa i piše cijene po zidu?
dakle,moderna umjetnost je upravo i nastala da razbije konvencionalnu formu koje se već stoljecima odrzavala.da pokaze da se moze promatrati svijet iz drugacije perspektive.da se ne držimo komforne zone tisucama godina već da se deforimira postojeca;što znači napredak.i mnogi koji su zakoračili u svijet eksperimentiranja su loše prošli jer je užarena masa navikla dobivat standardiziranu količinu svoje porcije.jasno mi je da slike poput bijele crte ne sadrže formu i tesko je artikulirat ,ali zasto bi se netko zamarao.to je omjer jedan na n tu koji dolazi do izražaja za koji ljudi popizde i daju ogromne novce (obican hype) (i zasto bi se netko zamarao kako netko trosi svoje novce) dok ostalo samo nastavi propadat.mediji vole prezentirat kao da se to događa svakodnevno.
To što kao ljubitelj moderne umjetnosti nisi uspio razabrati da se na oba kadra nalazi isti slikar samo na početku i na kraju karijere najbolje govori o tome u čemu je problem sa modernom umjetnošću.
Valjda ovaj cikica, sa sesirom, koji je kupio sliku sa prve izlozbe i koji sada prolazi pored momka/devojke na drugoj slici, pokazuje da nije isti slikar u pitanju.
Preveo: Goran Krickovic, Tekst interpretirali: Ljubiša Bacic, Nada Blam, Miroslav Bijelic, Vlastimir Ðuza Stoiljkovic i Nikola Simic, Magnetoskop: Miroslav Nikolov, Ton majstor: Rihard Merc, Realizacija: Slavko Tatic https://www.youtube.com/watch?v=TkE5VYffiR0
Valjda ovaj cikica, sa sesirom, koji je kupio sliku sa prve izlozbe i koji sada prolazi pored momka/devojke na drugoj slici, pokazuje da nije isti slikar u pitanju.
E, baš tu je point! To je konvencionalna forma (način čitanja). Ako čitaš odozdo prema gore (otvoren si za gledanje svijeta iz drugačije perspektive) vidiš mladog umjetnika koji s čežnjom gleda čikicu kako nosi nečju sliku i koji s godinama nadilazi (ili iz egzistencijalne potrebe napušta) mladalačke iluzije i stiže do slave i para. Ovakvo čitanje više nije kritika moderne umjetnosti već o njoj progovara afirmativno.
Ma, ne kuzite nista - to je strip o umjetniku koji tokom dana prodaje muda pod bubrege naivcinama za velike pare, a navecer skida masku, pokazuje se svojim pravim licem i na ulici prodaje pravu i iskrenu umjetnost. Cikicu ne gleda sa ceznjom, nego s gomilom sazaljenja i mrvicom prezira, sjecajuci ga se kao glupana koji je tog popodneva u nekoj galeriji iskesirao hrpu love za bezvrijednu mazariju, a sad je za pravu stvar posve slijep, zato sto se pojavljuje u "krivom" kontekstu.
Olovka je jedina stvar u mojem životu koju mogu kontrolirati.
Edited by - culture vulture on 15/02/2018 15:55:34
Smisao je u tome da i najveće sranje može naći idiota koji će to dobro platiti, ako je isto izloženo u kakvoj likovnoj galeriji gdje se i skupljaju kojekakvi snobovi koji o umjetnosti u suštini pojma nemaju. To objašnjava snoba kojiu na donjoj slici prolazi kraj pravog umjetnika niti ne pogledavši što izlaže.