| Author |
 Topic  |
|
globinjo
Moderator
 
Croatia
33493 Posts
Member since 12/09/2002 |
|
|
Dukidule
Advanced Member
Chile
4039 Posts
Member since 20/05/2014 |
 Posted - 25/05/2017 : 00:59:03
|
quote:
Originally posted by globinjo
Ja ne idem
Tad cu bit u zg
Pozdravit nove prvake drzsve
.....piše ovo sjedeći u makarskom bistrou "Zmaj", u žudnom isčekivanju sutrašnjeg dana... |
Za koga ja navijam samo je moja stvar.
A ljubav je jedna, jedina... |
 |
|
|
Mrkva
Senior Member
1184 Posts
Member since 11/09/2016 |
Posted - 25/05/2017 : 07:14:23
|
quote:
Originally posted by nedim__
Stizem sutra u drustvu ljepse polovine, i stid me priznati prvi put na Mafestu :)
Woho, to su vec cetiri zene za koje znam da ce doci :) raznjezena sam :) |
|
|
|
globinjo
Moderator
Croatia
33493 Posts
Member since 12/09/2002 |
|
|
jaki
Advanced Member
Croatia
26757 Posts
Member since 13/03/2004 |
Posted - 25/05/2017 : 10:03:51
|
quote:
Originally posted by Mr. Bushido
quote:
Originally posted by jaki
U petak,subotu i nedilju sam tamo.
Eto, ako i Marko dođe na Mafest, onda ga možeš uživo uvjeriti da izda Master of Kung Fu i Castellinijevog Silver Surfera. 
Kad popije dvi pive pristat će na sve.
Marko je uvijek bio lak |
Ja sam fetišist papira! |
|
|
|
roby05
Advanced Member
Croatia
3014 Posts
Member since 26/07/2013 |
Posted - 25/05/2017 : 10:46:43
|
| Ja dovozim i zenu i dicu. |
Evala ti dalmatinski puce,pozdrav tebi s Poljuda Hajduce,nasem moru,galebu i skoju,Boze cuvaj Dalmaciju moju. |
|
|
|
all_ba
Advanced Member
Bosnia and Herzegovina
4149 Posts
Member since 01/04/2008 |
|
|
globinjo
Moderator
Croatia
33493 Posts
Member since 12/09/2002 |
|
|
Poli
Advanced Member
Slovenia
37956 Posts
Member since 26/10/2007 |
Posted - 25/05/2017 : 13:06:38
|
quote:
Originally posted by jaki
U petak,subotu i nedilju sam tamo.
Ajde ponesi i ona dva Saguara sa sobom. 
|
Anything is possible dec d uej
Be the Change You Want to See
|
|
|
|
jaki
Advanced Member
Croatia
26757 Posts
Member since 13/03/2004 |
|
|
jaki
Advanced Member
Croatia
26757 Posts
Member since 13/03/2004 |
Posted - 25/05/2017 : 13:53:53
|
SPECIJALNI GOSTI:
Charlie Adlard
Charlie Adlard je, od 2004. naovamo, u tandemu sa scenaristom i autorom serijala Robertom Kirkmanom glavni kreativni motor globalnog fenomena zvanog “Živi Mrtvaci” (The Walking Dead), čiji je nedavni 163. broj tiskan u nevjerojatnih 750 tisuća primjeraka kao dio proslave 25 godina izdavačke kuće Image Comics. Premda se Adlard uključio u serijal nakon što je originalni crtač Tony Moore otpao već u sedmom broju zbog navodne nemogućnosti ispunjavanja rokova i svađe s Kirkmanom, njegov detaljni, sirov i životan stil jednako je krucijalan za ogroman uspjeh stripa, pa kasnije i mega popularne serije, koliko i briljantna Kirkmanova postavka cijele priče.
Naime, za neupućene, pod uvjetom da takvih uopće ima, suprotno naslovu i osnovnoj premisi – “The Walking Dead” nije serijal o zombijima – oni su tek kulisa za istraživanje beskonačnih nijansi ljudske prirode, posebice vječnog žongliranja između milosrđa i okrutnosti, morala i koristoljublja.
U takvu postavku “apokaliptičnog horror vesterna” Adlardov stil se savršeno uklapa. Iako je počeo s kolorom, Adlard je s vremenom postao punokrvni monokromni crtač koji koristi velike blokove crne tinte na stranici kako bi kreirao efekte sjena puno hrabrije nego što smo navikli u stripovima. Zahvaljujući takvom ekspresivnom stilu većina likova je predstavljena stilizirano ali realistično. Njihova fizička pojava redovno održava oskudne i okrutne uvjete u kojima žive, a u skladu s dugačkim trajanjem serijala protok vremena je vidljiv preko suptilnih promjena u izgledu i imidžu svakog junaka te konstantnog raspadajućeg stanja “pravih” mrtvaca . Rođeni Britanac, Adlard je stripovnu karijeru započeo u tamošnjem kultom SF strip-magazinu “2000 AD”, inače najpoznatijem po objavljivanju legendarnog Judge Dredda, da bi prekooceansku karijeru započeo kroz suradnje na stripovima za divove poput DC-a i Marvela. No, tek suradnjom s izdavačkom kućom Image Comics i samim Kirkmanom postaje stripovska superzvijezda i čovjek koji je osebujnim stilom pripomogao pretvoriti jednu staru žanrovsku ideju u neprekinutu egzistencijalnu dramu čija je gustoća i maštovitost zarobila pažnju milijuna.
“Ironično je to što sam ja jedan od onih tipova koji vole kada horor nije u prvom planu. Iskreno vjerujem da um čitatelja može stvoriti daleko užasnije slike od onih koje su nacrtane. Jedna od najupečatljivijih scena koju ću uvijek pamtiti je kraj filma “Rosemary`s Baby”. Ona je samo rekla nešto o očima svog djeteta, a nama nije bilo potrebno da vidimo ništa više do crnog sanduka u kojem je ono ležalo. To je tako moćna scena. Mi ne radimo takve stvari često u “The Walking Dead”, ali razumijem i poštujem razloge zbog kojih prikazujemo nasilje. To je jedan brutalan svemir i čitateljima je uvijek šokantno kad vide kako neki od njihovih najdražih likova bivaju masakrirani na različite načine. Da to radimo na indirektan i suptilan način, priča ne bi bila toliko upečatljiva“, rekao je Adlard u jednom intervju za Comic Book Resources o upotrebi nasilja u svijetu stripa koji ga je proslavio.
Krajem 2016. Adlard je imenovan strip-laureatom u Velikoj Britaniji, a u toj počasti naslijedio je Davea Gibbonsa, crtača “Watchmena”. Adlard je iskoristio novopečenu poziciju promoviranja uloge stripova u podizanju pismenosti mlađih naraštaja i njihovom korištenju u obrazovnom sustavu te je posebno istaknuo kako smatra strip umjetnošću za sve generacije, čime je htio naglasiti da je nepotreban određeni elitizam koji se razvio posljednjih godina upotrebom termina “grafička novela” - oznakom materijala namijenjenog prije svega zrelijoj publici. Premda Adlardov rad doista nije namijenjen najmlađim čitateljima i onima slabijih živaca, nema sumnje da je riječ o poruci koja je univerzalno razumljiva, čak i kad nije najugodnija.
Karlo Rafaneli |
Ja sam fetišist papira! |
|
|
|
jaki
Advanced Member
Croatia
26757 Posts
Member since 13/03/2004 |
Posted - 25/05/2017 : 13:54:29
|
Doug Braithwaite
Crtač Doug “Dougie” Braithwaite započeo je svoju karijeru krajem osamdesetih u kultnom britanskom SF strip-magazinu “2000 AD” u kojem su startali i kasnije proslavljeni autori poput Alana Moorea, Neila Gaimana, Briana Bollanda i Mikea McMahona.
Braithwaite je bio svojevrsno stripovno čudo od djeteta, pa je već s 15 godina predstavio svoje radove britanskoj podružnici Marvela, da bi potom upisao umjetničku školu u London Cartoon Centru gdje mu je jedan od učitelja bio David Lloyd, stari znalac i specijalni gost MaFesta. Crtački debi zabilježio je već sa 17 godina u “Action Forceu”, britanskoj inačici G. I. Joea, te radom na nekoliko stripova za “2000 AD” uključujući i Judge Dredda. Prvi američki angažman bio mu je na “Doom Patrol”, po scenariju sunarodnjaka Granta Morrisona. Braithwaiteov uspjeh na ovim stripovima doveo ga je do DC-ja, a posebno se ističe njegov rad na tri broja “Legends of the Dark Knight” gdje je do izražaja došla njegova vještina tekstura i sjenčanja. Prvi značajniji projekt za Marvel bila je Punisherova “Eurohit” priča u kojoj Frank Castle odlazi u Europu, a sve kulminira velikim obračunom s Kingpinom. Braithwaite se ovom liku vraćao nekoliko puta, a s proslavljenim scenaristom Garthom Ennisom 1995. je radio na crnohumornom one-shootu “Punisher Kills the Marvel Universe” u kojem naslovni junak ubije svakog pozitivca i negativca u tom stripovnom univerzumu, da bi na samom kraju okončao i svoj život. Tijekom svoga nezaboravnog rada na Punisheru, Ennis je radio s nekima od najboljih crtača u svijetu stripa poput Lewisa LaRose, Gorana Parlova te Howarda Chaykina, uključujući i Braithwaitea. Serijal je izlazio za Marvelovu podetiketu Max specijaliziranu za tvrđe, nasilnije i kompleksnije varijante poznatih junaka, a u ovoj verziji osvetnik Franka Castle oslobođen je pravedničkog moraliziranja i flertanja sa superherojskim aspektima kakva su ovoga karizmatičnog antiheroja često sprečavala da se razvije u punokrvni lik. U Ennisovoj inačici Castle je dobrano načet godinama i otupio od silnog nasilja, a njegov osvetnički pohod na mafijaše koji su mu pobili obitelj odavno se proširio na osobni rat protiv čitavoga njujorškog podzemlja. Cijela priča obilježena je macho nihilizmom kakvog je autor patentirao u kultnom Preacheru, samo je fokus s nekoliko glavnih junaka pomaknut na centralnu figuru čija tragedija umjesto katarze generira neprekidni niz krvi i boli koji istodobno predstavlja i anestetik i nemogućnost bijega od samog sebe. Ennis konvencije osvetničkog žanra kroz tih šezdesetak brojeva i desetak tematskih cjelina dovodi do apsurda, preispitujući granicu pravedništva i sociopatskog ponašanja, vrlo često balansirajući na rubu poetičnosti i stripovnom mediju prilagođenoga prljavog realizma. Čitatelju nikad nije posve dozvoljeno da simpatizira s glavnim junakom, premda nije posve “očišćen” od plemenitih gesti, poput onih u trećoj narativnoj cjelini “Majka Rusija” gdje mu očinski instinkti predstavljaju Ahilovu petu u odnosu na uobičajeno bešćutnog antagonista. Inače, riječ je od jednoj od najboljih epizoda cijelog ciklusa, majstorski nacrtanoj od strane Braithwaitea koji poslovično briljira u akcijskim scenama.
Doug Braithwaite 9. travnja 2011., kao jedan od 62 strip autora, sudjeluje na na Kapow! Konvenciji u Londonu gdje su postavljena dva Guinnessova rekorda: najbrže stvaranje stripa te najveći broj suradnika na stripu. Scenarist Mark Millar je u 9 sati ujutro počeo raditi na 20 stranica svog serijala Superior, a Braithwaite i drugi crtači poput Davea Gibbonsa, Johna Romite Jr., Jocka, Iana Churchilla, Oliviera Coipela, Duncana Fegreda, Simona Furmana, Davida Lafuentea, Johna McCree, Seana Phillipsa i Liama Sharpa su crtali po tablu stripa, dok je redovni crtač Superiora Leinil Yu radio na naslovnici. Strip je završen za 11 sati, 19 minuta i 38 sekundi, a objavio ga je Icon 23. studenog 2011. godine. 2008. godine Braitwaite je potpisao ekskluzivni ugovor s Marvelom, a prvi projekt mu je bio “Secret Invasion: Thor” sa scenaristom Mattom Fractionom. Uz spomenuto, Braithwaite je poznat i po radu na “Bloodshotu” za Valliant, kao i na “Earth X”, “Universe X” i “Paradise X”, distopijskoj verziji Marvelovog univerzuma (s Alexom Rossom i Jimom Kruegerom).
Karlo Rafaneli |
Ja sam fetišist papira! |
|
|
|
jaki
Advanced Member
Croatia
26757 Posts
Member since 13/03/2004 |
Posted - 25/05/2017 : 13:55:08
|
Alfio Buscaglia
Alfio Buscaglia je strip-crtač koji surađuje s nekoliko talijanskih i europskih izdavačkih kuća. Rođen je u Alessandriji 1969. godine, a živi u Milanu. U Italiji je trenutno aktivan kao jedan od stalnih crtača Bonellijevog fantasy serijala “Dragonero“, a u Francuskoj radi na serijalu “Les Mysteres de la République Quatrième“ za Glénat. Osim toga ilustrirao je i brojne dječje knjige za “Edizioni Piemme”.
Nakon umjetničke škole, 1990. godine pohađao je školu stripa u Milanu, a u svijetu stripa debitirao je 1993. za Xenia Edizioni na serijalu Demon Hunter, žanrovskom mješancu horora i krimića na kojem je surađivao s crtačkim kolegama iz milanske škole stripa poput Giacoma Danubia, Simona Denna i Mauroa Murona. Od 2003. godine započinje dugogodišnji rad za francusko-belgijske izdavače poput Glénata (već spomenuti “Les Mystères de la quatrième République” i “Nuisible”), Delcourta (“100Âmes”) i Bambooa (“Le Missionnaire“).
U Sjedinjenim Američkim Državama radio je na vestern antologiji “Outlaw Territory” za Image Comics, a objavljivao je i za kultni francuski časopis “Heavy Metal”. Od 2011. Buscaglia je redovni član crtačkog staffa “Dragonera“, kojeg autorski potpisuju Luca Enoch i Stefano Vietti. Riječ je o Bonellijevom prvom pravom fantasy serijalu kojeg po idejama i obujmu vole uspoređivati s “Gospodarom prstenova“ i “Igrom prijestolja“ te popularnim RPG igrama. Buscaglia u redovnom dijelu serije potpisuje crtež kompletnih epizoda "Nato dalle fiamme", “Lo sguardo della bestia“, “L'orda dei non morti" i “L'orrore di Teoan“, a koliko je pak Dragonero uspješan govori i podatak da je već dvije godine od početka redovnog izlaženja - 2015. zaradio “team up“ s legendarnim Zagorom. |
Ja sam fetišist papira! |
|
|
|
jaki
Advanced Member
Croatia
26757 Posts
Member since 13/03/2004 |
Posted - 25/05/2017 : 13:55:46
|
Giuseppe Camuncoli
Giuseppe Camuncoli rođen je u Reggio Emiliji, u sjevernoj Italiji, 2. ožujka 1975. i od djetinjstva je samouki ljubitelj crtanja. Od 1990. godine pohađao je strip-radionice koje je organizirao Onofrio Catacchio, a na kraju samog tečaja objavljen je časopis Arena u kojem je Camuncoli ostvario i svoj crtački debi.
Profesionalni debi bilježi 1997. na serijalu “Bonerest” za koji je scenarij napisao Matteo Casali. Od 2000. počinje raditi za DC Comics na različitim Vertigovim junacima poput Swamp Thing i Hellblazera, na kojem je radio s Brianom Azzarellom, a potom postaje regularni crtač serijala scenarista Petera Milligana koji je u Makarskoj u svojstvu specijalnog gosta bio 2009. godine.
Te iste godine - 2009. - za treći color fest Dylana Doga crta kratku priču “Neprijatelji zauvijek” po scenariju Tita Faracija, a krajem 2014. za SBE potpisuje i kratku priču “Susret u Tularosi” za koju je scenarij napisao Moreno Burattini, još jedan od bivših specijalnih gostiju MaFesta.
Camuncoli je poznat i po svom radu za Marvel na mračnijim likovima poput Dark Wolverinea (Dakena), a od 2011. do 2012. godine, po scenarijima Dana Slotta radi na The Amazing Spider-Man, a od 2013. godine i na serijalu Superior Spider-Man.
Osim toga, zajedno s Jimom Leejem, jednim od svojih crtačkih heroja, Brianom Azzarellom i Matteom Casalijem radi na projektu “Batman: Europa”, kreiranim posebno za europsko tržište, a u kojem slavni superjunak posjećuje nekoliko europskih metropola. Camuncoli je bio zadužen za obradu grafičkog izgleda cijelog miniserijala, dok su različiti crtači radili svaki svoj broj. DC je miniserijal, koji se sastojao od četiri broja, objavio 2010.
Od listopada 2008. godine Camuncoli je umjetnički voditelj Međunarodne škole stripa, Akademije likovnih i digitalnih umjetnosti, sa sjedištem u njegovoj rodnoj Reggio Emiliji.
Karlo Rafaneli |
Ja sam fetišist papira! |
|
|
|
jaki
Advanced Member
Croatia
26757 Posts
Member since 13/03/2004 |
Posted - 25/05/2017 : 13:56:23
|
Claudio Castellini
Rođen je u Rimu 3.3.1966. godine i već od ranog djetinjstva pokazuje sklonosti prema crtanju i stripovima, a posebno prema američkim superherojskim stripovima. Fasciniraju ga crtači Marvela i DC-ja poput Neala Adamsa, a posebno John Buscema i njegov Silver Surfer koji će mu i tokom karijere ostati najdraži junak.
Upisuje geodetsku školu, a prvi zapaženi uspjeh kao crtač stripova postiže 1986. na 9. međnarodnom strip festivalu u Pratu, osvojivši glavnu nagradu na natječaju, što mu otvara put u izdavačku kuću Sergio Bonelli Editore i svoj prvi pravi posao - crtanje Dylana Doga, koji je u to doba, slično kao i danas, predstavljao (uz Texa Willera) njihovoga najpopularnijeg i najprodavanijeg junaka.
Crtanje prve epizode (DD 30 - “Opsjednuta kuća”) se odužilo zbog služenja vojnog roka. Na drugoj epizodi (DD 48 - “Horror paradise”) crta po scenariju “Bande sa Sardinije” - Medde, Serre i Vigne, što će predstavljati novi iskorak u njegovoj karijeri. Naime, spomenuti trojac ga angažira kao likovnog kreatora njihovog Nathana Nevera, specijalnog agenta iz budućnosti, za kojeg crta i prvi broj te naslovnice prvih 59 redovnih brojeva, prvih 5 specijalaca, prvog almanaha te onih za dvije kratke priče u reviji “Comic Art”.
Njegova grafička rješenja, pogotovo za naslovnice, u to su doba predstavljala pravu revoluciju jer takav stil crtanja dotad u Bonelliju nije bio uobičajen. Castellinijev stil odlikuje mnoštvo detalja, briga za najsitnije pojedinosti i tehnologiju tog vremena (roboti, svemirski brodovi itd.), snažne kompozicije glavnog junaka i (pretjerano) istaknuta muskulatura. Uvijek težeći ka perfekciji, gotovo opsjednut detaljima i izvlačeći posebne efekte na crtežima poput odbljeska svjetla i sličnih stvari koje se danas rade digitalno, postao je uzor mnogim crtačima. Ako se uzme u obzir da u to doba nije postojao Photoshop te da je jedva bio napunio 20 godina kad je preuzeo tako odgovoran posao, jasno je o kakvom se crtaču iznimnog talenta radi.
Castellinijev svojevrsni trade-mark je skrivanje svog potpisa na samoj naslovnici. Katkag ga je doista teško pronaći, a upravo to traženje je nešto što je piscu ovih redaka i dan danas zanimljiv hobi jer pruža dobru zabavu i vraća 25 godina unazad. Evo, probajte i sami potražiti njegov potpis npr. na naslovnici Nathana Nevera broj 31 (“Kitov pjev”).
Nikada nije skrivao svoju ljubav prema američkom superherojskom stripu te je, logično, tražio mogućnosti da se oproba i na tom tržištu. 1992. upoznaje svog idola Johna Buscemu koji mu je oduvijek bio uzor te postupno počinje raditi i za Marvel. Najprije samo na ilustracijama (“Silver Surfer”) i naslovnicama (“Fantastic four Unlimited”), a prvi “pravi posao” stiže u obliku crtanja epizode “Silver Surfera” pod nazivom “Dangerous artifacts”, po scenariju Rona Marza, i koji se smatra njegovim najboljim radom na stripu dosad.
Želeći impresionirati urednike i odati počast svome omiljenom junaku, Castellini je sav svoj trud i talent uložio u crtanje tabli spomenutog junaka. Anegdota kaže da je za vrijeme čekanja pred uredom glavnog urednika Marvela još uvijek bio ispravljao stranice i dodavao pokoji detalj, pa mu je scenarist morao fizički uzeti originale i zapovjediti mu da prestane. Epizoda je premijerno objavljena u Italiji 1994. godine u crno-bijeloj tehnici, a sljedeće godine u boji u Americi. Iste godine dobiva nagradu “Yellow kid”, najveću nagradu koja se dodjeljuje autorima stripa u Italiji.
Izlazak te priče Srebrnog Letača ne samo da ga definitivno potvrđuje kao međunarodno priznatog crtačkog velemajstora, već je to značilo i prvi pravi angažman nekoga talijanskog crtača u Marvelu. Imajući u vidu iznimnu popularnost marvelovih superherojskih stripova u Italiji (popularni su isto kao i domaći, ako ne i više), lako je pretpostaviti kakvo je to povijesno značenje imalo. I doista, Castellini je postao svojevrsnim mentorom i “trasirao” je put ostalim talijanskim crtačima koji su kasnije postali zvijezde u Marvelu, poput Simonea Bianchija i Gabrielea Dell´Otta.
U razdoblju koji će uslijediti Castellini se sve više okreće Marvelu te postupno potpuno napušta Bonelli. Crta naslovnice i epizode Spider-Mana, Conana (epizode “Stalker of the woods” i “River of Blood”), DC vs. Marvel, X-Men, Captain Marvel itd., ali ubrzo se javlja i njegov najveći neprijatelj odnosno boljka - a to su rokovi. Sve teže uspjeva ispoštovati rokove koje su mu bili nametnuti u Marvelu zbog svoje težnje perfekciji i sporog tempa, te se okreće i drugim američkim izdavačima poput Dark Horsea, za koji radi Predatora i priču “Demon´s Gold”, za koju biva nominiran za nagradu Eisner 1998. Crta i epizodu “Star Wars: Extinction”, a zbog problema s rokovima sve rjeđe crta olovkom i tušem, odnosno postupno prelazi samo na olovku.
Za izdavača CrossGen crta CrossGen Chronicles, a početkom novog milenija počinje s radom i za DC. Odmah na početku ukazana mu je velika čast jer dobija angažman na projektu “Batman: Black and White”, seriji kratkih priča o Batmanu na kojoj su bila angažirana najveća svjetska imena stripa poput Moebisua, Jima Leeja, Mikea Mignole, Franka Millera itd. Po scenariju Marka Schultza nastala je priča “The Call”.
Potom, nakratko se vraća u Marvel i potpisuje naslovnice te kompletnu epizodu Wolverinea - “The End” - po scenariju Paula Jenkinsa. Kao što je i prije bio slučaj, i u Wolverinu samo prvih nekoliko tabli crta olovku i tuš, da bi nakon toga prešao samo na olovku, a tuširanje je potom odradio digitalno. Autor je i epizode “The many worlds of Tesla Strong” Alana Moorea.
Nakon toga se posvećuje isključivo ilustracijama i naslovnicama. Radi Batmanove naslovnice na serijalu “Gotham Knights”, naslovnice Superman/Batman, Countdown to Final Crisis (sve od DC-ja), naslovnicu Red Sonje za Dynamite Entertainment, a za Wildstorm naslovnice Thundercatsa i Robotecha itd. Sve su naslovnice rađene samo olovkom, dok je tuširanje dodano kasnije, digitalno. Po scenariju Marva Wolfmana nacrtao je priču serijala Superman Confidential.
Sve češće ima problema s rokovima i zahtjevima urednika te se zadnjih godina odlučuje na radikalan zaokret, kako na privatnom, tako i na profesionalnom planu. Ženi se i seli u Španjolsku, u grad Sabedell pokraj Barcelone, gdje osniva obitelj. Posvećuje se intenzivnom proučavanju Biblije i prekida karijeru strip-crtača, odnosno radi isključivo ilustracije po narudžbi za kolekcionare. Detaljno, pedantno, s novim tehnikama i metodama (crtanje mezzatintom odnosno akvarelom), na velikom formatu, te prije svega - polako i bez pritiska, čemu je uvijek (bezuspješno) bio težio. Obilazi festivale i druži se s fanovima, te je zadnjih godina bio pozvan čak i na pomalo egzotične strip lokacije/festivale kao što su npr. Atena i Dubai. Zajedno sa Luciom Parrillom u Italiji povremeno drži predavanja i profesionalne radionice za strip-crtače.
Nakratko se vraća u profesionalni strip te 2015. crta naslovnicu za prvi broj Nathana Nevera u Španjolskoj.
Crtač iznimnog talenta i pedantnosti te je prava sreća što napokon, po prvi puta, dolazi u Hrvatsku.
Aleksandar Đorđevski |
Ja sam fetišist papira! |
|
|
|
jaki
Advanced Member
Croatia
26757 Posts
Member since 13/03/2004 |
Posted - 25/05/2017 : 13:57:02
|
Sonja Gašperov
Sonja Gašperov rođena je 1982. u Splitu, gdje je 2001. godine završila Školu likovnih umjetnosti te potom i 2006. diplomirala slikarstvo na Umjetničkoj akademiji.
Živi i radi u Splitu te je zaposlena kao asistentica na Umjetničkoj akademiji. Bavi se stripom i ilustracijom, pisanjem priča, slikarstvom, performansom, raznoraznim umjetničkim instalacijama, a objavljivala je tekstove i stripove u raznim novinama i časopisima za kulturu kao što su Vijenac, Zarez, Slobodna Dalmacija, RE - riječki časopis za kulturu, Q magazin, Hosteler, ST-RIP, Zona 9, Komikaze itd. Također je objavljivala i tjedne strip kaiševe 'Sob sa Sobom' i 'Lumen i Kremen' na Internet stranicama www.stripovi.com. Dobitnica je nagrade za najbolji prozni tekst (natječaj 'Prozac', Vijenac (Matica hrvatska) i Algoritam, Zagreb, 2007.), a na natječaju “Ovisnost” na CRŠ-u 2004. osvojila je treću nagradu.
Sonjecka posljednjih nekoliko gradi hrabri, beskompromisni autorski svijet kroz vrlo zapažen strip “Vučine” u izdanju nakladnika 2X2. Vučine su po mnogim karakteristikama netipičan, labav i pomalo bizaran serijal. Forma varira, pa je tako prvi album “Od kolijevke do groba” bio izdanje bez teksta i dijaloga na čak 102 stranice, da bi “Nasljednici” unijeli tekst i samim time konvencionalniju narativnu strukturu. No, iako sljedeća izdanja “Dnevnik”, “Urlak” i “Površine” također sadrže tekst, formom i dalje variraju, pa je primjerice “Urlak” izdanje na 56 stanica u boji, a “Površine” crno-bijelo izdanje na 96 stranica. Nije samo format ono čime se Sonja igra u svom serijalu, pa je tako svaki od albuma žanrovski drugačiji i bez glavnog junaka koji povezuje cjelinu. Umjesto istog seta likova, “Vučine” veže nešto drugo – specifičan svijet antropomorfnih likova kojima povremeno vidljivi patentni zatvarač namjerno nevješto skriva pravu istinu - ljudske likove u vučjoj koži. Koristeći se doslovnom primjenom stare izreke po kojoj je “čovjek čovjeku vuk” Sonjecka ovu dosjetku koristi kako bi stvorila sirov, nadrealan i crnim humorom obojen svijet. Premda se žanrovski predznak razlikuje od epizode do epizode “Vučine” povezuje mahom tumorna tematika orijentirana na najmračnije strane i najveće slabosti ljudske prirode. Ona stvara sugestivni svijet u kojem su junaci presvučeni u životinjsku kožu jer zapravo ne mogu odoljeti najosnovnijim porivima - gladi, seksu, nagonu za preživljavanjem... Epizode često nisu scenaristički dotjerane, no rupe u priči prije ostavljaju dojam nonšalantnosti kakvu Jim Jarmusch desetljećima s lakoćom rabi u filmskom svijetu negoli nemara.
Sonjecka svoj jednostavan crtež koristi maksimalno efektno i njegova sirovost i izravnost, u najboljoj tradiciji undergrounda, samo naglašava labilno, lomljivo stanje glavnih junaka. U posebno snažnom noir izdanju “Površine” Gašperov kroz žanrovske konvencije (ljubavni trokut, novac, ucjena, nasilje itd.) uspijeva progovoriti o kudikamo dubljim temama poput roditeljstva, očinstva, odanosti i vjernosti, a da pritom ni u jednom trenutku ne upada u nesvjesnu patetiku. Njeni junaci izražavaju svoje emocionalno stanje tek kroz manipulativnu prirodu svojih postupaka zbog kojih nikad ne uspijevaju dostići toliko željeno iskupljenje. Podjednako ljudski, nešto manje uspio i žanrovski drugačiji, ali kudimo intrigantniji je “Urlak” koji spaja narodnu predaju, surovi planinski krajolik Biokova i fantasy elemente koji djeluju kao dalmatinska verzija H. P. Lovecrafta. Smješten u 1936. “Urlak” opisuje praznovjerje, neimaštinu i još jednom je koncentriran na obitelj kao središte radnje, što je još jedna tematska preokupacija koja povezuje serijal. Povremeno zbunjujući i naizgled improviziran scenarij nadoknađen je atmosferom koja se vrlo brzo nameće kao glavni nositelj poruke i upravo je ta prepoznatljiva atmosfera ono u čemu Sonja najviše briljira. Njeni likovi ne samo da su jedno s prirodom - oni jesu priroda. Oni su vukovi, škrape i stabla, škrti krajolici čija neimaština neprekidno testira ljudskost (pa makar ista bila skrivena vučjom kožom). Oni su vlastiti nagoni manifestirani u najboljim i najlošijim odlukama. Zapravo, kad se makne površinska ekscentričnost – nema ništa karikaturalno u “Vučinama” - tek ogoljela ljudskost prekrivena jednim velikim “V”. |
Ja sam fetišist papira! |
|
|
|
jaki
Advanced Member
Croatia
26757 Posts
Member since 13/03/2004 |
Posted - 25/05/2017 : 13:57:44
|
Sergio Giardo
Sergio Giardo (Torino, 14. lipnja 1964.) talijanski je ilustrator i karikaturist. Nakon rada u marketinškoj industriji od 1986. do 1994. godine, prelazi u izdavačku kuću Sergio Bonelli Editore te postaje član staffa onog dijela Zone X za koji je bio zadužen Federico Memola (Legione stellare e La Stirpe di Elan). Nakon gašenja Zone X potpisuje broj 21 Legs Weaver, a zatim se prebacuje na serijal Jonathan Steele, koji je također kreirao Memola, te u razdoblju od 1999. do 2004. godine potpisuje čak 16 epizoda.
Od almanaha za 2005. godinu (“Tajna Robina Hooda”) koji je izašao u studenom 2004. stalni je član staffa Martin Mystèrea, a ondje ostaje sve do 2011. te osim prije spomenutog almanaha potpisuje čak sedam priča popularnog spin offa Priče iz baze Drugdje od kojih su kod nas objavljene četiri: “Otok koji je ležao na dnu mora”, “Princ koji se vratio iz tame”, “Strava koja je došla s filmskog platna” i “Čovjek koji je slijedio sjene”.
Krajem 2010. pridružuje se Antoniju Serri na njegovom Greystormu te crtački potpisuje broj 9 “Padrone del mondo”, a potom, u studenom 2011., crta 246. epizodu Nathana Nevera po scenariju Stefana Viettija. Od 250. broja Nathana Nevera koji je objavljen u ožujku 2012. godine, Giardo postaje stalni naslovničar redovnog serijala te tako postaje treći autor koji je preuzeo redovno crtanje naslovnica “Specijalnog agenta Alfe”. Nakon što je od šezdesetog broja Roberto de Angelis zamijenio Castellinijeve pompozno-bombastične naslovnice koncentrirane prije svega na glavnog junaka vizualno atraktivnim, ali ipak suzdržanijim stilom koji je veći naglasak stavljao na okoliš i detalje, Giardo se ponovno vraća Castellinijevom “amerikaniziranom stilu” posvećenom prije svega krupnim planovima lica i mišićima. Osim na Castellinijev, njegov stil donekle podsjeća i na onaj još jednoga “amerikaniziranog” Talijana - Giancarla Olivaresa - inače kolegu po Nathan Neveru, čiji je rad na naslovnicama serijala Lazaraus Ledd također imao taj blago napuhani “superherojski” štih.
Pored svega navedenog, Sergio je poznat i po svojim predavanjima na Međunarodnoj školi stripa u Torinu, a kolege i polaznici opisuju ga kao sjajnog mentora i prijatelja.
Karlo Rafaneli |
Ja sam fetišist papira! |
|
|
|
jaki
Advanced Member
Croatia
26757 Posts
Member since 13/03/2004 |
Posted - 25/05/2017 : 13:58:28
|
R. M. Guéra
R. M. Guéra, sjajni strip-crtač, pravim imenom Rajko Milošević ili jednostavnije Gera, rođen je 1959. u Beogradu, a od početka 1990-ih živi i radi u Barceloni. Prve je stripove objavio u prvoj polovini osamdesetih. S Draganom Savićem 1982. kreirao je špageti vestern “Elmer Jones” za Yu Strip, a 1984. “Teksaške jahače” za Marketprint.
1991. seli u Španjolsku i mijenja svoj pseudonim Gera u podneblju prilagođeni Guéra. U početku je radio sa španjolskim scenaristom Oscarom Albarom na nizu kratkih priča, a zatim se koncentrirao na rad na reklamama, dizajnu, naslovnicama i storyboardovima. S Patrickom Cothiasom radio je za Glénat na “Le Lièvre de Mars”, seriji koju je prethodno crtao Antonio Parras. Za istu izdavačku kuću 2004. je kreirao vlastiti strip, piratski “Howard Blake”, a od 2007. Guéra sa scenaristom Jasonom Aaraonom radi na serijalu “Skalpirani” (Scalped), jednom od najzanimljivijih američkih strip-izdanja dvijetisućitih. Skalpirani su “tvrdo kuhani” noir smješten u oskudno okružje indijanskog rezervata, odnosno socijalni komentar zamaskiran u kriminalističku priču. U pitanju je strip koji je američki koliko to jedan strip može biti, a da pritom u njemu nema super heroja i sudara planeta svako dvije table. Priča prati protagonista Dashiella "Dasha" Bad Horsea u borbi sa samim sobom, obiteljskom prošlošću, okruženjem u kojem je odrastao, pa potom pobjegao glavom bez obzira i naposljetku vratio po službenom zadatku koji se pretvara u osobni rat. Ovo su najšturije crte priče koja kroz šezdeset brojeva nudi daleko više od pukog krimića. “Skalpirani” su prije svega strip jedinstvene atmosfere koja reže svaku stranicu poput noža, a njegovi likovi premda prije svega poštuju literarne i stripovne zakonitosti imaju odlike ljudi od krvi i mesa, ne samo zato što su skloni porocima i posrnućima, nego prije svega jer su zatočenici svog okruženja i svojih odluka. Glavni antagonist, poglavica Lincoln Red Crow, nije tek nemilosrdni kriminalac, nego i osoba koja svakodnevno živi s posljedicama izdaje mladenačkih ideala, jednako kao što njegova kći Carol nije tek “dama u nevolji” i primarni ljubavni interes glavnog junaka, nego osoba čije je ponašanje uvijek suprotan odraz njenih emocija. Drugim riječima, sve osobine koje posjeduju glavni junaci “Skalpiranih” susreli smo kod samih sebe i ljudi koje susrećemo u okruženju u kojem živimo, jedino što one nisu tako jasno naglašene i definirane dramatičnim okolnostima. Aaron se ovim stripom dokazao kao jedan od najboljih američkih strip-scenarista mlađe/srednje generacije, ne zato jer ovakvu priču nikad nismo čitali ili gledali, nego jer je nismo gledali iz ove perspektive. U “Skalpiranima” američki Indijanci nisu nekakvi new age likovi koji se razmeću perlicama i praznovjerjima, karikaturalni negativci niti nevine žrtve. Oni su prije svega produkt okolnosti koje su im dane, a čak i onda kad imaju priliku za promjenu kao “Dash”, sin nekadašnje aktivistice koji se vraća u rezervat kao FBI agent, oni i dalje nose sjeme (auto)destrukcije. Netko bi rekao da Aaraon, koji je rođen u Alabami a živi u Kansasu, ovdje nameće bjelačke predrasude, no njegov aktualni serijal “Southern Bastards” vrlo slično tematizira bijelce iz niže klase s američkog juga, dok njegova druga, također aktualna suradnja s Guérom – ”The Goddamned” - uzima biblijskog Kaina i pretvara ga u neželjenog superjunaka koji ne može umrijeti. Takvu tematiku nemogućnosti bijega od samog sebe Guéra crtežom majstorski podebljava. Krajolici u Skalpiranima, pa i u spomenutom “The Goddamned” su gotovo opipljivo organski. Vrućina, prljavština i prašina izviru iz stranica, a likovi imaju specifičnu fizionomiju, spoj mišićavosti i izražajne žilavosti koji donekle podsjeća na rad Jeana Girouda na Blueberryevoj sagi o konfederacijskom zlatu, a taj vestern dodir osigurao mu je uostalom i rad na stripovnoj inačici Tarantinovog hita “Django Unchained”. Nakon svih godina ovaj “španjolizirani” Balkanac dokazao se kao majstor pustinjskog štiha, svojevrsnih metafizičkih špageti vesterna iz kojih isijava spoj “widescreen” energije i opipljive životnosti.
Karlo Rafaneli |
Ja sam fetišist papira! |
|
|
|
jaki
Advanced Member
Croatia
26757 Posts
Member since 13/03/2004 |
Posted - 25/05/2017 : 13:59:13
|
Marica Inoue
Marica Inoue rođena je Tokiju, a živi u Milanu. U Japanu je završila četverogodišnju Musashino umjetničku Akademiju, gdje je studirala dizajn vizualnih komunikacija, a od 1997. nastavlja obrazovanje na milanskoj umjetničkoj Akademiji Brera.
Radila je kao ilustratorica na seriji knjiga o nogometu koje je napisao Roberto Perrone u izdanju Fabbri Editorea, a također se bavi pisanjem vlastitih priča, mangi i grafičkih novela. U listopadu 2014. jednu od njenih grafičkih novela u Americi je objavila Animal Media Group, koja ju je i izabrala da ilustrira grafičku novelu “The Hockey Saint” Howarda Shapira.
2015. godine za talijanski magazin “La Gazzetta del Cosplay” ilustrira tečaj japanskog jezika, a također je potpisala i omot albuma “Comics, Games and Cosplay” japanske pop grupe K-Ble Jungle. Inače, Marica na adresi http://maricainoue.tumblr.com/ dokumentira svoj stvaralački proces koji unatoč tome što je vjeran prepoznatljivom manga stilu varira u načinu, sredstvima i kompleksnosti izvedbe.
Karlo Rafaneli |
Ja sam fetišist papira! |
|
|
|
jaki
Advanced Member
Croatia
26757 Posts
Member since 13/03/2004 |
Posted - 25/05/2017 : 13:59:49
|
Dražen Kovačević
Dražen Kovačević rođen je u Zagrebu 1974. godine, a osnovnu i srednju školu završio je u Gračacu. U Beogradu upisuje Akademiju primijenjenih umjetnosti, a tijekom studija surađuje s beogradskim opozicijskim časopisom “Danga” te objavljuje nekoliko karikatura i stripova. Po preporuci i savjetu profesora Rastka Ćirića povezuje se s Goranom Skrobonjom, jednim od najznačajnijih SF i horor pisaca u Srbiji. Vladimir Vesović, strip-autor i ilustrator, adaptirao je Skrobonjinu priču “Točak” i tako je suradnja krenula. Stripom “Točak” osvojili su prvo mjesto na natjecanju neafirmiranih strip-autora održanom 2000. godine u Angoulemu u Francuskoj. Ovaj događaj označava i početak njegove profesionalne karijere te za Glénat objavljuje četiri knjige u serijalu “Točak”. Nakon toga mijenja Christiana Hojgaarda na serijalu “La Meute de’l Enfer”, suradnji s Philippeom Thiraultom za izdavačku kuću Les Humanoides Associes.
Zatim započinje suradnju s izdavačkom kućom Soleil za koju sa Sylvainom Corduriom radi na serijalu “L’Epee de Feu”, a 2012. i na “Valkiri”. 2013. godine objavljeno je izdanje “Balkan Comics Connections - Comics from the Ex-Yu countries” makedonskog izdavača Cloud 9, koje je koncipirano kao selekcija kratkih strip-formi različitih autora s prostora bivše Jugoslavije. Kovačević je u toj publikaciji predstavljen s kratkim stripom “The Bear” po scenariju Amerikanca Stevena Granta . U 2015. objavljuje kratki strip “Ni na nebu ni na zemlji” po scenariju Dragane Stojiljković u albumu “Linije fronta” koji je dio istoimenog serijala, ploda suradnje System comics“ i Francuskog kulturnog centra u Beogradu, a povodom obilježavanja stote godišnjice Prvog svjetskog rata. U 2016. Kovačević objavljuje strip album “Carthago Adventures - Amarok” po scenariju Christophea Beca i Gilesa Daousta za izdavačku kuću Les Humanoides Associes. Osim što crta stripove, Kovačević je poznat i po svojim ilustracijama, konceptima i storyboardovima, a sudjelovao je i na brojnim izložbama te festivalima stripova.
Karlo Rafaneli
|
Ja sam fetišist papira! |
|
|
|
jaki
Advanced Member
Croatia
26757 Posts
Member since 13/03/2004 |
Posted - 25/05/2017 : 14:00:30
|
Emiliano Mammucari
Emiliano Mammucari rođen je 1975. u Rimu gdje je pohađao i školu stripa, a 1998. počinje svoje prve korake u svijetu ilustracije, dok godinu kasnije za Montego crta “Povero Pinocchio”.
2002. godine pridružuje se ekipi projekta “John Doe” izdavačke kuće Eura Editoriale, a nakon toga počinje raditi za Sergio Bonelli Editore na serijalima “Napoleone” i “Jan Dix”. Između 2009. i 2010. godine, također za Bonelli, radi sve naslovnice te crta deseti broj miniserijala “Caravan” nastalog po scenariju Michelea Medde, jednog od kreatora Nathana Nevera.
Zajedno sa scenaristom Robertom Recchionijem, s kojim je već surađivao na stripu “John Doe” 2013., kreira serijal “Orfani” (Siročad), koji će ostati zabilježen kao jedan najskupljih i najambicioznijih Bonellijevih projekata, s proračunom za prve dvije sezone od preko 2 milijuna eura, a koji ujedno predstavlja i njihov prvi serijal tiskan potpuno u koloru. ”Orfani” predstavljaju ogledni primjer novoga izdavačkog pristupa nastalog nakon smrti Sergia Bonelija, ali i postaje predmet kritike starijih, konzervativnijih fanova koji su u njemu prepoznali nasilni pokušaj “amerikanizacije” legendarne kuće. U pitanju je jedan u nizu novijih SBE stripova koji poput američkih serija izlazi u sezonama, a “Orfani” svake godine mijenjaju i fokus na glavne protagoniste ambiciozne sage koja pokušava pridobiti ljubitelje videoigara, militarističkog SF- a te čak, u pogledu crtačkog stila i kadriranja, i japanskih mangi. No, nije sve podređeno “novotarijama”. Recchioni se u tipičnoj bonellijevskoj maniri služi jednostavnim dijalozima i brojnim posvetama/posudbama pa se u kontekstu usporedbi često mogu pronaći naslovi poput “Svemirskih vojnika” Paula Verhoevena i “Full Metal Jacketa” Stanleya Kubricka, ali i video igre “Halo”. Mammucari je, osim što potpisuje crtež prvog i zadnjeg broja originalne serije, odgovoran i za prvi broj te naslovnice druge sezone “Orfani: Ringo”, dok scenaristički potpisuje kompletnu petu, aktualnu sezonu “Orfani: Terra”. Priča je baš poput Meddinog “Caravana” koncentrirana na grupu likova, a ne klasičnog glavnog junaka.
Velika razlika u odnosu na ono na što smo navikli od počesto linearnog Bonelija je korištenje dvaju narativnih tokova koji se prepliću tijekom čitavog serijala. Radnja stripa je smještena u postapokaliptičnu budućnost u kojoj je trećina čovječanstva izbrisana u jednom danu, a skupina siročadi se odgaja kako bi se obračunala s izvanzemaljskom rasom koja je pokorila zemlju. Kako se čini po informacijama iz Italije, ova prvotna ideja je kroz serijal prošla kroz dosta obrata koji priču čine svježijom i nepredvidljivijom. Zbog ovakvoga “modernog” pristupa tandem Recchioni - Mammucari predstavlja novo lice talijanskog giganta, pa ne čudi da je dvojac dobio priliku napraviti remake legendarne prve epizode Dylan Doga “Zora živih mrtvaca”, a koja je u travnju ove godine kod nas izašla u 18. kolorfestu Dylana Doga pod naslovom “Nova zora živih mrtvaca”. Bez obzira na negodovanja onog djela fanova koji bi bili najsretniji da Bonelli ostane čvrsto na ramenima Texa i Zagora, nema nikakve sumnje da Mammucari predstavlja lice ovog izdavača prilagođeno 21. stoljeću i publici kojoj spomenute ikone talijanskog stripa i ne znače baš previše.
Karlo Rafaneli |
Ja sam fetišist papira! |
|
|
|
jaki
Advanced Member
Croatia
26757 Posts
Member since 13/03/2004 |
Posted - 25/05/2017 : 14:01:09
|
Valentin Sécher
Rođen 1988. godine u Beaupréau, Valentin Sécher nova je velika nada francuskog stripa. Njegov crtež odlikuje se visokim stupnjem realizma te se kreće tragovima njegovih crtačkih idola iz domene ilustracije i stripova - Alexa Rossa, Normana Rockwella, Drewa Struzana, Travisa Charesta i Mathieua Lauffraya.
Sécher 2006. nakon mature upisuje Pivaut, umjetničku školu u Nantesu, a po svršetku studija 2009. susreće scenarista Luisa s kojim stvara stvara space operu “Khaal: Chronicles of a Galactic Emperor”. Zahvaljujući svome impresivnom crtačkom radu na Khaalu dobio je poziv za rad na novom poglavlju epske sage o Metabarunima Alexandra Jodorowskog. To novo poglavlje sadržavat će četiri diptiha, tj. ukupno osam albuma od 54 stranice koji će u Francuskoj izlaziti svakih 8 mjeseci. Na svakom diptihu radi različiti crtač, a svima je zajedničko nagnuće prema realističkom stilu, što je sjajna nadopuna maštovitom i počesto psihodeličnom scenariju koji su osmislili Alexandro Jodorowsky i Belgijanac Jerry Frissen. Za prvi diptih zadužen je Sécher; za drugi bivši specijalni gost MaFesta Niko Henrichon; za treći Indijac Mukesh Sinkh, a serijal će završiti naš Esad Ribić.
Inače, poznata je priča o nastojanju Jodorowskog da tijekom sedamdesetih ekranizira SF roman Franka Heberta “Dina”, što je između ostalog ovjekovječeno u hvaljenom dokumentarnom filmu “Jodorowsky's Dune” iz 2013., no nakon stotina sati rada i uloženog truda projekt je na kraju pripao Davidu Lynchu i potom postao njegov najpoznatiji promašaj. Ipak, Jodorowsky nije bacio svoje ideje i skice niti je odbacio svoje suradnike, pa je iz toga napravio stripovni univerzum Inkala, tzv. Jodoverzum. Uzeo je elemente iz Dine i pretvorio ih u vlastite tematske preokupacije kojima se bavio prije svega u svojim kultnim filmovima iz šezdesetih i sedamdesetih godina (“El Topo” i “Holy Mountain”). Prvoga vjernog saveznika našao je u legendarnom francuskom crtaču Jean Giraudu, nesuđenom suradniku s “Dine” i SF zanesenjaku čiji su koncepti iskorišteni na hollywoodskim filmovima poput “Aliena”, “Trona”, “Petog Elementa” i “Bezdana”. Jodorowsky i Giraud 1981. započinju sagu o Inkalu, a serija je sadržavala originalnu priču u šest knjiga, kao i prequel Before Incal (Prije Inkala) te dva nastavka - After The Incal (Poslije Inkala) i Final Incal (Posljednji Inkal) - na kojima su crtež potpisivali još jedan stari specijalni gost MaFesta Zoran Janjetov te José Ladrönn.
Od 1993. do 2003. Jodorowsky radi s argentinskim crtačem Juanom Giménezom na proširenju Inkalovog univerzuma - epskoj sagi o Metabarunima, obitelji nepobjedivih ratnika i najboljih vojnika u galaksiji. Svaka od originalnih osam knjiga je priča o drugom članu obitelji, od prapradjeda Othona do Bezimenog, posljednjeg Metabaruna (i jednog od protagonista originalnog Inkala). Nastavljajući se na sagu obitelji Metabaruna i njihovu nasilnu povijest, najnoviji diptih “Tehnoadmiral Wilhelm-100” i “Antibarun Khonrad” također vrvi od nasilja, brutalnosti i perverzija te na za Jodorowskoga tipičan način govori o ljubavi i obitelji. “Morao sam pronaći ravnotežu između poštivanja vizualnog stila koji je uspostavio Gimenez i mojega osobnog viđenja. Na taj način, čitatelji će naići na novi univerzum, s mjestima i likovima s kojima su već upoznati. Najveća promjena na drugom albumu je način na koji koristim tintu. Koristim puno više crne, što mi omogućuje uštedu vremena kod dodatnih boja. A tamnije nijanse mi također omogućuje da stvorim više kontrastnih raspoloženja”, rekao je Sécher u jednom intervjuu. Radom na ovom serijalu, još uvijek izrazito mladi Sécher definitivno je odškrinuo vrata stripovne elite, a blagoslov starog šamana poput Jodorowskog sigurno ne može biti loša preporuka.
Karlo Rafaneli |
Ja sam fetišist papira! |
|
|
|
jaki
Advanced Member
Croatia
26757 Posts
Member since 13/03/2004 |
Posted - 25/05/2017 : 14:01:54
|
Jill Thompson
Jill Thompson (rođena 20. studenog 1966.) američka je autorica, ilustratorica i strip-scenaristica. Završila je umjetničku akademiju u Chicagu, a kao ilustratorica je radila za kazalište, film i televiziju. Svoju karijeru započela je tijekom osamdesetih na stripovima malih izdavača kao što su First Comics i Now Comics.
Rad za DC Comics počela je na serijalu Wonder Woman, a ilustrirala je “Brief Lives”, narativnu cjelinu Sandmana Neila Gaimana, u brojevima 41-49. Unutar te priče Thompson je stvorila djetinje verzije Vječnih (Endless) - Smrti (Death) i Sna (Dream) temeljenih na klasičnim strip-likovima Sugar i Spike. Uz taj doprinos originalnom serijalu koji je u mnogome definirao američki i svjetski strip devedesetih godina napisala je i ilustrirala nekoliko priča s junacima Sandmana, a one uključuju “Death: At Death's Door” u manga stilu, ujedno i jedno od najprodavanijih izdanja DC-ja 2003., “The Little Endless Storybook” (dječje slikovnice koje koriste djetinje inačice Vječnih), a 2005. napisala je i ilustrirala “Dead Boy Detectives”, grafičku novelu temeljenu na sporednim likovima iz Sandamanove narativne cjeline “Season of Mists”.
Thompson je također autorica serijala “Scary Godmother” koji izvorno objavljuje Sirius Entertainment, a kasnije i Dark Horse. Naslovni lik opisala je kao “vilinsku kumu, ali za noć vještica”. “Scary Godmother je zabavna i jeziva te služi kao podsjetnik na djetinjstvo pomiješan s malo društvenog komentara. Htjela sam stvoriti nešto u čemu mogu uživati i mlađi i stariji čitatelji jer sam za svoju nećakinju tražila knjigu s tematikom noći vještica i nisam mogla naći ništa što joj se sviđa”, rekla je Thompson. Knjige koriste svojevrsnu kombinaciju formata između knjige i stripa, a Thompson potpisuje sve naslovnice i ilustracije premda priznaje da joj rokovi predstavljaju izazov. “Scary Godmother” je zaživjela i u dva televizijska kompjuterski animirana filma za koja je Thompson napisala scenarij.
Jill je drugim stripašima bila inspiracija za izgled likova, primjerice Alexu Rossu za lik Duele Dent u “Kingdom Come”, dok je samoj sebi poslužila kao model za originalni izgled Scary Godmother.
Dobitnica je čak 6 Eisnera, uključujući i onu 2001. za najboljeg ilustratora za rad na “Scary Godmother”, 2004. za rad na “The Dark Horse Book of Hauntings”, te 2005. za najbolju kratku priču za “Unfamiliar” (iz “The Dark Horse Book of the Dead”) s Evanom Dorkinom.
2011. godine The National Cartoonist Society proglasio ju je najboljom crtačicom za “Beasts of Burden”, još jednu suradnju sa Dorkinom i Dark Horse. Riječ je o stripu u kojem tim inteligentnih životinja istražuje paranormalne aktivnosti koje se događaju u malom susjedstvu Burden Hilla, a likovi su svoje prvo pojavljivanje imali u kratkoj priči “Stray” iz spomenute zbirke “The Dark Horse Book of Hauntings”.
Karlo Rafaneli |
Ja sam fetišist papira! |
|
|
|
jaki
Advanced Member
Croatia
26757 Posts
Member since 13/03/2004 |
Posted - 25/05/2017 : 14:02:35
|
Robert Bob Solanović
Robert Bob Solanović, istinski veteran MaFesta, rođen je u Zagrebu 1974. godine, a karijeru je započeo kao upisivač slova na stripu “Svebor i Plamena” Darka Macana, Gorana Sudžuke i Matije Pisačića. Prvi crtački posao bio mu je na stripu “Sašin dnevnik”, scenarista Darka Macana, a strip je redovito izlazio u časopisu za mladež Frka od rujna 1998. do lipnja 1999. kada se časopis ugasio.
Nekoliko mjeseci proveo je u Zagreb filmu kao fazer na crtanom filmu “Priča o mladiću s ružama” autorice Magde Dulčić. Nedugo potom kreira svoj vlastiti serijal “Mister Mačak” koji objavljuje u raznim časopisima. Mister Mačak je superheroj, a žanrovski spada u ladicu tzv. “funny animals” stripova u kojima kolo vode likovi-životinje, a Solanović u serijalu znalački spaja odlike američkog i europskog stripa, mainstreama i undergrounda, često balansirajući između posvete i satire.
Osim navedenog, autor je brojnih ilustracija za Modru Lastu, a radio je i kao profesionalni upisivač slova na stripovima Edvina Biukovića i Gorana Sudžuke za izdavačku kuću DC Comics.
U jesen 2002. u izdanju Bookglobea izlazi prvi strip-album Mister Mačka, a u razdoblju od 2002. do 2004. Solanović objavljuje ilustracije u časopisu Klik.
Od 2003. stalni je autor u domaćoj strip-reviji Q, za koju po scenarijima Darka Macana crta serijale “Slatka” (pod pseudonimom Leo Müller) i Kljunovi (pod pseudonimom Alf & Hitch).
U jesen 2004. počinje objavljivati strip “Modra” za Modru Lastu koji postaje zaštitni znak samog časopisa. 2004. potpisuje i plakat za CRŠ, a s koautoricom i dizajnericom Melinom Mikulić pobjeđuje na natječaju Hrvatskog skijaškog saveza za službenu maskotu ženskog skijaškog kupa održanog na Sljemenu.
Krajem 2005. godine u prodaji se pojavio i drugi album Mister Mačka, a specijalno za web rađena epizoda “Psihosom” izlazi u antologiji “Stripovi za djecu XXI. Stoljeća”.
Osim crtanja stripova, Bob se bavi prevođenjem, crtanjem ilustracija i storyboarda za časopise i brojne marketinške agencije.
Karlo Rafaneli |
Ja sam fetišist papira! |
|
|
|
jaki
Advanced Member
Croatia
26757 Posts
Member since 13/03/2004 |
Posted - 25/05/2017 : 14:03:06
|
Turk
Philippe Liégeois, poznatiji pod pseudonimom Turk, belgijski je strip-crtač s francuskoga govornog područja, a rođen je 8. srpnja 1947. godine.
Crtač je brojnih poznatih stripova poput Inspektora Cliftona, Leonarda i Robina Duboisa, a stariji stripofili sjećaju ih se još iz vremena Mini Eksa, Giganta, Biser Stripa, Denisa itd. (scenarist na svim serijalima bio je još jedan velikan - Bob de Groot).
Turk je rođen u belgijskom gradu Durbuyu, a njegova rodna kuća danas je pretvorena u hotel na kojem mala pločica na vratima označava mjesto autorovog rođenja. Inspektor Clifton je francusko-belgijski serijal humoristično-špijunskog žanra koji prati avanture pukovnika Sir Harolda Wilberforcea Cliftona, a 1959. godine kreirao ga je Raymond Macherot i od tada je dospio u ruke brojnih crtača i scenarista.
Tijekom više od pedeset godina izlaženja Cliftona objavljeno je otprilike dvadesetak albuma i dvadesetak kraćih priča, na oko 800 stranica. 1969. godine Jo-El Azara i Greg vraćaju u život serijal s kratkom pričom “Les lutins diaboliques”, a 1972. Greg s Turkom objavljuje priču „Le voleur qui rit“. 1974. godine Turku se pridružuje De Groot (koji je već 1970. sudjelovao na Cliftonovoj kratkoj priči “Le mystère de la voix qui court”) na novoj priči “Alias Lord X” i tako dvojac započinje dugogodišnju suradnju na osam Cliftonovih albuma. 1983. Bedu preuzima crtež i radi s De Grootom na Cliftonu sve do devedesetih godina prošlog stoljeća. 2016. Turk se nakon nekoliko desetljeća vraća serijalu i potpisuje album po scenariju Zidroua koji je preuzeo scenarij, a paralelno s tim radi i na još uvijek aktualnom 47. albumu Leonarda.
Inače, upravo je Leonardo i najslavniji plod suradnje dvojca De Groot & Turk. Taj belgijski strip o istoimenom izumitelju i njegovom asistentu inspiriran je - naravno - Leonardom da Vinicijem, a lik se prvi put pojavio u magazinu Achille Talon. Kasnije se pojavljuje u formi albuma, a dvojac je kroz tridesetak godina zajedničkog rada potpisao preko 40 albuma. Priče se obično protežu na nekoliko stranica, a tek pojedine epizode su se protegnule na cijeli album. Radnja Leonarda smještena je u razdoblje rane renesanse, a glavni lik je izumitelj i samoproglašeni genij koji živi u gradiću gdje smišlja izume koji podsjećaju na dostignuća dvadesetog stoljeća poput televizora, vatrogasnog aparata, automobila i aviona, a ponekad uključuju i futurističke elemente poput vremeplova i robota.
Leonarda prati njegov vjerni učenik Basil, prema kojem se arogantni izumitelj ponaša kao prema slugi i pokusnom kuniću. Basil često nastrada u učiteljevim eksperimentima te rezignirano i ironično zavapi “služim znanosti i to je moje zadovoljstvo”. De Groot & Turk već desetljećima su ogromne zvijezde francusko-belgijskog stripa zahvaljujući prije svega jednostavnom, prepoznatljivom humoru koji je je istodobno oštar i probavljiv.
Karlo Rafaneli |
Ja sam fetišist papira! |
|
|
|
Topic |
|
|
|
MAFEST 2017. - jubilarni 10!
